Stvarnost/Folirancija/Slika o sebi, slika drugima...

[odli]

Iz knjige Don Miguela Ruiza, "Glas znanja"
(moze da se skine sa neta)

Stvarna je tragedija započela kada sam postao tinejdžer, jer sada više nije riječ samo o tome da nisam dobar za druge ljude, nego više nisam bio dobar ni za sebe. Posljedica je odbacivanje samoga sebe. Pokušao sam samome sebi dokazati da sam vrijedan poštovanja i jako sam se trudio dobiti sve petice u školi. Jako sam se trudio biti najboljim sportašem, najboljim šahistom, najboljim u svemu. U početku sam to činio kako bih ostavio utisak na oca i stariju braću, a kasnije kako bih ostavio utisak na samoga sebe. Tada više nisam bio pravi ja. Izgubio sam svoj integritet i izvornost, jer više nisam donosio odluke na temelju onoga što je za mene dobro. Bilo mi je važnije zadovoljiti tuđa stajališta.
Kad sam završio osnovnu školu i krenuo u srednju, rekli su mi: »Više nisi dijete; ne možeš se ponašati poput djeteta. Sada se moraš ponašati drugačije.« Uvijek sam se iznova trudio zadovoljiti druge ljude pretvarajući se da sam ono što su od mene željeli. Počeo sam tražiti mišljenja od sviju oko sebe. Kako izgledam? Sto misliš o meni? Jesam li to dobro napravio? Tražio sam potporu, tražio sam nekoga tko će mi reći: »Miguel, jako si dobar.« A ako sam se družio s osobom koja bi mi govorila da sam jako dobar, toj je osobi bilo jako lako manipulirati mojim životom, jer mi je bilo prijeko potrebno njezino priznanje. Bio mi je potreban netko tko bi mi govorio da sam inteligentan, prekrasan, da sam pobjednik.
Nisam mogao podnijeti da budem sam sa sobom. Kada sam bio sam, sebe sam smatrao gubitnikom i oštro sam se osuđivao. Kad god nisam bio onakav kakav bih trebao biti u skladu s mojom pričom, osuđivao bih
samoga sebe i smatrao se krivim. Tada bih se počeo koristiti svime što bi mi došlo pod ruku kako bih se kaznio.
Bio sam sklon uspoređivati se s drugim ljudima. »Oni su bolji od mene. Ne, još su gori.« Od toga sam se osjećao malo bolje, ali tada bih se pogledao u zrcalo - jao! Nije mi se sviđalo ono što sam vidio.
Odbacivao sam samoga sebe. Dakako da se nisam volio. No, pretvarao sam se da se volim. Uz malo vježbe, čak sam počeo i vjerovati u ono što sam glumio.
Kasnije, kad sam se uistinu pokušao dokazati u društvu, postao sam liječnik. Jesam li zbog toga konačno postao pobjednikom? Ne, dakako da nisam. Postoje kardiolozi, neurolozi, kirurzi. Tada sam postao kirurg, ali još nisam bio dovoljno dobar i u skladu s vlastitom pričom.


Imao sam sliku o sebi u koju sam vjerovao kad god sam bio sam, a drugim sam ljudima projicirao različite slike, ovisno o tome što sam želio da povjeruju o meni.
Pokušavajući projicirati te slike, morao sam ih i braniti. Morao sam postati jako inteligentan već samo zbog toga da bih prikrio sve svoje laži!
Nastavio sam se pretvarati da sam u skladu sa svim svojim slikama i nakon dugih godina prakse postao sam izvrsnim glumcem. Ako bi mi se slomilo srce, rekao bih samome sebi: »Ne boli me. Nije mi stalo.« Lagao sam.Pretvarao sam se. Za svoju sam glumu gotovo mogao dobiti Oscara!
Kakav lik, kakva tragedija!


I mogao bih reći da je drama moga života započela kad sam se složio da uistinu nisam dovoljno dobar - kad sam čuo da mi učitelji, obitelj i televizija govore: »Miguel, moraš biti ovakav«, ali nisam bio takav.
Tražio sam priznanje, prihvaćanje, ljubav - ne znajući da je to samo priča. Tragao sam za savršenstvom i jako mi je zanimljivo bilo što fraza »Pa nisam savršen« postaje najveći izgovor kojim se ljudi služe kako bi opravdali svoje postupke. Kad god pogriješe i moraju obraniti svoju sliku, kažu: »Ja sam samo čovjek, nisam savršen. Jedino je Bog savršen.« Takve su rečenice postale i moj najveći izgovor za svaku pogrešku. »Pa dobro,nitko nije savršen.« Izvrsno opravdanje.

Bog je savršen i on je sve stvorio. Ako uistinu vjerujem u savršenstvo onoga što je Bog stvorio, tada smatram da je sve savršeno ili da ni Bog nije savršen.
Volim i poštujem sve što je stvorio. Kako mogu reći: »Bože, ti si stvorio milijarde ljudi, ali oni nisu savršeni«? Kažem li da ja ili vi nismo savršeni, to je, s moga stajališta, najveća uvreda Bogu. Ne uočavamo li savršenstvo, to je zato što nam je pozornost usmjerena na laži, na sliku savršenstva koju nikada ne možemo ostvariti. I koliko nas odustane od pokušaja postizanja savršenstva, ali niti to ne činimo poput ratnika.
Jednostavno prihvaćamo da nismo uspjeli, da nikada nećemo uspjeti i zbog toga okrivljujemo sve oko sebe.
»Nisam uspio zato što mi nitko nije pomogao - nisam uspio zbog ovoga ili onoga.« Izgovora ima na stotine, ali u današnje vrijeme samoosuđivanje je gore nego ikada prije. Postojalo je i dok smo još pokušavali biti savršeni,ali kad smo odustali, postalo je strašno. Kad smo odustali, pokušali smo prikriti vlastite frustracije govoreći:
»Dobro se osjećam. Upravo ovako želim živjeti«, ali znamo da smo doživjeli neuspjeh i od samih sebe ne možemo sakriti ono što vjerujemo.
Dakako, neuspjeh doživimo svaki put kad pokušamo postati onakvima kakvi nismo. Teško je biti nešto što nismo, pretvarati se da jesmo ono što nismo.

Stavila sam na filozofiju, jer mi se cini kao filozofsko pitanje..

Mnogi ljudi misle za sebe da su sjajni, savrseni i inteligentni.
Mnogi od tih koji imaju o sebi visoko misljenje, imaju potrebu da tu sliku o sebi potkrepljuju i odrzavaju nekako.
(ocigledan primer javnih licnosti,'zvijezda', politicara...a zapravo je svako od nas, javna licnost..)

E sad, moje pitanje za filozofiranje, a koje bi da se koncentrise na ovo u textu boldovano, jest, da li slika o sebi kao sjajnom liku, moze da tolerise, maske, lazi i folirancije?

Ima li zaista savrsen i sjajan lik ikada potrebu da se folira, raznim ljudima na razne nacine, ili to znaci, da ipak nije tako siguran u svoje savrsenstvo!?
Jer, foliranje znaci, prikazivanje sebe u nepravom, nepotpunom, svjetlu.

Autor kaze, projicirao je razlicite slike o sebi razlicitim ljudima, zavisno od toga sto je zelio da oni o njemu povjeruju.. znaci, folirao im se, i time ih, svjesno ili nesvjesno, tjerao od (pravoga) sebe.

A moze li bilo ko, ko ima potrebu da se nekome/nekako folira, reci da je istinski zadovoljan sobom?
Ili se prikriva, jer se plasi, da ga druga osoba nece prihvatiti i voljeti ako mu zaviri ispod maske? ili cak da ce ga povrijediti, sto mu dodje na isto..

Filozofsko pitanje bi bilo, moze li neko za sebe misliti da je ok, ako ima potrebu, za maskama i foliranjima?... (tako tipicna situacija..)

Jos jedno filozofsko pitanje, da li se covjek zapravo folira da bi bio prihvacen, ili odbijen!?

Don Miguel kaze, da ako mu je neko pricao da je sjajan i dobar, takva osoba je mogla da manipulise njegovim zivotom. ...u tom periodu zivota, jos je igrao igru maski, pa je moje pitanje, moze li se maskama ikada dobiti iskrena prava ljubav, ili samo, folirancija back...

itd..nastavite, filozofi, kasno je pa odoh na spavanje

[MeDo_JE]

Savrshenstva ne postoje to je valjda svima jasno... A i kad bi postojala sigurno ne bi mogla da idu u istoj rechenici sa foliranjem...

Foliranjem se svakako mozhe postici da drugi imaju odlichno mishljenje o tebi, chak i da te neko voli iako te ne poznaje onakvim kakav si, bar takvih primjera ne fali... Samo shto mislim da osoba koja folira nikad ne mozhe imati taj osjecaj prema nekom drugom, samim foliranjem ona jasno pokazuje da voli samo sebe i da joj ostali nijesu bitni...

