Legende

[nikola0304]

Rt Kobila - Nekada davno na Luštici (danas poluostrvo koje se nalazi u ulazu u Bokokotorski zaliv sa desne strane) živjeli su momak i djevojka koji su se jako voljeli. Jednoga dana odluće da odu u kupovinu u Herceg Novi. Umorni od dugog hoda napokon stigoše u Novi i malo predahnuše. Kako se tada za dana valjalo vratiti natrag, počeše brzo da razgledaju šta se sve na pazaru prodaje. Tada su gradom gospodarili Turci i bilo ih je na svakom koraku. Djevojka je bila veoma lijepa, pa je na pazaru ubrzo spazi jedan turski aga kojem se mnogo svidjela. Aga odluči da djevojku otme i to dogovori sa svojim zulumćarima. Vojnici se prikradoše djevojci i oteše je. Kad to momak spazi, pobi se sa Turcima. Ipak, Turci lako savladase momka, i ubrzo ga pogubiše, a djevojku odvedoše sa sobom. Od toga dana niko od njenih bližnjih nije znao sta se sa njom tačno desilo, niti gdje se nalazi. Ipak jednoga dana djevojka se pojavi u svom rodnom mjestu, na Luštici, ali trudna. Luštičani tada proglasiše da djevojka nosi agino dijete, te da je iznevjerila svoga nesudjenog muža, kojeg Turci ubiše na pazaru. Kada ubrzo nesrećna djevojka izdahnu na porodjaju, o dječaku kojeg je rodila počeo se svako po malo brinuti. Svačije i ničije, dijete je odrastalo od milosti sela, ali je vremenom postao veoma buntovan i hrabar mladić. U mladosti je veoma dobro savladao rukovanje oružjem, mrzio je Turke i strašno žudio da spere ljagu sa majčinog imena. Kada je stasao, osnovao je hajdučku četu. Često je sa svojom družinom upadao u Novi (danas Herceg Novi), i činio pometnju medju turskim osvajačima. Otimao je njihove žene i sa velikim zlatom i srebrom bježao na Lušticu. Bježao je preko mjesta: Sutorina, Njivice, pa sve do mjesta Rose, gdje bi ga čekale kobile, posebno pripremljene za tovare, naucčene da se ne plaše mora i plivanja. Potom bi na kobilama vezivao tovare sa blagom i otete turske žene. Tako pripremljen stizao bi do Luštice. Ipak, jednom Turci doskočiše hajduku i ubiše ga. Medjutim, i poslije njegove smrti kobile su danima, godinama, pa i vjekovima nastavile da ga vjerno čekaju na istom mjestu.To mjesto po legendi dobi ime rt Kobila.

[nikola0304]

JOK MEGDAN - Legenda kaže da su Turci, prilikom prvog osvajanja Herceg Novog, na ovom mjestu (danas se tako zove dio grada uz Jadranski put) bili do nogu potučeni. Tom prilikom, jedan od hrabrih branilaca grada pozove turskog vodju na megdan, ali on, bjezeci glavom bez obzira, samo viknu: "JOK, MEGDAN" i tako tom dijelu grada i do danas ostade takvo ime. Poslije bitke, prema legendi, na izvoru ispod Jok Megdana, počela je da tece krv. Od tada se ovaj izvor pitke vode (koji je aktivan i danas) zove KARADŽA ili, u narodu još češće, KARAČA
NEMILA - Iznad Herceg-Novog (dio današnjeg naselja Srbina) i danas postoji izvor koji se zove Nemila. Nekada, prvobitni naziv ovog izvora bio je "MILA", a današnje ime je dobio nakon tragicne smrti dva mladica, dobrih prijatelja, koji su, zbog ljubavi koju su osjećali prema istoj djevojci, ovdje oduzeli sebi zivote.
KOTOBILJ - Na ovom mjestu (danas je to selo KAMENO) su Crnogorci i domaći ustanici, 17. septembra 1687. godine, u iznenadnom napadu, u borbi za oslobodjenje Herceg Novog, teško porazili tursku vojsku. Turski vojnici su bili toliko iznenadjeni žestokim i iznenadnim napadom da je sve što su uspjeli bilo reći: "KO TO BI?" Otuda, kažu, i ime ovom dijelu sela Kameno. A da u priči ima i istine svjedoči i činjenica da je Petar Petrović Njegoš, svojevremeno, obišao ovo mjesto i opjevao ga u "Gorskom vijencu".

[nikolahn]

xmmm, zanimljivo .... ako ima jos ko neka postavi koju...

[Glenn_Q]

Imash li koju vezano za podgoricu )

[nikolahn]

Imash li koju vezano za podgoricu )

googlaj, mozda nadjes

[Glenn_Q]

Ja prvo guglam pa tek onda pitam

[nikolahn]

Ja prvo guglam pa tek onda pitam

ok, ako te bas interesuje mogu ti dat broj jednog covijeka tu iz PG koji je totalni ludak i zna sve o crnoj gori(svakom gradu) kad se koja porodica doselila, stare slike i tako te davno zaboravljene stvarcice

[Glenn_Q]

ok, ako te bas interesuje mogu ti dat broj jednog covijeka tu iz PG koji je totalni ludak i zna sve o crnoj gori(svakom gradu) kad se koja porodica doselila, stare slike i tako te davno zaboravljene stvarcice

a ne, ne intresuje me toliko, ali kad bi se okachilo po interneto prochitao bih radi sebe

[nikolahn]

a ne, ne intresuje me toliko, ali kad bi se okachilo po interneto prochitao bih radi sebe

axa, ok

[motorsport]

ok, ako te bas interesuje mogu ti dat broj jednog covijeka tu iz PG koji je totalni ludak i zna sve o crnoj gori(svakom gradu) kad se koja porodica doselila, stare slike i tako te davno zaboravljene stvarcice

jel se taj covjek bas bavi sa time? mogu li dobit broj na PM, i naravno ime i prezime covjeka...?

[Artemis]

Uvjek su mi bile zanimljive legende i mitovi...Interesantne price

[nikolahn]

jel se taj covjek bas bavi sa time? mogu li dobit broj na PM, i naravno ime i prezime covjeka...?

poslato na pm.....

[nikola0304]

Risan se nalazi na krajnjem sjeveru Bokokotorskog zaliva. Nastao je sredinom III vijeka prije naše ere i smatra se najstarijim gradom u Boki. Sudeći po antičkim napisima, utemeljili su ga pripadnici ilirskog plemena Risoniti. Prema predanjima, bio je središte pomorstva, zanatstva i trgovine ilirske države. A po legendi, pred naletom Rimljana, ovdje se sklonila ilirska kraljica Teuta. No, kako Risan nije odolio naletu Rimljana, očajna Teuta je skočila u more i okončala svoj život. Teuta nije bila obična kraljica, već gusarska kraljica, strah i trepet Otranta. Prema rimskim izvorima, poslije smrti svoga muža, kralja Argona, kraljica Teuta nastavlja osvajanje grčkih kolonija. U takvoj situaciji porobljeni grčki gradovi pozivaju protiv piratske kraljice u pomoć Rim. U ratu sa Rimljanima Iliri su izgubili velike teritorije. Kakva je bila sudbina kraljice Teute nema istorijskih podataka. A gdje nema izvora, počinje legenda. Legenda o kraljici Teuti govori da je bila vilinski lijepa, mudrija od zmije i hrabrija od lava. Kada je naslijedila prijesto, preselila se u Risan i na brdu Gradina iznad mora sagradila sebi tvrdjavu. Ostaci tvrdjave su i danas vidljivi. Kada su Rimljani opsjeli grad, Teuta se sa svojim ljudima i blagom sklonila u tvrdjavu i mjesecima izdržavala rimsku opsadu. Vidjevši da će neprijatelj osvojiti tvrdjavu, Teuta se sa svojim blagom bacila niz vodopad podzemne rijeke čiji se tok gubi u njedrima planine Orjen, ostavivši za sobom veliku tajnu o blagu za kojim arheolozi i danas tragaju. Rimski vojnici ništa nijesu našli u Teutinom gradu. Otuda potiče priča da je ilirska kraljica sve svoje dragocjenosti sklonila u utrobu zemlje. Dolaskom Rimljana, grad nije nestao. Naprotiv, postao je centar rimske provincije i dobio status opštine. Iz tog perioda i potiču ostaci palata, gradjenih od prelijepog grčkog mermera. Ukrašavane su skulpturama i raskošnim mozaicima. Tako su u jednoj palati iz 2. vijeka otkriveni mozaici koji se ubrajaju u najljepše evropske spomenike ove vrste! Risanski mozaici su višebojni. A najljepši medju njima predstavlja figuru Hipnosa, boga sna blaženo usnulog u svom ležaju. Znalci tvrde da je ovo jedina mozaicna figura božanstva sna u svijetu! U blizini Risna, u selu Lipci, nalazi se pećina u kojoj su pronadjeni praistorijski crteži stari oko tri hiljade godina. Radi se o crtežima sedam jelena nacrtanih u trčećem stavu, pojedinačne dužine oko 35 cm, na sjevernoj pećinskoj stijeni, na prostoru od desetak kvadrata.

