Page 3 of 3 FirstFirst 123
Results 51 to 74 of 74

Thread: Svaka čast omladini Cetinja…

  1. #51
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default Digitalne gajbe i znaci u vremenu

    Prilikom rijetkih ulazaka na ovo cetinjsko duhovno drkalište, nametnuo mi se osjećaj krivice da smo nas dva matufa, ivanbegovac i ja, postupili poput onih debeloguzih ženetina sa početka ovog threada, svoje duhovne gajbe postavljajući poput njih, te da zbog toga mnozina i ne zalazi na ovaj forum.

    Ne potraja dugo, kad mi se nametnu pomisao, da to i ne bi morao biti pravi razlog, nego da je, u stvari nova digitalna tehnologija uzrok tome, te me ovaj forum, u odnosu na danasnje vrijeme sopstvenih automobila i jeftinog taxija, podsjeti na jedan davnjih izdrndanih autobusa cetinjske "TARE" u kojemu se, na relaciji od Cetinja do Titograda, odvijalo nešto neodoljivo nalik ovome forumu, dje je u ulozi "administratora", sa svojih stotinak kilograma, tada fingirao Pura Uljarević, jedna od tada omiljenih Tarinih "stjuardesa" koji je, u to vrijeme, ovaj opštenarodni "forum", kondukterski - "moderirao"...

    No dosta mi je da se sjetim utakmica u drkanju iz vremena "Obnove i Izgradnje" i uporedim sa mogućnostima koje danas imaju mamini i tatini "kuronjice", kad na PC-u otvore kakav hard-core i, ispod tavulina, "opale" jedno žestoko drkanje,neometani u udobnoj samoći svojih udobnih djecijih sobica...
    Last edited by metuzalem; 06-12-18 at 11:50.

  2. #52
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,373
    Rep Power
    223878

    Default

    Bogomi sam se kanio da pitam za zdravlje vas dvojice, jer neko vrijeme nije bilo pisanija.

    Ne bih rekao da se ođe ne zalazi, no klijentela ovoga foruma više voli da čita nego da piše. Kad bolje razmislim, ne znam ni što bi mi pisali, jer u današnje vrijeme rekao bih da ne postoji ni dio ovoliko upečatljivih likova i događaja ka u vaše pero.

    Samo vi udrite po tastaturi.
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  3. #53
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Quote Originally Posted by Petronas View Post
    . Kad bolje razmislim, ne znam ni što bi mi pisali, jer u današnje vrijeme rekao bih da ne postoji ni dio ovoliko upečatljivih likova i događaja ka u vaše pero.
    U stvari se i nije mnogo toga promijenilo, samo su moderna vremena "likove" prebačila u tzv. "rijaltije" (reality) koje narod voli, jer ih ti likovi, na veoma slikovit način, zastupaju u njihovim duhovnim i inim bezobraštinama...

  4. #54
    Join Date
    Oct 2013
    Location
    SFRJ
    Posts
    6,005
    Rep Power
    267645

    Default

    U centar, bez odstupanja, precizno.
    Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".

  5. #55
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Kad pomislim na sve cetinjske mamine i tatine „kuronjice“ koji, bez svoje krivice, odrastaju u „staklenim baštama“ dječjih vrtiċa i (ili) u udobnnim „samicama“ roditeljskih kuċa i porodičnih stanova, ne mogu a da ne napišem poneku od svojih „požuċelih“ uspomena na vremena kad su slične moguċnosti, za đecu iz vremena tadanje „Obnove i Izgradnje“, odnosno, 70 ( i slovima; sedamdeset godina) prije današnje tzv. tranzicione ere, u potpunosti pedstavljale jednu od mislenih - imenica.


    Zbog toga se, uprkos (ili bas zbog) odmaklih godina, iznova vraċam ovome forumu, kako bi im mogao predočiti mnogo toga čega su sve poštedeni u vremenima tzv. „tranzicije“ i uputio na moguċnosti koje ona nude. U tom pogledu bi moglo biti dovoljno, da im opišem subotnji odlazak na „Ivanov Pazar“ , kako je tada narod zvao današnju Rijeku Crnojeviċa, koja je u to vrijeme, za narod Riječke Nahije bila, ne samo administrativni nego i centar od životne važnosti.

    Bio je to jedinstven ugodjaj, u kasno jutro stupiti na užareni šoder glavne ceste, koji je me je, bez milosti, nabijao kroz tanku kožu opanaka iz „domaċe radinosti“ dok užareni vazduh treperi nad rasušenim kamenjarom bez imalo zelenila. A onda se, poput kakvog broda za spasavanje, u oblaku prašine, pojavi i lijeno zaustavi raskutarena „pruga“ (autobus) cetinjske „Tare“. Kondukteru, uokvirenom vratima, hitro doviknem da nemam para, na što me on pozove da ipak udjem, uz napomenu, da se hitro smjestim u „prkno“ atobusa koje je, ionako, vazda prazno. Bilo je to, u stvari, kao da me je uputio na galeriju pozorišta, jer se u autobusu odvijao uobičajeni „program“ koji se sastojao od „pjesme“ uspaljenih djilkoša i dovikivanja svih onih kojima pazar i nije bio od potrebe, no su krenuli kako bi im „guzica viđela put“. Pa da li je onda uopšte čudno da me ovaj cetinjski forum podsjeca na putovanje autobusom „Tare“ sa stanicom ispred nekadašnjeg hotela „Obod“, danas u ruševinama, na čijoj je udobnoj terasi smještenoj nad samom rijekom, veselo nastavljan jednako uzbudljiv – podforum…

    Koliko je ovaj forum „Tare“ uticao na moje shvatanje stvarnosti, dovoljno je da podsjetim opċinstvo koje zalazi na ovaj forum, na moj često upotrebljavani pojam – razornog – komplimenta, koji ponekad upotrijebim, kako bih ukazao, da kompliment nije drugo do podmuklo lažinjanje e da bi se došlo do nekog (sumnjivog) cilja. U neposredno iskustvo koje se tiče „razornog“ komplimenta, uputio me je moj voljeni stric Panjo Mrgudov, koji mi ispriča kako je jednom prilikom autobusom od Rvaša putovao jednim od autobusa „Tare“ a slučilo se da sjedne prekoputa jedne mlade i kršne nevjeste, pa kako nije znao kakvu priču da s njom otpočne dodje na ideju da joj, onako, iz zajebancije, učini ništa manje no – kompliment – da tako lijepe oči poput njenih, ne samo da nikad do tada nije vidio, no da do ovog momenta nije čak ni znao da tako čudesne oči uopšte i - postoje.

    Kako striko Panjo napomenu, posljedica ovog (razornog) komplimenta se iskaza u tome, da ona nevjesta, prvo porumeni, pa onda svoje hvaljene oči razrogači da bi se, onda, otvorenih ustiju zagledala u njega pa ih onda nenadno prevrnula, a tada je, ispod njenog (drvenog) sjedišta, odjednom nastala povelika lokva, nakon čega je, striko Panjo, unezvjereno uzviknuo:

    „-Au, ti se popiša..!?“

    Prije nego što „dežurni“ autobusa i svjesni putnici sunuše na ovu nesretnu nevjestu, striko Panjo ustade i ispriječi pred njima, da bi nakon toga glasno i odlučno podviknuo:

    -„Puštite je na mir, jer ona ništa nije kriva no ja, ċutuk, koji sam u nevakat krenuo da kupim [email protected]…“
    Last edited by metuzalem; 09-12-18 at 21:14.

  6. #56
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,373
    Rep Power
    223878

    Default

    E slatko se ismijah jutros, jer mi je dan tačno bio počeo - popišano. Čeka se nastavak...
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  7. #57
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Niđe ka na Cetinju ne važi ona latinska: „nomen ist omen“ (ime to je sudbina.), i to posebno u pogledu nadimaka, pod kojima mnozina na Cetinju „odživi“ svoj zivot. Ima nadimaka koji nastanu nekako „ostrčke“, time ponekad potvrdujuċi ono - omen – takoreċi u potpunosti.
    Dobro se sjeċam kad jednoga časa ruskog jezika, koji nam je predavala ruskinja iz plejade onih te na Cetinje nijesu donijeli drugo do svog gospodstva. Na tome času se dogodilo da ona prozove baš kukavoga Mila Rajkoviċa, kako bi sa ruskoga preveo:

    „Milo sero a moet belo…“ (Sapun je siv ma pere bijelo)

    Potpuno zbunjen, kukavi Milo ustade, dok smo se mi naprosto razvaljivali od zluradog smijeha a nastavnica čudila te brže-bolje prevede ovu rečenicu, no svima bi jasno da je Milo, ovoga puta, zaradio nadimak koji mu je pretskazao sudbinu. jer je kasnije i sam postao nastavnik.

    Osim Mila i jedan veoma viđeni hirurg je, isto tako, na času ruskog zaradio svoj nadimak po kome je ostao poznat u Cetinju. Radi se o Voju Ražnatoviċu, koji je ostao u sjeċanju po svom neobičnom nadimku – Sapagan – i to samo zbog toga što je, na pitanje iz ruskog:

    „Ҷto rastёt na golove?(što to raste na glavi?)

    .. pokušao odgovoriti ali se nije mogao sjetiti kako se na ruskom kaze – kosa – i krenuo sa mucavim odgovorom:

    „Na golova rastёt….“

    ... i pokušavajuċi da se sjeti, grčevito okretao u očekivanju da mu neko došapne, što se i dogodilo kad mu je neko iz ċoska došapnuo:

    „Sapogi“ (čizme na ruskom)

    No na nesreċu pravi odgovor je trebao biti: volosi (vlasi odnosno – kosa)

    …te je s Vojom nastala sprdnja a on zaradio dozivotni nadimak - Sapagan

    Tako su ova dva pomenuta i videna Cetinjanina zaradila svoje nadimke, time potvrđuju da svak u svom imenu i, posebno – nadimku – može naslutiti i svoj – omen…

  8. #58
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Niđe ka na Cetinju ne važi ona latinska: „nomen ist omen“ (ime to je sudbina.), i to posebno u pogledu nadimaka, pod kojima mnozina na Cetinju „odživi“ svoj zivot. Ima nadimaka koji nastanu nekako „ostrčke“, time ponekad potvrdujuċi ono - omen – takoreċi u potpunosti.

    Dobro se sjeċam kad je za vrijeme jdnoga časa ruskog jezika, koji nam je predavala ruskinja iz plejade onih te na Cetinje nijesu donijeli drugo do svog gospodstva. Na tome času se dogodilo da ona prozove baš kukavoga Mila Rajkoviċa, kako bi sa ruskoga preveo:

    „Milo sero a moet belo…“ (Sapun je siv ma pere bijelo)

    Potpuno zbunjen, kukavi Milo ustade, dok smo se mi naprosto razvaljivali od zluradog smijeha a nastavnica čudila, te on brže-bolje prevede ovu rečenicu, no svima nama bi jasno da je Milo, ovoga puta, zaradio nadimak koji mu je pretskazao sudbinu, jer je kasnije i sam postao nastavnik.

    Osim Mila i jedan veoma viđeni hirurg je, isto tako, na času ruskog zaradio svoj nadimak po kome je ostao poznat u Cetinju. Radi se o Voju Ražnatoviċu, koji je ostao u sjeċanju po svom neobičnom nadimku – Sapagan – i to samo zbog toga što je, na pitanje iz ruskog:

    „Ҷto rastёt na golove?(što to raste na glavi?)

    .. pokušao dati odgovor ali se nije mogao sjetiti kako se na ruskom kaze – kosa – i krenuo sa mucavim odgovorom:

    „Na golove rastёt….“

    ... i pokušavajuċi da se sjeti, grčevito okretao u očekivanju da mu neko došapne, što se i dogodilo kad mu je neko iz ċoska došapnuo:

    „Sapogi“ (čizme na ruskom)

    No na nesreċu pravi odgovor je trebalo da glasi:

    - Volosi (vlasi odnosno – kosa)

    …te je s Vojom nastala sprdnja a on zaradio dozivotni nadimak - Sapagan Tako su ova dva pomenuta i videna Cetinjanina zaradila svoje nadimke, time potvrđuju da svak u svom imenu i, posebno – nadimku – može naslutiti i svoj – omen…
    Last edited by metuzalem; 11-12-18 at 21:45.

