Filozofija i religija se bave slicnim problemima, pitanjima i to je ono sto ih povezuje. Pitanja kako je nastao svijet i covjek, sta je dobro, lijepo i sl. su im zajednicka. Slicno je i to sto i filozofija i religija daju traze apsolutne odgovore. No, filozofija ne daje jedan odgovor, vec razlicite filozofske sisteme koji imaju svoj odgovor, dok svaka religija ima jedan odgovor, vjeru u apsolutno. Religijski odgovor je jedan filozofski odgovor, ali filozofski odgovori nisu religijski. Tako se u osnovi svake religije nalazi neka filozofija, ali se u osnovi svake filozofije ne nalazi religija. Osnovno je da filozofi traze i daju odgovore da bi bili mudriji, odosno da bi saznanjima zivot ucinili podnosljivijim, dok vjernici daju odgovore pod uticajem same vjere, odnosno njene dogme, i time pokusavaju da zivot ucine podnosljivijim. Tvrdo jezgro filozofije jeste racionalna misao, a relgije vjerski osjecaj.
Koja je korist od filozofije i religije. Upravo to davanje odgovora, jer bez odgovora na pitanja koja zivot postavlja nije moguce zivjeti, pogotovo ne zivot uciniti prijatnim. E sad, to ne znaci da svaki filozofski i religijski odgovor cini zivot prijatnijim, kao ni da pojedinim zivotnim situacijama odgovara isti filozofski ili religijski odgovor. U drustvenom zivotu filozofija nije institucionalizovana kao nesto sto utice na razvoj drustva, filozofi su gotovo uvijek pojedinci, rijetko grupe, a nikad uticajni u smislu da odredjuju kako treba da se ponasaju pripadnici nekog drusta, dok religija jeste institucionalizovana i kao institucija djeluje na sve sektore drustvenog zivota - politiku, obrazovanje, vaspitanje,...
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks