Page 3 of 3 FirstFirst 123
Results 51 to 58 of 58

Thread: Svaka čast omladini Cetinja…

  1. #51
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,314
    Rep Power
    34233

    Default Digitalne gajbe i znaci u vremenu

    Prilikom rijetkih ulazaka na ovo cetinjsko duhovno drkalište, nametnuo mi se osjećaj krivice da smo nas dva matufa, ivanbegovac i ja, postupili poput onih debeloguzih ženetina sa početka ovog threada, svoje duhovne gajbe postavljajući poput njih, te da zbog toga mnozina i ne zalazi na ovaj forum.

    Ne potraja dugo, kad mi se nametnu pomisao, da to i ne bi morao biti pravi razlog, nego da je, u stvari nova digitalna tehnologija uzrok tome, te me ovaj forum, u odnosu na danasnje vrijeme sopstvenih automobila i jeftinog taxija, podsjeti na jedan davnjih izdrndanih autobusa cetinjske "TARE" u kojemu se, na relaciji od Cetinja do Titograda, odvijalo nešto neodoljivo nalik ovome forumu, dje je u ulozi "administratora", sa svojih stotinak kilograma, tada fingirao Pura Uljarević, jedna od tada omiljenih Tarinih "stjuardesa" koji je, u to vrijeme, ovaj opštenarodni "forum", kondukterski - "moderirao"...

    No dosta mi je da se sjetim utakmica u drkanju iz vremena "Obnove i Izgradnje" i uporedim sa mogućnostima koje danas imaju mamini i tatini "kuronjice", kad na PC-u otvore kakav hard-core i, ispod tavulina, "opale" jedno žestoko drkanje,neometani u udobnoj samoći svojih udobnih djecijih sobica...
    Last edited by metuzalem; 06-12-18 at 13:50.

  2. #52
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,029
    Rep Power
    138105

    Default

    Bogomi sam se kanio da pitam za zdravlje vas dvojice, jer neko vrijeme nije bilo pisanija.

    Ne bih rekao da se ođe ne zalazi, no klijentela ovoga foruma više voli da čita nego da piše. Kad bolje razmislim, ne znam ni što bi mi pisali, jer u današnje vrijeme rekao bih da ne postoji ni dio ovoliko upečatljivih likova i događaja ka u vaše pero.

    Samo vi udrite po tastaturi.
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  3. #53
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,314
    Rep Power
    34233

    Default

    Quote Originally Posted by Petronas View Post
    . Kad bolje razmislim, ne znam ni što bi mi pisali, jer u današnje vrijeme rekao bih da ne postoji ni dio ovoliko upečatljivih likova i događaja ka u vaše pero.
    U stvari se i nije mnogo toga promijenilo, samo su moderna vremena "likove" prebačila u tzv. "rijaltije" (reality) koje narod voli, jer ih ti likovi, na veoma slikovit način, zastupaju u njihovim duhovnim i inim bezobraštinama...

  4. #54
    Join Date
    Oct 2013
    Location
    SFRJ
    Posts
    5,927
    Rep Power
    254489

    Default

    U centar, bez odstupanja, precizno.
    Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".

  5. #55
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,314
    Rep Power
    34233

    Default

    Kad pomislim na sve cetinjske mamine i tatine „kuronjice“ koji, bez svoje krivice, odrastaju u „staklenim baštama“ dječjih vrtiċa i (ili) u udobnnim „samicama“ roditeljskih kuċa i porodičnih stanova, ne mogu a da ne napišem poneku od svojih „požuċelih“ uspomena na vremena kad su slične moguċnosti, za đecu iz vremena tadanje „Obnove i Izgradnje“, odnosno, 70 ( i slovima; sedamdeset godina) prije današnje tzv. tranzicione ere, u potpunosti pedstavljale jednu od mislenih - imenica.


    Zbog toga se, uprkos (ili bas zbog) odmaklih godina, iznova vraċam ovome forumu, kako bi im mogao predočiti mnogo toga čega su sve poštedeni u vremenima tzv. „tranzicije“ i uputio na moguċnosti koje ona nude. U tom pogledu bi moglo biti dovoljno, da im opišem subotnji odlazak na „Ivanov Pazar“ , kako je tada narod zvao današnju Rijeku Crnojeviċa, koja je u to vrijeme, za narod Riječke Nahije bila, ne samo administrativni nego i centar od životne važnosti.

    Bio je to jedinstven ugodjaj, u kasno jutro stupiti na užareni šoder glavne ceste, koji je me je, bez milosti, nabijao kroz tanku kožu opanaka iz „domaċe radinosti“ dok užareni vazduh treperi nad rasušenim kamenjarom bez imalo zelenila. A onda se, poput kakvog broda za spasavanje, u oblaku prašine, pojavi i lijeno zaustavi raskutarena „pruga“ (autobus) cetinjske „Tare“. Kondukteru, uokvirenom vratima, hitro doviknem da nemam para, na što me on pozove da ipak udjem, uz napomenu, da se hitro smjestim u „prkno“ atobusa koje je, ionako, vazda prazno. Bilo je to, u stvari, kao da me je uputio na galeriju pozorišta, jer se u autobusu odvijao uobičajeni „program“ koji se sastojao od „pjesme“ uspaljenih djilkoša i dovikivanja svih onih kojima pazar i nije bio od potrebe, no su krenuli kako bi im „guzica viđela put“. Pa da li je onda uopšte čudno da me ovaj cetinjski forum podsjeca na putovanje autobusom „Tare“ sa stanicom ispred nekadašnjeg hotela „Obod“, danas u ruševinama, na čijoj je udobnoj terasi smještenoj nad samom rijekom, veselo nastavljan jednako uzbudljiv – podforum…

    Koliko je ovaj forum „Tare“ uticao na moje shvatanje stvarnosti, dovoljno je da podsjetim opċinstvo koje zalazi na ovaj forum, na moj često upotrebljavani pojam – razornog – komplimenta, koji ponekad upotrijebim, kako bih ukazao, da kompliment nije drugo do podmuklo lažinjanje e da bi se došlo do nekog (sumnjivog) cilja. U neposredno iskustvo koje se tiče „razornog“ komplimenta, uputio me je moj voljeni stric Panjo Mrgudov, koji mi ispriča kako je jednom prilikom autobusom od Rvaša putovao jednim od autobusa „Tare“ a slučilo se da sjedne prekoputa jedne mlade i kršne nevjeste, pa kako nije znao kakvu priču da s njom otpočne dodje na ideju da joj, onako, iz zajebancije, učini ništa manje no – kompliment – da tako lijepe oči poput njenih, ne samo da nikad do tada nije vidio, no da do ovog momenta nije čak ni znao da tako čudesne oči uopšte i - postoje.

    Kako striko Panjo napomenu, posljedica ovog (razornog) komplimenta se iskaza u tome, da ona nevjesta, prvo porumeni, pa onda svoje hvaljene oči razrogači da bi se, onda, otvorenih ustiju zagledala u njega pa ih onda nenadno prevrnula, a tada je, ispod njenog (drvenog) sjedišta, odjednom nastala povelika lokva, nakon čega je, striko Panjo, unezvjereno uzviknuo:

    „-Au, ti se popiša..!?“

    Prije nego što „dežurni“ autobusa i svjesni putnici sunuše na ovu nesretnu nevjestu, striko Panjo ustade i ispriječi pred njima, da bi nakon toga glasno i odlučno podviknuo:

    -„Puštite je na mir, jer ona ništa nije kriva no ja, ċutuk, koji sam u nevakat krenuo da kupim [email protected]…“
    Last edited by metuzalem; 09-12-18 at 23:14.

  6. #56
    Join Date
    Mar 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    7,029
    Rep Power
    138105

    Default

    E slatko se ismijah jutros, jer mi je dan tačno bio počeo - popišano. Čeka se nastavak...
    "LIFE IS ABOUT PASSIONS. THANK YOU FOR SHARING MINE." - Michael Schumacher



  7. #57
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,314
    Rep Power
    34233

    Default

    Niđe ka na Cetinju ne važi ona latinska: „nomen ist omen“ (ime to je sudbina.), i to posebno u pogledu nadimaka, pod kojima mnozina na Cetinju „odživi“ svoj zivot. Ima nadimaka koji nastanu nekako „ostrčke“, time ponekad potvrdujuċi ono - omen – takoreċi u potpunosti.
    Dobro se sjeċam kad jednoga časa ruskog jezika, koji nam je predavala ruskinja iz plejade onih te na Cetinje nijesu donijeli drugo do svog gospodstva. Na tome času se dogodilo da ona prozove baš kukavoga Mila Rajkoviċa, kako bi sa ruskoga preveo:

    „Milo sero a moet belo…“ (Sapun je siv ma pere bijelo)

    Potpuno zbunjen, kukavi Milo ustade, dok smo se mi naprosto razvaljivali od zluradog smijeha a nastavnica čudila te brže-bolje prevede ovu rečenicu, no svima bi jasno da je Milo, ovoga puta, zaradio nadimak koji mu je pretskazao sudbinu. jer je kasnije i sam postao nastavnik.

    Osim Mila i jedan veoma viđeni hirurg je, isto tako, na času ruskog zaradio svoj nadimak po kome je ostao poznat u Cetinju. Radi se o Voju Ražnatoviċu, koji je ostao u sjeċanju po svom neobičnom nadimku – Sapagan – i to samo zbog toga što je, na pitanje iz ruskog:

    „Ҷto rastёt na golove?(što to raste na glavi?)

    .. pokušao odgovoriti ali se nije mogao sjetiti kako se na ruskom kaze – kosa – i krenuo sa mucavim odgovorom:

    „Na golova rastёt….“

    ... i pokušavajuċi da se sjeti, grčevito okretao u očekivanju da mu neko došapne, što se i dogodilo kad mu je neko iz ċoska došapnuo:

    „Sapogi“ (čizme na ruskom)

    No na nesreċu pravi odgovor je trebao biti: volosi (vlasi odnosno – kosa)

    …te je s Vojom nastala sprdnja a on zaradio dozivotni nadimak - Sapagan

    Tako su ova dva pomenuta i videna Cetinjanina zaradila svoje nadimke, time potvrđuju da svak u svom imenu i, posebno – nadimku – može naslutiti i svoj – omen…

  8. #58
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,314
    Rep Power
    34233

    Default

    Niđe ka na Cetinju ne važi ona latinska: „nomen ist omen“ (ime to je sudbina.), i to posebno u pogledu nadimaka, pod kojima mnozina na Cetinju „odživi“ svoj zivot. Ima nadimaka koji nastanu nekako „ostrčke“, time ponekad potvrdujuċi ono - omen – takoreċi u potpunosti.

    Dobro se sjeċam kad je za vrijeme jdnoga časa ruskog jezika, koji nam je predavala ruskinja iz plejade onih te na Cetinje nijesu donijeli drugo do svog gospodstva. Na tome času se dogodilo da ona prozove baš kukavoga Mila Rajkoviċa, kako bi sa ruskoga preveo:

    „Milo sero a moet belo…“ (Sapun je siv ma pere bijelo)

    Potpuno zbunjen, kukavi Milo ustade, dok smo se mi naprosto razvaljivali od zluradog smijeha a nastavnica čudila, te on brže-bolje prevede ovu rečenicu, no svima nama bi jasno da je Milo, ovoga puta, zaradio nadimak koji mu je pretskazao sudbinu, jer je kasnije i sam postao nastavnik.

    Osim Mila i jedan veoma viđeni hirurg je, isto tako, na času ruskog zaradio svoj nadimak po kome je ostao poznat u Cetinju. Radi se o Voju Ražnatoviċu, koji je ostao u sjeċanju po svom neobičnom nadimku – Sapagan – i to samo zbog toga što je, na pitanje iz ruskog:

    „Ҷto rastёt na golove?(što to raste na glavi?)

    .. pokušao dati odgovor ali se nije mogao sjetiti kako se na ruskom kaze – kosa – i krenuo sa mucavim odgovorom:

    „Na golove rastёt….“

    ... i pokušavajuċi da se sjeti, grčevito okretao u očekivanju da mu neko došapne, što se i dogodilo kad mu je neko iz ċoska došapnuo:

    „Sapogi“ (čizme na ruskom)

    No na nesreċu pravi odgovor je trebalo da glasi:

    - Volosi (vlasi odnosno – kosa)

    …te je s Vojom nastala sprdnja a on zaradio dozivotni nadimak - Sapagan Tako su ova dva pomenuta i videna Cetinjanina zaradila svoje nadimke, time potvrđuju da svak u svom imenu i, posebno – nadimku – može naslutiti i svoj – omen…
    Last edited by metuzalem; 11-12-18 at 23:45.

Page 3 of 3 FirstFirst 123

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Duh Cetinja
    By Hari Krisna in forum Cetinje
    Replies: 53
    Last Post: 23-08-15, 00:53
  2. Put preko Cetinja
    By Stetni in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 26
    Last Post: 27-01-10, 18:30
  3. Svaka čast
    By balans in forum CdM Arhiva
    Replies: 0
    Last Post: 12-09-07, 15:45
  4. Dan Cetinja
    By luv_is_a_verb in forum Cetinje
    Replies: 20
    Last Post: 12-01-07, 23:17

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •