Podsheti me vijest što pročitah na srećna vremena, kad sam, ka dijete, gleda delfine s balkona hotela Teuta u Risnu.
Sent from my Redmi Note 2 using Cafe Del Montenegro mobile app
If there's two things that I hate-
It's havin' to cook, and tryin' to date...
E koliko sam bio napaljen na bicikla zbog ove serije sto je isla na tv in,plavci pacifika su se zvali kod nas cini mi se.
Pacific Blue
http://imdb.com/rg/an_share/title/title/tt0112112/
Sent from my HTC U11 using Tapatalk
A ja jeep wrangler zavolio i morao sam ga vozit zbog ove
Sent from my Redmi 4 using Cafe Del Montenegro mobile app
Staro par decenija...
Cica Glisin brodic sa turistima u Sutomore.
A šok zvake niko da pomene
Iha...2002. sam ja ipac bio.
Uveliko pusio i pio
A mlađan sam što ću.. Zaa dva mjeseca ce ovaj broj u nicku dobiti neku smisao
Vazda ovih albuma sa milion duplikata
Last edited by shakal23; 03-09-17 at 09:28.
I ko zna gde i ko zna kad.
Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.
Prepoznatljivog glasa i besprekorne dikcije obilježila je mnoge emisije naučno-obrazovnog programa, ali i Dnevnike nekadašnje televizije.
Dušanka Šundić biće sahranjena sjutra na podgoričkom gradskom groblju Čepurci.
Sent from my Redmi Note 4 using Cafe Del Montenegro mobile app
Sell the Vatican, Feed the World!
Sjeca li se ko marke Waikiki, logo im je bio neki majmun.
Duksevi su im bili popularni 90tih, a bili su nesto skupi za ondasnje prilike.
Onda, Fruit od the loom, ista prica...
Ako je bilo, prastajte
Šetnja kroz centar Titograda
Dugo sam razmišlja odakle da počnem, i kao startnu poziciju sam odabra telefonske govornice ispred glavne pošte, jer su bile jedno od omiljenih mjesta čekanja svoje drage, odatle je i zvanično počinja đir po gradu, a tu je snimljena i kultna skrivena kamera. Šetnju nastavljamo istom stranom glavne ulice, Bombonjera, jednostavno najslađa radnja svih vremena, i prosto je bilo nemoguće odoljeti slatkišima vrhunskih domaćih i stranih proizvođača. Idemo dalje, Sport, najopremljenija radnja sportske opreme, a tu sam redovno kupova sve što mi je trebalo dok je trajalo Malo naprijed, radnja optičkih uređaja u koju se ulazilo s boka, a ispred kultne trafike (bio je i Ćića Imer pored ali o njemu, i ostalim Ćićama po gradu, drugi put) đe sam volio da kupujem Roto i Lunov Magnus stripove. Dalje, preko ulice, Bife Korzo, tu sam popio prvu kriglu piva, onako muški sam je oburda, i do kuće sam pleka nogama Dvadesetak metara naprijed, Jugoplastika, neprevaziđena radnja sa gomilom proizvoda od gume i plastike, čiji se opojni miris širio i po trotoaru. Na samom kraju (ćošku dilera) dvoetažna Knjižara Kultura, i mislim da ne postoji majčin sin koji tu nije kupio sve što mu treba za školu. Skrećemo lijevo, Foto Nikić, u čiju smo se podrumsku radnju za uspomenu (a ne za Fejsbuk) slikali ispred živopisne tapete. U samom ulazu zgrade, prije spuštanja za radnju, je postojala galerija naših slika, koju je vlasnik uređivao po sopstvenom izboru, pa nije bilo čudno što je moja ili tvoja slika krasila taj prostor, bez ikakve protekcije Nastavljamo lijevo, Lovac, radnja za sve strastvene lovce i ribolovce, koja je svima nama bila privlačna zbog prepariranog vuka koji se nalazio u izlogu. Prelazimo preko puta, Agrokombinatov Supermarket na Trgu Ivana Milutinovića, jedan od brojnih koji su tada bili načičkani svuda po gradu. Odmah pored, Radovče, ili kako smo ga mi zvali "Kod Đaka" a o njemu ne treba trošiti riječi, prelijepa bašta, simbolične cijene, a služe vas konobari početnici iz Trgovinske. Preko puta, u isturenoj kući, slastičara Putnik, bureci za svačiji ukus. Desno, Jatova poslovnica, a do nje Borovo, tu smo se svi obuli Idemo lijevo, glavnom ulicom, prolazimo pored kafe bara Studio, a izviše njega Lee Coper, pa nastavljamo pravo, pored Torza, do Benzinske, a možemo vala prošetat i do Teniskih terena ispod Gorice, pa se vraćemo natrag, suprotnom stranom, pored parkića sa klupama, klizaljkom i klackalicom, prelazimo ulicu, i eto nas kod Cufovog Ćoška. Pikadili, dovoljno je reći, tinejdžeri su znali gdje je baza bez alkohola, sa divnom baštom i super atmosferom. Malo da ubrzam, jer se ovo oduži Česma na uglu sa Hercegovačkom, i Apoteka na ćošku trga, a preko trga, pored panoa za projekcije Kina Kulture, do rolo vrata Expres i Ribljeg restorana, a pored njih, desno, Robna Kuća Beograd, đe sam u podrumskoj prodavnici kupio i prvo Kinder jaje iz čijeg su "žumanca" sastavljani Diznijevi likovi, a ne nekakve nakaze ka danas. Beograđanka je nudila sve, od igle do lokomotive. Interesantna nam je bila vožnja pokretnim stepenicama do sledećeg nivoa, a na trećem spratu se pamte prve audio kasete, koje smo namotavali olovkom. Idemo dalje, glavnom ulicom niže, pored Zlatare Majdanpek, Jugobanke, a preko puta čuvena 13.Jul-ska prodavnica, ili kako smo je svi zvali "Kod Mare" đe sam volio da tamanim dvojni C. Nastavljamo dalje, u istom pravcu, do Big Babola i čuvenih kolača iz Hotelske slastičare, neprevaziđene bašte ispred Kafane Hotela Crna Gora ograđene "perece" ogradom, đe su se naveče čekali i sastajali parovi da krenu u grad, a ja vam ovu današnju šetnju kroz vrijeme završavam preko puta (a đe bih drugo) kod čuvenog Đoka Nesanice.
Ovo je bilo "kratko" i nostalgično podsjećanje na neka lijepa (i ne tako davna) vremena, i sve bi bilo još ljepše da danas, nažalost, u gradu nemamo apsolutno ništa od svega što sam vam naveo od prvog do poslednjeg pasusa.
ova JATova poslovnica i Ćošak (na ono mjesto) su do najkasnije ostali od svega što je nabrojao, i teniski tereni
She is only here to annoy herself!
S merakom pročitah ovo...
Štetni jedini prkosi još...
Sent from my P10 using Tapatalk
War. War never changes.
Ali ljudi kad sam bio klinac nista mi nije bilo ljepse nego ljeti kad me otac I majka povedu na onaj sladoled u metalne ćase I na kolace u Crnu Goru. Pa oci gladne gledaju ono cudo sa kolacima sto seta I vazda sam uzimao kocku jer mi se cinjela najveca.
Last edited by kimmi; 26-09-17 at 16:03.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks