Djetinjstvo / Nostalgija

[PrijekiLijek]

Igreee bez granicaaaaaaaaaaa!

[TheLucas]

Pa jedan Soleticco poslije skole svaki dan Zoro i neki misevi na motore.
Brojanje 10 koraka da se postave krsi kao stative za fudbal.

Isssssaaaaa
Neizbjezno.

[Artemis]

Ja sam u djetinjstvu bila Don u komsilAk.Posklepam one momke sto misle da su najjaci i kad prodjem ulicom oslove me sa "dje si kralju" pa svi za mnom.
Najzanimljivije igre su mi bile one kad recimo uzmem iz polunapustenog papir servisa(u koji je trebalo i uc i izac)traku crnu za sekretarsku masinu pa kako koja djevojka krene pud grada da je s njom malo obiljezim.A tek kako su izgledale kad im raspalim nedje sa sprata obliznje zgrade balon pun vode po sred glave.
ho-ho :mrgreen:

[Efo_king]

Prije svega svaka cast za temu !!!
Tako bih se rado vratio u to vrijeme......
sjecam se kad smo vezali kvake u ulaz komsijama i pozvoni jednome pa drugome i sjedis pored lifta i cekas ,pa kad pocne cimanje dvoje komsija prvo jedan otvori vrata a ne moze skroz samo 20cm pa drugi i tako lupaju...... a tebi milina
a tek kad su bile restrikcije pa se podijelimo po 3-4 po ulazu kad nestane struja krali smo iz kuce cackalice ,sibice pa uleti u zgradu i zaglavljuj zvona ehhhehhhh te miline tek kad dodje struja sjedis na klupu ispred zgrade a citava zgrada "zvoni" ......
ili kad su se vozila signalova auta, i mi smo polagali ali nocnu voznju ))) .....
ima tu dosta toga sto je ispricano u gore navedenim postovima, a meraka li kad iskoristis onu kozu od lopte sto je pukla (naravno balonka ide za pracku) napunis je sljunka pijeska cega sve ne i postavis je ispred zgrade odaljis se sa drustvom par metara i svako ko dolazi iz suprotnog smjera doviknes "mozete li mi dobacit loptu" ee koliko je tu noga ostalo na tu loptu a tek sklonista na drva sto smo pravili ehhh lijepo se prisjetit

[KRKNA]

Ja, kao najstarije unuče i sa babove i majčine strane, đedovi i babe su me naprosto obožavali, dizali u zvijezde - prvo unuče, radost, pa još pišulja Kučka..baba nijedno od ostale unučadi nije šćaše metnut u krilo (tad je mogla ) no mene, a tetka - šćer joj , je sve govorila - siktala skoro plačnim glasom:
- ada, uzmi malo i ovu moju đecu, nijesu gubava!
baba Danica, ni da čuje..veli ne smije, e ću ja počet da plačem..a zaisto sam umjela da urličem i koristim situacije, samo neka sam zdravo..
što se babe tiče, sve me ćerala da pjevam i govorila da će Brena bit 0 u odnosu na mene po slavi..i dalje je obrnuto, ali nema veze, jedna je Brena!
i vazda je govorila kako neće bit čo'eka za mene, jer mi nijedan neće dorast..do dan danas je tako...Baba, fino mi ga proreče...sad se mazim s kuckom, 'mjesto s momkom...
s majčinom majkom sam kao dijete - od treće do desete godine obišla neke gradove naše bivše SFRJ što avionom, što vozovima i autobusima ...mene je cecala mjesto kofera..pa se sjećam Glamoča (baba mi je odatle) i jedne livade tamo đe održasmo piknik (babina famelja je ogromna)- ..pa kad babina sestra skinu protezu, pa mi zašklapta pred oči s njom..kuku, 3 dana nijesam mogla zaspat poslije toga..Banja Luke i mog pokušaja (7 godina sam imala) da opeglam tetku nešto, pa ispeglah ruku od zgloba do lakta, a košulja osta zgužvana, Sarajeva i tetkinog stana s pogledom na 'Željin' stadion- tada sam prvi put čula Josipu Lisac đe poje i rekla tetki da bači kasetu, jer se kasetofon pokvario i traka se zapetljala, pa zato ova teta ovako čudno pjeva...Tamo sam prvi put u tramvaju viđela Sašu Lošića iz Plavog orkestra koji me štipnuo za obraz, a ja mu , kao svako vaspitano dijete, tražila kapu...Beograda, Trebinja, Ljubljane, Našica...
mjesta Gospođinci u Vojvodini i sankanja od jutra do mraka (tada sam prvi put viđela snijeg) i dobila vaške...
da ne nabrajam đe smo sve završavale

Pamtim da sam do 12-te vazda bila prašnjava (žuto crvena) bila, sa svom ostalom đecom iz naselja, a jedna komšinica je radila u Titex-u, pa smo nas 10-ak čora imale vazda iste haljine, od ovog Ćemovskog polja, jer tada 10 kuća nije bilo na Starom aerodromu i pamtim majčinu zgroženost kad smo se ovđe doselili i kad je htjela da se razvede od tate (hahaahahahha i dan danas plačemo od smijeha), jer je ona kao kćerka potpukovnika (gospodsko dijete, je l te) iz ulice Ivana Vujoševica od Preko Morače došla u skoro, pa pustinju staroaerodromsku sa prašinom i pijeskom do koljena ...Sad već ne bi dala Stari aerodrom nizašta ..Do 6.-te sam stanovala u ul. Mitra Bakića one zgrade od elemenata, a komšija iz ulaza mi je bio Pupo Abdomerović, koji nam je pružao divan pogled na njega i njegove minimalke kad izide na terasu...U Prela - balkon do mene, sam bila smrtno zaljubljena, što je rezultiralo šamarom od majke, jer sam se drala skoro cijeli dan, dozivajući ga ka' da me kolju, a ja sam samo htjela da budem romantična..i odvažna
Uh, ružan period je bio majčine bolest sa bubrezima 1993. (uz svu onu muku sa inflacijom)i u sred avgusta temperature od 42 i nikad zaboravljenog doktorovog tati: 'Gospodine, uradili smo sve što smo mogli.'' stavljajući mu do znanja da za nju više nema spasa..što se, da kucnem, nije pokazalo tašhnim..žilava mi mila majka (koju volim najviše na svijet'!)..Tatinih ručkova i večera, dok je majka bila na VMA u Beogradu (zbog istih bubrega)..odlično se snalazio sa nama troma, pomagala sam mu koliko sam umjela i mogla ...E, da..opet sam se naušljala bila te godine, sve mi prosto...po komshiluka sam nagrdila...dok me bištao što je znalo da traje po cijelu noć, jer sam vazda imala dugu kosu, ocu se valjda bilo smučilo, pa me čupnuo za perčin i dreknuo:
- Brenda da ide u Ameriku..po' Amerike da naušlja..
ahahahah Brenda mi je bila zakon..Beverli Hils je bio nezaobilazan
U Baru sam zajedno sa sestrom i bratom provodila i zimske i ljetnje raspuste i kod majčinih i oni su zaista imali veliku i jako bitnu ulogu u mom odrastanju i sazrijevanju.nijesu bili previše popustljivi, znao se red, bilo je rada i discipline!
Mada, đed je bio mnogo blaži no baba - ona bi nas svaki dan upirala da nešto kutaramo po kući, a đed nas je samo ćerao da učimo, putujemo i čitamo...i, naravno, pomagao (bodreći, finansijski, stručno, iskustvom) u tome...
Ljeti sam odmarala, ali baš odmarala radeći sa kozmetikom koju je ujak 'prešaltao' iz parfimerije u Podgorici na tezgi pored mora u Baru...dođem u kupaćem, s peškirčićem oko struka (tada sam imala struk)..ujutro kad otvorim 'dućan' to sve fino složim po bojama i veličini - da je Bog vazda bi kutarala oko tih tantara (pomadice, parfemi, šminke, lakovi, ulja , mlijeka za sunčanje)..dođe kuma koja je prodavala klasove do mene (takodje radno ljeto)..ja se bućnem u more, osunčam se, pa se vratim na radno mjesto, onda kuma na red - a usput se i družile i tako se 'upoznavale' i zbližavale i tako nedje do jedno 17,18h sati, kad nas majke 'zamijene'...
nikad me ljepši i slađi odmor nije 'zapada', upravo zbog rada, a uz to i svakodnevnih anegdota i komičnih situacija koje smo imali sa kupcima, i NIKAD nam se nijedna ružna stvar nije desila jer su nas lokalni momci koji su bili i naše komšije, 'šuvali' od mogućih neprijatnosti (oni su držali butike, kafiće i bačali 'oko' na nas da vide je li sve u redu) i ponosa što sam tada sa svojih 15 godina (tada sam počela, pa se nastavilo josh 3 sljedeća ljeta )sestru, brata i sebe opremala za školu - knjige, torbe, obuća, odjeća i bez ikakve skromnosti mogu vam reći da se lijepo zaradjivalo..baš lijepo, a dijelilo se na pola (to je bilo 1995. do 1998. godine)! a ja sam kao tinejdžerka zajedno sa sestrom i bratom imala sve za čim sam tada imala potrebu i svjesna bila da sam i ja dijelom doprinijela tome...

Ne zamjerite što je sve s 5 na 9...

Reklame...

[Zaradona]

Je li ko od vas igra zmurke na loptu???

[aLaPaCha]

jaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[Zaradona]

Najjace nesto...opalimo loptu niz ulicu, i dok se ovaj vrati svi sprint na malo brdo...izadjemo posle dva sata kad nam dosadi

[ozzy]

Pa te masiraju rakijom kad si bolestan....

[aLaPaCha]

pa ti obloge stavljaju od rakije i meda...eeee...

[Junkie994]

meni su rastan na prsa stavljali

[aLaPaCha]

i meni...od tada volim zelenis

[no-mercy]

Kinder jaja sa pink panterom...
Glibavi zglobovi od klikera...
Bike poni...
Sisanje na celavo u junu...

[aLaPaCha]

jao kinder jaja...imala sam,cini mi se , sve figurice pink pantera majka mi je donosila s` posla svaki dan

[Junkie994]

Ljudi zna li ko kako se zva onaj sok u kesicu sto se sa vodom mijesa?

[PrijekiLijek]

Step!

[Junkie994]

To je to! Najjaca stvar.

[no-mercy]

I ono sto prsti u usta...

[aLaPaCha]

a shok zvake hahhaha mozak da ti isprzi

[kEDOWN]

pa ti obloge stavljaju od rakije i meda...eeee...

a ti onu rakiju popijes :razz:

[Zaradona]

"More, jezero, more, jezero, more, jezero..."

[aLaPaCha]

a ti onu rakiju popijes :razz:

a ja ka` ja... :*

[Zlobnica]

hahahahahhahahhahahhahhahahhaahhahahhahhahahhahaha hhahahha
vi ste divni ljudi joooooooooooooooooooooj
sok zvake,jupi sok hahhahhahahahhahahhahhaha
lastika obavezna... kradja voca po naselju, na ulicu od zraka do mraka...
sjedjenje na poligon dok stariji momci igraju kosarku, biciklom uzduz i poprijeko grada...........
joooooooooooooooooooooooooj....
evoksi,tom i dzeri, pink panter, pera kojot super genije..... divno,prosto divno :applause:

[backero]

e juche chuh, poslije ne znam ni ja koliko ,djeca jedno 7,8 godina i pita jedan kolko je 50 kasam plus 50 kasam ..e umro sam od smijeha hahhah

[Ramos]

Hilal, hilal, četri za dinar! I onda neko nađe staklo u čokoladicu...