Normalno ne treba biti ni sa svakim potpuno otvoren, to bi vec bila naivnost... U danashnje vrijeme ljudi su srecni ako imaju par osoba, izuzev porodice, sa kojima mogu biti potpuno otvoreni... Da li to znachi da ima mnogo "loshih" ljudi ili da se ovi "dobri" boje otvoriti, ne bih znao reci, al se nadam da je ovo drugo...

[Čika Džo]

Stavila sam na filozofiju, jer mi se cini kao filozofsko pitanje..

E sad, moje pitanje za filozofiranje, a koje bi da se koncentrise na ovo u textu boldovano, jest, da li slika o sebi kao sjajnom liku, moze da tolerise, maske, lazi i folirancije?

Filozofsko pitanje bi bilo, moze li neko za sebe misliti da je ok, ako ima potrebu, za maskama i foliranjima?... (tako tipicna situacija..)

Jos jedno filozofsko pitanje, da li se covjek zapravo folira da bi bio prihvacen, ili odbijen!?

itd..nastavite, filozofi, kasno je pa odoh na spavanje

Ja nešto ne volim da pričam o ovim pseudointelektualnim temama,ali bih htio da skrenem pažnju na nešto što mi zapade za oko.Ama baš nijedno od ovih pitanja nije filosofsko.
Niti išta od ovih 'postavki' ima veze sa filosofijom.
Izvinjavam se što obraćam pažnju na to,ali odavno nisam vidio post koji je više sadržao riječ 'filosofija',a manje imao veze sa njom.
Filozofska pitanja se malo drugačije struktuiraju i imaju mnogo više veze sa logikom.
Šteta što se kod nas filozofiranjem smatra razgovor koji sadrži barem tri strane riječi,i to na bilo koju temu,a da je duži od 5 minuta.
Što bi rekao Nikolaidis (parafraza) : 'Jedino na ovim prostorima,kad probaš da objasniš nekome nešto na odgovarajući način,on te prekida imperativom : 'Ne filozofiraj,časti ti.''
I još jedno izvinjenje,stvarno nije ništa lično.

[odli]

Ja nešto ne volim da pričam o ovim pseudointelektualnim temama,ali bih htio da skrenem pažnju na nešto što mi zapade za oko.Ama baš nijedno od ovih pitanja nije filosofsko.
Niti išta od ovih 'postavki' ima veze sa filosofijom.
Izvinjavam se što obraćam pažnju na to,ali odavno nisam vidio post koji je više sadržao riječ 'filosofija',a manje imao veze sa njom.
Filozofska pitanja se malo drugačije struktuiraju i imaju mnogo više veze sa logikom.
Šteta što se kod nas filozofiranjem smatra razgovor koji sadrži barem tri strane riječi,i to na bilo koju temu,a da je duži od 5 minuta.
Što bi rekao Nikolaidis (parafraza) : 'Jedino na ovim prostorima,kad probaš da objasniš nekome nešto na odgovarajući način,on te prekida imperativom : 'Ne filozofiraj,časti ti.''
I još jedno izvinjenje,stvarno nije ništa lično.

Nema problema Cika Dzo, ne shvatam licno, naravno, ali mislim da si ti ovdje malo vise "filozofirao" nego sto je meni bila namjera u gornjem postu mom.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Filozofija

Filozofija se može definisati kao pokušaj razumjevanja misterija egzistencije i stvarnosti. Također, filozofija pokušava razumjeti prirodu istine i znanja ali i pronaći osnovne ljudske vrijednosti u životu. Odnos između ljudskog društva i prirode je isto bitan dio filozofije koja pokušava iskoristiti ljudsku sklonost ka čuđenju, zanimanju i želji za razumjevanjem, kako bi se došlo do bitnog, kako bi se došlo do istine.
Dakle, filozofija je proces analiziranja, kritiziranja, interpretacije i špekuliranja.
Filozofija počinje od riječi fila i sofija, što bukvalno znači ljubav prema znanju ili mudrosti. Ona pokušava spoznati istinu i svijet.

Po ovoj definiciji, moje su rijeci gore sasvim na mjestu Ali nije bitna definicija filozofije, kao sustina ovoga o cemu sam htela da pricamo:

Jos jedno filozofsko pitanje, da li se covjek zapravo folira da bi bio prihvacen, ili odbijen!?

To je sustina, po meni! Da li foliranti toliko lose misle o sebi i toliko sebe odbacuju, da se sluze maskama da bi od (pravog) sebe odbili i druge!!? :o

Savrshenstva ne postoje to je valjda svima jasno... A i kad bi postojala sigurno ne bi mogla da idu u istoj rechenici sa foliranjem...

Foliranjem se svakako mozhe postici da drugi imaju odlichno mishljenje o tebi, chak i da te neko voli iako te ne poznaje onakvim kakav si, bar takvih primjera ne fali... Samo shto mislim da osoba koja folira nikad ne mozhe imati taj osjecaj prema nekom drugom, samim foliranjem ona jasno pokazuje da voli samo sebe i da joj ostali nijesu bitni...

Normalno ne treba biti ni sa svakim potpuno otvoren, to bi vec bila naivnost... U danashnje vrijeme ljudi su srecni ako imaju par osoba, izuzev porodice, sa kojima mogu biti potpuno otvoreni... Da li to znachi da ima mnogo "loshih" ljudi ili da se ovi "dobri" boje otvoriti, ne bih znao reci, al se nadam da je ovo drugo...

I ja mislim da je drugi slucaj u pitanju, da su vecina ljudi dobrice, koji se plase otvoriti da ne bi bili povrijedjeni
Taj fenomen postoji, po meni, ne zato sto su ljudi losi, nego zato sto je los sistem vrijednosti u drustvu, kome oni misle da moraju da se prilagode kako bi u tom drustvu opstali.. a zapravo, svi misle lose o takvom sistemu drustvenih vrijednosti (ili vecina), pa mi je zagonetka, zasto mu se ne suprotstavljaju, nego prilagodjavaju na svoju stetu?!? :eek:

[MeDo_JE]

I ja mislim da je drugi slucaj u pitanju, da su vecina ljudi dobrice, koji se plase otvoriti da ne bi bili povrijedjeni
Taj fenomen postoji, po meni, ne zato sto su ljudi losi, nego zato sto je los sistem vrijednosti u drustvu, kome oni misle da moraju da se prilagode kako bi u tom drustvu opstali.. a zapravo, svi misle lose o takvom sistemu drustvenih vrijednosti (ili vecina), pa mi je zagonetka, zasto mu se ne suprotstavljaju, nego prilagodjavaju na svoju stetu?!? :eek:

Slazhem se, mada sistem vrijednosti su sami ljudi nametnuli, a da bi on bio nametnut potrebna je vecina... Neki "neiskvareni", kad se susretnu sa sistemom mu se prilagode da bi opstali, ali skoro jednak dio mu se prikloni jer im se na prvi pogled dopadnu ta povrshna gledishta, jeftina zabava, izmishljena slika koju stvaraju o sebi... Predaju se jer u sistemu ih neko smatra vecim, vazhnijim, boljim, nije ih briga shto je to lazhno i shto su zapravo pioni, oni imaju dovoljno da hrane svoj ego i vishe im ne treba...

Na ovo zadnje pitanje najvjerovatniji odgovor je da pojedinachno niko ne o$eca da ima dovoljnu snagu da neshto promijeni, borba sa nekim ko ne zheli da te slusha je uzaludna... Jedini nachin da se promijeni sadashnji sistem vrijednosti je da neko "iskvaren", okupi "neiskvarene" (zbog nekog svog dobitka naravno, ne zbog dobre namjere), i tako utichu na veci broj ljudi... Bolje na kraju da ima par trulih jabuka, pa neka uzhivaju cijeli zhivot, nego da su sve trule il pred truljenjem...

[odli]

Neki "neiskvareni", kad se susretnu sa sistemom mu se prilagode da bi opstali, ali skoro jednak dio mu se prikloni jer im se na prvi pogled dopadnu ta povrshna gledishta, jeftina zabava, izmishljena slika koju stvaraju o sebi... Predaju se jer u sistemu ih neko smatra vecim, vazhnijim, boljim, nije ih briga shto je to lazhno i shto su zapravo pioni, oni imaju dovoljno da hrane svoj ego i vishe im ne treba...

Da, da, ali o tome tekst i prica, da ljudi koji tako rade, "zaboravljaju" sebe, znaci ne cijene prave sebe bas mnogo?!

Na ovo zadnje pitanje najvjerovatniji odgovor je da pojedinachno niko ne o$eca da ima dovoljnu snagu da neshto promijeni, borba sa nekim ko ne zheli da te slusha je uzaludna... Jedini nachin da se promijeni sadashnji sistem vrijednosti je da neko "iskvaren", okupi "neiskvarene" (zbog nekog svog dobitka naravno, ne zbog dobre namjere), i tako utichu na veci broj ljudi... Bolje na kraju da ima par trulih jabuka, pa neka uzhivaju cijeli zhivot, nego da su sve trule il pred truljenjem...

Slazem se da jedan 'neiskvaren' tesko ima dovoljno snage da promeni celo drustvo, ali recimo, kada bi se vise neiskvarenih udruzilo, onda bi vec moga revolucija da uspe.

Ili ti mislis da moze uspeti samo ako ih 'kvaran' okupi, jer se 'dobri' plase udruziti, kao da se svaki od njih, plasi suprotstvaiti sistemu?... zar ne bi morao sistem da ustukne ipak, barem malo, pod pritiskom vise 'dobrih', koji bi vikali 'Dosta nam je svega'?

[Interpol]

Nema problema Cika Dzo, ne shvatam licno, naravno, ali mislim da si ti ovdje malo vise "filozofirao" nego sto je meni bila namjera u gornjem postu mom.


Po ovoj definiciji, moje su rijeci gore sasvim na mjestu Ali nije bitna definicija filozofije, kao sustina ovoga o cemu sam htela da pricamo:

Ako tako pise na Wikipediu, onda nista bez ti se Cika Dzo izvini. Jer ako foliranje nije filozofska tema, ne znam sto jeste!

:hammer:

[Čika Džo]

Nema problema Cika Dzo, ne shvatam licno, naravno, ali mislim da si ti ovdje malo vise "filozofirao" nego sto je meni bila namjera u gornjem postu mom.

Nisam ja govorio protiv filozofiranja,već protiv onoga što se u svakodnevnom životu smatra filozofiranjem,i nedostojno se tako naziva.
Mislio da ukažem na ovo : da nije svaka priča filozofiranje,samo zato što treba reći više od 13 riječi.
Filosofska pitanja se konstituišu na drugačiji način (odgovaraš na filosofsko Šta?,Kako? i Zašto?,konstituišeš problem,objašnjavaš misaonu metodu,razlažeš problem,itd.)
Filosofsko pitanje bez filosofskog odgovora nije filosofsko pitanje.

Po ovoj definiciji, moje su rijeci gore sasvim na mjestu Ali nije bitna definicija filozofije, kao sustina ovoga o cemu sam htela da pricamo:

Nije svako preispitivanje filosofsko,nije svako pitanje filosofsko.Pretpostavljam da je to očigledno.Definicija je dobra,ali mislim da je nisi shvatila na pravi način,uz dužno poštovanje.
Svaki put kad upotrijebiš tu riječ - 'filozofiranje' za temu koja ni na koji način ne preispituje stvari filosofski adekvatno,na drugom kraju svijeta umre neka dostojna ideja koja se mogla tako nazvati. Razmišljaj tako.
Sad zato što sam drugi put zatorokao offtopic,da krenem malo i na temu,osjećam da sam dužan.

Taj fenomen postoji, po meni, ne zato sto su ljudi losi, nego zato sto je los sistem vrijednosti u drustvu, kome oni misle da moraju da se prilagode kako bi u tom drustvu opstali.. a zapravo, svi misle lose o takvom sistemu drustvenih vrijednosti (ili vecina), pa mi je zagonetka, zasto mu se ne suprotstavljaju, nego prilagodjavaju na svoju stetu?!? :eek:

Društveni sistem kao sistem je takav da primorava ljude da se prilagođavaju.Moraju,jer egzistencija zavisi od društvenog sistema.Postojanje jedne krajnosti ljudi u društvenom sistemu uslovljava postojanje druge krajnosti ljudi u društvenom sistemu,kroz socijalnu interakciju.I ne samo to,postoje ekonomski,materijalni razlozi kruženja osobina i navika u društvu.Svaki društveni sloj ili klaster uslovljava postojanje jedne ili više određenih osobina.Više takvih osobina sačinjava 'masku'.
Postoji više tipova 'maski',takođe.U neku ruku,svaka promjena ponašanja onda se može smatrati stavljanjem nove maske,ako ćemo da koristimo kriterijume koje navodi Don Miguel Ruiz.
A to onda stavlja i 'nas' u isti koš sa 'njima',jer se svi prilagođavamo raznim grupama u društvu,u zavisnosti od kretanja u kome smo skoro uvijek.
Nijedno prilagođavanje nikad nije na štetu.Ljudi se uvijek prilagođavaju radi koristi.Posljedice prilagođavanja mogu da nanesu štetu,ali to je druga priča.
U biti ovog tvog pitanja je preispitivanje nekog vida bježanja od sebe,pretpostavljam.Onog početnog,neiskvarenog sebe.Ali taj 'neiskvareni' ti je neodrživ,i on bi morao biti perpetuum mobile ličnosti.Morao bi da proizvede više energije nego što je potroši na druge i na samoodržanje,što je u današnjim uslovima nemoguće.
I još nešto bih rekao.
Ljudi,sami po sebi,nisu loši ili dobri.Takve pretpostavke su pogrešne i opasne.

[odli]

@Cika Dzo, mogli bismo jos detaljisati o filozofiranju, ali mislim da sam sasvim dobro to postavila, i htjela sam i da se prica razvija ovako kako se i pocela razvijati sa Medojem, i ti si je takodje super usmjerio...znaci super sam zadovoljna.. ajmo dalje, hehe...

Društveni sistem kao sistem je takav da primorava ljude da se prilagođavaju.Moraju,jer egzistencija zavisi od društvenog sistema.Postojanje jedne krajnosti ljudi u društvenom sistemu uslovljava postojanje druge krajnosti ljudi u društvenom sistemu,kroz socijalnu interakciju.I ne samo to,postoje ekonomski,materijalni razlozi kruženja osobina i navika u društvu.Svaki društveni sloj ili klaster uslovljava postojanje jedne ili više određenih osobina.Više takvih osobina sačinjava 'masku'.

To je status quo, i to je tako u statusu quo.
A sta je sa revolucijama? Nije li svaki napredak poceo kao pobuna protiv ustaljenog sistema stvari?

Postoji više tipova 'maski',takođe.U neku ruku,svaka promjena ponašanja onda se može smatrati stavljanjem nove maske,ako ćemo da koristimo kriterijume koje navodi Don Miguel Ruiz.
A to onda stavlja i 'nas' u isti koš sa 'njima',jer se svi prilagođavamo raznim grupama u društvu,u zavisnosti od kretanja u kome smo skoro uvijek.
Nijedno prilagođavanje nikad nije na štetu.Ljudi se uvijek prilagođavaju radi koristi.Posljedice prilagođavanja mogu da nanesu štetu,ali to je druga priča.

Ne, ne mora promjena ponasanja obavezno biti maska, kapiras.
Stvar je u izvornom ponasanju, koje nasa savjest i srce mogu da potpisu; ponasanje koje nam je po savjesti a koje nam donosi srecu, to je izvorno; sa maskama uvijek imamo osecaj da nije sve ok, tu je razlika...

U biti ovog tvog pitanja je preispitivanje nekog vida bježanja od sebe,pretpostavljam.Onog početnog,neiskvarenog sebe.Ali taj 'neiskvareni' ti je neodrživ,i on bi morao biti perpetuum mobile ličnosti.Morao bi da proizvede više energije nego što je potroši na druge i na samoodržanje,što je u današnjim uslovima nemoguće.

E pa u tome je caka. Ustvari si rekao otprilike isto sto i Medoje, da u fejk drustvu, jednom 'neiskvarenom' je tesko da se odrzi; ali kada bi ih vise bilo takvih, odrzavali bi jedni druge, i imali snage da pokrenu 'fejkere' iznutra, da dobiju inspiraciju i snagu za anti-fejk

I još nešto bih rekao.
Ljudi,sami po sebi,nisu loši ili dobri.Takve pretpostavke su pogrešne i opasne.

Nije ni receno da su ljudi losi ili dobri sami po sebi, to se vidi u konacnici, kako je ispalo.
Po textu, a i po opstem osjecaju mislim, fejk je los jer ne vodi true rezultatima, i rezultati dobijeni foliranjem nikad nisu tako cvrsti i trajni kao ono sto covjek iz sveg srca iskreno radi...znaci, foliranje vodi klimavim rezultatima..(pa se ljudi pitaju zasto im se istorija ponavlja..)
Dobro je ono sto se uradi u dobroj namjeri, i ispadne trajno dobro...

(ok, ovo sam nabacala ideje u naznakama, daljnja razrada bi mogla da slijedi..

Pozz svima koji promisljaju!