  9. #59
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    -
    -
    -
    Bilo je to jedne zime kad je napadao toliki snijeg, da ga je trebalo čistiti sa krovova kako se nebi urušili. Nije bbilo čekanja te su odmah organizovane mobe koje su išle od kuċe do kuċe, odnosno od krova do krova, da ih sačuvaju od snijega koji nije prestajao da pada.Tom prilikom je moba uložila da očisti i krovove „uspjele“ rodbine rasute diljem SFRJ-ota.

    U jednoj mobi, među ostalima se zadesiše; jedan izvanjac i kršna Vesna, jedna od prvih proleterki zaposlenih u novoizgrađenoj fabrici „OBOD“, koja je svoj mladi život brdsko-brzinski prilagodila samostalnosti uslovljenoj redovnom platom u ovoj, tada, uspješnoj tvornici hladnjaka i mašina za pranje, dok je izvanjac bio rani vojni penzioner, slobodnom vremenu nesmiljeno prepušten da ga „rđa bije“u solidno situiranom – besmislu, no pošto je bio napredni kadar JeNeA, rado je učestvovao u raznoraznim opštenarodnim akcijama.

    Da bi se odmorili i ogrijali, na ognjištima je vazda bilo ognja oko koga bi se učesnici okupljali da se malo odmore, popiju piċe i malo popričaju. Tada bi, uglavnom, ovaj izvanjac uzeo riječ te bi cijela rabota postala nalik na moralno-političku nastavu poput one u JeNeA dok se nije pojavila Vesna i bez kompleksa zasjela „među ljude“ s obzirom da je bila veoma svjestan pripadnik radničke klase „na vlasti“.

    Pri pogledu na zgodnu Vesnu, izvanjac kao da se prisjeti nečeg i započe (konstruktivnu) priču o nekom svom rođaku, udovcu sa dvije nedorasle šċeri, e traži neko žensko čeljade kako bi osnovao novu bračnu zajednicu. U tom pogledu je svoju namjeru objavio „urbi et orbi“ i nalik na konkurs postavio uslove:

    Pod jedan; da je to čeljade mlado i u dobrome zdravlju.

    Pod dva; da nije kakva načvala (grdna i avetna)

    Pod tri; da ima stalan državni posao…

    Pod četiri; da u gradu ima svoju kuċu ili barem stan u vlasništvu….








    Kako ova priča dobi prizvuk prosidbe „iz druge ruke“ Vesna je pažljivo sasluša i izvanjca priupita; kako to da postavlja tako visoke zatjeve a njemu ne treba ništa više osim da mu se – digne… Odjednom, na iznenađenje prisutnih, Vesna skoči i iz mračnog ċoška zgrabi jednu od prislonjenih lopata kojima je čišċen snijeg a onda hitro provuče držalo između noga da bi na sav glas poručila:


    • „E bogomi, kad bi mi ovaj prosac, tako visokih zahtjeva, uspio da prikaže kurčinu otprilike ovoga formata – pri čemu vesna od onoga držala odmjeri nekih 25 cenata – odmah bi krenula da gradim kuċu ili uplatila kakav solidan stan…“


    Nakon ove izjave Vesna ponovo sjede uz oganj i tiho, više onako za sebe, prormlja;

    - „ E viđi kako čoek, po nekom svom pravu postavlja ovako visoke uslove i još očekuje da je takvo čeljade slobodno i samo na njega čeka… E onda mu ti piši pamet…!?“
    Last edited by metuzalem; 06-01-19 at 17:17.

  10. #60
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Vjerujem da ċe se mnozina sjetiti moga priloga o vladici Amfilohiju kao vrhunskom dealeru „opijuma za narod“, koji „šmrkaju“ svi oni koji ne mogu doċi do one prave droge - novca - o čemu sam se osvrnuo u svojoj duhovnoj apoteci, te smatram da je tome“preparatu“ mjesto i na ovome forumu.

    Ove mračne dane uglavnom provodim gledajuċi televiziju sa programom nesnosno isprekidanim raznoraznim reklamama, od kojih mi najviše idu na živce one koje se završavaju zbrzanom preporukom, da se; „ u pogledu neželjenog dejstva obratimo svom liječniku ili apotekaru…“

    Konačno me je ovo ponavljanje podsjetilo da sam svoju „Duhovnu Apoteku“ tako neodgovorno zapustio, posebno zato što u našim medijima primjeċujem simptome koji jasno upuċuju na mučnu činjenicu da je duhovni metabolizam cjelokupnog društva itekako poremeċen.

    U medijima je sve više vijesti o tatinim sinovima koji se se dokopali novca i od njega „u maniti lik obrnuli…“ kako to vele mudre cetinjske babe a mene navelo da pojam droge relativizujem u potpunosti, sve se pitajuċi ko je u stvari dealer… Onaj koji prodaje ili onaj koji kupuje, jer po objektivnoj logici novac i jeste jedina droga a vlast samo njena alotropska modifikacija.

    Zato sam se ja, još u vremenu inflacije, pitao ko kome prodaje drogu i još tada shvatio da su dileri, u stvari oni koji svoj novac (jedinu drogu) mijenjaju za drogu evidentno nižega dejstva.

    U tom pogledu dosta je svakog namjernika uputiti na primjer Sveta Maroviċa od koga teško da ima veċeg ovisnika od ove jedinstvene droge.

    Dakle, kao što ste iz ovoga mogli zaključiti, moja napomena kao duhovnog apotekara glasi:


    • „Držite svoju đecu podalje od ove droge (novca) ako im želite dobro (duhovno) zdravlje.“



  11. #61
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,373
    Rep Power
    223878

    Default

    Sa zadovoljstvom čitam sve dogodovštine koje objavljute ođe, ali nijesam se odavno nasmijao koliko na " Milo sero ".
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  12. #62
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    -
    -
    U zadnje vrijeme dosta rijetko navraċem na ovaj svoj tread, kojom prilikom bivam ugodno iznenađen velikim brojem ulazaka, jer to najbolje svjedoči da ova moja neobavezna priča ipak zanima ( mlađe) opċinstvo koje, kako izgleda, redovno zalazi na ovaj cetinjski forum. Ta činjenica me ne obavezuje ali me itekako podstiče da preberem po uspomenama iz onih vremena kad je Cetinje živjelo životom jedne familije, što me je i navelo da ovaj forum uporedim sa nekadašnjim rastrakularenim autobusima cetinjske „TARE“, tada jedinim sredstvom kojim se moglo otiċi u svijet. Od tada se dogodilo mnogo toga, čak i jedan rat u koji su mnozina veselo otišli da bi se otuda grdni vrnuli.

    Baš u ta mutna i olovna vremena, zapala me je obaveza da, zbog porodičnih obaveza dođem u Crnu Goru u čemu mi je od pomoċi bila novouvedeni „Montenegroairlines“ kojim sam udobno stigao na aerodrom Golubovci no kako se tada rent-a-car nije mogao unajmiti ka danas, bjeh upuċen na taxi-fukaru i javni prevoz koji jedva da je bio bolji.

    Nekako sam se dogovorio sa jednim od njih i na vrijeme stigao da ufatim zadnji autobus za Katangu, pardon – Cetinje - na brzaka kupio kartu na šalteru i radosno dotrčao do autobusa koji je nervozno dahtao spreman da krene, pa ako treba i bez mene.

    Kad uđoh u autobus, viđeh da je pun do zadnjeg mjesta i to isključivo (mlađeg) muškog naroda, te zbunjeno stadoh u prolazu između sjedišta tražeċi ono zapisano na biljetu kupljenom na određenom šalteru. Kad nađoh sjedište, momak koji bješe zasjeo u njega, na moj zahtjev da ga ustupi stade da se osvrċe ka da me ne shvata, što me nagna da se obratim dežurnom kondukteru, kojem, da bih svom zahtjevu dao poseban značaj, izjavih da sam srčani bolesnik i da mi je vožnju teško odstojati. Umjesto da se pobrine i oslobodi sjedište on se krajnje neotesano oseknu na mene riječima:


    • „ Slušaj đede, što se mene tiče mo`š ovoga momenta opičit ( lipsati / crċi) na to isto mjesto đe si se poperio…“


    No utoliko autobus krenu a ja ostadoh da stojim u prolazu između sjedišta, opušteno razmišljajuċi o neugodnom položaju u kome sam se našao, jer niko od tih mladih ljudi ne pokuša da ustane i da mi ustupi mjesto, kao da se radi o nekom novouvedenom običaju. Prisjetih se i svojih mladih godina kad mi nikako po volji nije bilo slušat pomamljene đedove sa njihovim ijetkim pridikama, te pomislih kako da postupim s ovom omladinom i pritom nenamjerno sjetih Sloba Dariċa, koji je svoje odnose sa okolinom rješavao humorom, po kome je i ostao u dubokom sjeċanju grada Cetinja. Dovoljno je da se osvrnem na anegdotu kada je stopom odio u Titograd/ Podgoricu a momak koji ga je primio u svoje vozilo „jakao" na tako pogibeljan način, da Slobo nije mogao a da ga ne opomene i to učinio na svoj nezaboravan način, ovome neobuzdanom đetiċu preporučujuċi:


    • „Daj gas, čoče, kako bi na vrijeme stigli na dnevnik u pola osam ( u rubriku pogibija)


    Je li ovaj momak shvatio ovu poruku ili nije, ostaje otvoreno ali je Slobo ovim ostao dosljedan sebi. Ova uspomena me potaknu da se na sličan način obratim ovom mladom narodu, jer saam osjeċao da im je ovo pnašanje nametnuto, te demostrativno prođoh kroz prolaz između sjedišta a kad se nađoh iza konduktera koji je razvaljeno sjedio u svom pokretnom sjedištu, odlučno obratih opċinstvu:


    • „ E bogomi je velika rabota gledat momke kojima se bez problema digne – kad hoċe i kad neċe - kako razvaljeno sjede u svojim sjedištima i gledaju matufa kome se ne diže a bespomoċno stoji u ovome sramotnome prolazu…“


    Kako sam i očekivao, ne samo da su mi – jedanak – ustupili mjesto no su odmah samnom otpočeli priču koja je trajala dok nijeasam izašao u mrak jedne od usputnih autobuskih stanica na modernoj cesti od Podgorice (Titograda) do Cetinja….
    Last edited by metuzalem; 15-02-19 at 21:10.

  13. #63
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default CRKVA NAD CRKVAMA i na forumu Cetinje.

    Prijedlog za (žestoko) razmišljanje


    Htio bih da ovaj prilog, objavljen na forumu "Buduċnost Crne Gore" postavim i na ovome, jer mi je veoma stalo da omladinu Cetinja uputim na "znake u vremenu" kako bi bolje mogla planirati svoju buducnost.

    -
    U vrijeme kad sam ovu temu postavio na ovaj portal, ni izdaleka nije bilo naznake da ċe, u mom threadu CRKVA NAD CRKVAMA biti, na skoro tragičan način, potvrđeno postojanje ove vrhunske ustanove, koja globalno određuje što tzv. „obċinstvo“ mora i treba da misli isto kao što CRKVA (katolička, protestanska,pravoslavna i dr.) odlučuje u što ono treba i u što mora vjerovati. Posebno me čudi što tzv. „javnost“ činjenicu da se Sveti Papa, naprasno mora baviti popovskim jebačinama, prati na neobavezan i zlurad način, pri tome ne shvatajuċi da je cak i jednog papu na to primorala pomenuta „CRKVA NAD CRKVAMA“, koja je svojevremeno stala i iza Martina Lutera kad je 1517. svojih 95 teza zaklinčio na vrata od crkve u njemačkom gradu – Vintembergu.

    Ovaj prilog pišem kako bih, posebno ovom mlađem opċinstvu, ukazao da bi uskoro mogli uslijediti događaji koji bi mogli biti ne manje značajni no oni u doba reformacije. Uostalom ovim prilogom vrlo „opċinstvo“ bih samo uputio na znake u vremenu, što i nije tako malo, pa onda neka svako o tome sam „zama`ne“ glavom… Ako je smatra i osjeca - svojom...

    - M -
    Ipak se čovjek mora priupitati kako to da samo hriscanske vjeroispovijesti imaju navedene probleme sto se tiče popovskih jebačina, dok Islam uglavnom jedimo ima sa piscima poput Salman-a Rushdie-a i Hoeullebecq-a....

    https://forum.cdm.me/showthread.php?...98#post5094298
    Last edited by metuzalem; 11-03-19 at 13:35.

  14. #64
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default Sudu Javnosti kao priznatoj instaanci

    Pošto mi je Cetinjski Osnovni Sud ovu tužbu odbio zbog pogrješne adrese svjedoka, što nije drugo do rutinsko „skidanje s kurca“ jer je adresa ispravna, nemam volje da idem na više i vrhovne instance vec ovu tužbu ispostavljam Sudu Javnosti, kao jedinom kojeg priznajem a vjerujem i mnogi od vas.,.

    ----------------------------------------------------------
    Osnovnom sudu Cetinje
    Bajova ulica broj 2
    81250 CETINJE


    Tužioc Tuženi
    Matuf Kentau-R
    MB 3103939250012 Donje Polje
    FL CETINJE 83250 Cetinje






    Tužba




    Protiv gospodina Kentau-R - a čija je stoka, prepuštena sebi i izbezumljena od žeđi, tokom mjeseca
    jula 2017. godine cijelih dvadest dana i noći, remetila moj kućni mir te sam bio prinuđen da je pojim kako bi došao
    do svog mira. Vlasnika ove stoke nijesam mogao kontaktirati jer je prekinuo svaku vezu, osim govorne pošte, na
    koju sam mu slao vijesti ove moje nametnute akcije.

    Zbog svega ovoga zahtijevam da sud uzme moj zahtjev za odštetu u visini od 500 eura ( i slovima 500 eura) ne samo
    zbog pohare imovine i remećenja kućnog mira, već zato što je mene, konstruktora (7 u građevinarstvu, prinudio da
    pojim njegovu stoku, jer sam mišljenja da nije ona kriva što je vlasnik tako zapustio.
    Svjedok OK sa stanom u ul. Vuka Mićunovića br.-Nr.





    S.R. Tužilac
    Matuf
    Last edited by metuzalem; 01-04-19 at 21:50.

  15. #65
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,373
    Rep Power
    223878

    Default

    S obzirom da odrasli konj dnevno popije oko 35-40 litara vode, ovi "tvoji" doduše malo manje jer su sitniji, ti si imao lijepo posla.


    Ako nemaš bunar, ja bih uz tužbu priložio i račun od vode...
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  16. #66
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Odavno se kanim da odgovorim na tvoj post a razlog tome odlaganju jeste u tome e je ova ova moja brojna - njemačka - famelja odavno isplanirala da i protiv moje volje ucini veliku (i neshvatljivu) feštu povodom činjenice da sam u svoje staro prkno napunio cijelih 80 (i slovima: osamdeset) godina a to se, po njihovom, obavezno mora proslaviti i to, po njinski - baš temeljito.


    Mene je cijela rabota nagnala da porazmislim o svemu i sjetim da su se nasi stari stiđeli tih poznih godina, pri tome pominjuċi islužene šporete, skrajnute u kakvi ċošak da ih rđa izgrize... Ja ipak imam posebnu privilegiju da na ovom forumu, u znak iskrene zahvalnosti Cetinju, mogu ostaviti požuċele uspomene iz mog odrastanja, pri čemu me ohrabruju; broj ulazaka i prilozi kao ovaj tvoj…

    - M -

  17. #67
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default Cetinje - Utisci, dojmovi i impresije (1)

    Prije par godina slučaj je htio da se nađem u Crnoj Gori, u vrijeme kad se 21. Maja slavi dan nezavisnosti, te sam sebe, spremno i sa zadovoljstvom uključio u opštenarodno slavlje koje se dešavalo na trgu od Lokande. Tom prilikom mi se posebno svidjela koreografija nastupa mladih i djece iz vrtiċa, na improvizovanoj bini gdje su svoje igre izveli na opušten, veseo i neposredan način tako da sam cio program odgledao sa velikim zadovoljstvom.

    Radi usporedbe sa ovogodišnjom proslavom treba napomenuti da je to bilo za vrijeme gradonačelnika Bogdanoviċa, jer…

    Ovogodišnja proslava je, od samog početka, na mene ostavila poseban dojam da ni izdaleka nije bila nalik na onu od prije par godina, jer kad sam se Njegoševom zaputio u pravcu Dvorskog Trga, kao prvo, susreo sam se sa autokorzom nad kojim su se vijorile zastave uz pratnju sirena i vike mladog naroda. Ova buka bi se nekako i mogla podnijeti da u koloni nijesu bila i dva đilkoša na motoru, kojem bjehu odmontirali auspuh, time stvarajuċi buku tako nepodnošljivu i za mene; jednog nagluvog matufa a kamo li za nekog mlađeg namjernika. Buka koju su stvarali turiranjem svog motora, neodoljivo me je podsjeċala na one gomile uspaljenih talibana kad slave nekakvu pobjedu pucajuċi kalašnjikovima u nebo, što me je navelo da ovu proslavu naprosto osjetim kao – huligansku…

    Ne baš povoljan dojam utisak mi se nametnuo i pri pogledu na binu ispred dvora kralja Nikole, na kojoj se sastav „Parni Valjak“ pripremao da i konačno ispegla „umove od valjanog sukna“ prominencije okupljene pod cirkuskom šatrom postavljenom na ovom prostranom trgu.
    Last edited by metuzalem; 28-05-19 at 21:31.

  18. #68
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default Cetinje - Utisci, dojmovi i impresije (2)

    Ovi zadnji put, kad god bih prošao Njegosevom svaki put bime obuzeo neodredjeni osjecaj da nešto nedostaje u saobracajnoj infrastrukturi te zato ovdje nudim izvjestan prijedlog za razmišljanje....



    Last edited by metuzalem; 04-06-19 at 08:20.

  19. #69
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default O koreografiji odnosa među Cetinjanima…

    Dan nakon one „huliganske“ proslave obnove samostalnosti, zatekoh se pred „Četvorkom“, u glavnoj ulici, jer tamo imam najbolji WLAN a kad sjednem za jedan od onih uličnih stolova, mogu da se javim svakom svom diljem Svijeta.

    Taman se bjeh udobno smjesttio i naručio mineralnu, kad primijetih jednu čudnovatu spodobu koja me bješe „nanišanila“ još od pošte, sve se polako primičuċi a da nijednom ne skine pogleda sa mene. Kad se ovaj neobični namjernik poprimače, dobro ga osmotrih jer i nije moglo drugačije, pošto bješe zarasatao u podugačku prosijedu kosu i bradu, preko kojih bješe nabio nekakav bezobličan šešir a ja tek onda primijetih da nosi i podebele naočare, koje su prikrivale lijevo oko sa navučenom neprozirnom „roletnom“.

    Kad se primače mom stolu, u očekivanju se zagleda u mene i to na neki tajanstveni način siguran da ċu ga pozvati da sjedne, što i učinjeh i sam izenađen svojim postupkom. No vaċ i sam način na koji zauze mjesto za mojim stolom, bio je više no neobičan jer, umjesto da izvuče stolicu i komotno sjedne, on se u stolicu zavuče na način kao da obuva neku od onih uskih oficirskih čizama od tanke kože koje je bilo skoro nemoguċe bilo obuti bez tuđe pomoċi.

    Čim sjede, hitro dotrča gazda Stevo da preuzme narudžbinu i veċ sam prema njegovom nervoznom „praċanju“ i značajnim osvrtima upuċenim rijetkim skoro užasnuto upiljenih u nas dvojicu, shvatih da mi se uvalio neki od „nedodirljivih“ Cetinjana, što me uopšte ne začudi jer teško da bi me neki takav uopšte mogao prominuti. Utoliko pored nas prođe i jedan viđeni Cetinjanin i, u prolazu mi pruži ruku, uz uzgrednu primjedbu nalik na izvjestan prekor

    - „E sjediš s Kaċom…“

    pa ne zaustavljajuċi nastavi a ja, kao osvjedočena kukavica i lažov u nekakvo opravdanje dobačih:

    -„Ne ja s njim no on samnom…“


    Ipak se upustih u priču sa svojim gostom, Kavajom, više iz radoznalosti nego li iz elementarne uljudnosti, iako čim sjede krenu sa veoma zajedljivim provokacijama, na što mu napomenuh da i nije baš u redu što je tako brdsko-brzinski krenuo sa „kupljavinom govana“ u prisustvu čoeka koji mu je uljudno ponudio piċe. Ova moja priča učinje da svoj razgovor nastavismo sasvim opušteno te tako saznadoh da se radi o „slobodnom umjetniku“ doduše ne onakvim kao što je bio Ćiro Jogaš. No ipak…

    Ovaj događaj me podsjeti na jednog od mojih književnih kritičara ( B. Dragiċeviċa) posebnoga kova, koji poput spomenika svakodnevno sjedi ispred kafane-restorana „Crna Gora“ jednako „umotan“ u kosu i bradu, đe iza naočara za sunce, iz zasjede posmatra; ko s kim i – kada. Kako mi prijatelji bjehu prenijeli da ga zanimaju moja „djela“ spremno mu preko njih dostavih svoje knjige, ipak ne očekujuċi ništa posebno, što se ispostavi sasvim ispravnim, jer ako je do tada u mom pravcu upuċivao neki od svojih pogleda skrivenih iza naočara za sunce, nakon lekture mojih „djela“, čak su i bilo kakvi pogledi izostali u potpunosti, te ovu cijelu rabotu smatram jedinstvenom književnom kritikom, ne osvrċuċi se na one ponosne napomene dežurnih cetinjskih brašnjomuda; da oni ne čitaju knjige!

    No pošto sam odrastao u vremenima kad je Cetinje bilo još svoje, ni danas nemam dileme da Cetinjani u međusobnim odnosima mnogo toga, prije izražavaju pogledima, gestom i gestikulacijom nego li neposrednim izjavama, tako da za mene ne predstavlja nikakav problem proniknuti u značenje prikrivenog kreveljenja i uzgrednog namigivanja a odmahivanje i da ne pominjemo.

    Koreografija odnosa među današnjim Cetinjanima, može se definisati i kao udbaško-doušnička uglađenost zaostala iz samupravnih vremena, koju su cetinjski brašnjomudi prihvatili kao izvjesnu – non plus ultra – otmjenost – kojoj nema prigovora.

    Za par dana ponovo dolazim u Crnu Goru a ovoga puta spreman da nabačim facu i nametnem stav, kako bih na pravi način ukazao na svoje prisustvo. No o tom – potom!

  20. #70
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    290
    Rep Power
    519

    Default

    Ja sam već opisao dnevni raspored i život KAĆOV. Ja sam jedan od rijetkih koji zna da su ga njegovi ukućani zvali LJEKO i shodno tome sam priču naslovio ''LJ E K O''
    ZnaU Cetinjani da ti nijesi śedio s Kaćom, no se prave (oni misle lukavo) nevješti, e kako bi što zakučili za śutrašnji izvještaj ''onamo''

    Lj E K O

    Samanju(cik) zoru poodavno nije dočekiva na noge, no se prevrta u koćetu komat, dok bi se izvuka iz prnja. Kad će se dizat, zavisilo je najviše od toga koliko je cigara duvana juče zakučio. Ako ih je ima na ’’lageru’’ nekoliko, diza bi se oko osam ura, pa bi ima što pušit do jedanajes. Ako nije ima nijedan, onda bi se obrta i prevrta po koćetu, barem do deset. Kad bi se diga, krenuo bi najhitrije prema pjaci da ’’obiđe parohiju’’. Počeo bi od kafića oko pjace. U prolazu između stolova, pognute glave, zvijera bi po stolovima da vidi drži li ko kutiju sa cigaretama na astal. Kad ugleda na nekom stolu kutiju, hitro bi se primaka, i nekako molećivo pita:’’ Bih li moga uzet jedan cigar?’’ Najčešće bi dobio potvrdan odgovor, a on bi odmah ćapio dva, tri ili četiri, u zavisnosti koliko je kutija bila puna. E, fala ti kućo, ti znaš da sam ja ima teški pad s motora u mlados, pa sam sad nizašto, govorio bi onome koga je ’’oporezovao’’. Kad obiđe sve lokale, a popriličan ih je broj oko pjace, prešao bi u Njegoševu, pa bi nastavio u cik cak da ’’carini’’ lokale od Delikatesa na dolje. Iz Dvor-a bi prešao u Gradsku, a onda bi ispod Pošte śednuo ispred OBELIX-a.
    U to vrijeme izlaze iz muzeja posjetioci, i traže đe bi mogli što dа ručaјu. Obelix ima pano sa ponudom raznih jela, i gosti bi tu śeli da poruče. Razgledali bi Menu, i dok bi se dvoumili što da poruče, Ljeko bi odma sio na slobodno mjesto, posebno ako je to bio neko malo stariji, i sam. Priskočio bi mu u pomoć da izabere jelo cukajući prstom na dio jelovnika gotovih jela đe pišeROBOVI……….380gr..4,50
    Specijalitet domaći!!!
    Specijalitet???
    Jes, jes. Gut specijalitet, potvrđuje Ljeko, i gost bi pokazao konobaru, koji se značajno smješkao. Kad bi konobar donio DROBOVE, slabo oprane prije gotovljenja, gost najčešće ne bi ni probao jelo, već bi poručio neku od osamnajes pica koje su bile u ponudi. Kad bi dobio picu, gost bi odgurnuo DROBOVE, a Ljeko bi uzeo kašiku, I sve vrijeme pokazivao gostu kako je to ukusno i dobro. Poslije svakog drugog zalogaja, po gutanju, gladio bi se po prsima i stomaku uz:’’Aaaaa, gut, gut, gut…’’. E, pošto bi lebom omaza tanjir, odma bi se udaljavao, govoreći gostu: ’’Toalet, toalet. Velja mi je preša.
    Постед бај Гане Радусиновић
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  21. #71
    Join Date
    Jan 2011
    Posts
    290
    Rep Power
    519

    Default

    Evo još jedna o KAĆU:

    CETINJSKE KIŠE(toči li ti)


    Kad počnu na Cetinje da padaju kiše, to je trajalo I niko nije znao kad će prestati . Ajde što šopa iz svega mozga, no vjetar zasijeva. Lumbrela ne pomaže. Kiša foji ukoso, a vjetar oće da prevrne lumbrelu. Nikako da se sabraniš. A tek kako samo vrše. Kapi koje padaju na platno od lumbrele, žestinom prodiru kroz ono platno u najsitnije kapi.
    Izaći se mora, iako ne prestaje da pada po nekoliko dana. Bar da se kupe najosnovnije potrebštine.
    Po kuća nije ništa bolja situacija. Stari rasušeni prozori ne dihtuju. Štuk je otpao sa svih stakala, pa voda ulazi ćerana vjetrom kroz hiljade pukotina. Tigle su većinom ispucale od starosti i nevremena koje su pregrmjele, pa kroz pukotine i ispod njih vjetar ugoni li ugoni kišu koja sa polako sliva i nalazi po plafonu razna mjesta kuda će protočit. Sačekuje se u razne posude i nema od spavanja ništa dok kapi koje padaju sa plafona vardaju po onim posudama. Kad, napokon, prestane kiša, ostanu žute fleke po plafonu.
    Jednog jutra Koro i ja odbacismo ujaka na JAT da ide prvijem avionom u Titograd. Na onu klupu ispred Jatove poslovnice śedi Kaćo. Pozdravimo se, i kad ujak ode autobusom pud Surčina, śedosmo kod Kaća da popričamo. Što se radi? Kako je sa zdravljem? i sve ono uobičajeno. Đe si se uputio, pitam ga.
    - U Australiju, u Adelaide. Tamo imam zajedničku izložbu sa jednijem Talijanom.
    - Oooo, baš fino.
    - Jes. Imam aviJonsku kartu. Sve mi je plaćeno. AviJon mi polijeće u 23,45.
    - Imaš li što isplanirano do tada?
    - Ne ja ništa,
    no ću ođen da čekam.
    - Da ti kažem nešto. Mi smo školski drugovi, a i da nijesmo, ja te ne mogu puštit da na toliki put ideš sa beogradske ulice, no idemo sad kod mene kući da se malo odmoriš, pa doveče Koro i ja idemo da te ispratimo.
    - A oću li?
    - Nema oću li, no idemo jedanak.
    Stignemo brzo do mojeg stana na Novom Beogradu, jer jutrom rano i nema saobraćaja.
    - Evo nas Kaćo. Ja ovdje živim.
    - U ovi soliter?
    - Da, da.
    - Na koji sprat?
    - Na jedanajesti.
    - Uuuuu, ako ću se itros penjat na jedanajesti sprat, u maniti lik pasa.
    - Ima lift. Četiri lifta.
    - Zisto neću, no me vrći na Jat.
    Ajd' ne izigrai, reče mu Koro i podovati ga ispod miške. Dade mi znak da ga i ja podovatim. Kaćo nije skoro ni dodirivao zemlju, jer je prilično manji rastom od mene i Kora. Ugurasmo ga nekako u lift. Skameni se Kaćo čim je lift krenuo pud gore. Kad se otvoriše vrata na jedanajestom spratu, izleće ka metak, a razrogačio oči. Uh, uljegosmo u kuću.
    - Oli rakiju?
    - Oću ako ti je dobra.
    - Najbolja.
    - Ondar daj.
    - Oli kafu, sok neki...
    - Oću ako imaš šurupa od maline..
    Pričamo o svemu i svačemu, pa dođe na red i ona izložba u Italiju.
    - Kako se završi oni kastig u Italiju Kaćo?
    - Koji kastig?
    - Kako koji? Jesu li te apsili Talijani zbog izložbe?
    - Ne mene zbog izložbe, no zbog plakata.
    - Što zbog plakata? Pravi se Koro nevješt.
    - Ništa. To je bilo nešto bez veze.
    - Pa kako to da te apse bez veze. pita ga Koro.
    Kaćo ćuti i ja objašnjavam Koru.





    Plakatirao je Kaćo izložbu, i napisao Grande mostra d'arte (velika umjetnička izložba), a preko cijelog formata ukoso K A C O (kod Talijana nema Ć). Ovo kaco je izazvalo negodovanje, pa je zbog toga imao nepredviđene troškove. Morao je da plati komunalcima da uklone sve sablazne plakate, a podosta ih je izlijepio.
    Dok objašnjavam Koru što znači na Italijanskom kaco, Kaćo pomno razgleda plafon.
    Jel' vam se dopada plafon?, pita ga anuma. To je sad nova tehnologija. To se zove spušteni plafon. Dobar je termički, a posebno zvučni izolator.
    - Aaaaaaa, je li? A TOČI LI VI ?
    - Đe može da toči Kaćo, upadam, misleći na to da ima još šest spratova iznad mene.
    - A koje si tigle meća?
    - Bešnehtmekleft Švedske.
    - Ooooo Švedske. Sve Švedsko je dobro.
    Koro utrča u kupatilo jer ga je podušio smijeh. Da zabašuri smijanje počne neprirodno kašljati.
    - Što je Koru te onako kašlje?
    - Ništa. Ka' da ti ne znaš?
    - Ne ja. okle da znam.
    - Ada znaš da je teški tuberan.
    - To mi je novina sad.
    - Jes jadan, kako nije. Četiri puta je krv bača u Brezovik.
    - Uuuuuuu, nijesam znava. Ima li đece?
    - Ima petoro, i svi su tuberani.
    - Uh, sad se śetih. Moram odit odma kod nekija rođaka, esu mi rekli da ih ne preskočim.
    - Dobro. Poslije ručka.
    - Ako ga mogu išta okusit, u maniti lik skaka.
    - Koroooo, izađi otud jer će Kaćo da ide.
    Izlijeće Koro iz kupatila i pokušava da zagrli Kaća sve govoreći da ne dolazi u obzir da snahi udara nogom u trpezu, no da se prvo ruča, pa tek onda. Kaćo se bori, ali ga Koro skopa, pa još oće da ga ljubi i time odobrovolji da ostane. Tu je nastalo jakanje po predsoblju.
    Dobro kad moraš, ma si reka da nemaš nikakvih obaveza. Sad kad moraš, ja ću te ispratit.
    Dati nećeš ti, no domaćin...
    Džabe je Koro ljubio moju đecu, džabe sam ja iz njegove čaše pio. Nijesmo mu mogli utuvit u glavu da smo se šalili.
    Viđi, da ti rečem. Strašno mi je milo e ti ne toči. Ti si sreTni čojek, reče mi Kaćo pred polijetanje aviona za ADELAIDE




    Постед бај Гане Радусиновић
    Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
    NOVO:
    http://cetinjske.blogspot.rs/

  22. #72
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    E dobri moj, to što nam je cetinjska mladež u potpunosti prepustila ovaj forum, smatram izvjesnim izrazom poštovanja. Mi to pravdamo time što se na dosta prihvatljiv način dopunjavamo, kao i ovaj put kad si tvojim prilogom potvrdio moje iskustvo s Kaċom, tragično osuđenom da nosi svoju sudbinsku stigmu neprihvaċenog i od Cetinjana odbačenog „0riđinala“.

    Svojim prilogom si potvrdio ovo moje kasno iskustvo sa njim, koje su oni koje poznajem ocijenili veoma negativnim na što ja, lično, nikako ne pristajem jer smatram da je Kaċo na sebe prihvatio da „kupi gomna“ što bi čoek mogao i morao prihvatiti i kao izvjesnu umjetnost, koja je kakva-takva, ionako prisutna u pomodnim rijaltijima.

    Meni je posebno neprihvatljivo da ovoga kukavca osudim zbog neprimjerenog ponašanja, jer su me odgojili preci poput moga strica, Laza Stevova, o kome je ostalo predanje da nije odmah prihvatio priču o nekom svom poznaniku da je svaštočinja i ništačoek a tek kad su ga, donekle, u to ubijedili, samo je zamišljeno progovorio:

    - „ E gre´ote od toga čoeka…“

    Tako i ja.
    Last edited by metuzalem; 05-08-19 at 20:09.

  23. #73
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default Prijedlog za razmiišljanje ili...

    Imam obavezu da „dežurnim“ cetinjskim brašnjomudima dam na uvid jednu od svojih potonjih bezobraština…

    - M - kao Matuf

    voila!

    https://forum.cdm.me/showthread.php?...vijetu-brojeva

  24. #74
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,383
    Rep Power
    60202

    Default

    Evo ovaj moj thread opstaje skoro 10 godina, čime uveliko opravdava naslov ovog foruma koji glasi: „Svaka čast omladini Cetinja“ koja je i dokazala da joj i stvarno pripada čast što me je prihvatila na način koji se ne dovodi u pitanje, posebno kad se osvrnemo na uobičajenu svečarsku podjelu priznanja i nagrada zaslužnima za…..

    Nemam potrebe da omladini Cetinja objašnjavam ono što i sami nasluċuju; da su prave i jedinstvene zasluge naknadno priznatih; Dada Đuriċa i Uroša Toškoviċa u tome što nijesu „lipsali“ od gladi i nemaštine poput Živka Nikoliċa i dr.

    Iz tog razloga sam svoj „pledoyer za jedan bjelosvjetski brend“ postavio na ovaj zabačeni forum, kako bih ga dao na uvid baš onima koje bi mogao zanimati…

Page 3 of 3 FirstFirst 123

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Duh Cetinja
    By Hari Krisna in forum Cetinje
    Replies: 53
    Last Post: 22-08-15, 22:53
  2. Put preko Cetinja
    By Stetni in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 26
    Last Post: 27-01-10, 16:30
  3. Svaka čast
    By balans in forum CdM Arhiva
    Replies: 0
    Last Post: 12-09-07, 13:45
  4. Dan Cetinja
    By luv_is_a_verb in forum Cetinje
    Replies: 20
    Last Post: 12-01-07, 21:17

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •