Legende o Baru

[Filozof]

Ovdje pisite sve legende(price) koje ste culi o nasem gradu,ja ih imam dosta,moja najbolja je:

Bar - Legenda
Uz morski brijeg, uz samu obalu, koja se prostire od nekadasnjeg Pristana na obali Bara do Kufina, na ulasku u Pastrovice, nekada davno pristajale su galije. Njihovi vlasnici, tu su se iskrcavali da bi razmjenjivali robu i trgovali razne namirnice iz Zete i Crmnice.Tim ustaljenim ritmom zivota, koji su diktirali trgovci, privikavali su se starosjedioci u Baru i okolini, nadnicari, ljudi znani i neznani. Tako je bilo sve do vremena, kada su barskom obalom poceli da krstare gusari iz Ulcinja.

Ulcinjski gusari bili su na zlom glasu po veoma losem ponasanju, zulumima, i otimanjima kako od bogatih tako i od siromasnih ljudi. Price o gusarima i zlodjelima koja su pravili brzo su se pocele siriti medju stanovnistvom, tako da su obicni gradjani sve vise osjecali strah i paniku i pri samom pomenu imena gusarskih vodja. Gusari su toliko bili silni i mocni da im niko nista nije mogao. Svoj prkos svijetu i stanovnistu otkrivali su, pristajuci uz obale svojim galijama pretrpanim raznim ukradenim predmetima i skupocjenostima koje su otimali presretajuci i pljackajuci trgovacke i vlastelinske brodove. Iz dana u dan njihovo blago se sve vise uvecavalo. Nekolicina gusara se tako dosjeti, da bi trebalo pronaci neko skrovito mjesto na kojem bi blago bilo sigurno, a u kojem bi se u slucaju opasnosti i sami gusari mogli sakriti. Jednoga dana neki od gusara se dosjeti da nedaleko od morske obale, gdje su pristajale galije, postoji planina Sozina, te odlucise da bi ona mogla biti idelana za skrivanje. Ubrzo zatim gusari u planini Sozini pocese da prave pecine i skrovista, i tu kriju oteto blago, oruzje i roblje.

Medju raznim robljem, jednom se zadesila i robinja Milja, djevojka, neobicne ljepote i zenske privlacnosti. Glavni medju gusarima odredise joj za cuvara gusara Iljka.

Iljko bijase takodje mlad i lijep momak, pa se ubrzo zaljubi u Milju, kao i ona u njega. Iako svoju ljubav nijesu krili, Iljko i Milja nijesu mogli dugo ostati zajedno. Jednoga dana ostali gusari pocese na sav glas da govore o ljubavi dvoje mladih, tako da to ubrzo cu i gusarski kapetan Djerlezi, koji iz ljubomore, naredi Iljku da mora da ide u neku veliku odmazdu koju su gusari planirali na moru. Iljko ode, a Milja ostade i dalje u pecini da robuje u tami.

Milja je dugo cekla da joj se momak vrati. Iz dana u dan iscekujuci povratak, stalno je virila kroz omanju rupu na pecini, gledajuci u sinje more, i ceznuci da joj se Iljko vrati. Ali vrijeme je neumoljivo odmicalo, a od Iljkovog povratka nista. Milja naposlijetku izgubi svaku nadu da ce ga opet vidjeti. Tako tuzna donese odluku da okonca sebi zivot.

Sledeceg dana Milja izjuri iz pecine i sa jedne visoke stijene skoci u more. Ubrzo, Iljko se ipak vrati nazad. Kada je cuo kako je Milja, vjerno ga cekajuci, okoncala svoj zivot, uze veliku kolicinu baruta, ubaci ga u jedan dio pecine, i zapali ga. Barut napravi veliku eksploziju.

Od te eksplozije, brdo u kojem je bila pecina, prelomi se na dva dijela. Brdo se zapravo, kako legenda kaze, raspuknu, i kako bi Starobarani rekli - suturisa se u more, odnosno brdo pade u more, te nastade mjesto po imenu SUTOMORE.

To mjesto danas je turisticki najpoznatije vikend naselje pored Bara, posebno u ljetnjem periodu. Tu se nalazi i nadaleko poznata Sutomorska plaza.

[Filozof]

SKRIVANA AVIONSKA NESRECA
Prva velika avionska nesreca u Crnoj Gori dogodila se u barskoj opstini prije vise od 60 godina.Iako je u udaru putnicke letjelice u vrh planine Rumija poginulo vise od 20 osoba,o ovom dogadjaju se u crnogorskoj publicistici pocelo pisati tek u XXI vijeku.
Zima je vec u novembru bila stegla barsku opstinu.Smjenjivali su se kisa i snijeg,duvao je jak vjetar.Deset je sati bilo izjutra.Malobrojni stanovnici Virpazara zaculi su zvuk aviona,zacudjeni,jer ga na ovom prostoru ne bi trebalo biti.Cobani i zitelji podrumijskih sela su culi jak prasak.Onda se sve utisalo.
Po svemu sudeci,sto je utvrdjeno rekonstrukciom dogadjaja,27 novembra 1947.godine,u 10:05,putnicki avion marke YU-Bad,vlasnistvo Uprave vazduhoplovnog javnog pristanista Beograd,zalutao je u magli i udario u liticu na mjestu Mala Rumija,deset metara od vrha planine Rumija.Udarac je bio stravican,a komadi aviona padali su iznad Veljih Mikulica,odnosno zaselaka Androvici i Perocevici.Avion je,kaze se u protokolu,nadjen priljubljen uz liticu Male Rumije,sa prelomom pilotske kupole,prelomom zadnjeg dijela trupa,sa vidnim i jasnim povredama na oba prednja krila kao i zadnjeg kormila.Policija i vojska,uz nekoliko ruskih oficira,dan poslije udesa su izasli na teren,a oko 1000 Barana,koji su poginule putnike na ledjima snijeli od vrha Rumije do Staroga Bara.U oci je,pricaju ocevici,upadala cinjenica da su tri lesa nadjena ispod krila aviona,lezeci na cebetu,sakriveni,sto znaci da su prezivjeli pad i umrli cekajuci pomoc.Kako je poslije utvrdjeno,prije gradjana Bara do mjesta nesrece su stigla dvojica mladica iz sela sa druge strane Rumije i opljackali mrtve:skinuli im satove,uzeli naliv pera,nestala je i pilotska jakna...Uhapseni su nekoliko mjeseci kasnije.Jedini prezivjeli putnik,Vido Matanovic,inace predsjednik Sreskog Narodnog odbora Ulcinj,u besvjesnom stanju je prebacen do bolnice u
Budvi,gdje je i umro tri dana kasnije,ne dolazeci svijesti.Po njemu je kasnije nazvana centralna ulica u ulcinjskom naselju Meteriz.

