Page 2 of 5 FirstFirst 12345 LastLast
Results 26 to 50 of 104

Thread: Novi pogledi kroz stare rupe

  1. #26
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    podgorica
    Posts
    1,598
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Genijalno! :kamikaza:

  2. #27
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    [size=6]GO.., GOLIJI...[/size]


    Jednom, kad sam imao teškoća s kičmom, doktor mi prepisa (Packungen) pakovanja od nekakve tamne mase koja se, onako vrela, privijala na bolno mjesto, odnosno morao sam, na ležaju u ordinaciji, da se poleđuške ispružim preko te smjese i ostanem tako nekih pola sata.

    Bila je to jedna povelika prostorija, zavjesama izdijeljena na bokso-ve sa po jednim ležajem, gdje su se pacijenti smjenjivali tokom cijelog dana. Kad sam prvi put došao, dočekaše me dvije rasne cure i poslovno uputiše u jednu od tih platnenih kabina. Kad uđoh i vidjeh plastični ležaj, upitah nesigurno i stidljivo, treba li da se potpuno svučem. Jedna od tih sestara, kao potvrdi, ujedno sliježući ramenima.

    Svukoh se, ipak teška srca, i legoh na onaj plastični ležaj, pokrivajući međunožje obijema rukama, jer sam se sramio i osjećao dosta neprijatno pošto je, svaki čas, neko razgrtao onu ulaznu zavjesu i zavirivao u kabinu.

    Bio je lijep ljetnji dan, te su prozori bili širom otvoreni, tako da sam, nenamjerno, u staklu otvorenog prozorskog krila, mogao da vidim sve što se doga|alo u susjednoj kabini koja je u tom trenutku bila prazna. Čekajući da sve skupa što prije prođe, buljio sam kroz prozor u krošnje topola koje su šumile na povjetarcu, sve dok jedan bradonja ne uđe, hitro unoseći jedan mlitavi paket koji se dimio i naredi mi da ustanem. Hitro skočih na noge lagane i pošto on na ležaj prostrije onu vrelu masu, uputi me i pomoga mi da se, kako treba, opružim preko nje.

    Ona masa me poprilično opeče u početku, ali se vrlo brzo privikoh i nastavih gledati kroz prozor, opušteno podupirući glavu rukama, jer sam vjerovao da će me i konačno ostaviti na miru. Ubrzo zatim, u kabini do mene nastade nekakvo komešanje. Kad se gužva prorijedi, u otvorenom prozorskom krilu kao u kakvom mutnom ogledalu, ugledah kako se hitro svlači jedno divno žensko čeljade. Upiljih se u tu scenu, svom snagom, da mi ništa ne promakne, jer je baš imalo što i da se vidi ! Lijepe, čvrste sise i vitko tijelo. Pričekah nadajući se da će svući i gaćice, ali ih ona zadrža. Osjetih se dvostruko prevarenim...

    Prvo; zato što sam bespomoćno ležao bez gaća u onim vrelim go-vnima i

    ...kao drugo; što se ona nije potpuno svukla, da i ja nešto imam od ove zajedničke terapije...

    No ipak bi bolje, kad i ona leže na ono pakovanje, jer morade povući ga-ćice skoro do lijepih koljena gje se pretvoriše u beznačajnu gužvicu svi-jetle boje, pa sam onda, zbog kontrasta sa onom tamnom masom, još i bolje mogao osmotriti cijelu njenu figuru. Da li zbog onog vrućeg paketa ispod krstiju ili samo od sebe dođe, počeh osjećati kako mi puls nezadrži-vo stade tući među nogama iako sam se tome svom silom opirao. Uspa-ničeno pogledah ka dlakavom međunožju gdje se, kao iz kakvog žbunja, u ritmu zadihanog pulsa stade uzdizati tamna prilika onog najpozvanijeg dijela opuštenog tijela. U istom trenutku, kad ga pokrih obijema rukama, osjetih da neko viri u moju kabinu. Okrenuh se i ugledah one dvije cure kako se kikoću, bezobrazno se pogledujući i šakama krijući prigušeni smijeh. Pomislih, što je tu je, te im doviknuh:

    - Imate li kakav peškir za mene ?

    - Imamo, a što će vam? - upita jedna od njih, zbunjeno.

    - Pa vidite valjda i same da ću ostati baš go... Tojest, još goliji no što sam !!!

    Cure ostadoše zbunjene, još jedan momenat se međusobno pogledujući, pa onda prsnuše u smijeh i hitro nestadoše iza ulazne zavjese. Odmah zatim, jedna od njih donese peškir koji razočarano i nevoljno prebacih preko, i samog na leđa razočarano izvrnutog kurca, otvrdlog do pucanja, koga zainat nijesam više nijesam skrivao, pri tome proklinjući život što je tako krvnički komplikovan...

    - Čuj, peškir, - bespomoćno promrmljah, - kod toliko lijepoga zenskog naroda... E, do kurca!

    Komentar:

    Doba nudizma se prsi da je donijelo potpunu slobodu u tjelesnoj kulturi. Dosta dugo, kolebao sam se da li da u to povjerujem ili ne, ali se nikako nijesam mogao odlučiti, jer mi je falilo ono najvažnije - lično isku-stvo.

    U međuvremenu sam to prevazišao i odluka je došla sama od sebe; nudizam je još jedna prevara, što se njega i svih ostalih njegovih „slobo-da“ tiče. Ovo moje lično iskustvo sa javnom golotinjom, uputilo me je na to da čak ni opšteprihvaćeni pojam - go, ne mogu uzeti kao konačan, od-nosno pojam izvan svake mogućnosti daljeg upoređivanja, već kao i sva-ki drugi pojam, samo s tom razlikom što njegovi stepeni upoređenja zala-ze u neke druge dimenzije stvarnosti.

    Kao prvo; u toj takozvanoj „slobodi“ i ponašanju onih koji je upražnjavaju, postoji niz vrlo strogih pravila kojih se svaki „golać“ striktno mora pridržavati da ne bi bio izopšten, kao na primjer to, da se „golaći“, pri susretu i razgovoru, moraju gledati pravo u oči. To i nije ništa drugo do međusobna kontrola, koja skoro na mističan način počinje zamjenjivati odjeću. Ostala pravila, što se seksualnosti tjelesne kulture tiče, a koja se odnose na opšte ponašanje, mogla bi se nazvati imenom - demonstrativna nezainteresovanost za suprotni pol.

    Kad se to sve skupa sabere, ispada da ti ponosni „golaći“, ne samo da nijesu goli, nego su zakopčani do nosa i to na najgori mogući način - iznutra - steznikom satkanim od manirističko-higijenskog puritanizma najgore vrste. Nešto mislim, da sam žena, mlada i lijepa (poštena u esen-cijalnom smislu), mislim da bi mi neizdržljiv bio pogled na sve te gole ti-pove koji se „kurče“ okolo, sa kurcem koji mlatara spušten „na pola koplja“. Za muškarca je, u odsudnom momentu, mlitav ***** već sam po sebi pravi pravcati košmar, dok se na nudističkoj plai pretvara u optimal-nu vrlinu !? Pa ti onda to shvati....

    Dobro, u ime žena ne mogu da iznosim posebne pretpostavke, ali bih zato, kao muškarac, mogao reći nešto u pogledu te „slobode“. Naprimjer, među ženskim čeljadima vidim neko koje mi se dopada u potpu-nosti, ali zbog javnog mjesta znam da ne postoji mogućnosti ni za što drugo do jednostavnog i spontanog zaključka, da mi se to čeljade jednostavno - sviđa ! Sad ja treba da dođem i da se tome čeljadetu zagledam pravo u oči (pored toliko divnog ostatka !?), i da iznaokola počnem istresati gnjile i istrošene komplimente, umjesto da to iskažem na najiskreniji i najneposredniji, iako nemušti način – spontanim dizanjem kurca! U samoj prirodi toga čina je, da bi oboje trebali biti zadovoljni njime, jer bi uzbuđenje trebalo biti obostrano a da nikoga ama baš na ništa da ne oba-vezuje...

    No, ajde ti sad... Pričao mi je jedan iskusan „golać“, kako se zabavljao gledajući jednog postarijeg, na štrandu, kako nezainteresovano (tobož !) stoji i gleda neke mlade gole cure, sve dok ne počne da mu se diže a onda, kad to osjeti, postiđen se okrene i zagleda u svoju matoru sve dok mu opet ne padne. Ja se ovome nijesam mogao nasmijati, već sam se, naprotiv, odmah u svojim mislima našao u njegovom položaju i shvatio, prema svojim ličnim osjećajima, da to nije nikakav vic kojim bi se čovjek mogao zabaviti ili zabaviti nekog drugog, već pretstavlja najbolji uvid u današnju, jučerašnju, takoreći svakidašnju duboko ljudsku - tragediju. No u svemu ima nečeg dobrog, pa iako je van svake direktne namjere, jer će se ona matora uveče radosno čuditi kad iznenada dobije dobar, iako možda neočekivan - „metak“. To što je taj žestoki „metak“ bio upućen ka savim drugom „cilju“, najmanje je važno !

  3. #28
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    [size=6]DRUGOVI I DRUGARICE[/size]


    Nošeni žarom revolucije, nakon NOB-e (drugog svjetskog) rata pa i kasnije, mladi partizanski muževi su otresito pretstavljali svoje nevjeste riječima:

    - E, ovo je moja drugarica....

    Tom prilikom bi nenamjerno (nesvjesno) zauzimali stav „mirno“, tako da bi čitav susret i pretstavljanje bilo nalik na - raport. U kasnijim vremenima, ta slika mi se često vraćala u sjećanje, jer sam ipak vjerovao da će nova narodna vlast donijeti izvjesno odlobađenja i u drugim oblastima a ne samo društvenim i ekonomskim, pa sam se potajno nadao da će to biti i u pogledu - jebačine...

    Jes, *****! čim su ušli u kolotečinu novoga života, zakonzervili su se jednako kao i njihovi buržoaski prethodnici, koje su oni isti lepetnuli s vlasti, ali s tom razlikom da su bjesomučno stali jedan drugog žestoko i skoro smrtonosno „jebati“ u - pamet. Ipak ta rana slika me nije tako lako ostavljala na miru, osobito dok sam služio vojsku i pritom veoma dobro upoznao narav vojnog sastava. Od tada sam jebačine tih drugova i dru-garica zamišljao, bilo kao očajničku borbu prsa u prsa, ukoliko su oboje imali višak temperamenta ili kao uvježbavanje po „pravilu službe“, sve sa obaveznim iskorakom lijevom nogom i zauzimanjem određenog (propisanog) stava...

    Zatim komanda: VOLJNO !!!

    Nakon svega; čišćenje oružja`i slobodne aktivnosti...

    Komentar:

    Za vrijeme obnove i izgradnje, poratnih godina i kasnije, pa sve dok prosti narod nije to prihvatio kao novovremenu otmjenost, novi drčni vlastodršci nijesu govorili da su se vjenčali (valjda zbog crkve i njenih reakcionarnih običaja?) već da su se - registrovali ! Tada je to možda zvučalo vrlo napredno, ali je kasnije, u doba sveopšte motorizacije, dobilo čudan i neobičan - prizvuk.

    Kada je svoj auto postao nešto svakidašnje i kad su raznorazni kućni aparati postali sastavni dio svakog socijalističkog domaćinstva, on-da je, nečija izjava onako uzgred, da će se njih dvoje, u petak toga i toga, svečano registrovati, navodila na pomisao da će taj neko svoju drugaricu odvesti na tehničnki pregled, gdje će je prvo navesti na kanal i pogledati odozdo a onda ispitati sve ostalo... Ne znam kako bi bilo sa probnom „vožnjom“?

    Nakon toga, dotični drug bi, ili ne bi dobio tehnički karton, odnosno moći će ili neće moći da svoju drugaricu i registruje. Dakle, sve u svemu, jedna asocijacija puna dramatike

  4. #29
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    [size=6]MINIRANI DIJALOG[/size]

    (Monsieur le portier - Rafo Beograđanin - nedje 60-tih prosloga vijeka u Parizu,zeza svoje neotesane zemljake u nekom od hotela Montmartra)

    Ulaze zemljaci u hotel i traže sobu:

    - Bonžur mesje....(Dobar dan gospodine)

    - Bonjour Messieurs, que je peux faire por vous?...
    (Dobar dan gospodo, što mogu da učinim za vas?)

    - In šambr...(
    Jednu sobu...)

    - Oui, Messieurs, toute de suite. Voulez vous une avec salle de bain, ou avec la douche?...(Da, gospodo, odmah. Želite li sa kupa-
    tilom ili sa tušem?)

    - Što pita?

    - S kupatilom ili tušem...

    - Ma, kakav K.URAC, kupatilo, pitaj frajera što je najjeftinije!


    - Mesje, nu du in šambr... Pa di ban, pa duš. Moan šer! Kompri..?.... (Gospodine, nas dvojica jednu sobu.. sobu bez tuša i kupatila, razumijete? Jeftiniju...!)

    - Une chambre sans, Messieurs, ca fait dixhuit francs pour une nuit...(Soba bez, gospodo, košta osamnaest franaka za noć...)

    (Zemljaci se zabrinuto gledaju i nešto zestoko preračunavaju.)

    - Preskupo, do KUR.CA..! (kaže drugi)

    - Ma nije, za ovaj kvart.

    - Jebeš kvart, skupo je.


    - Avez vous vous vous decidees, Messieurs?... (Da li ste se odlučili, gospodo?)

    - