POCECI PARLAMENTARIZMA U CRNOJ GORI

[G R A D]

O počecima parlamentarizma u Crnoj Gori, svedoči i jedna nevelika, ali vrlo zanimljiva knjiga, izdata u Beogradu, 1911. godine, potpisana pseudonimom Nikac od Rovina, pisana anegdotski i duhovito - više humoristično nego satirično - kao svedočanstvo o vremenima, ljudima i običajima.

Evo kako Nikac od Rovina opisuje atmosferu pred prvu sednicu crnogorskog Parlamenta, na Cetinju, u zgradi "Zetskog doma":
================================================== ============================

U parteru posjedali poslanici lijepo i kao što treba. Upravo, kao što pjesma veli "Ban do dana, Miloš do Lazara". Pogled sa galerija u skupštinsku salu sličan je pogledu sa kakva visa crnogorskog u neku urvinu, u koju se po kad-kad spuste krstaši orlovi.

Iz prvih klupa padaju u oči najizrazitiji tipovi staroga crnogorskoga soja: Lakić Vojvodić, Mijajlo Nišin, Veliša Lazović, Đuro Drecun, Krsto Tokov, Aleksa Popović, Mitar Miličković, Obren Rnjez i mnogi drugi. Pogledi im oštri, perčini pušteni niz potiljke, a brci rastjerani u strijelce. Junačke im grudi prekriljene čitavim redovima ordenja, odbljeskuju toke kanatlije, pa onda teške mordolame, široki trambolosi i meki silavi u kojima danjuju revolveri i reže ljuti jatagani. Što ih više gledate, sve više vam se čini da su oni tu samo za koji minut i da će se, za koji sat, stvoriti tamo negđe oko Prizrena, Mostara ili Sarajeva pod ratnim zastavama!

I dok vam se tako pogledi zadržavaju na tim orlušinama, dotle, za tili tren, zapazi se i poneki kulturni Crnogorac potkresane bradice, ufitiljenih brka sa prepiljenim obrazima, preko koga je ostao trag junačkoga brkoveza! To vam je vriježa ljudi mrtve i degenerisane fizičke mladosti, čiji su najizrazitiji predstavnici: Labud Gojnić, Jovan Plamenac, Sekule Drljević i njima slični. A kad dobro osmotrite i uporedite stari i mladi soj, odmah ćete reći da mlađi ovđe izgledaju kao nezvani u junačku družinu!

Đuro Drecun šarka nešto oko revolvera, otvara mu kapak, okreće kolo i zagleda koliko ima fišeka; Mujo Vlahović izvadio ognjilo i proba ga u kremen; Novo Grujić izvadio jatagan i rasijeca neku knjigu; Krsto Tokov ugoni olovkom prtenu masnicu u revolversku cijev i čisti je; Lakić Vojvodić istresa simsiju; Labud Petrović zakopčava dokoljenicu; Obren Rnjez šapće nešto Savu Boškoviću na uho, ma se ne zna što; Milo Dožić zadubio se u Sveto Pismo i čita ga; Mijajlo Nišin izvrnuo džepove od dolame i istresa iz njih nečasove trice i prašinu; Janko Milić delje neko drvo i gradi kobilicu za gusle; Radoje Rakočević i Janko Vreteničić skrajnuli se u jedan đošak i đidaju se kopčama u praznu pljuvaonicu, jer ne znadu kakva je to naprava i zašta služi. Pored ovih i mnogi drugi poslanici stavili se u službu svojih navika.

Za ministarskim stolom Lazo Tomanović, nešto dremovan; do njega ostali ministri; Jovan Plamenac, lud i avetan zvijeri oko sebe, Dušan Vukotić, Filip Jergović, Marko Đukanović i Pero Vučković, obučeni svi u živopisno i skupocjeno crnogorsko odijelo. Kako ih god pogledate, jedino vam izgledaju prikladni, što vele Crnogorci, samo za svatove i ni zašto drugo na svijetu.

Na galerijama puno publike iz koje pada u oči i priličan broj crnogorske momčadi, čobana iz okoline Cetinja; po đe kome je u pojasu revolver, a po đe kome duduk, svirala ili diple.


--------------------------------------------------------------------------------

SASTAV PRVOG PARLAMENTA CRNE GORE

Adem Kolić, Aleksa Popović, Asan Andrić, Blažo Bošković, Blagoje Hadžić, Božo Vujošević, Veliša Lazović, Vuko Jankov, Gavro Protić, Dušan Vukotić, Dušan Petrović, Drago Radović, Đuro Drecun, Đorđe Milanović, Ilija Jovićević, Ilija Kapa, Živko Dragović, Janko Spasojević, Janko Milić, Janko Vukotić, Jakov Aleksić, Jakov Vreteničić, Jovan Plamenac, Jovo Popović, Jovan Memedović, Jusuf-beg Resulbegović, Hodža Karađuzović, Krsto Popović, Krsto Tomović, Krsto Tokov, Labud Gojnić, Labud Petrović, Lazo Tomanović, Malin Radović, Marko Trebješanin, Medo Lukačević, Mitropolit Mitrofan, Milo Tatar, Milo Dragojević, Milisav Nikolić, Milisav Bojović, Mitar Radulović, Mašo Androv, Mitar Miličković, Mustafa Hilmi, Mihailo Bukvić, Nikola Milošev, Novo Grujić, Obren Rnjez, Pavle Vujisić, Pero Jovanović, Petar Ramović, Petar Dobrecović, Rade Radović, Radoje Rakočević, Risto Bošković, Risto Jokanović, Savo Bošković, Sava Dragović, Savo Vuletić, Stanko Bulatović, Savo Krivokapić, Simo Kovačević, Sekule Drljević, Filip Pro-tić, Filip Čelebić, Filip Vujović, Šćepo Martinović i Mirko Mijušković.


--------------------------------------------------------------------------------
PRVA SJEDNICA

Sjednica počinje.
Izbor prvog predsjedavajućeg

PREDSJEDNIK DA BUDE KO JE NAJVIŠE TURSKIH GLAVA POSJEKA

Poslanici svi na okupu. Za ministarskim stolom svi člano-vi vlade. Galerije pune izmiješane publike. Na polju, okolo Skupštine, masa okupljenog naroda; spolja dopiru glasovi od silne vike i graje, jer bi mnogi htjeli da uđu u Skupštinu i da čuju šta će se govoriti, ali ne mogu, pošto nema mjesta.

...Pst!... pst!... začuše se opo-mene između poslanika. Nasta nijemi tajac!

Prvi ustade i uze riječ

Milo Dožić: Gospodo posla-nici! Po običaju koji se praktikuje svuda u parlamentarnim zemljama, ja predlažem da naj-stariji poslanik po godinama zauzme mjesto privremenog predsjednika Narodne Skupštine, kako bi se potrebni poslovi mogli obavljati do izbora stalnoga predsjednika.

Đuro Drecun: Ja mislim da nije dobro što Dožić reče, nego je mnogo bolje da za prijedsjednika izaberemo onoga poslanika koji je najviše glava posjeka. To je najpravije, ako hoćemo da se držimo prava i Gospodareva Usta-va!...

Krsto Tokov: Ovo je najbolje što može biti; slažem se sa Đurom i glasam u njegov prijedlog.

Jovan Plamenac: Red je, gospodo, da privremeni predsjednik bude najstariji poslanik po go-dinama. Ono, istina, nije rđavo ni ono što je Đuro predložio, pa kako hoćete?

Filip Čelebić: Nećemo ni-kako drukčije već kako je Đuro reka, pa ko bude najviše glava posjeka neka bude prijedsjednik i neka mu je sretno da Bog da jaki! Je l' ovako, braćo Crnogor-ci?

- Tako je, već nikako!... To je u smislu Ustava i prava zakona!... Tako je, tako! - dovikuje množi-na poslanika.

Savo Bošković: Ja opet mislim, najbolje je da pripitamo Gospodara, pa za koga on kaže da valja za prijedsjednika, toga i da izaberemo.

Vuko Jankov: Braćo, ja mislim da nije lako biti prijedsjednik Ustava i Skupštine! Ne treba hitati, no sve lijepo i polagano, pa koga izaberemo taj neka i bude sve dotle, dok ne učini kakvu valencu u politici Ustava!...

Zbog ovoga pitanja otpočinje živa diskusija i prepirka. Poslanici se dijele u dva tabora: Đuro Drecun i stari mu drugovi hoće za predsjednika junaka najboljeg koji je u Skupštini, a Labud Gojnić, opet, sa svojim mlađim drugovima, ne pristaje na to nikako.

Novo Grujić: Molim vas, gospodo, dajte da učinimo ovako: neka prijedsjednik bude jedan od ovija nas koji smo sjekli turske glave, a ovi što nijesu sjekli neka budu sakletari u Skup-štinu i neka lijepo pišu sve ovo te zborimo!... Ja mislim da je ovo u razlog Ustava!

Mitropolit Mitrofan: Znate kako, gospodo! Poslušajte me i da učinimo kao što traže ovi mladi poslanici, jer se tako radi i u drugim ustavnim zemljama!

- E tako može... i najbolje je ka što reče Mitropolit! - veli risto Jokanović.

Stari poslanici poslušaše i popustiše.

Dušan Petrović: A sada, gos-podo, da vidimo ko je kad rođen?

Aleksa Popović: Ja sam rođen Smail-agine godine, a sve mi se čini, neđe oko zaposta Gospo-đina posta!

Đuro Drecun: Pa i ja sam te godine, ma prije zaposta...

Mitar Miličković: Ja na tri godine pred Smailaginu pogi-biju!

Nikola Milošev: I ja sam tuda neđe!...

Lakić Vojvodić: Ja one godine kada je pada krvav sneg te se priča!

Mijajlo Nišin: Ne znam kad je bilo, ma sam mali bio kada su mi pričali da sam se rodio pomorske godine, kada su po petoro u jedan grob kopali!

Osim ovijeh još mnogi posla-nici pomenuše godine rođenja: neki grahovsku, neki Omer-pašinu godinu, i tako redom.

Najposlije utvrdiše da je najstariji pop Mitar Milič-ković, poslanik iz Pipera.

Malo za ovim pop Mitar zauze predsjedničko mesto. Neki mu rekoše da sam kandiduje dva sekretara.

Mitar Miličković: Ja velim da sekretari budu ministri Jovan Plamenac i Dušan Vuko-tić, pošto lijepo pišu!

- Ministri ne mogu biti sekretari! - veli Milo Tatar.

- A mogu li popovi? pita predsjednik.

- E popovi mogu, - čuje se odgovor.

- Onda neka budu pop Marko Trebješanin i pop Krsto Popović - veli predsjednik, i Skupština ih prima.

Sekretari zauzimaju mjesta, a Mirko Mijušković prilazi predsjedniku i nešto mu kazuje kao potajno.

Mitar Miličković: Ovo je, braćo, baš lijepo što ste me izabrali za prijedsjednika i baš vi hvala! Za danas nemamo ođe nikakva posla, i ja ću ovu sjednicu zaključat, a sjutra, moleći se Bogu, svi dođite u cik zore na drugu sjednicu da se dogovorimo o stvarima i rabotama iz Ustava Skupštine. Zato oglašujem da danas ođe nemamo više nikakva posla!...

Poslanici se mirno razilaze.

---------------------------------------------------------------------------

DRUGA SJEDNICA

Izbor radnih tela

NEK POP MITAR BUDE JOŠ KOJI DAN PREDSJEDNIK, DA SE NE PRIČA KAO ZA BAJA ČUNOVA, DA JE BIO VOJVODA DVA DANA

Svi su poslanici na okupu. Po običaju, odlaze u crkvu na prizivanje Sv. Duha, pa se zatim vraćaju u Skupštinu.

Savo Vuletić: Gospodo, vrijeme je da sada izaberemo novog i stalnog predsjednika Skupštine, zatim potpredsjednika i dva sekretara.

- A što sam ja, čoče, ođe? Pa mene ste juče izabrali! Što ti zboriš?! srdito dovikuje privremeni predsjednik, pop Mitar Miličković.

- Pa ti si, pope Mitre samo privremeno izabran! - veli Savo Vuletić.

- E đavo ga, brate, odnio! Kako to može bit?... A dobro mi vjerujte da sam znava e će tako bit, ne bih se ni prima! - odgovara pop Mitar sve ljuće.

Krsto Tokov: Nemo' te, ljudi, to nije pravo? Neka pop Mitar bude bar još koji dan prijedsjednik, a ne samo jedan dan, pa da se poslije priča za popa Mitra, ka i za Baja Čunova, da je bio vojvoda dva dana!

Povodom ovoga nastaje živa prepirka, ali se ipak na kraju umiri, pošto neki rekoše da je Gospodar izjavio želju da novi predsjednik bude Milo Dožić. Tako za predsjednika izabraše Mila Dožića, za potpredsjednika Janka Milića, a za sekretara Dušana Petrovića i Milosava Nikolića. Predsjednik i ostali članovi zauzeše mesta.

Predsjednik se u ime svoje i ostalog časništva zahvaljuje na povjerenju i obećava da će svoju dužnost predano i savjesno vršiti.

Za ovim predsjednik stavi Skupštini do znanja, da će NJ. Kr. V. Knjaz Gospodar sjutra otvoriti sjednice Narodne Skupštine Prijestonom Besje-dom.

- Živio Gospodar i cijeli vladajući dom! - gromko se zaori iz poslaničkih grla.

Pošto je sjutra dan Gospodar pročitao Prijestonu Besjedu i otvorio skupštinske sjednice, predsednik Milo Dožić ustaje i govori:

- Gospodo poslanici! Sada je potrebno da izaberemo odbor za nacrt skupštinske adrese! Ja predlažem da u taj odbor uđu ovi poslanici: Lazar Mijušković, Đuro Drecun, Savo Vuletić, Krsto Tokov, Dušan Gregović, Obren Rnjez, Mitar Martinović, Jakov Vreteničić, Blažo Bošković i Mujo Vlahović.

Đuro Drenuc: Molim da mi se odgovori: šta znači taj odbor i šta on ima da radi?

Milo Dožić: Dužnost je toga odbora da odgovori na Gospoda-revu Prijestonu Besjedu!

Đuro Drecun: Nemam ja što odgovarat na ono što je Gospo-dar reka. Ja mislim da je sve onako ka što je on kaza i nikako drukčije! I ja u taj odbor ne ulazim sa ovom pameću, a vi možete osim mene!...

- Ni mi se u to nećemo upuštat, nikako na svijet, nego me odmah brišite iz toga odbora! - viču Đurovi drugovi: Krs-to Tokov, Obren Rnjez, Jakov Vreteničić i Mujo Vlahović.

Opet nastaje živa međusobna prepirka. Mitropolit Mitrofan i svi ministri uprli pa dokazuju Đuru i ostalijema da to mora biti, inače će Gospodar na njih trista grdnijeh jada! Đuro sa drugovima popušta, pristaje i pita:

- Pa možemo li mi u ta odbor taman ovako pod oružjem?

- Možete, zašto da ne! - odgovara predsjednik.

Izabrani odbor sačinio je adresu, Skupština je primila bez pogovora i predala je Gospo-daru na potpuno zadovoljstvo.

------------------------------------------------------------------------------

TREĆA SJEDNICA

Konstituisanje skupštinskih organa

ZA MNOM U PRVU SEKCIJU, KO JE CRNOGORAC

Milo Dožić: Gospodo, sada je na dnevnom redu podjela poslanika na sekcije, a da bi se taj posao što prije svršio, ja mislim, najbolje je da samo prijedsjedništvo izvrši diobu poslanika na sekcije.

- Pa lijepo, vaistinu, neka tako bude! - čuje se odobravanje.

Predsjedništvo je izvršilo podjelu poslanika u sedam sekcija. Za ovim sekretar Dušan Petrović poče da čita koji je poslanik u kojoj sekciji, a kada dođe na treću sekciju i objavi da su u pomenutoj sekciji Đuro Drecun i Obren Rnjez, ova dvojica poskočiše iz klupa i kliknuše:

- Ko u trećoj sekciji?! Mi je li? E nećemo, čoče, zadajemo vi čistu i Božju vjeru!... Mi smo vazda bili među prve, pa ćemo i sad u prvu sekciju!...

Zbog podjele u sekcije izrodi se velika svađa. Drecun i Rnjez neće za živu glavu u treću sekciju; Krsto Tokov i Mujo Vlahović neće u četvrtu; Mijajlo Nišin i Nikola Milošev zapali čak u pošljednju (sedmu) i ljuti zbog toga kao lafovi!

Graja i vika prolamaju skup-štinsku salu; stari poslanici junački traže da svi uđu u prvu sekciju. Ne mogu nikako da se oko toga pogode. Odjednom se iz klupe hitro izdvoji Đuro Drecun i viknu:

- Za mnom, u prvu sekciju, koje Crnogorac!...

Za njim na poklič, polećeše svi stari poslanici.

- I ja sam s tobom, Đuro, sivi sokole! - klikuje sa galerije Mašan Kosovac, stari junak koji, istina, nije poslanik, ali je došao da čuje šta se govori u Skupštini.

Predsjednik sa ministrima i još nekojim poslanicima posreduje, e da bi se nekako pogodili i došli do reda, ali sve uzalud, jer Đuro sa drugovima neće ni da čuje ni za jednu sekciju osim prve! A kad viđeše da ništa ne pomaže, poslaše ministra Marka Đukanovića do Gospodara da mu kaže šta se događa i da ga moli za posredovanje.

Kada Gospodar sazna u čemu je stvar, odmah zatraži poslanički spisak pa sam podijeli poslanike u sekcije. U prvu i drugu sekciju ušli su svi bolji junaci. Tako je Đuru Drecunu i drugovima data junačka satisfakcija.

------------------------------------------------------------------------------

ČETVRTA SJEDNICA

Red u sali

ZAR OVOG ĐETIĆA NE POZNAJEŠ, VIDIŠ LI, ČOČE, DA LIČI NA ĐEDA

Predsjednik zvoni, poslanici se okupljaju, sjednica počinje.

Novo Grujić doveo svoje unuče, đetića od šest godina, i mali parlamentarac sjedi u poslaničkoj klupi pored svoga đeda.

Predsjednik viđe da dijete sjedi u klupi i upita ozbiljno:

- A čiji je to đetić?

- Ovo je moj unuk, zar ga ne poznaješ, prijedsjedniče? Vi-diš li, čoče, da liči na đeda?! - reći će Novo.

- Đeca se ne smiju dovoditi u Skupštinu i ne mogu seđeti među poslanicima! - veli predsjednik i traži da Novo izvede unuka iz Skupštine.

- Nemoj prijedsjedniče! Ovo ti je dijete ka i zlatna jabuka; mirno je ka anđeo... i neće ono ništa zborit u Skupštinu! - veli Novo, pa kad viđe da dijete ne može ostati u Skupštini uze ga za ruke i odvede na galeriju.

-------------------------------------------------------------------------------

PETA SJEDNICA

Verifikacija mandata

E, NEĆU JA IZ OVE SKUPŠTINE IZLAZIT BEZ VELIKE ČISTINE

Predsjednik objavljuje da je na dnevnom redu izveštaj verifikacionog odbora o poslaničkim mandatima.

Milosav Nikolić, izvjestilac verifikacionog odbora, čita:

- Verifikacioni odbor na-šao je, da je mandat drobnjačkog poslanika Jakova Aleksića nezakonit, i prema tome Jakov nije narodni poslanik!

Jakov Aleksić: A čuste li ga, Crnogorci, šta reče?! Ko nije narodni poslanik? Jesam ja, u zdravlje Gospodarevo, ka ijedan Crnogorac! Ne znam ja za ta vaš odbor, no sam došao ođe ka i ostali Crnogorci!

U Skupštini vika i graja. Neki od poslanika mlađih i školovanih pokušavaju da Jakovu objasne slučaj sa njegovim mandatom i dokazuju mu da nema pravo što protestvuje; drugi, opet, koji su Jakovljeve pameti, dovi-kuju mu:

- Tako, Jakove sivi sokole!... Nijesi ti uzmica ni onđe đe mozgovi prskavaju!

Ohrabren riječima svojih drugova, Jakov još žešće nastavlja:

- E neću ja iz ove Skupštine izlazit bez velike čistine, u zdravlje Gospodarevo!... I što mene u ta odbor nijesu pozvali odmah čim sam došao, pa na lijep način kazali: Jakove, znaš, brate šta je? Tvoj mandat nije po zakonu i ne moš biti u politiku - pa bismo to nekako na lijep način svršili, nego sad, pošto sam ođe sjedio petnaest dana, oni tamo našli da ja ne mogu biti poslanik!... Vidi ti de, molim ti se!... Ostavite me, dobri ljudi, da sjedim ođe, pa ako velite ja neću ništa zborit u Skupštinu... a sad kako bih se moga vratiti u pleme? Bi li svak reka: Jakov nije umio da se vlada ka poslanik ili tako nešto, pa bi mi se nos otkinuo mimo ijednoga brata Crno-gorca!

Zbog silne vike i graje, predsjednik zaključuje sjednicu. Kada za sve ovo čuje knjaz, pozove Jakova u dvor, malo mu polaska kao junaku, da mu jedne stare haljine, i tako Jakov, na jedvite jade, izađe iz Skupštine.

-------------------------------------------------------------------------------

ŠESTA SJEDNICA

Nastavak verifikacije mandata

PA I MENE JE NAROD IZABRAO A NISU ŽENE, A TO NIJE NIKAKVA STVAR ŠTO JE MILISAV DOBIO 12-13 GLASOVA VIŠE

Milisav Nikolić, izvjestilac verifikacionog odbora, čita dalje:

- Verifikacioni odbor na-šao je, da je mandat Milisava Bojovića za kapetaniju župsku zakonit, i prema tome Milisav je poslanik za istu kapetaniju.

- Nije to istina i neće bit tako! - viknu sa jednog kraja Skupštine Antonije Šundić, protivkandidat Milisava Bojo-vića koji je od njega dobio mnogo manje glasova, ali je ipak mislio da je i on izabran, i došao je u Skupštinu svojevoljno.

U Skupštini zaprepašćenje, jer sve kapetanije biraju po jednog poslanika, a iz župske došla dvojica.

Predsjednik: (okrećući se Antoniju Šundiću) Narod je izabrao Milisava Bojovića koji je od tebe dobio više glasova; prema tome poslanik je Mili-sav, a ti nijesi, i zato nije trebalo ni da dolaziš u Skup-štinu.

- Pa i mene je, čoče, izabrao narod a nijesu žene!... a to nije nikakva stvar što je Milisav dobio dvanaest-trinaest glasova više od mene! - veli Antonije.

Đuro Drecun: Ama nemo' te, ljudi, da se svađamo oko toga: ko je poslanik a ko nije; sve će se to znat. Ja mislim da je pravo da i Antonije Šundić bude posla-nik, a evo zašto: i Antonije i Milisav obojica su dobri junaci, a ja znam da su i knjazu mili, pa neka obojica budu poslanici!

Mujo Vlahović: Dobro je ovo što Đuro reče; ali ako nećete ni tako, onda ja mislim da je najbolje ovo: neka jedan mjesec bude poslanik Milisav, a jedan Antonije, i tako redom. Ja mislim da je ovako u pravu i zakonu, a mislim da će ovo biti milo i gospodaru i vladici i svakome.

Risto Bošković: Ni ova Mujova nije rđava, ali ja bih da učinimo ovako: da tu stvar ostavimo Milisavu i Antoniju, pa neka se oni sami pogode, a mi ćemo na to pristat. Ovako je najbolje, pa da prekinemo besposlicu!

Labud Petrović: Ja se, brate, ne slažem sa pričom nekija poslanika, nego da se to riješi na prost način: neka obojica vade šorak (kocku), pa ko izvuče manji, nek ide kući!

U skupštini graja i vika; čak i galerija traži da obojica budu poslanici. Zbog vike i silnog nereda predsjednik zaključuje sjednicu. Malo za ovim i Anto-nije, kao i Jakov, odlazi na poziv u dvor, a odatle kući.

------------------------------------------------------------------------------

SEDMA SJEDNICA

Prozivka i utvrđivanje kvoruma

JA SAM POSLANIK I
MOGU SIĐET ĐE MI JE VOLJA

Predsjednik zvoni, pa malo zatim otvara sjednicu i naređuje prozivku poslanika.

Dušan Petrović, sekretar proziva poslanike po redu, a kada dođe na red prozivke ime: Krsto Tokov! sa galerije se začu:

- Evo me, o!

To bijaše brcki poslanik Krsto Tokov, koji bijaše vidio poviše građana na galeriji, pa kako mu se dopalo lijepo siđeti na galeriji, i on se popeo i sjedi u galeriji.

Na glas njegove prozivke, predsjednik i svi poslanici podigoše glave i viđeše Krsta na galeriji. Predsjednik povika dosta ljutito:

- Gospodine Krsto, to nije vaše mjesto i molim vas da siđete sa galerije!

- Ja vaistinu neću! Ja sam poslanik i mogu siđet đe mi je volja! - odgovori Krsto.

Zbog graje i vike predsjednik zaključuje sjednicu.

----------------------------------------------------------------------------------

OSMA SJEDNICA

Opozicija kritikuje ministra

ŠTA ZBORIŠ NEKE JADE, KA DA SI SVU POLITIKU NA SVIJET POSRKA

Milo Dragojević upućuje mi-nistru policije ovako pitanje:

Molim gospodina ministra da mi odgovori: bih li ja moga poć do kuće na jednu neđelju dana osustva, pa kad se vratim da opet budem poslanik ka i ovi ostali?

Jovan Plamenac, ministar, odgovara da to pitanje ne pripada samo njegovoj nadležnosti, no cijeloj vladi.

- Ne znaš ti ništa, moj đetiću, no teke zboriš neke jade ka da si svu politiku na svijet posrka! - dobacuje ministru stari pop Mitar Miličković, koma je vrlo čudnovato da jedan poslanik ne smije poći svojoj kući bez pitanja ministrova.

U Skupštini vika i graja. Plamenac urliče i zaključuje se sjednica.

--------------------------------------------------------------------------------

DEVETA SJEDNICA

Poslanik povlači svoju inter-pelaciju

DA NE BI BILO SVAĐE, NEĆU PITAT OĐE, NO ĆU LEPO POĆ MINISTROVOJ KUĆI

Đuro Drecun, digao ruku da traži riječ. Predsjednik to ne vidi, a pošto se Đuru dosadi držati ruku u vis povika:

- Prijedsjedniče, okreni se, čoče, vamo, đavo ga odnio... ćevah nešto zborit!

Predsjednik mu daje riječ, i Đuro veli:

- Ja sam ima da uputim jedno pitanje na gospodina ministra finansija, ali, da ne bi bilo svađe, to neću pitat o'đe nego ću poć kod njegove kuće, pa ćemo se dogovorit ljucki i lijepo.

---------------------------------------------------------------------------------

DESETA SJEDNICA

Poslaničko pitanje

KOJI JE BOLJI

Savo Bošković, upućuje na ministra prosvjete ovo pitanje:

- Molim gospodina ministra da mi kaže koji je kalendar bolji: ali ovi vječiti, ali ovi obični sanovnik, ali roždanik? Ja sam za ovo pita učitelja, pa on veli da ne zna!

---------------------------------------------------------------------------------


JEDANAESTA SJEDNICA

Intervencija za zaštitu Ustava

KRSTO, SAVO I JOŠ NEKI S TAVANA

Mujo Vlahović, pita ministra vojnoga:

- Evo, gospodo, prošle su tri-četiri neđelje od kako se ođe sastajemo. Nego ima, evo, neko doba čim što počnemo govorit ja, Krsto, Savo, i još neki, ovi sa tavana (i pokazuje rukom na galeriju) jednako se nešto smiju. Ja mislim da to nije lijepo i da je to protiv zakona i Ustava. Gospodin ministar vojni, ili ovi od policije, treba da zabra-ne i da se oni sa tavana (opet po-kazuje rukom na galeriju) ne smi-ju svaki dan. A dok je poslanik Krsto sjedio gore kod njih, oni se nijesu smjeli nasmejat.

- Pa neka Krsto opet gore sjedi, to je najbolje! - dovikuje Đuro Drecun, Savo Bošković i još neki...

U Skupštini svađa i prekid sjednice.

------------------------------------------------------------------------------

DVANAESTA SJEDNICA

Problemi razvoja stočarstva

IMA LI DRŽAVNE GOVEDI

Sava Dragović, pita Mitropolita ovo:

- U smislu prava interpela-cije, pitam gospodina mitropolita: ima li on još ove državne govedi koju daje u razne paroije siromasima na izvor? Pa ako ima dobro i jest, ako li nema, ono hvala je Bogu?

U skupštini graja; na galeriji smijeh. Ministri se povlače iz sale. Sjednica se zaključuje.

------------------------------------------------------------------------------

TRINAESTA SJEDNICA

Poslaničko pitanje

OĆE LI BITI RATA NA PROLJEĆE

Krsto Tomović, pita ministra vojnog:

- Molim gospodina milistora vojnog ili koga od drugija milistora da mi kaže: oće li biti rata na proljeće? Ja mislim da ovo treba da se zna na čisto... a pravo da kažem, za to me birači jednako pitaju!... Pa, brate, ako će bit, evo nas ođe; ako li neće, mi ćemo čekat, pa što Bog da i sreća junačka!

Ivo Đurović, ministar vojni, odgovara:

- Mi ne znamo oće li bit rata, a do duše izgleda da nije daleko! Nego, gospodo, sve to zavisi od Rusije, pa kako ona kaže!

Đuro Drecun: Ima pravo i Krsto je u razlog što pita: oće li rata bit? A ovo što milistar kaže, to znači, brate, može bit, a može i ne bit. Glavno je da mi znamo oće li bit, a to je lako znat... Najposlije, brate, evo ruskog poslanika na Cetinju pa da ga pitamo!

Aleksa Popović: I ja se, braćo, slažem sa Krstom i sa Đurom... i koliko ja prosti mogu amo nešto viđet, sve mi se čini da miriše na barut!... I Đuro je dobro ovarisa ovo što kaže da pitamo ruskog poslanika, pa ako on reče: rat je tu! - dobro da jest, i mi smo tu!... Ako li reče: rata nema!... onda ćemo lijepo gledat nešto drugo!... Je li ovako?

Savo Bošković: Pravo je, gospodo, da i ja kažem nekoliko riječi. Evo da izložim moje mnenije: ja sam juče svratio u cetinjsku čitaonicu i vidio sam u jedne novine đe piše ovo: "Austrija se sprema". To znam posigurno da tako piše, a to, Boga mi, nije šala!... nego molim gospodina prijedsjednika da pošlje jedno dijete u čitaonicu i da donese te novine ođe, pa ćemo viđet šta mu to znači.

Jovan Plamenac: Gospodo, nema smisla govorit o stvarima koje su daleko od nas. Oće li bit rata ili ne, to zavisi od prilika. Ja molim da se preko ove stvari pređe na prost dnevni red.

Krsto Tomović: Ti, Boga mi, ne znaš šta drobiš, nego samo onako - trnda-prnda!... Ti niti si bio u ratove, niti si, brate moj, sjeka, ni praha mirisa!...

Najljepše ti je, sjedi i zapali!... Ti si masak te preveliki!...

Risto Jokanović: Ja sam, braćo, u svako doba za rat, i ako ćemo pravo zborit - vrijeme mu je! Prošlo je trideset godina od ka se puška ne čuje... a duša je blago, moram priznat, i mene birači pitaju isto ka i Krsta oće li bit rata? Kad će bit? sa kojom bi se državom dobili i tako?.. pa, ka velim, dobro bi bilo da se to zna po Ustavu!... Ja mislim ovako... a može i drukčije...

Drago Radović: Ja, gospodo, ne znam kako to može bit da milistri ne znadu: oće li rata bit ili ne... Ali pošto se to ne zna, onda je najbolje da pričekamo dok ne Rusija pozove. Ja mislim da je ovako najbolje, a vi možete kako god oćete... i najposlije evo me ođe i ja glasam za rat!...

U Skupštini vika i galama. Među poslanicima silna pre-pirka. Građani silaze sa galerije u salu i nastaje opšta svađa. Ministri i skupštinsko časni-štvo u sporednoj sobi takođe zaturili kavgu.


--------------------------------------------------------------------------------

ČETRNAESTA SJEDNICA

Kadrovska pitanja

MOŽE LI U POPOVE S PODOFICIRSKOM ŠKOLOM

Petar Ramović, pita ministra vojnog:

- Molim gospodina milistora vojnoga da mi kaže: može li se zapopit sin pokojnoga popa Sima Maškovića, koji je bio u Srbiju i tamo izučio podovincijersku školu?... Momče je napredno i za duovno lice ka što bit može, a evo ođe i gospodina mitropolita pa da to ude-simo i zapopimo ga!

Filip Čelebić: Ako ovo momče voli vanđelije i vako... da rečemo... crkveno pjenije - onda ga možemo zapopit; ako to ne voli, mi ćemo ga postavit za vodnika državne štamparije ili za oficira u Glavnu Kontrolu!...

Krsto Tokov: Ja mislim da to momče treba zapopit, ali samo po Ustavu!... e, pobratimkoviću svijetli, a ako u Ustav nema točke i palagrama da se Crno-gorac može zapopit, mi ćemo mu dat neko drugo zvanije u smislu zakona.

Na kraju diskusije ministar prosvjete obećava poslaniku Raminoviću da će tu stvar uzeti u svoje ruke i riješiti je sa g. mitropolitom.

--------------------------------------------------------------------------

PETNAESTA SJEDNICA

O pravima boraca

MINISTAR NE ZNA NI KOLIKO
TURČIN IMA NOGA



Prva narodna skupština kneževine Crne Gore: Odziv birača na prvim crnogorskim izborima bio je iznenađujuće slab - u Kapetaniji njeguškoj glasalo je samo 11 posto birača, jedan poslanik u Podgorici bio je izabran sa svega 48 glasova!

Predsjednik otvara sjednicu, a malo zatim začu se glas sa galerije:

- Prijedsjedniče, molim za riječ!

I predsjednik i poslanici podigoše glave ka galeriji, u kojoj sjeđaše stari junak, Bajo Pavićević, iz Pješivaca, i tra-žaše riječ.

- Ti, Bajo, nijesi poslanik i nemaš prava da govoriš! - dovikuje mu predsjednik.

Ja, vaistinu, imam!... Ja sam dobio bilet da zborim!... klikće Bajo starac s galerije i pokazuje skupštinsku ulaznicu, jer misli da mu ulaznica daje pravo govora u Skupštini.

Đuro Drecun: Braćo, nemo te skakat u trzavice! Bajo je junak ka ijedan crnogorski sin i sjeka je dok je mahat moga, pa neka i on govori, da vidimo šta oće!

Filip Čelebić: I ja mislim da Bajo može zborit, ali ne sa galerije, no neka siđe ovamo među nas, pa neka zbori koliko oće!

Mujo Vlahović: Vala, ljudi, kad mogu bit poslanici vaka momčad ka ovi Jovan Plamenac i Dušan Vukotić, koji ne znaju koliko nogu Turčin ima, zaista može i Bajo Pavićević koji je vazda bio prvi đe su mozgovi prskavali!

- Tako je, da ti Božu vjeru! odobravaju mu Đuro Drecun, Filip Čelebić, Drago Radović i drugi. U Skupštini silna graja. Sjednica se prekida.

-------------------------------------------------------------------------------

ŠESNAESTA SJEDNICA

Predlog zakonskog projekta

MOŽE LI BIT POSLANIK ONAJ KO NIJE
TURSKE GLAVE SJEKA

Filip Čelebić: Ja, braćo poslanici, oću da nanesem pred vladu i Skupštinu jedan smisa za zakon o poslanicima, a to je ovako: ja predlažem, da od sad, u Crnu Goru, ne može niko bit narodni poslanik, ko nije sjeka turske glave!... Mislim da je ovo dobro, pa da se, braćo, zna jedna čistina, a ne ka ono juče što smo se svađali zbog Baja! Ja po Ustavu molim da se od ovoga moga prijedloga odma napiše zakon!

Savo Bošković: Mene su ovi Filipov prijedlog sviđa, samo ja bih još ovako reka: narodni poslanik, u Crnoj Gori, ne može bit niko ko nije sjeka turske glave, ili, ko nema Obilića medalju ili ovu za hrabrost!... Vjerujte, ljudi, da bi ovo najbolje bilo, i ja velim da se krećemo u glasanje koliko je još danas!

Janko Vukotić: I Filip i Savo dobro zbore, ali ja bih još nešto druga reka; a to je ovo: da narodni poslanik može bit svaki Crnogorac koji je Gospodaru po volji i koji je od dobre kuće!... Ja mislim da je sve ovo osnovano na Ustavu u smijslu pulitike... e, ako li nije ovako, recite: nije, brate, tako! pa ću gleat svoje poslove!

Predsjednik objašnjava da će vlada, u svoje vrijeme, o tome podnijeti Skupštini potrebni projekt i da će se to donijeti kako treba.

--------------------------------------------------------------------------------

17. SJEDNICA

Pitanje za ministra prosvete

Crmničani
u devetoj nebeskoj sferi

Obren Rnjez upućuje na ministra prosvjete ovo pitanje:

Pitam gospodina milistra prosvjete: je li mu poznato, da se, evo neko doba, narod bavi sa duhovima?... Pa tako vele, da se čoek može razgovarat sa onijema što su pomrli i izginuli u ratove! Mene je priča pop Luka Đurović, iz Šavnika, da se on razgovara sa nekijema što su pomrli... i kaže da na nebu ima nekakovije devet svera, pa onda, da je najbolja prva svera, pa druga, pa treća i tako redom, a najgora je, veli, deveta i u nju je najviše Bajica i Crmni-čana! I ove mi svere izgledaju isto kao ove naše sekcije u Skupštini!...

- To laže ko kod kaže!... Mi smo vazda od Kosova bili u prvu sveru! - ljutito dovikuje bajički poslanik Šćepo Martinović.

- I mi Piperi bili smo i ostajemo u prvu sveru!... I Ćeklići, Boža ti vjera!... A da i mi LJubotinjani, čista vi i Boža vjera!...

Sa sviju strana dovikuju predstavnici pojedinih plemena. Svaki brani svoje pleme od devete svere i, izgleda, da Crnogoraca nema u devetoj sveri.

U Skupštini lom od silne prepirke koje je pleme u kojoj sveri. Sa galerije se čuje:

- Svi ste vi u devetoj sveri!

Graja se nastavlja, predsjednik zaključuje sjednicu.

-----------------------------------------------------------------------------------


18. SJEDNICA

Kooptiranje novog poslanika

Vaso je bio junak, a glasao je brate,
ka ijedan poslanik

Predsjednik otvara sjednicu i objavljuje da je umro poslanik Vaso Pajović, kao i to, da će na njegovo mjesto doći onaj, koji je na redu po broju glasova.

Vuko Jankov: Braćo poslanici! Pošto je poslanik Vaso Pajović umro, ja predlažem da na njegovo mjesto pozovemo njegova sina. Držim da je to pravo, jer je Vaso bio krvavi junak, a sin mu je ka najglednije momče i valjaće za poslanika... A ono što prijedsjednik reče, da će na Vasovo mjesto doć oni koji je ima najviše glasova poslije njega, ja mislim da nije pravo i da se ne podudara sa Ustavom... nego da mi sad pošljemo telegraf sinu Vasovu, da odmah dođe i da počne glasat.

Đuro Drecun: Gospodo. Istina, Vaso je bio čelički junak i dok je bio o'đe među nama, glasa je, brate, ka ijedan poslanik. Vuko reče da je Vasov sin gledno momče i tako... ali... ovi... moliću jest... naredno je momče, od dobra oca, od priznate kuće i sve to, ama evo, ljudi, druge muke... Vasov sin nije sjeka turske glave, a ni medalje nema ni jedne... i... najposlije, braćo, znate li da je Filip Čelebić podnio jedan smisao za zakon o poslanicima, đe se veli da niko ne može bit poslanik ko nije sjeka...

Krsto Tokov: Ama daj dobri ste ljudi, da se lijepo dogovorimo! Ja mislim da će ovo što ću reć, bit najtačnije u smislu Ustava o poslanicima, a evo kako: vi svi znate da smo poništili mandaj Jakovu Aleksiću, iz Drobnjaka... a sve mi se čini da mu mandaj nijesmo poništili u soglasiju Ustava, nego... nekako, đavo ga zna... tako mu ispade. Nego da mi lijepo pozovemo Jakova da dođe, i da se oko te stvari više ne vodi nikakva pulitika u smislu... 'vako da rečemo, Ustava.

Filip Čelebić: Dobro je, gospodo, ovo što Krsto reče i nećemo nikoga nego Jakova. Istina, da rečemo Jakov nije jak ovako zakonu i palagramu, a... da se pobije u Skupštinu i tako - ka ijedan Crnogorac koji se rađa u naše gore... I ja idem da mu pošljem telegraf da odmah dođe?

Predsjednik zaustavlja Filipa i ne da mu da ide. U Skupštini vika i graja. Sjednica se prekida.

------------------------------------------------------------------------------------

20. SJEDNICA

O povredama crnogorskog vazdušnog prostora

U oblake se neće sakrit,
pobit ćemo ih ka vrane

Savo Krivokapić, pita ministra vojnog:

- Je li istina da austrinski oficijeri imaju neke đavolje sprave, koje se zovu planovi (misli na aeroplane) i da su, od neko doba, počeli prelijetati u Crnu Goru?! Ja sam čuo da je jedan prije pet dana preletio iz Risna preko Grahova i da je cijeli dan letio iznad Crne Gore... Pa ako je ovo istina, treba znat: šta mu to znači?

Ivo Đurović, ministar vojni odgovara:

- Mene su došli neki izvještaji od vlasti, koje mi javljaju da su gle'ali nečesove sprave da lete u oblake, ali mi nijesu kazali kako se to zove, ni čije su to sprave. Ako su to austrinski ofincijeri, ne mogu im zabranit da lete... a, najposlije, neka ih, neka lete ljudi, kad su vilozovi i kad su besposleni!

Đuro Drecun: Mene se, braćo, ne sviđa ovo što milistar kaže. Ne damo mi da Lacmani lete iznad nas; jer znate... ovi... može on ozgor svašta da uradi... i da pobjegne...

Mujo Vlahović: Gospodo, najbolje zbori Đuro... A vi lijepo znate, da... ono, što se kaže; "đavo ni ore ni kopa"... može on ozgor da pušti bombu iz toga đavoljega plana (aeroplana) i da nekoga važnoga ubije... ili može da prenese bombe u Crnu Goru i da ih preda nekome od klubaša, pa onda da se hiljadu đavola okoti u Crnu Goru... i ja glasam da niko ne smije lećet iznad Crne Gore.

U skupštini silna vika, a na galerijama graja i uzvici: Tako je! Živio Mujo!

Filip Čelebić: Ja se slažem sa Mujom... a milistar neka piše austrijskoj vladi, da zabrani lacmanskim ofincijerima da lete iznad Crne Gore... pa ako im zabrani - dobro i jeste, ako li ne zabrani - crni će im let bit iznad nas, zadavamo im čistu i Božu vjeru!

Petar Ramović: Najbolje je ovako ka što Filip kaže, pa ako im se zabrani da lete, mi ćemo gle'at svoje poslove, ako li opet počnu iznad nas, vjerujte ljudi, pobiće ih Crnogorci ka vrane, jer su ove naše petarke (brzometke) puške mimo puške!

- Oćemo vaistinu Božu!... u oblake ni se neće sakrit! čuju se jetki uzvici neke crnogorske momčadi sa galerija.

-----------------------------------------------------------------------------------

21. SJEDNICA

Molba da se za poslanika izaberem

A ja ću u iste opanke krenuti u Skupštinu

Krsto Tokov: Molim da mi se dopušti i da ođe pročitam jedno pismo koje sam jutros dobiood Jakova Aleksića, iz Drobnjaka.

- Ne može se to pismo čitati! - veli predsjednik.
- A zašto? - pita Krsto.
- Nemo'te ljudi, tako, ako Boga znate! Ja ne znam što vi je te nećete da čujete za Jakova, nego svi na njega ka na bijelu vranu! - dovikuje Filip Čelebić.

Poslije silne prepirke, Skupština dopušta da se pismo pročita.

Krsto Tokov čita pismo:

Dragi i dobri i lijepi moj brate Krsto! Juče nam je stigla saija da je počisto umro Vaso Pajović poslanik!... Nego, moj Krsto, moj lijepi brate, ako ikad misliš za tvoga Jakova, predloži Skupštini da me izabere za poslanika na mjesto pokojnoga Vasa. To učini odma dok nije ugrabio ko drugi. Kaži već kao što znaš, da sam sjekao i sve drugo; a tako isto kaži, da sam jednom bio izabran za poslanika, i da sam se nekako oklizao po Ustavu u smislu mandaja, koji sam izgubio i nikako ga ne mogu naći! Sve ovo, moj Krsto, kumim te Bogom i svetim Vasilijem, objasni u Skupštini. A čuj još i ovo: nađi Đura Drecuna, Filipa Čelebića, Krsta Tomovića i sve druge što smo sjekli Turke, pa ih zakumi od moje strane ne bih li kako postao poslanik. Danas isto pišem pismo i Skupštini, pa kad ono tamo dođe, a vi tražite da se i ono pročita u Skupštini.

Ako me izberete za poslanika, odma mi javi po telegravu, a ja ću krenuti u iste opanke. A sad primi bratski pozdrav sa svijema. Tvoj u smislu zakona i mjenija pulitike drug.

Jakov Aleksić

Eto, braćo, šta mi piše Jakov, pa sad Bog vi, a duša vi!... Ja odmah glasam za Jakova i priznajem ga za poslanika!

Đuro Drecun: Ja molim da sakletar pročita Jakovljevo pismo Skupštini i da vidimo, može li mu se pomoć u smislu Ustava.

Dušan Petrović, sekretar, čita Jakovljevo pismo koje od riječi do riječi glasi ovako:

Narodnoj Skupštini na Cetinju!

Čuo sam da je počisto umro poslanik Vaso Pajović, i Bog da mu dušu prosti! Ali po narodu se govori, da će na mjesto pokojnoga Vasa, Skupština pozvati nekog drugog Crnogorca za poslanika pa zato pišem i molim sve poslanike da me izaberu za poslanika. Kada sam ono prošli put izgubio mandaj, rekao mi je Gospodar da ću zgodnom prilikom opet biti izabran za poslanika, a ta je prilika, evo, došla i ako mislite za mene, birajte me sad ili nikad!

Osim toga, posjekao sam dvanaest turskih glava, do danas, a ako se uskoro zarati, nadam se u jakog Boga da ću nož opet omastiti. Od ordena imam do sada ove: Danilov krst, Obilića medalju, Medalju za hraborst, Spomen-medalju, Krst Sv. Đorđija i onu rusku malu, na kojoj piše: "Ni nama, ni vama", Ovo što sam reka, živa je istina!

Ako me izberete za poslanika, neka mi sakletar Skuptšine telegrafira preko Lazara Kujunyića, trgovca u Šavniku, kod koga kupujem rakiju, kavu i ostalo što mi treba u kući.

Jakov Aleksić

U smislu Ustava i zakona Skupštini,
vladi i mitropolitu ponizan

Krsto Tomović: Ovo je, braćo, sve lijepo i čitko što je Jakov napisa, pa priznajemo ga za poslanika i batalimo besposlicu!

Petar Ramović: I ja velim da Jakova priznamo za poslanika, bar jedan mjesec, ili dva, pa ćemo poslije opet nekako udesit... Ja mislim da bi Jakovu bastalo glasat u svako doba i na svaku poljanu đe se kupe Crnogorci! A da se ne bi brka red zakona ođe, glasam da Jakov bude poslanik na mjesto pokojnoga Vasa Pajovića.

Filip Čelebić: Vala braćo, da je živ pokojni Vaso, i on bi prvi glasa za Jakova sa kojim je zajedno ratova i sjeka, a mi o'đe drobimo ka da su ni švrake mozak popile? Najposlije, ja glasam za Jakova da bude po-slanik.

- I ja sam za Jakova... i ja... i ja, brate, Boga mi?... i ja... i ja! - čuju se sa sviju strana uzvici od Jakovljevih ratnih drugova.

U Skupštini nastaje svađa i vika; sa galerije se čuje: Živio Jakov! Predsjednik prekida sjednicu.

-----------------------------------------------------------------------------------

22. SJEDNICA

Prosvetna pitanja: ministar da naredi neka đaci dobro uče

Za škole da se napravi ustav sa slikama

Savo Bošković: upućuje pitanje na ministra prosvjete:

- Zašto milistor ne naredi učiteljima po osnovnijem školama da đaci bolje uče? Ja sam skoro bio u školi na Orju Luku i pita sam đecu da mi ispoju na usta neke pjesne što ih je knjaz spjeva i izmislio, ali đeca ne znadu za te pjesne. Još sam pita đecu imadu li knjigu Ustav, ali oni rekoše da nema ni jedan. Zato molim milistora da đacima orjelučke škole pošlje po jedan Ustav sa slikama, ako ima; ako nema, onda može i onako, bez slika!...

Janko Vukotić: Ovo što Savo reče da se đeci da po jedan Ustav, sasvim je u razlog pulitike, ali ja mislim da Ustav treba dati samo onoj đeci koja dobro uče; a kad bi dali svoj đeci, tu bi trebalo poviše Ustava... a, kako milistri kažu, mi imamo jedan, i bez njega ne možemo!

Janko Milić, potpredsjednik Skupštine:

- Pošto nema dosta Ustava da se pošlje đeci u škole, neka im se, brate, pošlje "Balkanska carica", ili koja druga knjiga što je knjaz izislio, pa neka đeca uče u smislu Ustava! Ja esapim da je ovako najbolje.

Predsjednik veli da je to stvar ministra prosvjete i da će on tako nešto uraditi.

---------------------------------------------------------------------------------

25. SJEDNICA

Monetarna problematika

Ko sme perpere zvati Piperima
dok prase kupuje

Nikola Milošev: Prije neko doba prodava je neki Zećanin jedno prase u Podgoricu i tražio za njega dvadeset Pipera (mjesto perpera). Ja ne znam da li se ta Zećanin ruga sa Piperima, ali nije znava da se pare zovu perperi... što li?! Zato, braćo, ja molim vladu i Skupštinu, da odmah izda naredbu u smislu Ustava filansija, i da niko po danas ne smije perpere zvati Piperima! Pa, ako bi se neko ufatio da to zbori, onda da mu se sudi po palagramu i da plati globu u korist gospodareve kase!

Đuro Drecun: I ja sam čuja đe ljudi zbore, da je pred gospodarevu proslavu došlo šest milijuna Pipera iz Ingleške u Crnu Goru... ma isto nijesam vjerova, pošto znam da Pipera nema u Inglešku! A podockan, nekako, iza toga, sazna sam da je to bilo ovija šest milijuna perpera, što ih je vlada ulupila oko proslave! Nego svakako da se zabrani ovo što Nikola traži, i ja glasam za prjedlog, da se perperi ne smiju zvati Piperi nikako na svijet!...

Savo Krivokapić: I ja glasam da se ne smiju zvati Piperi... ali, Boga mi... ne smiju ni Čev-ljani, ni Bjelice... odista!

- Ni Bajice... ni Cuce... ni Zećani... ni NJeguši, Božja vi vjera!... dovikuju poslanici sa sviju strana i brane plemenska imena.

Petar Ramović: Ja mislim da je najbolje da perperu damo neko drugo ime, koje će razumjet svaki Crnogorac u smislu filansija!... e... ako li nećete tako, Boga mi će ostat Piper!

Predsjednik objašnjava da će se on o tome dogovoriti s vladom i da će mu dati drugo ime.

--------------------------------------------------------------------------------


27. SJEDNICA

Iz resora međunarodne privredne saradnje

Šest kokošaka u arhivi unutrašnjih dela

Obren Rnjez, upućuje pitanje na ministra unutrašnjih djela:

- Prije tri godine vlada je bila poslala Petra Plamenca, privrednog činovnika, u neku državu Švajcarsku, da tamo nađe neku vrstu novije kokošaka. Petar je donio šest takvije kokošaka i dva pijevca; od tijeh šest kokošaka vlada je nalegla dvije u arhivi ministorstva unutrašnjije djela i te su kokoške izvele devetnaestoro piladi. Ja znam da je jednoga od onijeg pjevaca odnio jastreb, a drugoga je ubio mitropolit. Za ostale kokoške i pilad, koja su državu koštala preko 500 perpera, ništa se ne zna! Zato pitam: đe su te kokoške i čije su one sada?

Milo Dragojević: Ja sam, ljudi, čuo da su ove kokoške bile najbolje vrste i da su nosile po dva-tri jaja na dan! I ja molim da se te kokoške odma nađu i da se opet nalegu u ahrivu milistorstva, đe su i bile, pošto su korisne u smislu njege za privredu.

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela, odgovara:

- Te kokoške, gospodo, nabavila je još ranije vlada Lazara Mijuškovića. U izveštaju koji imam u ministarstvu, ove kokoške pobio je iz gluvare knez Mirko, i to na pravdi Božjoj!...

Predsjednik kaže da su već dva sata po podne i zaključuje sjednicu.

------------------------------------------------------------------------------------


28. SJEDNICA

Ko je stariji: poslanik ili ađutant

Mrtva i nevaljala puško
koja od Kosova nisi pucala

Đuro Drecun: Gospodo poslanici! Ka i što znate, kada smo se ono prvi put ođe sastali, tada ni je gospodar pročita prijestonu bjesedu u smislu narodne ustavnosti. Ta je bjeseda bila divna na svijet... i, tako, da rečemo... imala je smisla velike pulitike za napredak naroda. A od kad ni je tu bjesedu pročita, baš o'đe, sam Gospodar, od tada je više nijesmo čitali u Skupštinu. Zato molim Skupštinu i tražim da Gospodarevu prijestonu bjesedu još jednom o'đe pročitamo i da vidimo jesmo li po njoj pravilno radili!?

Pero Vučković, ministar prosvjete i crkvenih poslova, veli:

- Prijestonu bjesedu čita samo vladalac pri otvaranju Skupštine. Zahtjev Đura Drecuna vrlo je neumjesan. Besjeda se ne može čitati pod rugi put!

Nikola Milošev: (okrećući se ministru prosvjete) A zar ti smiješ reć da se ne smije čitat ono što je Gospodar pisa, mrtva i nevaljala puško, koja od Kosova nijesi pucala"...

Nastaje silna graja i psovka. Iz dvorske lože čuje se jak glas Đuze Đuraškovića, ađutanta:

Prijesjedniče, da' mi dvije riječi!

- Ne možete govoriti, gospodine Đuraškoviću, vi nijeste narodni poslanik! - odgovara predsjednik.

- Ako nijesam poslanik, jesam ađutant, a to je malo poviše od poslanika!... Nego da' mi riječ dok sad, na 'vi čas, nijesmo ođe perčine pomiješali! - odgovara ađutant Đurašković, tražeći ponovo riječ.

Filip Čelebić: Nemo'te, ljudi, tako! Neka i Đuza zbori pošto je zapa u Gospodarevu ložu, a može bit da mu je i Gospodar reka da ni što važno kaže!...

Većina poslanika traži da se ađutantu Đuraškoviću da riječ, ali predsjednik ne pristaje, zbog čega nastaje svađa i sjednica se prekida.

------------------------------------------------------------------------------------

29. SJEDNICA

Oće li ovde skoro biti kakvog glasanja

Mi smo jedan za drugog na megdane izlazili a nekmoli da jedan
za drugog glasati ne možemo

Risto Jokanović, pita Skupštinu:

- Molim da mi se odgovori: oće li đe ubrzo bit kakvog glasanja? Pa akooće, da pričekam i da glasam - za; ako li neće, onda da odem do kuće na nekoliko dana osustvija, pa čim svršim neke poslove odmah ću se vratiti.

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela, govori:

- Risto Jokanović može otići na osustvo ako mu to odobri Skupština i ne mora baš bit na glasanje; ali ne može glasati unaprijed.

Risto Jokanović: Ja neću tako. Oću ja, pobratimkoviću si ga moj svijetli, da glasam, a ne da mi poslije kažu: "E, Bog me, Ristu nije bastalo glasat... i ovo i ono!"...

Krsto Tokov: Ja glasam da Risto ide kući, pa ako dođe do kakva glasanja, ja ću glasat za Rista i... svršen posa!

Predsjednik objašnjava da niko ni za koga ne može glasati, nego svak za sebe.

Nikola Milošev: Ja držim da Krsto može glasati za Rista i da to nije protiv Ustava u smislu glasanja. Mi smo Crno-gorci jedan za drugoga ginuli i na megdane izlazili... jedan za drugog bili jemci pred Bogom i Svetim Jovanom!... a nekmoli da jedan za drugoga ne možemo glasat u mirno doba, kada se niđe puške ne čuje!... E viđi ti de!...

Među poslanicima živa prepirka, a zatim svađa i vika. Sjednica se prekida.

------------------------------------------------------------------------------------


30. SJEDNICA

Ustavna pitanja

Vuko je meni vazda baš
lijepo o Ustavu govorio

Vuko Jankov: Molim ve, gospodo, da čujete jedan moj prijedlog koji sam noćas smislio. Ja mislim da je nas o'đe malo 72 poslanika, pa zato predlažem ovo: da se narod digne u agitaciju glasanja, i to prije Božića, dok nije pao veliki snijeg, pa da se izabere još jedno 30 najboljih Crnogoraca za poslanike! Ovo bi, odista, bilo milo i Gospodaru... pa ako oćete, dobro i jest; ako li nećete, ja ovđe ostajem i dalje i glasam za!...

Filip Čelebić: Ja glasam za smisa Vuka Jakova... i Boga mi, brate, odista nas je malo!... Nego da poslušamo Vuka, pa lijepo da se tridesetorici najboljih Crnogoraca da po jedan mandaj za ovu zimu... i... neka ljudi glasaju!...

Predsjednik objašnjuje kako je broj od 72 poslanika određen po Ustavu i da ih više ne može biti.

Vuko Jankov: E, ako je to naređeno po volji Ustava, to je obaška, ja zato nijesam znava... a što se tiče Ustava, njemu, brate, čest i poštovanje đe čuje i đe ne čuje!...

Savo Bošković: I ja se, braćo, slažem sa Vukom i mjenije pulitike. Ja sam sa Vukom do sada nekoliko puta govorio, i... tako mi svete Gospođe, nikada mi ta' Vuko, do danas, nije rđave riječi reka o Ustavu... nego vazda o njemu ka najljepše što može biti svud i na svako mjesto!...

Nikola Milošev: I mene je Vuko, neđe u dva-tri maha baš lijepo zborio o Ustavu. Ali ako se Vuko u to što pobrka docnije, onda je najbolje da se glasa i da stvar izvedemo na čistinu.

Predsjednik veli, da Vuko nema nikakve krivice i moli, da se prekine dalja diskusija o tome.

------------------------------------------------------------------------------

32. SJEDNICA

O političkim neprijateljima

Ja sam vazda glasao za,
pa mislim tako ćerat još neko doba

Mujo Vlahović, upućuje pitanje za ministra unutrašnjih djela:

- Molim gospodina milistora, da mi odgovori: šta bi bilo s' onim narodnjim poslanikom, koji bi se, ne daj, Bože, prevario, pa ne bi glasa za, nego protiv? Ovo treba da se zna, pošto ima ljudi na jezik velikije brzaca, pa se lako mogu oklizat u pogrešku sintuacije glasanja!...

Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela odgovara:

- Za i protiv su dva puli-tička neprijatelja. Ako bi, recimo, Mujo svaki dan glasa protiv, a tako i ostali poslanici, onda bi vlada morala past, i to bi Gospodaru bilo krivo; a ako bi se glasalo za, to bi bilo tačno po Ustavu, i Gospodar bi vazda bio rahat.

Petar Ramović: Ja sam do danas vazda glasa za, pa mislim tako ćerat još neko doba!... Mene se čini da je ovo za krupna riječ, i da nju nije lako razumjet... niti se sa njom šalit!...

Đuro Drecun: Do danas se, hvala Bogu i Sv. Petru, još nije našlo poslanika u ovu Skupštinu, koji je glasa protiv, pa se u jakoga Boga nadamo da toga neće bit ni u buduće!

--------------------------------------------------------------------------------

[G R A D]

--------------------------------------------------------------------------------

36. SJEDNICA

Poslaničko pitanje vladi
povodom konja koji ne jedu u tmuši

Jakov Vreteničić, pita Skupštinu i vladu:

Je li istina da je država nabavila nekoliko konja nekakve race iz svijeta? Za ove konje što ih je država nabavila, priča se da su velika gospoda i da neće nikako da jedu bez fenjera!... Ako je ovo istina, ja molim da se ti fenjeri utule u smislu privrede, pa ako oće da jedu u tmuši, ka i ostala kljusad u Crnoj Gori, dobro i jeste; ako li neće, manje im pod kuskun! I ja glasam za, u smislu Ustava privrede!...

Veliša Lazović: Vala, ljudi, čuja sam svakija čuda na svjet, ali ovo što Jakov reče, da ima kljusadi koja neće da iju bez svijeće, to još nijesan čuja od kako me majka pasom opasala!... A ono... da rečemo... svašta u svijet ima, pa i to može bit... ko zna? Ma da sam ja česova vlast na Državnu Štalu, jeli bi oni i slame usred crne ponoći, evo vi dajem Božu i čistu vjeru!


Obren Rnjez: Ja, braćo, mislim da je najbolje ovako: neka vlada naredi upravniku Državne Štale, da ovoj gospodi konjima iz svijeta za tri dana ne daje nikakve hrane, a četvrti dan uveče, kad seništa ne vidi, neka im da slame, pa ako je ne pojedu, ja se ne zvao Obren Rnjez, nego najviša rđa u državu Gospodarevu!...

Blažo Bošković: Ja sam čuo da su ovi konji nabavljeni iz Ingleške, pa... pomozi mi reć... mislim da nijesu još svikli na ove naše trave, a čim izgladne, ješće ka što bit može! Ono, jest, da rečemo, kljuse ka i ostalo kljuse, ali izgubilo se malo... došlo u tuđ svijet, pa... dok se svikne, ješće... Ako li ne šćednu jest, zaista ih nećemo dvorit sa fenjerima, slobodno!

Savo Vuletić: Gospoda predgovornici ne razumiju dobro značaj privrede u svijetu. Ovi su konji blagorodan ajvan i treba ih njegovati, a to nije tako strašno što će se na njih utrošiti nekoliko kila gasa godišnje. I najposlije, da se tako izrazim, ovo su najpametniji konji u Jevropi!...

Labud Petrović, okrećući se Savu Vuletiću:

- Ne znamo mi ni za tebe, ni za te konje! No ako su ti u volju i kad su tako pametni, ti idi tamo kod njih, pa im drži stotinu svijeća... mi nećemo!...

Predsjednik oduzima govorniku riječ. U Skupštini vika i graja. Sa galerija se čuju uzvici: "Živio Labud!" Predsjednik zaključuje sjednicu.

-----------------------------------------------------------------------------------

36. SJEDNICA

Vjerska pitanja
Ko ne posti, nema ni da glasa

Stanko Bulatović, upućuje pitanje na mitropolita Mitrofana:

- Je li gospodinu Mitropolitu poznato, da su se mnogi narodni poslanici omaganjali (omrsili) uz ovi Božićnji post? Pa ako mu je ovo poznato, ja molim, da gospodin Mitropolit udari globu na sve one koji su mrsili, u korist Gosopodareve kase i Ustava privrede!

Nikola Milošev: Ja sam, braćo, vazda postio... pa, ni uz rat, nikad nijesam tio omrsit, Bože sačuvaj!... Zato glasam da se posti u smislu vjere ristijanske i u razlog Ustava.

Milo Dožić: Gospodo, post i vjera očuvali su našu zemlju. Radi toga predlažem, da se poste ova četiri posta: božićni, časni, gospođinski i petrovski; a osim ovih, da se posti svaki petak i srijeda u godini.

Krsto Tokov: Dožićev prijedlog treba odmah primit u smislu glasanja, ali da mu se prida u pomoć jedan ovaki razlog prave: ako se, recimo, uhvati koji poslanik da mrsi uz poste, da mu se taj čas oduzme mandaj, a na njegovo mjesto da se izabere drugi Crnogorac, kome će bastat da glasa i da posti!...

Radoje Rakočević: Za ovo četvoro velikije posta, što reče Dožić, ja ću glasat u svako doba, a što se tiče petka i srijede... kako god oćete!...

Živko Dragović: U Ustavu nema ničesove odredbe o postima, pa mislim da treba svakome ostavit na volju, to jest: ko oće da posti, neka posti: ko neće, hvala je Bogu i Gospodaru!...

- Privali tu, pogani najzadnja!... Lijepo ti je što smo te puštili da sjediš ođe, među ljude!... Zar ti, sin Pera Leleka pa da znaš nešto! - ljutito mu dovikuje Stanko Bulatović.

Na galerijama uzvici: "Živio Stanko!" Predsjednik zvoni, vika, larma i psovka.

-----------------------------------------------------------------------------------

37. SJEDNICA

Problem telekomunikacija
Može li se kroz telefon zborit bez trzavica

Simo Kovačević, upućuje na ministra spoljnih poslova ovo pitanje:

- Evo ima dvije godine od kako je vlada ustanovila neke teli-vone (telefone) po svima varošima kroz Crnu Goru. Ovi telivon imamo i mi, na Grahovu; ali od njega nema nikakve koristi, i mi ovu đavolju napravu nikako ne razumijemo. Prvo su nam rekli da se krozanj može sa svakim govoriti, ali to nije istina? Mi ga u Grahovu po cijeli dan slušamo da zvrči!... i to, tako!... zvrči? Razumijeti ga ne može ni brigadir, ni kapetan, ni učitelj, niti iko drugi? Zato molim milistora spoljnih poslova, da ovi telivon okrpi u smislu građevina, pa da govori ljucki, ako oće; ako li neće, onda da se ukine u korist kase milistorstva filansija?

Jakov Vreteničić: Ovo je sve živa istina što je Simo reka. Tako isto i naš telivon u Baru, na Boži bogovetni zarok ka i taj na Grahovu, samo što naš po neki put i noću udari u zvrku... pa zvrr.. pa zvrr.. za zvrr!... dok sve iza sna ne razbudi!... I ja, kao Simo, tražim, brate, ili da se okrpe u smislu građevina, ili da se ukinu u smislu privrede filansija.

Zarija Vuković: I naš ti je na Andrijevici isto taki, pa čim počne na zvrku, okupe se đaci, pa sve kamenjima u njega, a on isto zvrči ka manit!
Dušan Vukotić: Ja mislim da neće bit ovako, ka što predgo-vornici pričaju. Telefoni su dobri, no ljudi ne umiju sa njima da govore.

Filip Vujović: Ja sam ga, braćo, sluša kada zvrči i pita sam ga: šta oće, koga traži? bi li s kim govorio? a on jednako zvrr... i ništa drugo!... Umijemo mi zborit, no on ili ne umije, ili neće!

Krsto Tokov: Ama, ljudi, ja sam i ovi skupštinski telivon sluša da zvrči; i sigurno je to kod njih običaj ka' no ti ovo kod našija čobana što viču: a, pus ostaaa! Nego najbolje da se ovi skupštinski telivon donese ođe, među nas, pa da vidimo je li čemu i šta mu je?

Đuro Drecun: Najbolji je prijedlog Krstov, i ja glasam da ga poslušamo, pa ako bude istina da se kroz telivon može zborit bez trzavica, to će bit lijepo i korisno, jer će poslanici, koji budu na osustviju, moć glasat kroz telivon!...

Predsjednik obećava da će vlada okrpiti sve telefone, i da će kroz njih moći govoriti svaki Crnogorac. Poslanici se zadovoljavaju ovim obećanjem.

-------------------------------------------------------------------------------------

-------------------------------------------------------------------------------------

39. SJEDNICA

Predlog za Obilićevu medalju
Beg Gutenberg, komandijer štamparije

Vuko Jankov, upućuje pitanje na ministra vojnog:

- Ima već tri godine od kako su Čevljani, Ozrinići i Pješivci porušili štampariju "Narodne Misli", u Nikšiću, koja je pisa-la mnoge rabote protiv Gospo-dara. U ovom boju na štampa-riju junački se pokaza Đuro Jovović, i on je tada posjeka bega Gutenberga, komandijera štampa-rije! Zato pitam milistora voj-nog, zašto Đuru nije dao medalju?

Filip Čelebić: I ja sam toga mjenija da Đuru treba dat medalju, pošto sva Crna Gora zna da je on posjeka Gospodareva neprijatelja, bega Gutenberga! Doduše, Gospodar je zato da Đuru nešto novaca, ali to je malo... jer nije lako posjeć jednoga bega od štrampe!?...

Nikola Milošev: Ja mislim da oko ove rabote ne treba mnogo zborit, nego, brate dat čojku medalju u smislu Ustava rabrosti za Gospodara!

- Ada no... da mu se da i nikako drukčije! I to ova za rabrost!...

- Ne, nego "Obilićeva"!... dovikuju pojedini poslanici.

Nastaje vika i svađa. Predsjednik prekida sjednicu.

---------------------------------------------------------------------------------

43. SJEDNICA

Da ostanemo poslanici još koju godinu

Risto Jokanović, upućuje na vladu i Skupštinu ovo pitanje:

- Ja sam, gospodo, čuo đe se priča da će ove godine opet bit biranje narodnih poslanika, i to o Lučinu dne. Zato molim da mi se odgovori: je li to istina, pa ako je istina oćemo li mi opet bit izabrani, i ostat ođe đe smo?


Pero Vučković, ministar prosvjete i crkvenih poslova, odgovara:

- Istina je da će se o Lučinu dne izvršit novi poslanički izbori i da ćemo svi mi opet biti izabrani - u zdravlje Gospodarevo!
Đuro Drecun: Ja sam, braćo, protivan novim izborima. Jer ako se narod ponova digne u agitaciju Ustava i glasanje, mogle bi opet nastupit trzavice reda u državu, a to Gospodaru ne bi bilo milo!... Nego najbolje je da ostanemo ođe đe smo, i da glasamo ka i dosad što smo glasali!
Filip Čelebić: Ostavite se ljudi, novija izbora, što zborite?! A znate li koliko nas je jada ubilo dok su ne vlasti prošli put izabrale i jedva ođe saveli u smislu Ustava i reda? Ako li se krenemo u nove izbore Ustava, ko zna oćemo li opet bit izabrani za poslanike?! To se ništa ne zna, jer narod može izabrat "klubaše", pa ako se oni dokopaju vlasti, mi smo trsili (propali) u smislu kontrole na koju će ne ta' čas vrć!... Ja glasam da mi ostanemo poslanici još koju godinu!...
Mirko Đukanović, ministar unutrašnjih djela, kaže:

- Gospodo, svaka Skupština traje četiri godine. To je predviđeno Gospodarevim Ustavom, te prema tome novi izbori moraju se izvršit ove godine.

Krsto Tokov: Ja držim da bi i Gospodaru bilo milo kad bi ostala ova ista Skupština, pa je, brate, i najbolje da o tome iz-vjestimo Gospodara, onako u smislu odbora deputacije!...

Nikola Milošev: Nema ođe ni jednoga poslanika koji nije Gospodaru mio, i ova je Skupština dosta jaka u smislu Ustava... E, pobratime svijetli, a od nas sedamdeset poslanika, nema nijednoga koji nije sjeka, izuzev ova četiri štenograma i još desetak ove naše momčadi! I ja glasam ka Filip Čelebić, da ostanemo ođe đe smo!...

Labud Petrović: Ja mislim da je važnije ono što Gospodar kaže, nego ono što piše u protokol Ustava, pa je najbolje da to ostavimo Gospodaru... a vi mene vjerujte, ako Gospodar naredi da nas narod bira, izabraće nas usred ponoći; ako li ne naredi, svejedno, Boga mi, svakome će mandaj izlinjat ka da ga nikad nije ima!...

Predsjednik zakraćuje govor-niku riječ. Labud protestvuje; nastaje graja i vika. Sjednica se prekida.

---------------------------------------------------------------------------------

46. SJEDNICA

Poslaničko pitanje ministru policije
Da se glasa protiv slikanja stoke

Simo Kovačević: Ja imam da uputim na milistra u unutraš-njih dela jedno pitanje i molim ga da mi kaže: zašto dopušta ovim slikarima (fotografima) po Cetinju da slikaju đecu, a neće da slikaju junake crnogo-rske koji su vazda od Kosova krv prolijevali za Gospodara i Otečestvo? Ja mislim da im to treba zabranit... pa ako će da slikaju junake i ljude lijepo i ljucki, dobro i jest; ako li neće, neka idu od kuda su i došli, pošto nijesu Srbi!...

Obren Rnjez: Ama prosti jadi što slikaju đecu i žene, nego sam vidio jednoga đe, tamo on, pogan nevaljala, slika ždrijebe kome nema ni dva mjeseca!... i ja glasam da to ne smije bit!...

Jakov Vreteničić: To odista nije lijepo, i ja do danas nisam čuja za taj kastig!... Ima li to još iđe u svijet i je li ko čuja?

Filip Jergović, ministar finansija, veli:

- Ne treba se buniti protiv toga, jer to se u cijelom svijetu radi i to je korisno; toga ima svuda pa ste, gospodo, imali prilike da životinjske slike vidite i u našim školama.

- To je druga stvar; to su slike za đecu koje su slikane po Ustavu prosvjete i po naredbi vlade! - dobacije poslanik Veliša Lazović.

Nastaje prepirka i graja; stariji poslanici protestvuju i traže da se glasa protiv slikanja stoke. Predsjednik prekida sjednicu.

----------------------------------------------------------------------------------

49. SJEDNICA

Pitanje tendencije u umetnosti
U pesmu ušli a puške nisu mrčili

Predsjednik otvara sjednicu i pita:

- Ima li ko od poslanika da uputi na vladu kakvo pitanje prije nego pređemo na dnevni red?

- Imam ja, i to... onako... u smislu prave i onako kako je! - veli Nikola Milošev.

Nikola Milošev: Molim ve, gospodo i moja lijepa braćo, da me saslušate zbog jednog važnog pitanja, koje isturam ovđe pred vladu. Ja pitam vladu: je li joj poznato i je li joj ko priča za jednu veliku nepravdu, koja je učinjena mnogim junačkim kuća-ma u Crnu Goru?

Marko Đukanović, ministar policije, u ime vlade veli:

- Meni, a ni vladi nije poznata nikakva nepravda o kojoj go-vori poslanik Nikola, pa ga zato molim da mi kaže u čemu je stvar.

Nikola Milošev nastavlja, osvrćući se ministru Đukanoviću: A znaš ti to lijepo, tako mi časnoga krsta, nego se praviš ka neka lukavi Uso što bijaše u Podgoricu te ga ubi kobila... jedne godine.

Janko Milić, potpredsjednik Skupštine:

- Molim ti se, Nikola, da govoriš u razlog reda i mira situacije, a nemo' pominjat podgoričke kobile! Zbori, brate, lijepo po Ustavu i redu dnevnija poslova, ako ćeš; ako li nećeš, a ti, brate, sjedi i zapali!...

Zbog ovoga se izrodi velika svađa i vika. Poslije silne prepirke, sve ti se ovo nekako, otud-odovud, stiša i nastavlja se razgovor o istoj stvari.

Nikola Milošev: Evo što sam stio da pitam vladu! neki vojeni glavar, te se zove Đorđije Dragović, pokupio je nečesove junačke pjesne od bojeva sa Turcima kroz Crnu Goru te su bili. U te pjesne mnogo se zbori za pojedina bratstva i kuće, koje nijesu puške mrčile, a za one što su krv prolijevali nema ni česova pomena. Ovo, braćo, nije pravo, i ja molim da se dignemo u glasanje protiv kapetana Đorđija... da se Đorđiju oduzme grb i sablja Gospodareva i da mu milistori zabrane da više ne poje pjesne koje su protivne pravdi i istini, kako je bilo u rat!

Krsto Tokov: Valan, ljudi, ako je ovako ka što Nikola zbori, trebalo bi tome Đorđiju dat "ispod ćesa" pa i ako je vojni glavar!... I ja mislim ka što Nikola reče i glasam u smislu istog zahtjeva i reda!...

Mujo Vlahović: Doduše, Đorđije nije lijepo učinio što je te pjesne dao u štrampu bez ikakva reda. On je te pjesne moga lijepo donijet ođe u Skupštinu među nas pa da se bracki dogovorimo oćemo li ih štrampat ili ne; a ne ovako... ispjevat pjesne, pa poslije da se Crnogorci svađaju i da se kvari red istine koja je bila u ratove!... I ja glasam protiv pjesana koje je Đorđije spjeva bez ikakva reda istine!...

Pero Vučković, ministar prosvjete veli: Gospoda predgovornici ne razumiju načine i vrste pojezije. Zato...

- A što reče, što? Ko ne razumije, pas ti mesa napo-teza?!... Muč!... graknu na ministra većina poslanika.

-------------------------------------------------------------------------------------

50. SJEDNICA

Počeci crnogorske teatrologije
Iz naroda mame pare na njihove besposlice

Labud Petrović, upućuje na vladu ovo pitanje:

- Je li presjedniku vlade ili kome od drugija milistora poznato, da se, ima već nekoliko dana, bave po Cetinju nekoji ljuđi koji nemaju brka do đavolje dlake, nego idu proz pljacu ka žene? Zato pitam: ko su te bezbrke pogani, i ima li Crnogoraca među njima?... Ovo treba da se zna zbog pulitičkija rabota i da ne bi bilo česova nereda ko 'no u doba zavjere sa onim đavoljim bombama!.... Ja mislim da je ovo važna rabota i da se treba krenut u glasanje!...

Vuko Jankov: To sam i ja stio pitat, tako mi Svete Gospođe, a evo zbog čega: Prije petnaestinu dana bijah se potrefio sa provisurom Živkom Dragovićem taman u glavnu ulicu, kad naljegoše dva čojka i... pogledah jednog pa drugog, i lijepo viđeh da nijedan nemaše do đavolje dlake ispod nosa!... Obritvili brke, promišlite, kumim ve Bogom!... E đe bi to učinio Crnogorac u svijet?! Te ja upitah Živka: ko je ovo... ovi te su obrivali brke? Kad on reče, da su to nečesovi glumci i lakrdijaši iz svijeta, koji od naroda mame pare na neke njihove igre i bešposlice. Ja mišlim da to ne treba u našu zemlju, i glasam da ih treba izagnat iz Crne Gore!

Đuro Drecun: I ja sam čuja za te glumce e su veliki galijoti (mangupi) i da po hiljadu Crnogoraca mogu nasmijat u svako doba, samo kad se stave i kad im dođe nečesova volja, što li!... A čuja sam još i to, da se neki od nji mogu udarit nožem posred prsi i da mu ništa ne može bit od toga! Fala Bogu, ljudi, može li to bit istina ili se teke zbori?! No, najposlije, kako mu drago i neka ih voda nosi, a mi da glasamo i da ih izaždenemo iz Crne Gore.

Filip Čelebić: Sluša'te me, ljudi, da vam pričam jedan kastig za te iste glumce. A oni se svako veče, pošto mi polijegamo kupe u Zetski Dom! Tu se prave muškare i deru se ka divlji jarčevi!... Čudo se, čini od tija bezbr-kija bestija! Ja mišlim da isto treba izagnat iz Crne Gore.

Novo Grujić: Istina je ovo što Filip zbori, i ja ću vi pričat jednu drugu rabotu, koje nije bilo u Crnu Goru od Kosova!

- A nu zbori, Novo, što je bilo?... Ti si vješt u mnoge rabote. Sluša'mo ga, Boga vi' - upada mu u riječ Savo Bošković.

- Oću sve ka je bilo i ka je pravo po Ustavu! veli Novo i nastavlja:

- Sinoć na sedam ura srio ne pred Vojni Stan mene i Obrena, ovi Mićun Pavićević te poje pjesne i upita ne: Oćete li večeras doć u Zetski Dom da gledate Kosovski Boj? Česovi kosovski boj u Zetski Dom, što zbori ova suklata, je li izašla iz svijesti? Skoli ne on, te mi pođi pravo u Zetski Dom, kad ali tamo: puno naroda i gori, oprosti me Bože, preko stotina svijeća! Tiska se oni narod proz one portike i čujemo e se sve nešto pominje: Car Lazar, Miloš Obilić, Vuk Branković, Pavle Orlović, Relja Krilatić i još nekiji od kosovskija junaka!... I vidimo da mnogi kupuju nečesove, bilete, jer se, vele, bez toga ne može viđet Kosovski Boj, te i ja i Obren daj po jedan perper, uzmi one bilete i uđi pa sjedi na dve stolice. Čekasmo ti tu čerek od ure, kad digoše jednu ponjavu nekako na konope, a iza nje izađoše neki ljudi u toke i dolame, na glave im kalpaci a opasali sablje... i naredili se nekako ka i prave kosovske vojvode. Viđe ih narod i poče vikat: eno, ono je Car Lazar!... eno Miloša!... Pogledaj Vuka!... Eh, kakav je Relja!... A viđi Pavla Orlovića kakav je!? Gleda ih narod, a oni počeše zborit onako ka što carevi zbore! Jedni odlaze, a drugi dolaze... čujemo e se zbori o Caru Muratu i Turcima i sve tako, reka bi čojak e će sad boj. Potraja tako jedno po ure, dok se ona ponjava navuče ka je i prije bila. Ne potraja malo kad se ona ista ponjava opet diže i tako tri puta: kriju se iza nje i ništa ne znamo šta će bit! Čujemo e se kraj nas govori: sad će Vuk izdat cara i Miloša! I u koliko jedno momče kraj nas to reče, u toliko izađe Vuk Branković, a za njim preko dvadeset oklopnika koji se viđahu sa kopljima i puškama... pobratime moj, i promislih da će Vuk učinjet izdaju caru i Milošu, te ja Obrenu: Čuj, Obrene, ako Vuk počne izdavat cara kad boj počne, da i mi skočimo! Pristade Obren, ni riječi ne reče, i u toliko se zametnu boj nasred Zetskoga Doma; a čim počeše pucat' puške, viđesmo e tu nema šale!... Zametnu se boj, i Vuk poče da izdaje, a ja i Obren skoči iz onija stolica sa levorima i klikni: Ne daj, ko je Crnogorac!... Ha, Brankoviću, crn ti obraz bio!... i isturismo po dva tri fišeka!

Nastade vika i galama, ka, nije šala, đe puška puca!... Čim ja i Obrad opalismo levore, sve jalaknu na vrata da bježi, a ona se ponjava za čas navuče i sakri Kosovo, ka crn oblak!... Pobježe narod, a ja i Obren pođi da vidimo je li ko poginuo na mjesto đe je bio boj. kad tamo: ono bezbrke pogani, oni glumci, posjedali, puše duvan i razgovaraju, ka da ništa nije bilo!... I vikni mi na njih: A što vi ođe, poganski sinovi, da se rugate Kosovskom Boju i ko vi je to reka? Tu jednoga dvojicu okrpi čibukom, i oni ni rekoše, da im je vlada naredila da se igraju Boja Kosovskoga!

Eto tako je bilo, tako mi Svetoga Petra, pa da glasamo, brate, vrijeme je!...

Labud Gojnić: Mene je, gospodo, žao što gospoda predgovornici ne razumiju značaj pozorišta. Ono je danas u cijelom svijetu...

- Muč!... muč... nevaljala puško!... Nikogoviću jedan, zar ti da ni kažeš e ne znamo ko su glumci i kakva je to sorta ljudi! Muč!... dovikuju Gojniću mnogi poslanici. Predsjednik opo-minje poslanike na red, ali uzalud. Gojnić bježi iz Skupštine; sjednica se prekida.

-----------------------------------------------------------------------------------

50. SJEDNICA

Lomljenje mastionica i čaša
Rat, rat, rat i ništa drugo na svijet

Milo Dožić, predsjednik Skupštine, otvara sjednicu i veli:

Gospodo poslanici, pošto su nastupili mutni i ozbiljni dani zbog događaja u Arbaniji, to vas molim da pažljivo saslušate govor gospodina ministra predsjednika, Lazara Tomanovića.

L. Tomanović: Vama je, gospodo poslanici, poznato da već toliko vremena oko naše granice puca puška. Arnauti i Turci stupili su u pravi rat. Mi smo se do danas držali potpuno ispravno; niti smo pomagali Turke ni Arnaute. I Nj. V. Knjaz i vlada radili su sve što su nalagali interesi zemlje i što je zahtijevala opšta politička situacija za održavanje reda i mira na Balkanu. Ali, i pored svega toga, sada, kada Crna Gora stoji na istom gledištu i radi ono isto što je i do sada radila, ipak se dogodilo nešto što mi je dužnost da vam saopštim kao narodnim poslanicima.

- Što je bilo za svetoga Petra? govori!... Zbori čoče... govori! - grmnuše uzvici iz poslaničkih klupa.

L. Tomanović, nastavlja: Turska ni prijeti i oće... rat!!

- Ha pomozi jaki nejakome! I mi ćemo ga, Boža ti vjera!... Rat i ništa drugo na svijet!... Ha, ko je brat Crnogorac!... Rat!... prolamaju se junački i veseli usklici na sve strane.

U Skupštini strahovita vika. Poslanici poustajali iz klupa; u pojasima im ljuti samokresi, a na njima hitre ruke... Red se, na jedvite jade, povraća.

Mujo Vlahović: Braćo Crnogorci! Vjerujte Bogu, milijega glasa nijesam moga čut od ovoga za rat! Ja sam još u početak arbanske bune govorio presjedniku vlade Tomanoviću i milistoru vojnom: dajte, dobri ljudi, da zaratimo na ovu zgodu i da se malo okušamo sa 'vim puškama novim te ni je Rusija darivala! Zborio sam, brate, i to: evo ni dva mlada pasa koji nijesu boj gledali... dobro bi bilo da ih okušamo, pošto je ova arnautska buna, i da uzmemo ovo do Prizrena... a to je već i bilo Dušanovo i Lazarevo... A to bi oveselilo svakog a brata Srbina i Slavijanina! Eto, to sam sve govorio milistorima, ali oni mi tada rekoše da ne smijemo činjet bez Rusije... a ja lijepo znam, da smo mi to učinili da bi to Rusiji bilo milo i da bi svi Rusi za to glasali!... E... pobratime svijetli, a ovo što ni Turska prijeti sad, ja se slažem sa Đurom i ostalim Crnogorcima, i glasam za rat!

Nikola Milošev: Pametni su bili naši stari; davno su oni rekli: "Ni u more mjere, ni u Turčina vjere." Ja sam, braćo, i prije ratova i biva đe prskavaju junački mozgovi! Davno neđe čuja sam da rata ne može bit u države koje imaju Ustav i, pravo vi reć, to mi nije bilo milo. Još od nazad četiri godine, od kako Švabo ukrade Bosnu i Hercegovinu, ja sam bio da se zagazi u rat i da tu najzadnju sortu ljudi pomlatimo! Mene je priča pokojni knjaz Danile, da se u Švapsku Zemlju nikada nije rađalo čojka i junaka, i da su to vazda bili nikogovići i da im niko nije valja od kad se za ljude zna!... I ja sam sad za rat ka ikad od vijeka, pa da se ustaje na noge junačke i da se bijemo i sa Švabama i sa Turcima i sa svakom drugom vjerom koja je protiv Sr'stva i Gospodara... i ja, ispred sviju Pipera, glasam za rat!...

Filip Čelebić: Od vazda sam znava da ni bez rata nema lijeka! Glas o ratu oveseliće sve živo proz cijelu LJešansku nahiju... i zato oću da isturim pred vladu jedan smisa predloga o vojnim glavarima i to ovako: da vlada sve poslanike koji su sjekli turske glave, odmah proizvede za vojne komandijere, a ove mlađe poslanike koji nijesu sjekli da proglasi za proste vojnike, pa koji se u rat pokaže ka junak i pretekne živ, da mu se poslije da čin vojnoga glavara... A što se tiče rata, i ja i svi LJešnjani bili smo i ostajemo u svako doba za rat!...

Obren Rnjez: Braćo i družino, od danas pa dok sam živ glasaću za rat, pa neka traje sto godina ako će!... I biću za rat sve dokle se svi Srbi ne oslobode širom Bosne i Ercegovine, Maćedonije, Stare Srbije, Srijema, Bačke, Banata, Dalmacije i Krvatske!... A ja dobro znam da će i sva Šumadija listom ustat i s nama se, ako Bog da, rukovati preko Novoga Pazara! Vrijeme je već da gore i provalije zamirišu barutom... a ovo što se kaže: jevropska diplomacija oće ovo i ono... i tandar a i mandara... za sve to ja ne bih dao lulu duvana!... Bez puške i noža nema posla, nego u rat, pa koga Bog oće!...

Jovan Plamenac: Izgleda mi da predgovornici ne znadu šta znači ratovati! I...

- Ko ne zna ratovat, pas ti se mesa napoteza?! Zar ti to da kažeš nama koji smo krv prolijevali?... Zar ti, čiji je đed Markiša Plamenac nosio pred Turcima barjak protiv Crne Gore!... Muč!... muč, izdajnička kućo! - dovikuje Plamencu poslanik Filip Čelebić.

- Udri ništavilo!... Udri splačinu nevaljalu! - dovikuju s druge strane poslanici Krsto Tokov, Obren Rnjez i još neki.

U čas nastade psovka i vika. Poslanici Rnjez, Krsto Tokov, Đuro Drecun i Novo Grujić kidisali na Plamenca da ga raznesu. Krsto Tokov gađa ga čibukom, ali ga ne dohvati, nego čibukom raspali po mini-starskom stolu!... I od toga se desi mala šteta; polomiše se mastionice i još dvije-tri čaše iz kojih su ministri pili vodu. Predsjednik zvoni da povrati red, ali uzalud. Sjednica se prekida.

-------------------------------------------------------------------------------------

52. SJEDNICA

Dnevni red je iscrpljen
Krckanje lješnika i gađanje nišana

Poslanici svi na okupu. Dušan Petrović, sekretar, čita molbe i žalbe.

Veliša Lazović donio pune džepove lješnika i krcka ih u klupi.

- A nu, Veliša, dobaci mi koji da i ja krcam ka sam ovo besposlen! - veli potpredsjednik Janko Milić.

U tom istom trenutku začuše se spolja puščani pucnji: tan!... tan!... Poslanici poskakaše iz klupa, istrčaše pred Skupštinu, kad tamo Filip Čelebić i Mujo Vlahović izašli sa sjednice, dograbili puške i gađaju nišan (metu).
Posle ovoga svi se povratiše u sjednicu.

Milo Dožić: Gospodo poslanici! Molim da saslušate ukaz NJ. V. Knjaza Gospodara o odlaganju sjednica Narodne Skupštine.

Svi poustajaše. Predsjednik pročita ukaz o odlaganju i završi sa: "živio Knjaz Gospodar!"

- Živio! živio! ponoviše poslanici.

Đuro Drecun, pita vladu i Skupštinu:

Molim da se dobro vidi u protokole da nije ostala kakva važna stvar za koju nijesmo glasali po Ustavu reda?

Krsto Tokov: Molim da ni vlad a kaže kad ćemo opet doć u sjednicu Ustava i Skupštine?

Janko Milić, potpredsjednik odgovara:

- Braćo poslanici! Od danas više ne može biti nikakva glasanja pošto Ustav ukida Skup-štinu za dva mjeseca. A kad u "Glas Crnogoraca" izide ukaz Ustava da se okupimo, to će se znat u svu Crnu Goru!

A sad pođite s Bogom i što rekli naši stari:

"Da s' u zdravlje opet sastanemo.

Za junačko zdravlje upitamo!..."

[Beranac]

e, ja se vala presavi od smijeha :mrgreen:

[G R A D]

e, ja se vala presavi od smijeha :mrgreen:

Dakle, ovu je knjizicu napisao neki beogradski novinar, koji je izabrao "bisere" iz pocetka parlamentarizma u C. Gori.

Siguran sam da sve sto stoji u tekstu, je stvarno, istinito ponasanje, prvih crnogorskih parlamentaraca!

A kako su se nepismeni ljudi mogli ponasati ?

[Ćipur]

09. jula 1907.

Ukazom knjaza Nikole raspuštena je Skupština Crne Gore izabrana na period 1906-1910. godina. To je još više uzburkalo politički život u Crnoj Gori, jer je kulminirala borba klubaša i pravaša. Klubaši su nastojali da ograniče knjaževu vlast i da spoljnu i unutrašnju politiku Crne Gore prilagode više u interesu Srbije nego države Crne Gore, a knjaz se tome protivio. Podjele iz Skupštine prenesene su i u narod, a novi izbori zakazani su za 21. novembar.

[Ćipur]

27. novembra 1905.

Obavljeni su prvi izbori u Crnoj Gori. S obzirom na to da Crna Gora nije imala razrađene ideološke i političke programe, izborna kampanja nije imala karakter političke borbe. U okviru svoje plemenske zajednice "narod je birao svoje poslanike za gospodarevu skupštinu", a izbori su bili javni.

[Ćipur]

Nezabulana poslanica NS-i i neoprisajediniteljima


SRETEN ZEKOVIĆ:
NEIZVORNOST NARODNE STRANKE I ANTISUVERENISTICKOGA POKRETA



Izjave da su NSCG i ostale (pro)srpske stranke izvorne u Crnoj Gori obicne su demagosko-politikanske izmisljotine, i nijesu ni u cemu utemeljene u autenticnoj crnogorskoj tradiciji, jer su sve one izvanjska interpolacija iz Srbije i implementacija veljesrpskih vanjsko-politickih programa. Izvorna tradicija u CG nije antisuverenisticka. Analogija izmedju 1918. i ovdasnje politicke situacije u CG je gotovo potpuna, samo sto kod starijeh bjelasa nije bilo narodnjaka dr N. Stanica koji sve borce za suverenost Crne Gore i za samobitnost Crnogoraca naziva "pascadima koje je nuzdevito drzati svezane, na lancu".

Narodna stranka CG cesto hvalospjevno istice svoju istorijsku i ideolosko-politicku izvornost u Crnoj Gori. To je ponovila i u povodu ukidanja LSCG, isticuci da joj je zao, jer su NS i LSCG jedine izvorne politicke partije u Crnoj Gori. Na crnogorsku autenticnost se, takodjer, paradoksalno pozivaju i sve (pro)srpske politicke partije i organizacije u Crnoj Gori, iako ne postoji Nauka o samobitnosti (crnogorskijeh) Srba u Crnoj Gori. Takve izjave su obicne demagosko-politikanske izmisljotine, i nijesu ni u cemu utemeljene u autenticnoj crnogorskoj tradiciji, jer su sve one bile izvanjska interpolacija iz Srbije, implementacija veljesrpskih vanjsko-politickih programa, pocev od Nacertanija, i protiv crnogorske drzavnosti. To je navlastito karakteristicno za NS CG.

Drzavnost je najveca svetinja u crnogorskoj tradiciji

U citavoj novovjekoj crnogorskoj drzav(otvor)noj tradiciji nije postojao nijedan vladika-gospodar, knjaz i kralj koji je ubijen, nasilno ili na drugi nelegalan i nelegitiman iliti bilo cesov drugi nacin svrgnut s vlasti od strane nekoga koadjutora, krvnoga srodnika, nasljednika, pretendenta na prijesto ili necesove crnogorske politicke licnosti, grup(acij)e ili snage. Dva ubistva crnogorskijeh vladara i vise neuspjelih i jedan uspjesni pokusaj svrgavanja bili su rezultat zavjera (iz)vanjskijeh sila. Takodjer, nema ni jednoga crnogorskog vladara i vladajuce strukture koji nijesu vrlo odano i zavjetno sluzili, postupno ostvarivali i nastavljali narod(nos)nu crnogorsku drzav(otvor)nu ideju, i to u sklopu vavijek prisutnijeh izvanjskih imperijalnih teznji i prstostavljanja, navlastito iz Srbije. Stvarnoj, izvornoj i bitnoj crnogorskoj tradiciji, zanago, nije karakteristicna nicesova rabota protiv svetinje crnogorske drzavnosti, njezinoga osporavanja, sputavanja, ogranicavanja (suvereniteta), omalovazavanja, zavjerenistva, podrivanja, izdaje, ponistavanja i razura. Naprotiv, na sve to se gledalo sa najvecom indignacijom, cojskom, moralnom i otadzbinskom osudom, prezirom, kao najgorom brukom, “crnijem obrazom”, fukarlukom, kalijezom, drustvenim posrnucem, kao izdaju naroda i drzave, koja zasluzuje ne samo punu familijarnu, bratstvenicko-plemensku i narodnu izolaciju, izopstenje, prokletstvo, no i najgore kastiganje i procerivanje (śetimo se samo Zakonika otacastva Sv. Petra Crnogorskoga). Sloboda i drzavna samostalnost i nezavisnost, kao uslova svake druge slobode, vijekovno, gotovo nadljucko, (samo)zrtvovanje za nju, bili su svetinja i najvisa vrlina u sklopu sistema vrijednosti crnogorskoga slobodarskog cojskoga junastva.

Staro i neobjelastvo je protiv crnogorske drzave

To, medjutijem, ne znaci da nije bilo i recenoga negativnog odnosa u onom tamnom nalicju crnogorske istorije, ali su takve pojave bile pripravljane, (pred)vodjene, i namamljivane izvana, narocito trajno iz Srbije od zlovakta Nacertanija. Njegov osnovni zlonaum je bas usiljen na ********nje Crnogoraca radi unistenja crnogorske drzave i njezinoga pripojenja Srbiji. To je (bila) osnovna i zajednicka karakteristika svijeh srpskih stranaka od njihovoga pojavljivanja u Crnoj Gori. U ramu veljesrpskoga nacionalnog i prisajediniteljskoga nacrta sve su one djelovale u Crnoj Gori pod maskom liberalno-demokratskih ideja i socijalne demagogigje sto je u potpunosti izvitoperilo i izopacilo sav tradicionalni crnogorski sistem vrijednosti, praveci tako ideoloski melem na neizvidanu “bjelasku savjest (izdaje)”.

Nacelo "janicarstva"

Śljedujuci znaveno iskustveno nacelo “janicarstva” i nacertanijevsku instrukciju prihvatanja i (pre)vaspitavanja omladine u srpskijem ucilistima radi zadojenja “ideologijom srpstva” i ostvarenja ideje prisjaedinjenja Crne Gore Srbiji, formira se Ujedinjena omladina srpska, a po njezinom uzoru i Omladina u Crnoj Gori, koja je docnije prerasla u Ujedinjenu omladinu, kao udarnu politicku saku i silo zajednickoga saveza (bloka) prirsajediniteljskijeh snaga cije su osnovne poluge i usmjeritelji bile tajne teroristicke organizacije: cetnici i Crna ruka. U sebi je imala nacrtno dvojstvo narodnjackoga i liberalno-demokratskog smjera, ciji je tok odredjivala Radikalna partija Kraljevine Srbije, u ramu “klubaskoga” (bjelaskog) politickog programa.

Novcano (p)odrzavanje iz Srbije i Turske

Vodje Ujedinjene omladine su novcano (p)odrzavane iz Srbije. Iz jednog akta Enver-pase, tadasnjega celnika Turske, saznaje se da je i Turska, “da bi se osvetila Crnroj Gori”, novcano pomagala crnogorske studente i omladince “da bi oni mogli podizati u Crnoj Gori bune i stvarati nerede”. Organizovali su je vodje djackijeh i studentskih organizacicja u Biogradu. Iz tijeh biogradskih ustanova se i podmladjivala. Imala je iste ciljeve kao i ona u Biogradu. Njihove vodje i znacajniji clanovi su pretezno pripadali srpskijem tajnim udruzenjima, organizacijama i ustanovama, kojima je bio jedini krajnji placeni cilj – unistenje Crne Gore preko klevetanja njezine dinastije Petrovic Njegos i nasilno prikljucenje i ********nje Crnogoraca u svesrpstvu, naravno, vazda, kao i danas, pod firmom liberalno-demokratskih ideja. Grupa od (samo) 16 crnogorskijeh studenata, politicki organizovana u Biogradu i indoktrinirana osnovnim duhom Garasaninovoga Nacertanija, samozvano je sebe nazvala “Crnogorska studentska omladina” (dr Mijat Sukovic utvrdjuje da je tu organizaciju cinjelo 16 studenata u Srbiji, a ne ukupna univerzitetska omladina koja je tada bila mnogo brojnija).

NS je filijala SRS

Jovan Djonovic, jedan od njezinih osnivaca i prvaka, utvrdjuje da je “Crnogorska studentska omladina” za svoje ciljeve uspjela pridobiti izvjestan broj pristalica, koji su kasnije osnovali politicku partiju sa nazivom Narodna stranka, koja je od pocetka 1907. “postala partijsko politicka forma ideja omladine”. Djonovic ukazuje da je NS i programski i djelatno-politicki bitno okrenuta prema Srbiji i da je karakterise utiskivanje ideologije srpstva u drustvenu svijest u Crnoj Gori. Janko Toskovic, jedan od prvaka u NS i potpisnik njezinog programa, u svojijem Memoarima pise: “Za osnovu izrade Programa Narodne stranke uzet je program Radikalne stranke biv. Kraljevine Srbije” koji je “sa neznatnim izmjenama unesenim prema nasim prilikama jednoglasno prihvacen... sa nazivom: Program Narodne stranke u CG”. NS je (akciono-ciljno) bila filijala srpske Radikalne stranke na cijoj je programskoj liniji bila sve do 1918. (dr M. Sukovic).

Retorika demagoska, a sustina prisajediniteljska

Radi uporedjenja i analogije sa ovdasnjom situacijom i aktuelnom suverenistickom vlascu kratko cu navesti retoricki rjecnik i pojmovnik ondasnje NS koji je u bitiju karakteristican i za ostale srpske (prisajediniteljske) partije u Crnoj Gori i Srbiji. Verbalno su prikazivali da su demokratija i sloboda, uspostavljanje postenoga gazdovanja drzavnom imovinom, pravda, cilj njihove borbe i da se zato bore da svrgnu vlast. Raskrinkavali su: knjaza-kralja Nikolu optuzbama za “samodrzavlje”, “sumnjivo nacionalno Srpstvo”, “separatizam”, “lupestinu narodne i drzavne imovine”, “bogatstvo na racun narodnih muka”, “bogato i raskalasno zivljenje dok je narod siromasan”; da je “prigrabio svu vlast u ruke”, da je njegova volja “i dalje ostala izvor i utok svake vlasti”, da vlada autoritarno i nedemokratski; a perjanice tadasnjeg organizma vlasti crnogorske drzave da su knjazeva “kamarila”, “pljackasi” i “nenarodni”. Raskrinkavali su ih beskompromisno pred crnogorskom javnoscu i putem stampe u drzavama u okruzenju. Izbjegavali su da se u tom ostrom, nemilosrdnom i beskrupoloznom satanisanju i raskrinkavanju izjasnjavju o politickom povjerenju naroda u Knjaza-Kralja i tadasnju vlast (dr M. Sukovic). Izostavljamo ovom prilikom vise njezinih zavjerenickijeh teroristickih pokusaja svrgavanja s vlasti i ubijanja knjaza-kralja Nikole i crnogorske vlade; da je produzena Crna ruka u Crnoj Gori tajna teroristitcka organizacija Narodne stranke pod imenom Narodno ustrojstvo (u Podgorici, 29. 8. 1908. ciji su se clanovi zvali “Vojin”) koje je pripremalo oruzani prevrat u Crnoj Gori i likvidaciju knjaza Nikole i vlade.

[Ćipur]

Analogija ovdasnjice sa 1918. je potpuna
(autohtonici su pascad koja se vezu)

Nasuprot tome, sebe su ocjenjivali kao naprednjake, slobodoumnike, borce za “demokratiju i jednakopravnost”, za “liberalne ideje”, slobodu, kosmopolite, integraliste ... I to do te mjere da su ih stari zelenasi podrugljivo i cinicno imentovali “liberalima” i “demokratima”, kojima je, u stvari, glavni zlonaum unistenje crnogorske drzave.
I zaisto: je li vrijeme stalo, ili smo toliko vakta slajfovali, ali se vrce na 1918. godiste, oli se ono aktualizuje i tek sada odrjesava, iliti se dovrsava, aliti se u cjelosti koriguje, oliti reinkarnira staro bjelastvo kao neobjelastvo?! Analogija je gotovo potpuna, samo sto kod starijeh bjelasa nije bilo narodnjaka dr Stanica koji sve borce za suverenost Crne Gore i za samobitnost Crnogoraca naziva pascadima koje je nuzdevito drzati svezane, na lancu.

LSCG demantutje NS

Jos vise je neistinita tvrdnja NS da je (bivsi) LSCG izvorna crnogorska stranka, jer je LSCG javno saopstavao: “LSCG se nikada nije vezivao za bilo koji politicki projekt koji ima tradiciju u Crnoj Gori. Nebrojeno puta smo isticali da nijesmo stranka crnogorskog kontinuiteta, buduci da utemeljenje za svoje djelovanje nalazimo u evropskoj gradjansksoj misli, a ne u Crnoj Gori nametnutim podjelama na zelenase i bjelase”.

Kraj

[Ćipur]

18. januara 1907.

Knjaževina Crna Gora donijela je Zakon o izboru narodnih poslanika.

[Ćipur]

Komedija mentaliteta


Nikšić - Predstava "Đetići u parlamentu" po tekstu Milana Tomića, poznatijeg kao Nikac od Rovina, koji je ovaj tekst napisao 1911. godine adaptirao je i režirao Slobodan Milatović, biće premijerno izvedena na "Sceni 213" Nikšićkog pozorišta, petog februara u 20 sati. Muziku je uradio Rambo Amadeus, scenografiju Boško Raičević, a producent je Zorica Zeković.
- Ovo je treća premijera Nikšićkog pozorišta za nepunih pola godine, a četvrta u našoj produkciji, ako se uzme u obzir obnovljena dječja predstava "Kuda ide Nova godina". Slobodan Milatović je prvu verziju ove predstave radio 1992. godine u okviru DODEST-a i tada je vizionarski predvidio politička zbivanja u Crnoj Gori u narednih deset godina - rekao je Zoran Bulajić, direktor Nikšićkog pozorišta, na konferenciji za novinare održanoj juče povodom premijere.
Kako je rekao Bulajić svi protagonisti su Nikšićani i ovo je pravi način da se pozorište zahvali onima koji su doprinijeli obnavljanju pozorišnog života.
- Dok je prva verzija bila uglavnom bazirana na tekstu, ova je dorađivana i bazirana na mentalitetu. Nijesmo radili predstavu sa tezom, već smo se više bavili formom. Takođe nam nije ni bio cilj da se bavimo prepoznavanjem ljudi i događaja - istakao je Slobodan Milatović.
Na konferenciji predstavili su se i glumci koji su rekli da sa nestrpljenjem očekuju predstavu kojoj prognoziraju dug život i dobru gledanost, a među njima su Boban Čvorović, Ćićo Vulanović, Momo Pićurić, Vejo Kasalica, Mića Kaljević, Vojo Krivokapić i Sreto Mitrović.
Nikšićko pozorište je u sezoni 2007/08. imalo tri premijere: "Iz X u X", koja je imala deset izvođenja, učestvovanje na dva festivala i dobila poziv da učestvuje na festivalu u Peskari, u aprilu. "Srčana kap" je premijerno izvedena petog decembra i učestvovaće na Slavija festu u Beogradu, koji se održava od devetog do 16. marta.

S. M.

[Ćipur]

Gostovanja Nikšićkog pozorišta


Đetići u parlamentu


NIKŠIĆ - Nikšićko pozorište sa predstavom "Đetići u parlamentu", po tekstu Nikca od Rovina, i režiji Slobodana Milatovića u martu će imati nekoliko gostovanja u Crnoj Gori. Kako su najavili iz Nikšićkog pozorišta prvo gostovanje je u Centru za kulturu u Danilovgradu 12. marta, zatim u Centru za kulturu u Pljevljima 19. marta, u Centru za kulturu na Žabljaku 20.03, u Centru za kulturu u Plužinama 26.03. i u Centru za kulturu u Baru 28.03, sve predstave počinju u 20 časova.
Muziku za predstavu potpisuje Rambo Amadeus, a scenografiju Boško Raičević. U predstavi igraju Boban Čvorović koji igra Sekulu Drljevića, Ćićo Vulanović igra Đura Drecuna, Velizar Kasalica kao Antonije Šundić, Momo Pićurić igra Krsta Tokova, Mića Kaljević kao Mitar Miličković, Vojo Krivokapić u ulozi Obrena Rnjeza i Sreto Mitrović kao Milo Dožić.
Predstava je premijerno izvedena 5. februara i do sada je imala šest izvođenja.


S. K.

[Ćipur]

„Đetić u parlamentu”

U KOTORU PREDSTAVA U REŽIJI SLOBODANA MILATOVIĆA

Podgorica - Predstava “Đetić u parlamentu” po tekstu Nikca od Rovina, a u režiji Slobodana Milatovća, biće izvedena večeras u Velikoj sali Kulturnog centra u Kotoru, u 20 sati, a u okviru manifestacije ”Trg od pozorišta”.
Pored režije, Milatović potpisuje i adaptaciju teksta, a u predstavi uloge tumače Boban Čvorović, Ćićo Vulanović, Velizar Kasalica, Momo Pićurić, Mića Kaljević, Vojo Koprivica i Sreto Mitrović.
Za sjutra organizatori manifestacije najavljuju promociju nove knjige Balše Brkovića “Berlinski krug” u kotorskoj Gradskoj biblioteci i čitaonici u 19 časova.

D.T.


http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=287981

[Ćipur]

16. decembra 1905.

Na Cetinju su se okupili poslanici prve Narodne skupštine Crne Gore. Pošto je Zetski dom bio u rekonstrukciji Skupština je održana u sali Ministarstva vojnog, a na njoj se razgovaralo stanju u narodu, o prilikama u zemlji, kako vršiti izbor narodnih poslanika i slično.

27. novembra 1905.

Obavljeni su prvi izbori u Crnoj Gori. S obzirom na to da Crna Gora nije imala razrađene ideološke i političke programe, izborna kampanja nije imala karakter političke borbe. U okviru svoje plemenske zajednice "narod je birao svoje poslanike za gospodarevu skupštinu", a izbori su bili javni.

[Ćipur]

[FORMICA]

Ćipure legendo

[Ćipur]

[FORMICA]

Još jednom Ćipure legendo. Zamisli štobi značilo danas pokazati ove snimke narodu Crne Gore. Što misliš kakvi bi bili rezultati izbora. Čudo što čini ovaj internet. A viđe li EMila (sjećam se takvih grafita po gradu)

[Ćipur]

Milutin Tomić: Đetići u parlamentu

[Boyanna]

Da ne bih sad otvarala novu temu, ajde ovdje da pitam.. Da li neko od vas moze da mi da informaciju kako se zvao prvi crnogorski Popecitelj inostranih dijela (ili poslova, kako hocete)? Hvala unaprijed.

[Hari Krisna]

Stanko Radonjić (1879-1889)
Gavro Vuković (1889-1905)
Lazar Mijušković (1905-1906)
Marko Radulović (1906-1907)
Andrija Radović (1907)
Lazar Tomanović (1907-1911)
Dušan Gregović (1911-1912)
Mitar Martinović (1912-1913)
Petar Plamenac (1913-1915)
Janko Vukotić (1915), Lazar Mijušković (1915-1916), Andrija Radović (1916-1917), Milutin Tomanović (1917), Evgenije Popović (1917-1919) i Jovan S. Plamenac (1919-1921).

[Boyanna]

Hvala puno!

[Ćipur]

KOMENTAR ISTORIČARA

Evo kako je istoričar Nikola P. Škerović, u svojoj značajnoj knjizi „Crna Gora na osvitku 20. veka", ocenio prilike koje su vladale u prvom crnogorskom Parlamentu.

... Pri takvom stanju duhova uzbuđenih nizom događaja, društvenih poduhvata i radnja, borbenih kolektivnih istupa, protesta i procesa sastala se 18. oktobra 1906. g. crnogorska Narodna skupština. To je prva po jednom oktroisanom zakonu o izboru narodnih poslanika izabrana od naroda zakonodavna skupština. NJen politički lik nije bio, niti je u danim okolnostima mogao biti jasan i određen. Na izbore su išli pojedinci i grupice bez ikakvog poznatog i sistematski određenog programa, bilo političkog, bilo ekonomskog ili kulturno-prosvjetnog. Grupice koje su se mogle nazirati prije izbora i koje su bile povezane više sticajem okolnosti, ličnim interesima, porodičnim vezama, zajedničkim učešćem u vlasti našle su se i poslije izbora u istom odnosu i položaju. Tek sada, našavši se u Narodnoj skupštini, nastaje bliže orijentisanje i traženje dodira i eventualnih veza na jednom određenijem programskom polju rada. Prije izbora zapažene su slabo oformljene grupe, ili bolje rečeno koterije, ličnosti koje su činile "prvu ustavnu vladu" i najbliži joj krug saradnika; grupa "starih" i njen najbliži krug saradnika, koji su s proglasom Ustava izgubili vlast i s vlašću povezane beneficije, te zbog toga zauzeli stav nezadovoljnih opozicionara prema knjazu lično, dok je jedan dio tih "starih" ostao u prisnom odnosu s dvorom i u milosti kod knjaza; treću grupu činili bi mladi školovani ljudi, odmjereni, iako nezadovoljni sa stanjem u zemlji, sa najviše demokratskih, programskih obojenih političkih načela. Ali se ni kod jedne od tih grupa ne može govoriti o jedinstvenoj programski povezanoj cjelini. Zajedničko su sve te grupacije imale to što su ih činili državni činovnici: sudije, prosvjetni radnici, administrativci, ljekari i drugi stručnjaci - pojedinci. Svaki od njih je imao i uži ili širi krug najčešće bratstvenički i plemenski povezanih prijatelja. Uopšte, Narodna skupština je prvih dana svoga sastanka i rada predstavljala skup pojedinaca politički-programski nepovezanih, sa tek ovdje-ondje, u dvoje-troje, ideološki bliskih ljudi. Jedino što se prvih dana moglo primijetiti, to je bilo opoziciono raspoloženje prema vladi većine narodnih poslanika. Inače su se vršila ispitivanja, upoznavanja i približavanja stavova. Mlađi intelektualci, s malim izuzetkom, ubrzo su se našli na skupu sa sve više ispoljenom željom za čvršću povezanost, koja bi bila obezbijeđena jednim oformljenim programom. To je za dalji razvoj ustavnog života i političkih događaja u Crnoj Gori jedna od najvažnijih pojava. To će se lako razumjeti kad se uzme u obzir da su do sastanka Narodne skupštine 1906. g. sav društveni život i državna organizacija počivali na plemenskoj osnovi. Izborne jedinice poklapale su se, sem ono šest varoši izbornih jedinica, sa plemenskim ili djelovima plemenskih zajednica. Narodni poslanici bili su u ogromnoj većini predstavnici plemena, govorili u ime plemena, zastupali interese, moralne i materijalne, svoga plemena. I sada u Narodnoj skupštini jasno su izbile tendencije za vanplemensku ili nadplemensku organizaciju. To je bilo novo u životu crnogorskog plemenskog društva. Do sada je postojala jedina nadplemenska moć, moć knjaza - gospodara, koji je držao svu vlast u svojim rukama. A sa okupljanjem plemenskih predstavnika u Narodnu skupštinu, među njima se, u samom početku, pojavljuje težnja za organizaciju druge, vanplemenske, opštenarodne moći, kao protivteže onoj jedinstvenoj i apsolutnoj gospodarevoj moći. To je nagovještavalo radikalan prelom u političkom životu crnogorskih državljana. Ustavna odredba (čl. 60), da "Svaki narodni poslanik predstavlja cio narod, a ne samo one, koji su ga birali", nesumnjivo je povoljno uticala na težnju za opštu, vanplemensku političku organizaciju. Te organizacione tendencije mlađih školovanih narodnih poslanika nijesu mogle ostati nezapažene od knjaza Nikole. Knjaz Nikola je jasno osjetio da s te strane može najozbiljnije biti ugrožena njegova neograničena vlast. On je zarana preduzimao korake da spriječi ili bar oslabi te tendencije.
Grupu oko koje se u Narodnoj skupštini stvara krug poslanika spremnih da pristupe zajedničkoj političkoj organizaciji, činili su Mitar Đurović, Mihailo Ivanović, Milosav Raičević, Mitar Vukčević, Marko Radulović, Gavrilo Cerović, Ljubomir Bakić, Spasoje Piletić, i još neki, među njima i neki neškolovani inteligentni ljudi iz naroda. Ovoj grupi prilaze i oni "stari", koji su zauzeli opozicioni i osvetnički stav prema knjazu, a koji stvarno ideološki nijesu imali nikakve veze s demokratski raspoloženom grupom intelektualaca. Nešto politička neiskusnost, nešto politički oportunizam, rodbinske i druge veze učinile su da "stari" budu dovoljno lako primljeni za saradnike i prijatelje. Okolnost da je najistaknutije stare, prije ustavne saradnike knjaza Nikole narod izabrao na slobodnim izborima za narodne poslanike olakšala je ovo nimalo politički mudro miješanje i saradnju mladih demokratskih elemenata sa zastarelim saradnicima knjaza Nikole, koji su, u svoje vrijeme, odvraćali knjaza od davanja ustava. Knjaz je to shvatio kao lično naneseni mu udarac.


http://web.archive.org/web/200708141...rticle-22.html