MMF, Svetska banka

[Mojsije]

Ako ima ko kompetentan iz oblasti ekonomije da mi odgovori na pitanja:

Sta je MMF?
Sta je svetska banka?
Odakle se oni finasiraju pa imaju toliko hiljada milijardi da pozajmljuju drugim drzavama i preduzecima?


Ovo sto sam ja dosad proucavao u vezi njih mi je dosta sumnjivo, cini mi se da dosta uspjesno sprovode porobljavanje svijeta svojim kreditima i ostalim monetarnim sredstvima.

[hercules]

Će ti odgovorim doveče detaljnije a stignem doma

To su međunarodne finansijske institucije koje pomažu svjetske ekonomije. IMF konkretno je osnovan sa ciljem da promoviše međunarodnu monetarnu saradnju, međunarodnu trgovinu i da stabilizuju devizni kurs zemalja. Finansiraju se tako što su pojedine članice IMF-a preko svojih centralnih banaka uplatile određene sume novca u vidu SDR-a ili special demanding rights. Svaka zemlja ima definisanu kvotu po osnovu GPD, export importa i deviznih rezervi. Takođe IMF se može finansirati pozajmljivanjem na međunarodnom tržištu novca što do sad nije bio slučaj.
Svjetska banka ima sličnu ulogu a sredstva ima od uplaćenog kapitala, zaduživanja na tržištu i od naplaćenih kredita.

[box]

Clive Owen u filmu The International...obavezno pogledaj. Mislim da ce ti biti jasna, makar u idejnom smislu, neformalna moc koju ima jedna veca finansijska institucija. Jeste to film ali...slabo koji covjek ima toliko maste pa da svaki film bude cista fikcija.

Definicije o ulozi, strukturi, nacinu funkcionisanja i pribavljanja kapitala mozes naci googlanjem uz malo vise strpljenja.

Steta je sto svijet funkcionise mnogo vise na golom interesu nego na pozitivnim ljudskim osobinama. I interes je OK ako ne ugrozava nikoga ali prelomni momenat i definicija politicke moci je kada shvatis da tvoja pozicija ima veliki uticaj na druge ljude u smislu da je njihov interes podredjen tvojoj odluci. To je momenat spoznaje sopstvene moci i ako neko uspije da odoli tom primarnom nagonu vladanja (tj. izigravanja boga - "jer bog nije ON sam nego ono sto u glavama i srcu ljudi stoji"), moze se reci da je nadvisio sebe.

Sjajan film, malo vise akcije i pucnjave nego sto se meni svidja za ovu tematiku ali...film sa poentom.

[Milos111111]

Će ti odgovorim doveče detaljnije a stignem doma

SDR-a ili special demanding rights..

Special drawing rights
ne demanding

Pozdrav

[hercules]

Special drawing rights
ne demanding

Pozdrav

Zahvaljujem. Drawing je prigodnije nego demanding.
Zavisi kako u kojoj literaturi nađeš, pravilno je i jedno i drugo. Svakako misli se na specijalna prava povlačenja.
Pozdrav,

[Mojsije]

Će ti odgovorim doveče detaljnije a stignem doma

To su međunarodne finansijske institucije koje pomažu svjetske ekonomije. IMF konkretno je osnovan sa ciljem da promoviše međunarodnu monetarnu saradnju, međunarodnu trgovinu i da stabilizuju devizni kurs zemalja. Finansiraju se tako što su pojedine članice IMF-a preko svojih centralnih banaka uplatile određene sume novca u vidu SDR-a ili special demanding rights. Svaka zemlja ima definisanu kvotu po osnovu GPD, export importa i deviznih rezervi. Takođe IMF se može finansirati pozajmljivanjem na međunarodnom tržištu novca što do sad nije bio slučaj.
Svjetska banka ima sličnu ulogu a sredstva ima od uplaćenog kapitala, zaduživanja na tržištu i od naplaćenih kredita.

