Crkve na Rumiji nikad nije bilo

[Ćipur]

STAV

Crkve na Rumiji nikad nije bilo



Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori na čelu sa Amfilohijem Radovićem neprestano hrani staru, devetnaestovjekovnu mitomaniju, koju svom snagom predstavlja kao realnu istoriju, ali to nije sve, SPC i stvara novu mitomaniju, koju svojem stadu predstavlja kao dio njihovog bića. Na taj i druge načine SPC sve radi da promijeni identitet/biće Crnogoraca. Novi identitet Crnogoraca po zamisli SPC treba da bude istovjetan sa identitetom nekog Nišlije ili Žagubičana.
Amfilohije je više puta tvrdio da je limena crkva na Rumiji postavljena na mjesto đe je nekada bila crkva koju su Turci srušili 1571. godine. Za njim su to od skoro počela da ponavljaju i druga svještena lica.
Krajem 19. vijeka pojavili su se neki napisi kako je na Rumiji nekada bila crkva. Jastrebov je 1880. pisao da na Rumiji postoji crkva - to je čisti promašaj Jastrebova, nikakva crkva te godine nije postojala na Rumiji. Nikola J. Vučinić je 1889. napisao da je na Rumiji crkva zavjetovana. Zavjetovana, da, ali je nije bilo. Nikola J. Vučinić ne griješi. Rovinski 1897. navodi neke legende. Tomo Oraovac 1913. piše da je na Rumiji nekada postojala crkva. U suštini jedini koji tvrdi da je nekada na Rumiji u davna vremena bila crkva je Tomo Oraovac. To je isti Tomo Oraovac koji je izmislio bajku o Orlovićima. Dr Đuro Batrićević u knjizi Dr Anto Gvozdenović - General u tri vojske, ovako piše:
"Zanimljiva je i burna istorijska prošlost bratstva Gvozdenovića. Međutim, ni o porijeklu ovog ćeklićkog bratstva nema pouzdanih podataka. Porodične tradicije o njihovom porijeklu jako su izmijenjene u prošlom vijeku, u doba romantizma, a naročito u razdoblju od Njegoša do kralja Nikole, kada je posebno oživio kult kosovskog junaka. Tako je nastala i legenda, koju na jednom mjestu navodi Tomo Orahovac, po kojoj su Čengići iz Gacka, Krivokapići i Perovići iz Cuca, Gvozdenovići iz Ćeklića, Martinovići iz Bajica, Milići iz Bjelica i Osmanagići iz Podgorice, porijeklom od Pavla, ili mu brata Nikole, Orlovića, 'barjaktara čestitoga kneza' ".
Tako je Tomo Oraovac izmislio pričicu po kojoj su mnoga crnogorska bratstva porijeklom od bajkovitog Pavla Orlovića. Ova bajka, kod mnogih bratstava danas živi kao istorijska istina. Kao nagradu za mijenjane identiteta Crnogoraca Tomo Oraovac je između rata bio jedan od svega 4 ministra jugoslovenske (SHS) države, porijeklom iz Crne Gore, računajući sve Vlade koje su postojale od 1918. do 1941. godine.
Navedena pisanja Jastrebova, Rovinskog, Oraovca i drugih, o tome da je nekad bila crkva na Rumiji nastala su 300 godina poslije navodnog rušenja crkve na Rumiji, tako da se tu ne radi o iole pouzdanim istorijskim izvorima. Pisanja s kraja 19. vijeka o navodnoj nekadašnjoj crkvi na Rumiji nemaju skoro nikakvu vrijednost i ne baziraju se na bilo čemu uvjerljivom. Od 1571. do kraja 19. vijeka prošlo je više od 300 godina i onda se neko dosjetio da je nekad na Rumiji bila crkva?! Neozbiljno je to. Upitajmo bilo kojeg profesionalnog istoričara koje su kategorije i pouzdanosti ta pisanja o crkvi na Rumiji nastala 300 i više godina poslije njenog bajkovitog rušenja. Svi će istoričari odgovoriti da se tu radi o istorijskim izvorima posljednje kategorije.
A sad da vidimo istorijski izvor prve klase. Riječ je o geografskoj karti grada Bara i okoline koju su napravili Venecijanci baš 1571. godine, kada je Bar bio još u njihovom posjedu. Na ovom fantastičnom istorijskom izvoru ucrtan je u gornjem dijelu karte s lijeva na desno Nechagia (Haj Nehaj), pa Spich (Spič), pa Monte Sosena (Sozina) pa Monte Cavallo, pa Monte Malicha (Rumija!), pa Monte Lisigno. Dakle saznajemo iz ove karte, staro ime planine Rumija je Mališa! Po mnogim tvrdnjama današnji naziv Rumija je arapsko-turski i znači planina Hrišćana, Hrišćanka, jer su na planinu stari Zećani, naši preci, u litiji iznosili krst.
Na samoj planini nije ucrtana nikakva crkva i to je apsolutni dokaz da crkve na Rumiji nije bilo!
Kartu mogu svi koji žele pogledati, nalazi se na odličnom sajtu Narodne Biblioteke Srbije http://digital.nb.rs/kartografska/at...II-003-022.jpg
Većina je priključena na internet, pa mogu pogledati i povući kartu u svoje kompjutere.
Na karti je prikazan i stari grad Bar prije pada pod Turke i brojne crkve i naselja u barskom polju. Na karti se vide katedrale S. Micholo i S. Maria, crkve S. Lorenzo, S. Croce, S. Catarina, S. Vido, tu je i čuveni manastir Ratac, zatim tu je Vescouado (biskupija). Na karti je ucrtano i naselje / pleme Mrkojevići, a ispred naselja stražarnica plemena Mrkojevića.
Svještenik SPC Jovan Plamenac je 22. 3. 2010. ovako pričao na Rumiji, na isti način se nekada stvarala mitomanija kosovska ili navedena, o Pavlu Orloviću, evo čiste, gromke mitomanije:
“Ovo mjesto osveštano je onom crkvom koja je krasila vrh Rumije i natkrivala čitav ovaj prostor, i morski i jezerski, onom crkvom koju su Turci, kada su kao okupatori došli na ove prostore porušili 1571. godine. Onda je ovo mjesto osveštano žalom, težnjom i čežnjom naših predaka, koji su poput naroda jevrejskog zatočenog u Vavilonu žalili, čeznuli za crkvom na ovom vrhu ovdje. Oni su govorili 'Ako te zaboravim, crkvo na Rumiji, neka me zaboravi desnica moja, neka me zaboravi snaga moja, neka me zaboravi život moj' ".

Da je Amfilohije vjerovao da je na Rumiji nekad bila crkva, on bi organizovao da se ispita, da li postoje temelji te crkve na Rumiji. Naravno, tako nešto mu nije palo na pamet, jer bi se time dokazalo da crkve na Rumiji nikada nije bilo prije 2005. godine.


Vuk POPOVIĆ, Cetinje

http://www.vijesti.me/index.php?id=334904

[Glenn_Q]

To si je ti obrisa' u photoshop

[Ćipur]

Postavio sam je u horizontalu, a evo ti je na sajtu Narodne Biblioteke Srbije, stoji ukrivo:

http://digital.nb.rs/kartografska/at...II-003-022.jpg

Valjda je nije Narodna Biblioteka Srbije uradila u photoshop?

Bravo za Vuka Popovića, odličan rad!

[McS]

To iole obavijesten covjek zna da nije bila crkva. A sta se sad napravilo? Neki tamo sto ne priznaje nista Crnogorsko napravio je veliki nesklad u domicijalnom stanovnistvu ispod Rumije kao i u Crnoj Gori i potpuno poremetio tradiciju koja je duga 8-9 vjekova.
Da bi vjekovima tri konfesije izlazile na Rumiju u cast Vladimira, desilo se sad to da skoro niko ne izlazi osim mozda nekoga ko radi na trafiku gore.

[Ćipur]

20. aprila 1115.

Umro nadbiskup Petar, poglavar dukljansko-barske nadbiskupije, kome je papa Klement III bulom od 8. januara 1089. potvrdio vrhovnu duhovnu vlast na teritoriji Duklje. Bio je na čelu nadbiskupije tri decenije. U jednom od četiri epitafa sa spomen-ploča uzidanih u zid katedralne crkve Sv. Georgija u Baru, posvećenih nadbiskupima Petru, Ivanu, Georgiju i Sergiju, pisalo je:
„U ovom grobu počivaju suhe žile i kosti Petrove. Ovaj barski pastir bio je učitelj učiteljima. Znanje starih ljudi on je previsio. Preziraše lakomce, obilno siromašnima dijeljaše. Crkvom vlada, ističući se u pomoći narodu, kaže se ni dobrih trideset godina, kada dođe smrt dvadesetog u četvrtom mjesecu”.

[Ćipur]

Jovan Plamenac je vatreno mitomančio u martu, ali u maju, na liturgiji na Rumiji, nije ni pomislio da je nekad bilo crkve na Rumiji!
Bravo Jovane!
Edukacija i čitanje kvalitetnih članaka, kao što je ovaj Vuka Popovića sa početka tema, to su prave stvari!



Jovanu preporučujem da i dalje pažljivo proučava venecijansku kartu iz 1571. na kojoj nema crkve na Rumiji, jer je nikad nije ni bilo prije 2005.

Karta se nalazi na sajtu Narodne Biblioteke Srbije :arrow: http://digital.nb.rs/kartografska/at...II-003-022.jpg

.

[PIB]

Sto god se na internetu pise o Rumiji i krstu i tradicijima za Trojicin dan se poziva na jedan te iste izvor: "Crnogorsko primorje i Krajina" od Andrije Jovicevica. Naravno, posto je sva informacija iz druge, trece ruke, onda je tesko razluciti sta je Jovicevic pisao, a sta je poslije izmisljeno. A vazno je, jer niko drugi nije stvarno naucno obradio tu regiju, tako da zapisi o ritualu kakav je bio prije 80-90 godina su samo u Jovicevica.

U svakom slucaju, evo tih stranica knjige: http://www.upload3r.com/serve/210610/1277180484.png
http://www.upload3r.com/serve/210610/1277180737.png

Obratite posebnu paznju na cinjenicu da do 1885., u ritualu sudjeluju samo muslimani.

[PIB]

A kad smo vec kod toga, treba se zapitati koliko je uopste bili pravoslavaca igdje oko Rumije.

Jovicevic, koji je na terenu bio 1921.-1922., navodi maternji jezik i vjeru svakog bratstva pa je lako napraviti kartu. Nije naveo Bar i Ulcinj, tu su podaci uzeti s popisa stanovnistva KSHS 1921.

http://www.upload3r.com/serve/240510/1274766310.png

[Ćipur]

Dobro je sto si skenirao te stranice, a idealno bi bilo da cijelu knjigu skeniras i postavis na net.

[Ćipur]

Литургија поводом 5 година од постављења цркве Свете Тројице на планини Румији (Хришћанки)

[Ćipur]

31. jul 1571.

Turci su iz Skadra krenuli u osvajački pohod na Crnu Goru. Mrkojevići su im zatvorili neke prolaze i usporili napredovanje, ali su oni brodom dospjeli do Ulcinja gdje su započeli 13-todnevne pregovore.

[FORMICA]

Литургија поводом 5 година од постављења цркве Свете Тројице на планини Румији (Хришћанки)

Pa čekaj jeli se Rumija ranije zvala Hrišćanka ili to sad SPC mijenja toponime po Crnoj Gori???

[Ćipur]

Rumija, valjda, je od Rumi (Rimljani), oznaka za hrišćane u persijsko-turskom.
Stari naziv planine, vidi se na karti je - Malicha.

[FORMICA]

E vala ako Rumija uzvode od Romeji onda je vjerovatnije da su Romeji od Romi pa Rumiju SPC može lagano proglasiti i Romplanina ili Ciganište, koliko im na srcu leži išto crnogorsko.

[citizen]

Mislim da bi najpametnije bilo da taj objekat na Rumiji preuzme Roksped, da prodaju novine, cigare...

[Zvek_Zivi]

Mislim da bi najpametnije bilo da taj objekat na Rumiji preuzme Roksped, da prodaju novine, cigare...

Hhahahahahhaa QQQako se izasmijah hahahahhahahahh !

[Ćipur]

Ivan Jovović: Dukljanska katedrala u starom Baru

[Ćipur]

Željko Milović: Besac i Nehaj

[Glenn_Q]

Ko ce ic na vrh planine radi crkve u koju ne moze ni uc?
trebali su to spushtit u podnozje planine..

[Ćipur]

16. avgusta 1571.

Završena je turska ofanziva u Boki Kotorskoj, i flota Ferhat paše otplovila je prema Dubrovniku. Ulcinj, Bar i Spič za Veneciju su bili izgubljeni, a Budva je izgledala kao poslije zemljotresa. Bio je to veliki poraz za Veneciju.

[ovizionizi]

bas me briga sto je nije bilo, sad je ima i bice je.. i ko je ukloni ucinjece smrtni grijeh i gorece u paklu...

[FORMICA]

Nemoj nas prepadati.

[Dutch]

Može li mi neko ko je malo više pratio ovu temu reć kojih je to pet izvora o postojanju crkve na Rumiji prije ove limene iz 2005?

[wulfy]

Jedan izvor je Amfilohije Radović, drugi izvor je, opet isto, treći izvor ... hej, opet isti, četvrti izvor ... ma nije valjda, opet Amfilohije i peti izvor, pogađajte ...

[FORMICA]

Ko zna đe je bila ta crkva. Velika je Rumija a crkva je mogla biti bilo đe. Vjerovatno i jeste u nekom od sela na padinama Rumije ali na samom vrhu nije nikad čak ni u antičko vrijeme. Postoji priča da su u tim prostorima za vrijeme naše najstarije države Duklje postojale crkve kojih je bilo koliko dana u godini pa zašto i na obroncima Rumije ne bi bila koja crkva. Istina tad su Srbi još bili pagani pa prema tome nije postojala ni SPC pa i ako je bilo ikakave crkve niti preosvešteni gospodin Amfilohije niti SPC niti ijedan Srbin imaju niti moralno niti ikakvo drugo pravo da je svojataju. To svojatanje se zasniva na bezočnoj laži koja im je izgleda vrlo svojstvena i polako postaje karakterna osobina.

U dalekoj prošlosti za koju niko ne zna ko je ovđe živio a uostalom niđe na Zemlji, prastari ljudi su pokušavali objasniti poredak stvari stvaranjem mitova a djelovali su na prirodu u cilju svog opstanka snagom mišica i magijskim ritualima.
Tad se ljudsko društvo sastojalo od mnoštva bratstava koja su se međusobno razlikovala po krvnom srostvu odnosno bili su pripadnici jedne familije.
kako svi ljudi nijesu jednaki tako ni sve fmilije nijesu jednake i oduvijek su se neke izdvajale ili po brojnosti ili po umješnosti li po nečemu trećem. Potpuno je prirodno da su se uz te jače familije skupljale slabije familije na ivici opstanka. Na taj način nastaju plemena. Jača familija je prihvatala slabiju proglašavajući ih svojima od čega su i jedni i drugi imali koristi. Slabiji jer su stekli zaštitu moćnih a moćni jer su postali moćniji.
Ovđe se javlja problem srostva koje više nije krvno srostvo bez obzira što su "pravno" jednaki. Tako se pojavila potreba da plemena dobiju svog pretka koji nije fizički predak jer tadašnji ljudi nit su bili budale nit glupaci. Tako su zgodno iskorišćeni mitološki i magijski sistemi kako bi se organizovalo plemensko predistorijsko društvo. Da i se našlo opravdanje postojanja plemena birani su mitski heroji ili čak bogovi mada su ljudi bili tad mnogopraktičniji i razumniji pa su tvrdili da su im životinje ili biljke ili čak neživi predmeti pretci duhovne prirode odnosno rodonačelnici od kojih su potekli svi pripadnici plemena. Tu su birana živa stvorenja i predmeti koji svojim simboličnim značenjem trebaju biti uzor kojem će težiti svaki pripadnik plemena po hrabrosti, upornosti, vrijednoći, postojanosti, rodnsti, blagorodnosti,... Tih simboličnih značenja je bilo ogromno mnoštvo. Naravno da se plemenko društvo brnulo i o svom funkcionisanju pa su u cilju zaštite postojala pravila prijema novih brastava i proćerivanja onih koja su štetila plmenu a jedna od najmoćnijih alatki valadanja primitivnim čovjekom je bila magija i kletva (okle mi je ovo poznato).

Kad su se grupe plemena sjedinjavale nastajali su narodi čiji su totemi bili totemi najjačih.

Među totemima se moglo naći i brdo što nije uopšte rijedak slučaj kako bi se predpostavilo. Naprotiv brdo je uzimano kao predak vrlo često. Imamo izvanredne primjere crvene stijene u Australiji koja je zapravo monolitno brdo i koja je totem Aboridžinima. Ili na primjer vulkan Fidži Japancima koje je bilo totem nekih japanskih klanova (plemena). Isto tako po Južnoj i Śevernoj Americi đe su veličanstvena brda novoga svijeta bili totemi domorodačkih Indijanaca. Što ne pomenutu Grčku i Helene koji su zapravo narod sastavljen od tri navale etnički raznorodnih plemena pa im je Olimp svetinja i tabu đe su obitavali njihovi bogovi. Ili kad je persijski car Nabukodonosor svojoj ženi Semiramidi u sred ravnice napravi planinu obautu cvijećem. Ni Crnogorci nijesu izuzetak u tom pogledu ali jesu u drugom jer oni nemaju jednu svetu planinu nego čitavu gomilu. Od Durmitora preko Sinjajevune i Komova do gordoga Lovćena i tajanstvenoga Orijena (po kojem su svi jezici svijeta dobli riječi kao orijentir ili Orijent ili orijentacija ili...) pa sve do svete Rumije (oko koje je bilo na stotine crkava koje su podigli naši stari vladari Dukljani a ne Srbi jer su oni tada još uvijek bili pagani pa ne znam odakle pravo njegovom preosveštenstvu gospodinu Amfilohiju mitropolitu Srpske Pravodslavne Crkve da svojata te svetinje) koje su tako nazvane po nepoznatom jeziku kojim se milenijumima više ne govori niđe na svijet. Tim planinama su vladali mnogu narodi i sva carstva i sve vjere ama se niko od njih ne śeti da ih oskrnavi čak ni komunisti potpuni antiteisti u strahu su stajali pred tim gorostasima diveći se njihovoj ljepoti i duhovnoj snazi ne usuđujući se pomjeriti i jedan jedini kamen. Sve vjere i svi narodi zaslijepnjeni njihovom gorostasnošću i ljepotom ni u jednom trenutku nijesu pomišljali narušiti eonske tabue i oskrnaviti te svetinje na bilo koji način naročito ne djelima prolznih bijednih ljudskih stvorenja. To važi sviđe na svijet za sva vremena.

Ali ne bi Crna Gora bila Crna Gora da u svemu ne bude izuzetak od svog svijeta. U njoj jedno svešteno lice tuđinske crkve se usudi prekršiti taj sveti zavjet totemske zabrane i svetosti gorostasa nastalog Božijom rukom i na vrh najsvetije planine Rumije postavi zastiđe načinjeno rukom prostačkog soja iz prostačkih razloga.
Siroto njegovo preosveštenstvo gospodin Amfilohije Mitroplolit Srpske Pravoslavne Crkve za dio Crne Gore, ne zna da da su kletve oruđe kojim se vladalo narodom u predcivilizacijsko doba i da odgovara naznabožačkom načinu razmišljanja, Ili možda zamišlja da je drugi Sveti Petar pa će kletvama da zavodi red po Crnoj Gori. Ne trudite se vaše preosveštenstvo gospodine Amfilohije mitropolite Srpske Pravoslavne Crkve za suženu Crnu Goru, daleko ste vi od Sv. Petra nijeste mu ni do nogu.