[St.Dzonny]

Ovdje pisite sve legende(price) koje ste culi o nasem gradu,ja ih imam dosta,moja najbolja je:

Bar - Legenda
Uz morski brijeg, uz samu obalu, koja se prostire od nekadasnjeg Pristana na obali Bara do Kufina, na ulasku u Pastrovice, nekada davno pristajale su galije. Njihovi vlasnici, tu su se iskrcavali da bi razmjenjivali robu i trgovali razne namirnice iz Zete i Crmnice.Tim ustaljenim ritmom zivota, koji su diktirali trgovci, privikavali su se starosjedioci u Baru i okolini, nadnicari, ljudi znani i neznani. Tako je bilo sve do vremena, kada su barskom obalom poceli da krstare gusari iz Ulcinja.

Ulcinjski gusari bili su na zlom glasu po veoma losem ponasanju, zulumima, i otimanjima kako od bogatih tako i od siromasnih ljudi. Price o gusarima i zlodjelima koja su pravili brzo su se pocele siriti medju stanovnistvom, tako da su obicni gradjani sve vise osjecali strah i paniku i pri samom pomenu imena gusarskih vodja. Gusari su toliko bili silni i mocni da im niko nista nije mogao. Svoj prkos svijetu i stanovnistu otkrivali su, pristajuci uz obale svojim galijama pretrpanim raznim ukradenim predmetima i skupocjenostima koje su otimali presretajuci i pljackajuci trgovacke i vlastelinske brodove. Iz dana u dan njihovo blago se sve vise uvecavalo. Nekolicina gusara se tako dosjeti, da bi trebalo pronaci neko skrovito mjesto na kojem bi blago bilo sigurno, a u kojem bi se u slucaju opasnosti i sami gusari mogli sakriti. Jednoga dana neki od gusara se dosjeti da nedaleko od morske obale, gdje su pristajale galije, postoji planina Sozina, te odlucise da bi ona mogla biti idelana za skrivanje. Ubrzo zatim gusari u planini Sozini pocese da prave pecine i skrovista, i tu kriju oteto blago, oruzje i roblje.

Medju raznim robljem, jednom se zadesila i robinja Milja, djevojka, neobicne ljepote i zenske privlacnosti. Glavni medju gusarima odredise joj za cuvara gusara Iljka.

Iljko bijase takodje mlad i lijep momak, pa se ubrzo zaljubi u Milju, kao i ona u njega. Iako svoju ljubav nijesu krili, Iljko i Milja nijesu mogli dugo ostati zajedno. Jednoga dana ostali gusari pocese na sav glas da govore o ljubavi dvoje mladih, tako da to ubrzo cu i gusarski kapetan Djerlezi, koji iz ljubomore, naredi Iljku da mora da ide u neku veliku odmazdu koju su gusari planirali na moru. Iljko ode, a Milja ostade i dalje u pecini da robuje u tami.

Milja je dugo cekla da joj se momak vrati. Iz dana u dan iscekujuci povratak, stalno je virila kroz omanju rupu na pecini, gledajuci u sinje more, i ceznuci da joj se Iljko vrati. Ali vrijeme je neumoljivo odmicalo, a od Iljkovog povratka nista. Milja naposlijetku izgubi svaku nadu da ce ga opet vidjeti. Tako tuzna donese odluku da okonca sebi zivot.

Sledeceg dana Milja izjuri iz pecine i sa jedne visoke stijene skoci u more. Ubrzo, Iljko se ipak vrati nazad. Kada je cuo kako je Milja, vjerno ga cekajuci, okoncala svoj zivot, uze veliku kolicinu baruta, ubaci ga u jedan dio pecine, i zapali ga. Barut napravi veliku eksploziju.

Od te eksplozije, brdo u kojem je bila pecina, prelomi se na dva dijela. Brdo se zapravo, kako legenda kaze, raspuknu, i kako bi Starobarani rekli - suturisa se u more, odnosno brdo pade u more, te nastade mjesto po imenu SUTOMORE.

To mjesto danas je turisticki najpoznatije vikend naselje pored Bara, posebno u ljetnjem periodu. Tu se nalazi i nadaleko poznata Sutomorska plaza.

Ova legenda je sigurno izmisljotina nekog naseg savremenika, pisca bajki.
U vrijeme moci ulcinjskih gusara tesko da bi napadali Bar zbog toga sto je bio u posjedu turske imperije. U to vrijeme tesko da bi izabrali Sozinu za 'trezor' jer je tu bilo naselje i utvrdjenje na Racu po kojem je tada Sutomore i nosilo naziv.
Dok sam cita' ocekiva' sam pricu da ce se po Milji nazvati Miljevci.