Results 1 to 25 of 92

Thread: Svaka čast omladini Cetinja…

Threaded View

Previous Post Previous Post   Next Post Next Post
  1. #24
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Slava i njena cijena

    Prilog sa topic-a "Cetinje - Tajanstvena Duhovna Metropola" od 03-11-11. godine

    Murica kao muza...

    Vrijeme me je poslužilo te sam ovaj lijepi grad (Vajmar) i sve njegove svetinje mogao obići u ugodnoj šetnji, nakon čega sam dugo sredjivao svoje utiske i sjećanja. Pritom sam se sjetio i nečega što sam tada smatrao uobičajenim prostaštvom kojeg ni najveći duhovi nijesu bili poštedjeni ali sam u medjuvremenu shvatio koliko je ispravna ona latinska mudrost po kojoj je: „Vox Populi – vox Dei..“ (Glas naroda - glas Boga).

    Skoro uvijek kad bi se otpočela priča o njemačkim klasicima Geteu, Šileru, Heineu i drugim, neki od onih koji jedva da su u školi pročitali ponešto od njihovih umotvorina, bez ustezanja bi recitovao jedan neobičan stih:


    „ Goethe spielt Flöte,
    auf dem Schiller sein Piller...“



    Što bi se moglo prevesti kao:


    „ Gete svira flautu,
    na Šilerovoj murici....“



    Nakon toga sam svaki put pomislio na onu narodnu, koja veli da se avetinja ponosi onime čega se pametan (i pristojan) stidi... No sve bi ostalo na tome, da mi ruku nije dopala knjizica čudnovatog naslova „Smrt u Vajmaru“ u kojoj su bili opisani zadnji Geteovi dani i njegova smrt jednog hladnog martovskog dana 1832. godine.
    U ovoj knjižici, bilo je opisano kako u posjetu Geteu dolazi jedno mlado i lijepo momče, koga on prihvhata na način kome su se svi čudili osim onih kojima je bila poznata njegova sklonost prema dječacima, što ga je ovaj put koštalo (genijalne) glave. Bio je to sin nekadašnje Geteove muze iz visokog društva, po imenu Bettina von Arnim a koju je kasnije morao izbačiti iz kuće, vjerovatno po onome ženinom; „ili ona ili ja...!!!“

    Kasnije, pošto je ostala bez muža a i bez para, sjetila se svoje vrele prepiske sa Geteom, a kako on nije bio voljan da joj pomenuta pisma pošalje i dozvoli objavljivanje, ova strastvena žena mu je, onako iz zasjede, uvalila svog zgodnog sina, koji je Getea tako žestoko napalio da je, ne obazirući se na gradsko ogovaranje, svu svoju pažnju usresredio na njega, s njim se vodajući i to po najvećem mrazu čime navukao upalu pluća od koje mu nije bilo spasa. U knjizi ima opisa iz kojih se može zaključiti da Geteu (83 godine), ni do čega više nije bilo stalo bez da se na neki način dokopa i „otsvira“ flautu na njegovoj – murici...

    Pošto sam ovu knjižicu, jos jednom pomno pročitao, ne mogah a da se ne sjetim V. Pejovića i nadahnutog naslova njegove cetinjske hronike:

    „Đe to ima...“


    Najbolje odgovor bi mogao biti; tamo dje se niko tome i ne nada...

    - M -


    Vjerovatno se ovoga navedenoga priloga ni slučajno ne bih sjetio da se jedne noċi, u kasne (rane) sati kad se na televiziji prikazuju "sramotni" filmovi i emisije, ne digoh i odlomatah do WC-a, dok je iza mene glasno „tandarao“ televizor koga sam zaboravio istuliti.

    Kako nijesam obraċao pažnju na ono o čemu je bila priča, uveliko bjeh iznenađen kad čuh e se radio o, više nego bliskom odnosu dva velikana njemačke kulture, Göthea i Schillera, osobito komentari koji su taj odnos opisivali tako da nijesu ostavljali bilo kakvu sumnju u njihov dubokointiman odnos, jer su bez ikakvog okolišenja opisivali da su „jedan drugoga jebali u guzicu…“


    Umjesto da se skandalizujem, odlučih da ovu „bezobraznu“ priču prihvatim sa povjerenjem i o njoj razmislim i donesem zaključak lišen jalove „pristojnosti“, jer mi je postalo jasno u kojoj mjeri je ona gorepomenuta „opštenarodna" pjesmica o flauti i stvarno potvrđivala poslovični „Vox Populi…“, koji je, skoro vijek i po, predhodio ovoj dokumentarnoj emisiji.

    U stvari, tek sada sam postao svjestan i stvarne veličine njemačke kulture, koja je svojim velikanima odala vrhunsko priznanje time što je njihove „slabosti“ prihvatila kao izvjesnu „cijenu“, (sa negativnim znakom) njihove nesumnjive genijalnosti. O zaslugama da i ne govorimo…

    Ovo bi najbolje bilo uzeti kao izvjesnu neslužbenu ali zato ne manje visoku nagradu ovim genijalcima jer predstavljaju najbolji dokaz da samo velika kultura može prepoznati velike umove i pružiti im šansu. Zato se ne treba čuditi izboru umova u našoj kulturi činovnički stisnutoj između Njegoševe i Trinaestojulske nagrade.

    Baš me zanima kako ċe moderator postupiti saa ovom mojom „bezobraštinom“

    Last edited by metuzalem; 03-12-19 at 12:08.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Duh Cetinja
    By Hari Krisna in forum Centralni
    Replies: 53
    Last Post: 22-08-15, 22:53
  2. Put preko Cetinja
    By Stetni in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 26
    Last Post: 27-01-10, 16:30
  3. Svaka čast
    By balans in forum CdM Arhiva
    Replies: 0
    Last Post: 12-09-07, 13:45
  4. Dan Cetinja
    By luv_is_a_verb in forum Centralni
    Replies: 20
    Last Post: 12-01-07, 21:17

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •