Page 2 of 2 FirstFirst 12
Results 26 to 38 of 38

Thread: Svaka čast omladini Cetinja…

  1. #26
    Join Date
    Nov 2014
    Posts
    283
    Rep Power
    6370

    Default

    Ma sve je to tako Ja onako uzgred pokusah ogrebsti staru cetinjsku kulturu o kojoj su mi pricali i po kojoj su se izdvajali nekad Cetinjani. Inace nisam sa CT, vec sam iz HN a zivim u BG

  2. #27
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default

    Quote Originally Posted by pecaros View Post
    Ma sve je to tako Ja onako uzgred pokusah ogrebsti staru cetinjsku kulturu o kojoj su mi pricali i po kojoj su se izdvajali nekad Cetinjani. Inace nisam sa CT, vec sam iz HN a zivim u BG
    Dobro te iznese ove podatke, jer tek sada shvatam zbog čega sam te uvrstio u Cetinjane, što nije nikakvo čudo kadse sjetim kako su s Cetinja ka štakori s broda koji tone, brisali; politički karijeristi i partijjska nomenklatura za novouvedenu prijestonicu - Titograd - a svi oni koji su se bavili naukom, umjetnošću i literaturom u pitomi Herceg-Novi, koji, ako se osmotri na geografskoj karti i pri tome u italijanskoj čizmi bezobrazno zamisli ženska noga, nameće pomisao na najerotičnije mjesto ovoga čarobnog zaliva.

    No sad nećemo o tome, jer se dobro sjećam vremena "obnove i izgradnje", kad smo Petar Lubarda i ja bili veoma bliske komšije, sve dok se, zajedno sa likovnom akademiom, nije spuštio niz lovćenske strane i konačno stanio u tome lijepome gradu. Zbog toga ti, na neki način i pripada da grebeš po kulturi prijestonice koja se sada izdvaja svojim kulturno obrazovnim institucijama u kojima se sastaje neki mladi narod pritekao sa raznih strana, dok se cetinjski matufi okupljaju po kafanama a omladina po bezličnim kafićima. A to što živiš u Beogradu smatram dobrim izborom, kad si već otišao iz tog lijepog i pitomog mjesta.

  3. #28
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default Došlo vrijeme da se rastanemo...

    Uprkos broju ulazaka na moj thread „Cetinje duhovna metropola“, neodoljivo mi se nameće osjećaj uzaludnosti u mog naivnog pokušaja, da gradu u kome sam odrastao, učinim duhovnu zadužbinu uslovljenu duhovnim blagoslovom, kojim me je uputio da „odživim“ život dostojan odrastanja u njemu....

    Razlog tome je moj skoro tromjesečni boravak nadomak grada Cetinja u koji sam dolazio uglavnom prema potrebi ali ipak dovoljno često da dobijem dosta pregledan uvid u njegovu svakidašnjicu i potsjetim na vrijeme koje sam proveo u njemu. Prvi i neodoljiv utisak je bio da je grad na opštenarodnom godišnjem odmoru kome se ne nazire kraj. Ulicama jurcaju momci na bijesnim motorima od čije buke čoek ni svoje misli ne može čuti, dok se po razvaljenim pločnicima vide luksuzni džipovi koji izgleda da jedino služe kao simboli nekog neshvatljivog statusa jer se na putevima rijetko mogu viđeti.

    Posebno neugodan utisak ostavljaju isluženi udbaši, jedini koji sebi mogu dozvoliti da po cijeli dan vise po kafanama van turističke „Staze slonova“ poput Gradske Kafane i sličnih, jer svojim uslovnin refleksom i dalje šire uši kako bi uhvatili kakav aber na polzu - SLUŽBE. Nakon što sam se pobliže kod nekih preispitao na koji način se finansira ova opštenarodna svakodnevica, dobio sam odgovor da su na djelu transakcije, kojima se neprolazna vlast osigurala i to prodajom stanova za dojčmarku po metru kvadratnom, dok je kupovinu džipova omogućila velikodušnim otpremninama a time što (nekadašnji) samoupravljači ne moraju plaćati vodu i struju, ostaje im pokoja para da kupe gorivo i piće ukafani.

    Ove pomenute okolnosti su, prvo, uslovile da zapustim moj thread „Cetinje tajanstvena...“ a potom i da u potpunosti batalim ovaj svoj naivni poduhvat, računajući da bih prije mogao doći do pravog i jedinstvenog priznanja za ono što - nijesam - napisao, nego li za sve ono što sam do sada izbaljezgao na oovome duhovnom drkalištu. Zato bih svima onima koji su nestrpljivo očekivali nastavak avanture Adepta Velikog Učenja, Đakoma Belaviste, toplo preporučio Koeljevog „Alhemičara“, jer smatram da je, kudikamo, bliži njihovoj duhovnosti a i pristojniji, jer nema pomena o nekim jebačinama, kao što je to, uostalom, slučaj i sa sveukupnom istorijom filosofije a ljubavne romane da i ne pominjemo.

    Na kraju da vas sve pozdravim životnim imperativom i to bez kondicionala:

    - Jebite se!
    Last edited by metuzalem; 20-09-16 at 12:45.

  4. #29
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default Chuck Norris na Vučjem Dolu

    Pošto pripadam naraštaju kome je pedesetih godina prošloga vijeka, CG-istorija počinjala Prvim Srpskim Ustankom a Boj Na Mišaru predstavljao nastavak Kosovske Bitke, nakon dugogodišnje skitnje po okršnjem svijetu me je, poslovična „naknadna pamet“, nagnala da se prisjetim priča nekadašnjih đedova i baba o nekakvom – veljem - Ratu za Hercegovinu i bici na Vučjem Dolu, đe je – NEKO – slavno pobijedio tursku vojsku.

    Međutim ni bjesomučno „googlanje“ mi nije baš bilo od pomoći, te se dogovorih s društvom da jedan dan krenemo u posjetu mjestu događanja, kako bi se uvjerili da taj istorijski događaj nije proizvod narodne epike, već neoboriva istorijska činjenica - istorije Crne Gore. Dakle, jednog osunčanog oktobarskog dana smo se zaputili od Cetinja pa preko Podgorice do Vilusa, odakle se odvaja cesta za Bileće a prema GPS-u, par kilometara prije granice sa BIH-a, na desno odvaja seocka cesta koja vodi do - Vučjeg Dola.Isključismo GPS računajući da će nas putokaz, ka ovom značajnom mjestu, uputiti tamo đe treba, te smo opušteno nastavili put sve gledajući da ga ne prominemo i dobro se začudismo kad nam se, odjednom, ispriječi državna granica sa svojim „privremenim“ karaulama. Nije nam preostajalo bez da se vratimo kako bi – pitajući – našli put koji bi nas odveo do ovoga razbojišta te se zaustavismo kod prve policiske patrole, koja je stajala na proširenju nedaleko od granice, odakle se i odvaja pomenuta cesta i oni na naše pitanje kako da dođemo đe smo krenuli, odgovoriše protivpitanjem; hoćemo li – do Crkve? – iako smo, jasno i glasno pomenuli - Vučji Do. Ovo nam bi malo čudno ali se ipak obradovasmo e nijesmo pobrkali.

    Put uskom cestom potraja i kad već pomislismo da smo zalutali kad nam ususret dođe jedan Hercegovac koji nas obavijesti da smo prominuli put i da se moramo vratitio do mjesta odakle se vidi crkva. Bi nam čudno što će nam kao putokaz do ovog istorijskog mjesta poslužiti nekakva ojađela crkva, kao da se radilo o nekakvoj procesiji a ne jednoj od najslavnijih bitaka devetnaestog vijeka. Uskoro sa uzvišenja spazismo crkvu koja se bijeljaše u prostranoj dolini okruženoj šumovitim proplancima, te na raskrsnici spremno skrenusmo ka toj nezaobilaznoj crkvi, no prije nego li stigosmo do nje ispred nas se pojavi vitak i jednostavan obelisk sa prigodnom posvjetom junacima ove značajne bitke




    Nakon što minutom ćutanja odasmo dužno poštovanje borcima, ma ko oni bili, zaputismo se do novoizgrađene crkve, koja se, nalik na nikakav visoko stilizovan bunker, izdizala na blagom uzvišenju ispod koga se prostiralo polje na kome se dogodila ova značajna bitka.