Sve to fino zvuci, ali mi se nesto ne cini da je to tako kao sto izgleda. Vise tu rade privatni interesi onih koji su zaduzeni za to nego sto stvarno zele da poboljsavaju stvari, kao i za sve globalne tvorevine.

[autodijagnostika]

Clive Owen u filmu The International...obavezno pogledaj. Mislim da ce ti biti jasna, makar u idejnom smislu, neformalna moc koju ima jedna veca finansijska institucija. Jeste to film ali...slabo koji covjek ima toliko maste pa da svaki film bude cista fikcija.

Definicije o ulozi, strukturi, nacinu funkcionisanja i pribavljanja kapitala mozes naci googlanjem uz malo vise strpljenja.

Steta je sto svijet funkcionise mnogo vise na golom interesu nego na pozitivnim ljudskim osobinama. I interes je OK ako ne ugrozava nikoga ali prelomni momenat i definicija politicke moci je kada shvatis da tvoja pozicija ima veliki uticaj na druge ljude u smislu da je njihov interes podredjen tvojoj odluci. To je momenat spoznaje sopstvene moci i ako neko uspije da odoli tom primarnom nagonu vladanja (tj. izigravanja boga - "jer bog nije ON sam nego ono sto u glavama i srcu ljudi stoji"), moze se reci da je nadvisio sebe.

Sjajan film, malo vise akcije i pucnjave nego sto se meni svidja za ovu tematiku ali...film sa poentom.

Ja sam taj film htio da pomenem na par mjesta i u vezi politike, korupcije i slicnih tema ali sam se bojao da ce me odma optuzit da se radi o nekakvim teorijama zavjera.
Film je odlican i vjerovatno ima velike slicnosti u realnosti.

[Mojsije]

ja bih se usudio da povezem mmf sa zavjerama, pa neka me sad optuzuju koliko god oce

[starwalker]

ja bih se usudio da povezem mmf sa zavjerama, pa neka me sad optuzuju koliko god oce

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom Sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke odlučio je 2002. godine, nakon suspenzije zbog prethodno javno izrečenog blagog neslaganja s američkim konceptom globalizacije, progovoriti kako megamoćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond (MMF) u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno uništavaju gospodarsku osnovicu te izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta kojima "pomažu".

Svjetska banka vladi dotične zemlje uručuje tipizirani program gospodarske "reforme", koji u zacrtanoj strategiji "pomoći" sadrži četiri obavezna koraka.

I. Prvi korak – privatizacija
Prvo što vlada zemlje-dužnika treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća
koja obavljaju transfer roba i usluga te čine kralježnicu privrede svake zemlje (proizvodnja, transport i distribucija plina, proizvodnja nafte i naftnih derivata, rudarstvo, telekomunikacije, elektroprivreda, željeznica, vodoprivreda i vodoopskrba, velike banke i osiguravateljske kuće itd.).
Umjesto da se argumentirano usprotive tom imperativnom zahtjevu za brzopletom i netransparentnom prodajom javnih poduzeća, koja se, zbog posljedica koje neminovno slijede, u neku ruku može smatrati gospodarskom veleizdajom zemlje dužnika, vlade u mnogim prezaduženim tranzicijskim zemljama požurile su u njihovu radosnu (ras)prodaju prikazujući to tendenciozno javnosti kao jedan od ključnih koraka u restrukturiranju gospodarstva.

Da bi ušutkali trezvene kritičare takva nepromišljena čina koji, u pravilu, ima teške i dalekosežne posljedice za zemlju-dužnika predstavnici vlade i njihovi glasnogovornici, u nedostatku uvjerljivih stručnih argumenata kojima bi to opravdali, glasno se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke kao jedini alibi.
"Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara." – kaže otvoreno ogorčeni profesor Stiglitz.
Tim sudbonosnim korakom se privatni strani kapital i njegova kontrola uvuku u same temelje gospodarskog funkcioniranja zemlje-dužnika ne ostavljajući tamošnjoj vladi bilo kakvu mogućnost zaštite svojih resursa, gospodarstva i građana od zloporaba stranih korporacija kojima je jedini cilj brzo ostvarenje profita po svaku cijenu.

II. Drugi korak – liberalizacija
Nakon kampanjski provedene kaotične i netransparentne privatizacije javnog sektora obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teoretski uzevši, omogućuje stranom investicijskom kapitalu nesmetan > ulazak i izlazak < iz zemlje. Pritom, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-dužnika, ulazi relativno malo zdravog kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog domaćeg kapitala na "zakonit" način nesmetano masovno izlazi iz zemlje.
Nakon tog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade temeljito operušane zemlje-dužnika da odmah drastično poveća kamatne stope na enormne dvoznamenkaste iznose koji mogu doseći 30, 50 ili čak 80% da bi se udobrovoljilo i privuklo velike svjetske špekulante na djelomični povrat isisanog državnog kapitala.
"Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv." – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju preostalu industrijsku proizvodnju, i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
III. Treći korak – tržišno određivanje cijena
Nakon toga Međunarodni monetarni fond zemlju-žrtvu, koja je već posve iscrpljena i nalazi se gotovo na izdisaju, hladnokrvno uvlači u treći korak – tako zvano > " tržišno određivanje cijena". To je samo uljepšan izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode, telekomunikacijskih i ostalih komunalnih usluga, što ima za posljedicu multiplikaciju svih ostalih cijena. To načelo, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće), i penzije (mirovine) koje se istovremeno nastoji što je više moguće ograničiti i smanjiti.
Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard već gotovo posve osiromašenog i raznovrsnim kreditima prezaduženog stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi i smanjuje konkurentnost u već dobrano posustaloj i prorijeđenoj privredi zemlje-žrtve. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.
IV. Četvrti korak – MMF- ov prosvjed
Tim prosvjedom je zemlja - žrtva doslovce bačena " na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim kolapsom. U tim krajnje dramatičnim okolnostima MMF iz nje vampirskom hladnokrvnošću isisava i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava " vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli gospodarski " kotao" zemlje-žrtve ne eksplodira, čime je otvoreno samo predvorje pakla.

Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. godine kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također veoma poučan i primjer Bolivije u kojoj su 2001. godine izbili veliki nemiri u gradovima zbog drastičnog povećanja cijene "vode" nakon privatizacije tamošnjih vodoopskrbnih poduzeća.
U takvoj bezizlaznoj kaotičnoj situaciji, koja zapravo predstavlja programirani nered, oni mogu po smiješno niskim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji.
Po tom perfidnom pljačkaškom obrascu je u posljednjim desetljećima u Trećem svijetu stvoreno mnogo posve osiromašenih zemalja-gubitnica čije stanovništvo živi ispod ili, u najboljem slučaju, na samom rubu bijede. Pri tome su jedini pobjednice uvijek bile megamoćne zapadne banke i multinacionalne korporacije koje u bezdušnom globalnom lovu za resursima i profitom ni pred čim ne prezaju.
Prema mišljenju profesora Stiglitza u planovima MMF-a i Svjetske banke ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:
-da se oni donose u tajnosti te da ih uvijek vodi apsolutistička profitna ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikad nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju privredu i demokraciju u zemlji-dužniku koja ih nekritički primjenjuje;
-da, u pravilu, nisu uspješni za zemlju-dužnika!
Postoji li koji svijetli primjer da je neka zemlja-dužnik izbjegla takvu nesretnu sudbinu? "Da – kaže profesor Stiglitz- Bocvana i Somalija!" Kako im je to pošlo za rukom? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke da se spakiraju i odu kući(Go home !)" – odgovorio je novinarima profesor Stiglitz.

[Mojsije]

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom Sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke odlučio je 2002. godine, nakon suspenzije zbog prethodno javno izrečenog blagog neslaganja s američkim konceptom globalizacije, progovoriti kako megamoćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond (MMF) u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno uništavaju gospodarsku osnovicu te izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta kojima "pomažu".

Svjetska banka vladi dotične zemlje uručuje tipizirani program gospodarske "reforme", koji u zacrtanoj strategiji "pomoći" sadrži četiri obavezna koraka.

I. Prvi korak – privatizacija
Prvo što vlada zemlje-dužnika treba neodložno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća
Tim sudbonosnim korakom se privatni strani kapital i njegova kontrola uvuku u same temelje gospodarskog funkcioniranja zemlje-dužnika ne ostavljajući tamošnjoj vladi bilo kakvu mogućnost zaštite svojih resursa, gospodarstva i građana od zloporaba stranih korporacija kojima je jedini cilj brzo ostvarenje profita po svaku cijenu.

II. Drugi korak – liberalizacija
Nakon kampanjski provedene kaotične i netransparentne privatizacije javnog sektora obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teoretski uzevši, omogućuje stranom investicijskom kapitalu nesmetan > ulazak i izlazak < iz zemlje. Pritom, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-dužnika, ulazi relativno malo zdravog kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog domaćeg kapitala na "zakonit" način nesmetano masovno izlazi iz zemlje.
Nakon tog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade temeljito operušane zemlje-dužnika da odmah drastično poveća kamatne stope na enormne dvoznamenkaste iznose koji mogu doseći 30, 50 ili čak 80% da bi se udobrovoljilo i privuklo velike svjetske špekulante na djelomični povrat isisanog državnog kapitala.
"Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv." – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju preostalu industrijsku proizvodnju, i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
III. Treći korak – tržišno određivanje cijena
Nakon toga Međunarodni monetarni fond zemlju-žrtvu, koja je već posve iscrpljena i nalazi se gotovo na izdisaju, hladnokrvno uvlači u treći korak – tako zvano > " tržišno određivanje cijena". To je samo uljepšan izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode, telekomunikacijskih i ostalih komunalnih usluga, što ima za posljedicu multiplikaciju svih ostalih cijena. To načelo, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće), i penzije (mirovine) koje se istovremeno nastoji što je više moguće ograničiti i smanjiti.
Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard već gotovo posve osiromašenog i raznovrsnim kreditima prezaduženog stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi i smanjuje konkurentnost u već dobrano posustaloj i prorijeđenoj privredi zemlje-žrtve. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.
IV. Četvrti korak – MMF- ov prosvjed
Tim prosvjedom je zemlja - žrtva doslovce bačena " na koljena" i "de facto" se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim kolapsom. U tim krajnje dramatičnim okolnostima MMF iz nje vampirskom hladnokrvnošću isisava i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava " vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli gospodarski " kotao" zemlje-žrtve ne eksplodira, čime je otvoreno samo predvorje pakla.

Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. godine kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također veoma poučan i primjer Bolivije u kojoj su 2001. godine izbili veliki nemiri u gradovima zbog drastičnog povećanja cijene "vode" nakon privatizacije tamošnjih vodoopskrbnih poduzeća.
U takvoj bezizlaznoj kaotičnoj situaciji, koja zapravo predstavlja programirani nered, oni mogu po smiješno niskim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji.
Po tom perfidnom pljačkaškom obrascu je u posljednjim desetljećima u Trećem svijetu stvoreno mnogo posve osiromašenih zemalja-gubitnica čije stanovništvo živi ispod ili, u najboljem slučaju, na samom rubu bijede. Pri tome su jedini pobjednice uvijek bile megamoćne zapadne banke i multinacionalne korporacije koje u bezdušnom globalnom lovu za resursima i profitom ni pred čim ne prezaju.
Prema mišljenju profesora Stiglitza u planovima MMF-a i Svjetske banke ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:
-da se oni donose u tajnosti te da ih uvijek vodi apsolutistička profitna ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikad nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju privredu i demokraciju u zemlji-dužniku koja ih nekritički primjenjuje;
-da, u pravilu, nisu uspješni za zemlju-dužnika!
Postoji li koji svijetli primjer da je neka zemlja-dužnik izbjegla takvu nesretnu sudbinu? "Da – kaže profesor Stiglitz- Bocvana i Somalija!" Kako im je to pošlo za rukom? "Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke da se spakiraju i odu kući(Go home !)" – odgovorio je novinarima profesor Stiglitz.

To je pravi koncept MMF-a kao globalnog 'policajca'. Bad cop.
Ko jos vjeruje u price da je to stvoreno da se odrzava globalna stabilnost....

[starwalker]

To je pravi koncept MMF-a kao globalnog 'policajca'. Bad cop.
Ko jos vjeruje u price da je to stvoreno da se odrzava globalna stabilnost....

Stabilnost, kako da ne ?
Večeras na atlasu anketa po PG
Da li znate šta je MMF?
i ova vijest.

Crna Gora sprovodi mjere i aktivnosti u oblasti fiskalne i monetarne politike koje pomažu uspostavljanju dugoročne stabilnosti, ocijenjeno je iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

- Fiskalni paket mjera, prilagođavanje velikih industrijskih preduzeća i strukturne reforme, dobra su platforma za nastavak razgovora i u vezi potencijalnog aranžmana sa Fondom, ukoliko se Crna Gora odluči za taj oblik saradnje, kazali su predstavnici MMF-a na godišnjim sastancima koji su sa Svjetskom bankom organizovali u Istanbulu.

U saopštenju Ministarstva i CBCG-a navodi se da su Lukšić i Krgović učestvovali na sastanku holandske Konstituence i održali veliki broj bilateralnih sastanaka sa predstavnicima MMF-a, Svjetske banke, Međunarodne finansijske korporacije (IFC), Deutsche banke, Credit Suissea.

- Na sastancima je razgovarano o sadašnjoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji u Crnoj Gori,
Lukšić i Krgović upoznali su predstavnike MMF-a i Svjetske banke sa pripremom izmjena zakona iz oblasti bankarskog sektora, koje bi trebalo da dodatno stabilizuju finansijski sistem Crne Gore.

[Mojsije]

A sto mislis zasto ovi nasi glavasi izbjegavaju taj aranzman? Ne zbog toga sto je njih briga za nasu ekonomiju nego zbog toga sto kad uzmu sredstva od MMF-a morace da im polazu racune u vezi javne potrosnje i da se s njima za sve dogovaraju. Nece moci da trose po svom nahodjenju kao do sad sto su navikli sakom i kapom da trpaju u svoje dzepove.
Tako da, koliko smo nesrecna drzava, ovaj aranzman po nas cak moze bit i dobar.

[loken]

Ovo sto sam ja dosad proucavao u vezi njih mi je dosta sumnjivo, cini mi se da dosta uspjesno sprovode porobljavanje svijeta svojim kreditima i ostalim monetarnim sredstvima.

Čovjek se uvijek nečemu nada, no ako ne poradi malo na onome čemu se nada, od nade slaba vajda...



Tehnologija je veoma smanjila potrebu za ljudskom radnom snagom, uskoro će samo 2 ili 3% ljudi od ukupne svjetske populacije biti u stanju proizvesti sve što nam treba na planeti. Što će raditi preostali dio čovječanstva u svijetu u kojem je sve samo novac? O zajedničkoj budućnosti bi trebali zajednički odlučiti:

Novac I Čovjek, Sustav I Život: Reci Svoju Riječ!

.

[MonterO]

Ja ovaj naslov teme obavezno pročitam kao " MMF- svetska banDa"..

[loken]

Mislim si mislim, ako je svjetski financijski sustav stabiliziran, ako burze dionica rastu jer su gospodarstvo i ekonomija ozdravili, zašto iznenada Međunarodnom Monetarnom Fondu trebaju 500 milijardi dolara? Čemu tolika žurba? Mora da se sprema nešto veliko... ah, ah, ah ...

MMF Se Priprema Za Svjetsku Ekonomsku Kataklizmu

.