[nikolahn]

Risan se nalazi na krajnjem sjeveru Bokokotorskog zaliva. Nastao je sredinom III vijeka prije naše ere i smatra se najstarijim gradom u Boki. Sudeći po antičkim napisima, utemeljili su ga pripadnici ilirskog plemena Risoniti. Prema predanjima, bio je središte pomorstva, zanatstva i trgovine ilirske države. A po legendi, pred naletom Rimljana, ovdje se sklonila ilirska kraljica Teuta. No, kako Risan nije odolio naletu Rimljana, očajna Teuta je skočila u more i okončala svoj život. Teuta nije bila obična kraljica, već gusarska kraljica, strah i trepet Otranta. Prema rimskim izvorima, poslije smrti svoga muža, kralja Argona, kraljica Teuta nastavlja osvajanje grčkih kolonija. U takvoj situaciji porobljeni grčki gradovi pozivaju protiv piratske kraljice u pomoć Rim. U ratu sa Rimljanima Iliri su izgubili velike teritorije. Kakva je bila sudbina kraljice Teute nema istorijskih podataka. A gdje nema izvora, počinje legenda. Legenda o kraljici Teuti govori da je bila vilinski lijepa, mudrija od zmije i hrabrija od lava. Kada je naslijedila prijesto, preselila se u Risan i na brdu Gradina iznad mora sagradila sebi tvrdjavu. Ostaci tvrdjave su i danas vidljivi. Kada su Rimljani opsjeli grad, Teuta se sa svojim ljudima i blagom sklonila u tvrdjavu i mjesecima izdržavala rimsku opsadu. Vidjevši da će neprijatelj osvojiti tvrdjavu, Teuta se sa svojim blagom bacila niz vodopad podzemne rijeke čiji se tok gubi u njedrima planine Orjen, ostavivši za sobom veliku tajnu o blagu za kojim arheolozi i danas tragaju. Rimski vojnici ništa nijesu našli u Teutinom gradu. Otuda potiče priča da je ilirska kraljica sve svoje dragocjenosti sklonila u utrobu zemlje. Dolaskom Rimljana, grad nije nestao. Naprotiv, postao je centar rimske provincije i dobio status opštine. Iz tog perioda i potiču ostaci palata, gradjenih od prelijepog grčkog mermera. Ukrašavane su skulpturama i raskošnim mozaicima. Tako su u jednoj palati iz 2. vijeka otkriveni mozaici koji se ubrajaju u najljepše evropske spomenike ove vrste! Risanski mozaici su višebojni. A najljepši medju njima predstavlja figuru Hipnosa, boga sna blaženo usnulog u svom ležaju. Znalci tvrde da je ovo jedina mozaicna figura božanstva sna u svijetu! U blizini Risna, u selu Lipci, nalazi se pećina u kojoj su pronadjeni praistorijski crteži stari oko tri hiljade godina. Radi se o crtežima sedam jelena nacrtanih u trčećem stavu, pojedinačne dužine oko 35 cm, na sjevernoj pećinskoj stijeni, na prostoru od desetak kvadrata.

xmmmmm, zanimljivo... ajde da trazimo to blago

[Black_Pirate]

bravo nidzo na angazovanju oko ove teme!

[nikolahn]

bravo nidzo na angazovanju oko ove teme!

jes vala, svaka cast... samo naprijed

[nikola0304]

PIERRE LOTI U BAOŠIĆIMA
Ispod ribarskih mreža, uz treperenje ferala, ribari često pričaju o velikoj ljubavi izmedju Lotija i male Paskvale, pastirice iz Baošića. Pierre Loti u Baošiće nije dosao kao pustolov ni kao turista, već kao pomorski oficir na engleskom ratnom brodu "Temereru", koji je u oktobru 1880. godine uplovio u Bokokotorski zaliv. Brod je bio usidren ispred Baošića. - "Prošlo je vec osam dana kako smo ovdje. Malo po malo oko se navikava na ove strašne kamene mase koje se dižu u nebo, na ove šume, na ove predjele, na divan izgled ovoga kutka na zemlji. Ova slovenska zemlja ima fantastičan izgled. Oko zaliva koji je zatvoren kao jezero, dižu se visoke divlje planine po kojima su razbacana mala seoca. A dalje iznad svega toga nešto strašno kao gigantski bedem, penje se u nebo: to su sumorne crnogorske planine osječene kao užašni ostaci haosa" - piše Loti u svom dnevniku. Za vrijeme svog jednomjesečnog boravka u Baošićima Pierre Loti se upoznao sa lijepom pastiricom Paskvalom Ivanović. To je po svemu sudeći bilo prilikom prvog izlaska Lotievog u Baošićima. Za ovo kratko vrijeme rodila se velika ljubav izmedju dvoje mladih. Od toga dana redovno su se sastajali u maslinjaku kod crkvice. Uspomena na Pjerre Lotija u Baošićima ostala je sačuvana i godine je nijesu otrgle u zaborav. Po njegovom pisanju Paskvala je bila prava ljepotica. Godine svoje Paskvala mu je pokazala pomocu prstiju. Bilo joj je devetnaest godina. Njezina ljepota, mladost i čednost očarali su Pierre Lotija iz daleke Francuske. Od davnina mještani sa podozrenjem gledaju na stranca kada je u pitanju djevojka. Ni prijetnje Paskvalinog brata Jova nijesu pomogle da se razbije ova velika ljubav. Jovo je bio brodar i svojim lakim čamcem prevozio je putnike zalivom. Nerado gledajući na ljubav svoje sestre Paskvale i Lotija on je, kaže Loti jednom iznenada došao u krčmu na obali i bacio na mene neobuzdan pogled pun mržnje i nepovjerenja. Jadnica, piše Loti, ja od nje nista ne tražim, samo da je gledam kao što se gleda rijedak cvijet koji niče ovdje u šumi. Od peraškog kamena Grci su klesali mlade djevojke koje su bile gradjene kao Paskvala Ivanović. Nemoguće je da je to sve samo divno salivena materija. Mora da one imaju u srcu takodje nečega zdravog i čistog. Sive oči te male Paskvale imaju u sebi nečeg neodredjenog, maglovitog, sjevernjačkog, što je svojstveno njenoj rasi i što daje čar nekim ruskim očima. Njeni obrazi se žute na suncu kao zrele breskve, a njena vrlo plava kosa je još svjetlija pored potamnjelih obraza. Kod nje ima naivnosti i drskosti malog djeteta. - Jedini ja od svih oficira idem na kopno svake večeri. U početku za vrijeme lijepih jesenjih dana, još je to bilo i razumljivo, ali sada kada su noći tako hladne, more ponekad uzburkano, a vrijeme kišovito, ljudi se pitaju sto tražim u tom selu, gdje je mračnije nego kod djavola i ništa ne shvataju. Ima trenutaka kad Loti žali što je došlo do ove velike ljubavi a ima trenutaka kada želi da ostane. Bojao se rastanka sa svojom malom Paskvalom, koji se neizbježno približavao. - "Kasnije ću dugo žaliti ovo vrijeme ljubavi i tu zemlju koju nikada necu vidjeti", zabilježio je Loti u svom dnevniku. - Ja poznajem gotovo sve ljude u ovom selu. Kad prolazim ulicom pozdravljaju me sa "Buona sera" ili "Buon giorno". Rastanak Lotija i Paskvale došao je iznenada. Došao je rastanak koga se Loti bojao najviše. Otići će, a ostaće voljena djevojka. Neće je više nikad vidjeti, a poželjeće je hiljadama puta. Uoči odlaska dvoje mladih su se sastali, ne znajuci da će im to biti poslednji sastanak. Kad se Loti vratio na brod saznao je za naredbu da treba da isplove iz zaliva. Namjeravao je iste veceri da to saopšti voljenoj Paskvali, ali je već bila prošla ponoć. Loti je po svemu sudeći proveo strašnu noć.Čim je svanulo, čamcem se otisnuo ka obali. Želio je još jednom da vidi malu Paskvalu. Nije je našao, ali prije polaska "Temerera" na pola sata sa radošću je vidio čamac i u njemu Paskvalu sa bratom. Pozvao je Jova u svoju kabinu i predao mu za Paskvalu svoju sliku i jednu ikonu. "Temerer" je zatim digao sidro i zaplovio prema pučini. S krme Loti je poslao poslednje pozdrave voljenoj djevojci, koja mu je suznih očiju i sa bolom u srcu odpozdravljala sve dok se brod nije izgubio iz vidika. Najzad se taj duboki zaliv koji više neće vidjeti polako skrio iza planina. Nikad crnogorske planine nisu bile tako lijepe kao tog jutra. Sve je svršeno... Godine 1934 Društvo prijatelja Francuske postavilo je spomen ploču u Baošićima u znak sjećanja na Pierre Lotia i na njegov boravak u Baošićima.

"Za sjećanje na Pjera Lotija francuskog pisca koji je boravio u zemlji Pakvalinoj od 4.avgusta do 31.oktobra 1880. godine"

[nikola0304]

http://monteweb.tripod.com
strana: LEGENEDE

ZAINTERSOVANI ZA RAZMJENU BANERA
POGLEDATI STRANU: BANERI