    Nakon obilaska novopodignutog hrama, ostadoh potpuno zbunjen službenim statusom ovog događaja o kome nijesam imao čast da učim u školi, te uzeh da izguglam istorijske činjenice, što se iskaza kao uzaludna rabota, jer se u pisanim i inim medijima suočih sa neočekivanim aspektima u odnosu na ovu bitku pošto su se oni na nju osvrtali kao na drugo poluvrijeme Kosovskoga Boja, ne obazirući se na pomenuti – Mišarski.

    Moje nedoumice su uveliko potvrdili komentari sa mnogih portala i medija, jer ih je bilo raznih a najviše ovakvih:

    Bучедолска битка је величанствена побједа Српског оружја над Турским окупатором. Потпуно је у праву преосвећени Јоаникије, у памет се браћо Срби што ће лажна вјера међу нама!!!

    Već sam mnogo puta pominjao svoju razuzdanu maštu, koja se ovoga puta pokazala u svom njenom razornom stvaralaštvu, jer sam nakon ove poetične izjave zamislio kako na bojište dolaze konji natovareni – srpskim – oružjem koji po nadolasku turske vojske, najednom i na gotovs, ustaje i žestokim jurišem nezadrživo pred sobom razagoni „Turke na buljuke“, pred sobom ih gonećii u, do tada, neviđenu pogibiju.

    Shodno tome, s punim pravom sam mogao dozvoliti sebi da zamislim e je u ovom, takoreći – holivudskoj – boju, osim srpskog oružja mogao učestvovati i besmrtni junak našega doba – Čak Noris (Chuck Norris) - što se najbolje da zaključiti iz odnosa poginulih Turaka (6.000?) sa jedne strane i Crnogorskih branitelja (72) sa druge strane. Ovih 72 učesnika na crnogorskoj strani bi se moglo ueti kao izvjesna kolateralna šteta od zalutalih metaka ili zbog neviđene gužve koja je nastala prilikom ovog antologijskog učešća pomenutog super junaka ...



    Ostalo prepuštam uobrazilji svakog onog ko god zaluta na ovaj moj nenamjerni post.

    - M -
    Last edited by metuzalem; 16-11-17 at 20:25.

  5. #30
    Join Date
    Oct 2017
    Posts
    32
    Rep Power
    0

    Default

    Ja sam... Procitano ))

    Upravo sada procitah tekst i od muke se nasmijah. Jeste fakat da Crnogorci i Srbi i dalje zive u proslosti, ali sve ono sto je bilo od ogromnog znacaja ne vrijednuje se na pravi nacin. Mada je to veca karakteristika kod nas, u nasoj miloj Crnoj Gori.Vjerujem da si guglajuci nailazio na svakojake informaicje i pripisivanje zasluga; ali to je tako i uvijek ce nazalost biti tako, sve dok se mi ovdje ozbiljno ne pozabavimo svojim pravim, najznacajnijim, neoborivim istorijskim cinjenicama. Ovdje politicari slavne bitke spominju stvarno samo kad im se treba zaokruzit' guzica.( da izvinete na prostom izrazu ).Oni na taj nacin ne gube sebe, ali Crna Gora gubi sebe. Crna Gora je mala zemlja, zemlja bogate istorije, prepoznatljiva po toj svojoj slavnoj proslosti, a upravo istorisjke cinjenice dijelom cine osnovu ocuvanja njenog nacionalnog identiteta. Sjecanje na najzacajnije dogadjaje za Crnu Goru nikako ne znaci i ne treba da znaci podsticanje na mrznju, ali su nam preci bar ostavili duznost da ne zaboravimo da nisu uzalud ginuli.Trebalo bi da postoje i Zavodi za zastitu kultuno istorijskih spomenika. Medjutim, kakav je odnos Zavoda i drzave, vidi se iz prilozenog. Crkva taman kao bunker, a jos malo ce i cijela drzava da nam funkcionise na GPS...

  6. #31
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Macondo
    Posts
    11,355
    Rep Power
    194383

    Default

    Prelijepa građevina, nema priče.
    Gracias... totales!
    ..no fue bueno pero fue lo mejor.

  7. #32
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    27,143
    Rep Power
    95178

    Default

    Zbilja vjeruje li ko da je poginulo 72 Crnogoraca i 6000 Turaka...

    Mislim da 6000 ljudi zubima da krene na nekog pa će preklati više od 100 ljudi...

    Poslato sa kompaktne pisaće mašine

    ............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
    -> Forma za naručivanje online stvari <-

    Bugi Vugi tapši Raduj se!

  8. #33
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    6,375
    Rep Power
    345658

    Default

    Pobjednik piše istoriju, mada malo su se ođe opuštili prilikom brojanja i sabiranja.

  9. #34
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default

    Quote Originally Posted by Bugi View Post
    Zbilja vjeruje li ko da je poginulo 72 Crnogoraca i 6000 Turaka...

    Mislim da 6000 ljudi zubima da krene na nekog pa će preklati više od 100 ljudi...
    E dobri moj,

    slična dilema je i mene nagnala te sam se naprosto "opučio" kako bih googlanjem došao do valjanih istorijskih činjenica, jer je i meni teško bilo (na riječ) povjerovati u navedene odnose gubitaka, ne samo na Vučjem Dolu, nego i u većini bitaka koje su vođene tokom CG istorije. Prilikom svoje pretrage nailazio sam i na izvještaje stranih učesnika poput austrijskog (Gjurgjevića) u kome on navodi 4000 mrtvih i ranjenih na turskoj a 250 (72 poginula i 182 ranjena) na crnogorskoj strani.
    Ishode ovih istorijskih bitaka mlađim naraštajima bi najbolje bilo prikazati rezultatima u fudbalu đe je rezultat od 1:0 u odlučujućoj utakmici punopravan razlog nesputanom trijumpfu, dok bi rezultat od nekih 10:0 čak mogao izazvati i izvjesnu nelagodu.

    No što se ovih odnosa poginulih tiče, nema potrebe vraćati se u daleku prošlost, jer je sličnih bitaka bilo i u bližoj prošlosti, kao što je bila ona na - Košćelama - 1941. kad su partizani (njih 7 pobijedili moderno naoružani italijanski bataljon u sastavu od preko 800 (i slovima: osamsto) i to bez gubitaka osim jednog ranjenog, činjenica dovoljno značajna da francuskog filozofa i učesnika francuskog pokreta otpora - Žan Pol Sartra (Jean Paul Sartre) - navede da posjeti poprište ove bitke, prilikom svog boravka u YU, šegdesetih godina prošloga vijeka.

    Međutim, moje dublje zanimanje za istoriju Crne Gore počelo je onoga momenta kada mi je jedan visoki oficir Wermachta postavo pitanje o oficirskom kadru u CG vojsci, kojim sam bio zatečen pošto mu nijesam mogao dati suvisli odgovor, te sam mu nakon dubljeg razmišljanja rekao da su CG-odredi imali plemensko-rodovsku strukturu đe se svaki učesniknik, borio rame uz rame sa braćom i najbližim rođacima, dok njima komanduje plemenski izabranik , što je uslovljavalo borbu bez uzmaka. Ovaj potomak osvjedočene pruske tradicije namah je shvatio u kojoj prednosti je bila borbena spremnost jedne takvog odreda u odnosu na one utemeljene na osvajačkim interesima.

    Tek nakon ovog njegovog osvrta, neeodoljivo mi se nametnuše slutnje o onoj skrivenoj strani istorije koju pobjednici skoro i da ne pominju a bez koje slavnih pobjeda ne bi bilo da make, žena i sestre nijesu bezuslovno i nepokolebljivo sustajali iza očeva svoje đece i braće koje sestre niđe tako ne vole kao u Crnoj Gori. E baš su te žene, na jedan duboko ljudski način zaslužne što su CG-ratnici na tako bespogovoran način odlazili u boj, jer su bili svjesni da brane svoje potomstvo, žene, sestre i ostalu rodbinu. Čak se i rijetko pominje da su žene i sestre bile te, koje su išle za vojskom natovarene tajinom i preobukom i da bi nakon boja iznosile mrtve i ranjene. Sve ove pobjede i poduhvati ionako ne bi bili mogući da crnogorske majke nijesu svoje sinove odgajale da odrastu kao zaštitnici svog potomstva i porodice.
    Last edited by metuzalem; 30-11-17 at 09:26.

  10. #35
    Join Date
    Oct 2017
    Posts
    32
    Rep Power
    0

    Default

    Kuku nama sa novim generacijama. One ne znaju za ono da bez zrtve i gubitka nema dobitka.
    Stigla mi je poruka...Suze mi na oci dodjose.
    Naravno da cu pogledati

  11. #36
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default

    Sve do rukometne utakmice koju su đetići ubjedljivo izgubili u subotu 13. januara nove godine na njemačkoj televiziji nijesu prestajali da gledaoce opominju na ovaj sudbonosni datum a osim toga donijeli i reportažu o tome da se odjeća prosječnog CG-podanika uglavnom sastoji od - trenerke, posebno od donjeg dijela - odnosno gaća, sa istaknutom cijenom od - 10 eura. Pritom su reporteri ove emisije obišli ulice glavnog grada i pitali obučene u ovu odjeću kako to je ona dobila opštenarodni karakter, na što je jedan od visprenijih, duhovito odgovorio da je u donjem dijelu trenerke....:

    - ".... kudikamo lakše - stići i uteći...."

    ....nego li utegnut u kakvom modernom oijelu.

    Međutim, po onome što sam vidio u Cetinju, ova "opštenarodna" odjeća za mene predstavlja nešto poput - "pidžame" - u kojoj mnogobrojni "trudbenici" opušteno provode (prespavaju) dan u očekivanju da im ispane neku rabota koja se - isplatiti - a do tada...

    Ovo sa rabotom "koja bi se isplatila" za mene predstavlja poseban prateći fenomen, jer mi krov na kući već nekoliko godina toči, poüto cetinjski "majstori" koje pozovem; dođu, vide i odmahnu rukom, uz primjedbu da im se ta rabota - ne isplati!?
    Last edited by metuzalem; 16-01-18 at 16:07.

  12. #37
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default

    Ljepota ljenosti...
    (prijedlog za razmišljanje...)

    Kad god, za vrijeme ljeta, prošetam glavnom gradskom ulicom, imam običaj zastati između ona dva novozasađena brijesta i pogledati u pravcu Biljarde, pri čemu me savaki put obuzme neki čudan osjećaj da je prostor ovog kulturno-istorijskog trga, na neki način - "neuravnotežen".Ovaj osjećaj postane jači kad se osvrnem u pravcu Dadovog ateljea na kome "zijevaju" otvorena vrata kroz koja rijetko ko uđe ili izađe a onda na kovačnicu Bogdana Marcana oko koje se motaju horde turističkog bašibozuka koji kupuju njegove rukotvorine i jedini CG-trend: Šolje i ćikare sa 10 CG-zapovijesti koje počinju sa onim dubokomislenim zaključkom da je - čoek:

    - "Rođen da bi se odmarao!"


    Da se ove zapovijesti ne odnose i na - žene - svakom turisti postane jasno čim osmotri obližnje kafane a posebno onu sa nazivom Cap Antibes, pred kojom uglavnom sjedi "muški narod" i to tako da bi mogao da vidi ko prolazi a i da bude viđen od prolaznika. Opšti utisak dopunjavaju one ljepotice u narodnoj nošnji te služe kako bi, svoju posjetu Cetinju, turisti mogli ilustrovati i na folkloran način, čime opšta slika dodatno ispada iz "ravnoteže" jer postaje očevidno da ovdje nedostaju baš oni krupni i smrknuti momci u trenerkama, koji bi na pravi način osvjedočili navedene - zapovijesti - time, što bi na sebe primili veoma odgovornu ulogu - manekena - opštenarodnog odmaranja, mada bi, zbog pomenute dosljednosti, bolje bilo nazvati ih - gladijatorima...
    Last edited by metuzalem; 08-02-18 at 09:44.

  13. #38
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,283
    Rep Power
    26669

    Default Sise i bicepsi

    Da bi nekome ispostavio jednu od dilema okašnjelog matufa, dovoljno će biti da ovo mlado općinstvo Cetinja podsjetim kako se vremena i običaji mijenjaju na veoma dramatičan način.
    Naprimjer; još uvijek se jasno sjećam, koliko sam se, u svojim ranim godinama, stidio svojih raskubenih gaća, te nije čudo e sam trenutno itekako zatečen činjenicom, da razbucane gaće, danas, predstavljaju osvjedočeni objekt visoke mode. Ova dilema mi se posebno nameće prilikom mojih neobaveznih šetnji Berlinom, đe svuda zatičem ljude različitog doba i uzrasta, kako opušteno sjede po kafanama i pločnicima, dok im kroz raskubene gaće ponosno ispadaju koljena, prkna ili neki drug djelovi tijela.

    Pošto sve češće dolazim u Crnu Goru, jasno je da znake u vremenu pratim na veoma intezivan način, pri tome zapažajući mnogo toga starog koje se ponavlja na moderan način. Pri tome sam otvoren za sve priče, viceve i sugestije kojih je na Cetinju bilo u svako vrijeme a vazda se isticale svojom originalnošću. Onda nije ni čudo što me se jedan cetinjski vic veoma dojmio; onaj đe jedan momak pita neku curu:

    • - „Mala, imaš li ti sise?
    • - „Imam!“
    • - „Pa što ih ne nosiš?“


    Koliko god ovaj cetinjski vic izgledao zabavan, on je mnogo više od toga jer predstavlja izvjestan znak u vremenu koga je teško previdjeti, bez ako čoek neće da vidi ili mu nije ni bitno. Mene je ovaj vic uputio da malo osvrnem oko sebe i bolje razmislim o skrivenoj poruci ove šale, jer novovremene mogućnosti jasno ukazuju da ako ih neka cura i stvarno nema, bez problema može da sise - po mjeri – na brzaka dobavi u Podgorici ili Kotoru, pod uslovom da ima dovoljno sitnoga novca ili solidnog sponzora.

    Međutim, moje pogane opservacije ovdje ne prestaju već se protežu i na muški naraštaj prijestonice, što se sa nametljivo kurči svojim nadrkanim bicepsima (mišicama), stečenim veoma napornom „obradom“ u onoj fitnes radionici nadomak cetinjske Autobusne Stanice, istima pridajući vrhunsku opštu i moralnu vrijednost, jer se na sve drugo osvrću sa prezirom i nipodaštavanjem.

    Ovo zadnje mi je posebno teško padalo, pošto sam odgojen na starinski način i smatram da s poštovanjem treba prihvatiti ruku koju pruža stariji, te sam dosta često bio neugodno iznenađen, kad bi ovi mlađahni atlete moju ruku prihvatali s vidnom nelagodom i „preo kurca“ te sam ubrzo prestao da se zalijećem...

    Poseban dojam je na mene ostavilo to, da je kod ovog mladog naraštaja lični izgled postavljen visoko iznad ostalih amaneta i vrijednosti, što oni potvrđuju svojim napornim vježbama koje ih koštaju vremena i novca. No, neko će se zapitati čemu sva ova priča jednog matufa izgubljenog u vremenu i prostoru a na što nije teško dati odgovor; da je ovo, sa bicepsima (mišicama), u stvari smisaona paralela sa, gore navedenim vicem o sisama, koje neke cure imaju ali ih ne nose a mogu dobaviti ako treba, dok se „iz priloženog“ sasvim jasno može zaključiti da je slično i sa muškim naraštajem Cetinja, koji svoje bicepse nose na način da se slobodno mogu smatrati muškim – sisama – koje oni itekako - ponosno - nose i daju na uvid .

    Ova konstatacija se meni neodoljivo nametnula, kada sam pročitao dnevnu vijest da se na Cetinju ne može naći čoek koji bi starijim čeljadima iscijepao drva u zimskom periodu, što samo potvrđuje ovu moju teoriju o – muškim "sisama" – koje su tu da se nose a ne da služe za cijepanje drva i slične rabote...
    Last edited by metuzalem; 22-04-18 at 09:37.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Duh Cetinja
    By Hari Krisna in forum Cetinje
    Replies: 53
    Last Post: 22-08-15, 23:53
  2. Put preko Cetinja
    By Stetni in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 26
    Last Post: 27-01-10, 17:30
  3. Svaka čast
    By balans in forum CdM Arhiva
    Replies: 0
    Last Post: 12-09-07, 14:45
  4. Dan Cetinja
    By luv_is_a_verb in forum Cetinje
    Replies: 20
    Last Post: 12-01-07, 22:17

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •