Ja se $ecam kad sam zapalio nekog djeda na sijeno, morao je da skace sa 5 metara visine. Majka mu kaze "Gospodine, nije moj sin to uradio", a on "Evo gospodjo i brkovi su mi izgoreli".
Pa 2 loma ruke i lom noge za pola godine.Ortoped Prodanovic mi je tada nakon operacije rekao "Da me placaju po ucinku, na tebe bih grdne pare zaradio".
Shunjanje u kamp rezervista '99...zajebale me "grabulje"..nagazih na onaj metalni dio, drska me zveknu po glavi..tako sam "pao"...Onda u shator ispitivanje od strane pijanih rezervista "Ko te poslao"?.."Njega je neko poslao da spija"...
Dobro se zivjelo nekad...
svako vrijeme nosi svoje breme! Mi smo živjeli na način kakav je bio normalan i ok u naše vrijeme, a današnja djeca imaju potpuno drugačije uslove života i zbilja bi bilo nenormalno da žive mojim načinom.
Ono što meni generalno smeta jeste bljedilo današnje djece, bolešljivost ,a sve to izazvano nedovoljnom otpornošću zbog premalo boravka na svježem vazduhu!
Djeca nemaju drugova, izuzev preko FB...imam osjećaj da ne umiju progovorit u četiri oka, ali zato "se druže" preko neta...meni se to ne svidja, kao što mi se ne svidja da današnja djeca nemaju selo!!! Nijesu uživo vidjeli kravu i magare...ali što ćeš, moderna vremena, ja sam još ugrabila malo da idem u staru porodičnu kuću na selu, i moja djeca znaju dje je i išli su, ali moji unuci neće imat dje
Arif Heralić (umro 1971) je livac iz Zenice. Poznat je njegov osmeh sa novčanice od hiljadu dinara. Nakon denominacije 1967. godine to je bila desetodinarka popularno zvana "Som". Često ga mešaju sa Alijom Sirotanovićem, rudarem - rekorderom iz rudnika Breza kod Vareša. Arif Heralić nije bio rekorder - heroj rada kao Alija, nego je u vreme socijalističke izgradnje SFRJ bio primer veselog i zadovoljnog radnika - proizvođača zbog čega se njegov lik i našao na najupotrebljavanijoj novčanici tog vremena.
Kada je trebalo da bude lansirana nova novčanica od 100 dinara kružila je šala da na njoj bude Arif u patikama (mislilo se na neke firmirane patike) jer Arif vredi (tolika mu je plata) 10 dinara i patike 90.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Na ovo kad pomislim uvjek mi bude zao sto ja svoju djecu necu moci da povedem na selo onako kako su mene moji vodili...Imati babu i dedu seoske ljude koji drze stoku,pa onako u gumene opanke povedu nas u stalu da gledamo magare,(ili kad ga natrpaju dzakovima krtole) kravu kad se muze i najsladje tele...Sad mi srce bude puno kad se sjetim kako sam uzivala...I sve sa imanjem sa sadnicima povrca i voca za mene je kao dijete jedno od najljepsih mogucih zivljenja djetinjstva..Uzivala sam da gledam kad se ore,sjednem na neki kamen i gledam,ili podjem sa babom da ubere boranije i rastana,uzme usput i krtole pa joj ponesto pomognem...Imala sam i ljuljasku od debelog uzeta napravljenu i privezanu uz jednu murvu pa metnem jastuk pod guzicu i ljuljam se...Popodne obicno sjednemo pod lozu jednu pred kucu i odmaramo,i sjecam se da sam poslednji put dok je bio svjestan,usled grdne bolesti koja ga je zadesila rano,sa dedom pricala dok smo sjedjeli na stepenicama ispred vrata,da mi se smijao i govorio "dedino pametno"...
I milioni najljepsih uspomena sa sela,sto moja djeca nece uspjeti da imaju jer se vremena mijenjaju...Youtube pa vidi kravu,magare i ostalo...
"Tiha voda brijeg roni..."
eh , "pozdravite moga tatu" ... Vazda su mi se cudila djeca pomoraca kako to da sam i ja tuzna kad je cujem. Nikako da shvate , da sam i ja tatu gledala , taman kol'ko i oni .
Jedan je veliki covjek jednom rekao : " Mrav, kad je osamucen, uvijek pada na lijevu stranu."
Partija klikera na život i smrt… Lastika oko struka dvije djevojčice… Žmurka na loptu… Komiti i žandari… Pada mrak, a majka viče sa balkona tvoje ime… Čuveni odgovor: „Još 15 minuta“… A kad doma dođeš odma te sprovode u kadu kao u betonjerku… Ako su nas tad vodili u kadu na dezinfekciju, danas nas vode u betonjerku na detoksizaciju… Nismo se mnogo mijenjali od tad… „Game boy“ je bio statusni simbol, a ne igračka… Igrice se nisu igrale kući nego kod „Pera“, a najveća faca nam nije bio onaj koji je imao X-box, nego onaj koji je „obrćao“ Mustafu („Cadilacs and dinosaurs“) sa jednim žetonom…
Tom i džeri, Pink panter, Popaj, Nindža kornjače i ekipa su bili naši crtani… „Mama ja sam još gladan“, „Šalio sam se“, „Propeler zviz“, „Bio sam bolestan“, „Jedite kod Džoa“, „Ne kradi zlato od zeca“, „Zašto si me bacio u staru reku Misisipi“… su bile rečenice koje smo mi ponavljali… Troperac, pinco, džombo i ostali klikeri su bili naše blago… Mislim da je Džombo veća faca od bilo koje konzole ili ne daj bože karte za Digimone…
Sony dvojka, trojka, X-box 360, Wee, Counter strike, Doha, PSP… Alo? Postoji li i jedna aktivnost koju današnja đeca obavljaju van kuće… Đe je ono dvorište đe se igra „lopte“ dok se reflektori ne upale pa dođu stariji momci… Ja sam Peđi (stariji momak, ALO) išao da kupujem hleb svako jutro iz centra do Sahat kule, i vraćao se presrećan jer je baš meni povjerio tu obavezu… Danas ova đeca neće ni bocu vode u „frizerski“ da ti napune… Ja sam za Novu Godinu dobijao petarde, klikere, sličice, lopte… Ovi današnji mangupi dobijaju konzole i pantalone… Sjećaš li se kad si iznosio sličice da se mijenjaš pa ti u ušima odzvanja dok ih listaš: „imam, imam, imam, imam“… Toga ti više nema pobro…
Partija „kockica“ ispred današnjeg „Mozarta“ na tadašnjem „Trgu Ivana Milutinovića“ kod ulaza broj 5… Svih 16 kockica puno a ispada se sa 4 greške jer je masu igrača… Sa strane čeka još desetoro najmanje, da se ubače kad neko ode doma da ruča… „Je’n, dva, tri“ sa autićima… Leka nacrta najbolju stazu na svijet, sa 15 kreda u boji… E koje je to bilo zadovoljstvo viđet sa balkona kako se šareni…
Nedelja veče, majka te okupa i pobode pored peći da se sušiš a na TV se gledaju „Srećni ljudi“… A kad ti se noge ljeti izglibaju, vataju te po kući sa mokrim peškirom da ti ih ostružu… E kakvi smo mi bili naspram ovih današnjih… Ni Sony nismo igrali kući, nego tamo đe se iznajmljuje… Možda se baš zbog takvog djetinjstva ni dan danas ne savijamo u kuću…
E sad uporedi… Bi li dao i jedan tren onoga odiranja dlanova i koljena za bilo koji „Pro Evolution“ ili ketridž gadni… Ja ne bi, pa da mi sve „Perove“ igrice (Metal slug, Asteriks, Avioni, Double Dragon, Punisher i ostali) presele kući… Stvarno mi nije jasno što je sa ovom današnjom đecom? Možda je došlo takvo vrijeme da je roditelju lakše da im kupi neku budalaštinu pa da ih zadrži kući… „Pušti, neka mi ga tu, najmilije mi je kad je kod mene“… Ili su đeca evoluirala u kućne pacove u zadnje 10 godina, što je manje vjerovatno… Stvarno ne shvatam…
Zato roditelji, ćerajte tu đecu iz kuće da vam ne izrastaju u debile koji ništa ne znaju o životu… Kakav je to čovjek koji nikad nije gađao prolaznike iz „puvaljke“ ili se pobio sa nekim jer mu je probušenim đonom pokupio kliker (genijalan način da se konfiskuje kliker)… Zamisli tu đevojku koja nije igrala lastike, ili ne daj bože momka koji nikad nije slomio prozor loptom… Kakav ćeš ti sjutra čovjek da budeš ako nisi bježao iz škole da bi obrnuo „Double Dragon“ sa Rebekom… Ti si išao u propast zbog svog ideala… Pa kad ti majka vidi neopravdane, nema da se ide na igrice do Aprila… Uh… Može li gora sankcija,zajebi one američke kad ti ukinu brašno i te gluposti… Ona ti ladno ukine žetone… Nikad joj to nisam oprostio… I dan danas mi se usta osuše kad se toga sjetim… E to ti je ukus djetinjstva, a Counter, Doha i debela krivonoga đeca, možda zvuče moderno, ali i sami znaju da mogu ladno da nas povuču za… Jer samo mi u odnosu na njih isto što i Chelsea za Grafičar… Izvinjavam se ako je ova tema vec nedje bila Izvor:http://zabolje.me
hahaha Zabjelcanine,nema no si kralj Tema je zapoceta s tim
"Tiha voda brijeg roni..."
ihaaaaaa ahahahahahah kolko se presmijah sto cu kad ne citam no cim sam vidjeo odma da postavim hahahahaha
Za 10-15 godina danashnji desetogodishnjaci ce listom da pricaju sledece:
"Kako smo se mi lijepo zabavljali.Svi smo imali profile na facebook,tu se fino dopisivali i,kad smo malo porasli,muvali se sa ribama/momcima...Sjecam se,ja i moje drushtvo,kad ukradosmo mom tati bocu Chivasa i opjanismo se ka letve...bilo nam je po 12-13 godina...
A onda,kad smo se ujutro dobro naspali(nije nas tata provalio),onda trk na PES 10...shto sam radio sa Messijem brate mili,chitavu odbranu sam bratu na goozicu bachio vishe puta...A drug mi najbolji bira Man U,pa svadje-je li bolji Messi ili Rooney...
Onda kuci za comp,malo na fb,pa onda oderemo neku strategiju,zakazhemo fudbal na Vembli za sjutra,i srecni u krevet oko 12-1...
A NE OVA DANASHNJA DJECA I NJIHOVE GLUPOSTI..."
Mogao bih da se kladim da ce to ovako da izgleda.Zashto?Pogodite sami
Deserve's got nothing to do with it.
E kad se sjetim...
'98-ma i kad sam prvi put ugledao kvote
Kreč, kolica i mešalica.
Sad se $etih još nečega... 90te, teško se živjelo, sva djeca iz naselja su imala po biciklo ili rolere osim mene... I tako... Oni se voze, ja trčim i držim tempo, baš sam bio fizički spreman za svoje godine (~7)... Poslije toliko godina i priželjkivanja, sjecam se da mi je otac konačno kupio biciklo, donio ga je u 10 uveče, ujutru sam se od uzbudjenja probudio oko 5 sati, snio ga s 9tog sprata stepenicama jer nisam mogao dohvatit dugme od lifta... I počeo da vozim, uhvatio da jurcam niz neku nizbrdicu, blago izgubio kontrolu i malčice cuknuo trokut o banderu, eto tu sam razbio maler... Uh, koliko sam poslije samo kilometara na dan prelazio, to realno nije bilo... Sjecam se kad sam imao 9-10 godina, i bio ~10km od kuce, startova me neka klapica huligana, mangupčići ~16ak godina s nožem, napadoše me da mi otmu bajs :shock: Sreca te me spasi neki čovjek
Onda se jednom desilo da mi je neko ubacio nešto u točkove dok sam vozio, i odjednom, WooP, direkt na prednji točak pa na nos, a zadnja osovina sa ostatkom bajsa mi se zabila malo ispred lijeve slijepoočnice, dan danas nosim malecki ožiljak :mrgreen: Bio sam tu u nesvijest 5 min, sjecam se da nije bilo nikog, a kad sam otvorio oci... Krug oko mene, ka da se kakva prezentacija održava, uglavnom, ja kao ja... Nisam nikome dozvolio da mi pomogne, no sam takav odjurio do kuce
Onda, jos jedna od ekskurzija... (tad sam imao 8 godina)... Opet se vozim, mirno, ne diram nikoga... Prepriječi me neki djed biciklom, skoči s štapom i uhvati da me tumeka po glavi :shock: Spasiše me neki ljudi, utekoh... Poslije je otac pošao da riješi spor... Ispotstavilo se da me je djed GREŠKOM :mad: Zamijenio s nekim momcima koji dolaze biciklima kod njega redovno da ga zAEbavaju :mad: (što ja nikad ne bih napravio)...
Eto... To su te 3 kratke ekskuTzije dok sam vozio plavi Salcano bez brzina i živio u Herceg Novom. Sad sam stari dripac, vozim 2 plava auta i plavi motor... Djedovi (a ni ostala rulja) mi ne pravU probleme jer bi im i štap i noževi završili onamo dje sunce ne sija :devil:
Last edited by cvxcomputers; 06-06-10 at 12:23.
Nije nishta tu tuzhno,to je realnost.Starijim generacijama se uvijek cini da su se,kad su oni bili mladi,zabavljali bolje i ljepshe od sadashnjih mladih generacija...
Iz dva razloga.Vece bliskosti sa svojim nacinima zabave i male (ili malo vece) zavisti shto nisu vise mladi i bezbrizhni kao ovi.
Deserve's got nothing to do with it.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks