U anglosaksonskom sistemu, jedan od kljucnih ustavnih principa koji se odnosi na gradjane, glasi-
ako nesto nije zabranjeno, onda je dozvoljeno. Ovo se smatra jednim od kljucnih osnova gradjanskih sloboda u odnosu na drzavu i njene mehanizme uplitanja u zivot pojedinaca. Mozda to nekom izgleda kao
groundbreaking otkrice, ali upravo se i ekonomski neoliberalizam, kao tipicni anglosaksonski ideoloski proizvod upravo bazira na ovom principu.
S druge strane, kontinentalni, tj civilni pravni sistem sa Njemackom i Francuskom kao kljucnim eksponentima funkcionise na drugacijim premisama. Sto zbog osnovne rimsko-vizantijske tradicije/kodifikacije, sto zbog cinjenice da je Engleska mnogo manje direktno uticala na kontinentalna drustvena pravila i konvencije (niti je to bio njen posebni interes, za razliku od Njemacke i Francuske), taj sistem proteze svoj uticaj maltene na citavi evropski kontinent. Ukljucujuci i Crnu Goru (pocevsi za zakonskim inicijativama civilnih vlasti Crne Gore u XIX i XX vijeku, pa do jugoslovenskih drzava). E pa, za razliku od anglosaksonskog pravnog sistema, ovaj civilni je malko rigidniji po pitanju odnosa drzave i pojedinca, i kolokvijalno se za njega kaze, za razliku od anglosaksonskog - da
sve sto nije (zakonima i ustavom) dozvoljeno, onda je zabranjeno. S tim u vezi, zanimljivo je pomenuti da je takva pravna kultura porodila i najznacajanije
etatisticke pokrete, pocevsi od komunizma, socijalizma, fasizma i nacizma.
U prevodu, anglosaksonska pravna praksa jasno navodi sto je zabranjeno i ostavlja slobodu pojedincu da djeluje u ostalom prostoru (koji je konstantno podlozan ogranicenjima pomenutog tipa), dok civilna pravna praksa zeli da jasno propise sto je dozvoljeno. Cak i ovlas iscitivanje nasih zakona jasno ukazuje kojem smo sistemu mi priklonjeni (iako u posljednje vrijeme i tu dolazi do zabuna i promjena, jer se ocekuje prilaodjavanje presudama sudskih instanci kao sto je cuveni ECHR)
U sustini - Hercy mnogo manje poznaje zemlju u kojoj zivi, negoli sto poznaje situaciju u Peruu, Boliviji ili s kojom li ih je vec literaturom o zemljama sa uspjesnim reformama "momaka iz Cikaga" kljukao prof. Vukotic
Zato i moze da lupa ovakve gluposti, jer je prosto zapanjujuce da fakultetski obrazovana osoba toliko malo zna o svojoj zemlji. O intelektualnoj hrabrosti da preispita ono sto mu sipaju odozgo da i ne govorimo. Jer ne bi dosli do toga da jedan vrstan ekonomista, na primjer, nakon toliko godina kradja oko KAP, kada je konacno (nadam se) ispostavljen racun za te nesposobnosti i kradje - da onda Hercy ustvrdi da je sad najbitnije da se to
rijesi, nemajuci ni zalutalog parceta cvrstog materijala u kicmenom stubu pa da onako analiticki zatrazi da
neko ko je odgovoran za sve te neefikasnosti i kradje - bi trebao da polaze racune, prije negoli nam ih dostavi na placanje.
Bookmarks