Šta je cunami talas
Načelnik seizmološkog odeljenja u Republičkom seizmološkom zavodu Branko Dragićević kaže za da je ovo bio jedan od najačih zemljotresa u poslednjih 40 godina. On navodi da je 1960. godine, našu planetu pogodio zemljotres jačine 9.5 jedinica Rihterove skale. Dragićević navodi da je uzrok zemljotresa tektonskog porekla i da nije ništa neobično što se dogodio u toj oblasti: "Jedino je neobično što se on dogodio u moru, što se nije dogodio negde na kontinentu. Da se dogodio na kontinentu, u blizini nekog grada, on bi imao još veći broj žrtava. Pre dva-tri dana desio se zemljotres na Južnom polu, koji je čak bio snažniji od ovog zemljotresa, ali je bio oko 1.600 kilometara daleko od Australije, tako da nije izazvao ni medijsku pažnju, a nije mogao ni da izazove materijalnu štetu ili žrtve", kaže Dragićević.
Kada zemljotres ovakve jačine pogodi kopno, on izaziva promenu izgleda tla, stvaranjem raseda i uzdizanjem brda. Međutim, pošto je zemljotres pogodio dno okeana, njegov katastrofalni učinak proširio se, preko cunamija, na neuporedivo veću daljinu, nego što bi to bio slučaj da je pogodio kopno. Tako, ovaj zemljotres bio je poguban po stanovnike obalnih područja na 1.600 kilometara od epicentra udaljenoj Šri Lanki. Poređenja radi, Beograd je od Stokholma, Moskve, Londona ili Kipra udaljen oko 1.600 kilometara.
Talasna dužina (udaljenost između vrha dvaju susednih talasa) cunamija može iznositi i do 100km i mogu stići do iste tačke s vremenskom razlikom od oko sat vremena. Okeanom se kreću velikim brzinama i do 800 km/h (brže od prosečnih aviona), na svom putu gube vrlo malo energije, a mogu odlomiti i poneti stene teške i do 20 metričkih tona.
Dragićević objašnjava da je cunami visoki vodeni talas koji se javlja u slučaju kada je žarište zemljotresa ispod okeana: "Tada dolazi do izdizanja velike količine vodene mase iznad hipocentra. Taj talas nema veliku visinu, ali ima izuzetno veliku dužinu talasa, koja se kreće do nekoliko desetina kilometara". Cunami je "podmukli talas", pošto se velikim delom svog puta kreće po dnu, zbog čega je na površini okeana gotovo neprimetan. "Na svom putu, taj talasni front nailazi na plitku obalu, kada dolazi do izdizanja talasa. Njegova visina onda više nije jedan metar, već do nekoliko desetina metara i pošto sa sobom nosi veliku količinu energije, on ima ogromno rušilačko dejstvo".
I cunami talasi su bili uzroci velikog broja nastradalih tokom zabeležene istorije. Međutim, zanimljivo je to da su većinu katastrofalnih cunamija izazivale erupcije vulkana, a ne zemljotresi.
Erupcija vulkana Krakatau 1883. (Indonezija), izazvala je cunami talas i oko 37.000 mrtvih. Veliki zemljotres koji je 1. novembra 1755. pogodio Lisabon proizveo je pojavu cunamija; tom prilikom je stradalo oko 60.000 ljudi. Godine 1896. cunami u Japanu je odneo oko 27.000 života.
Bookmarks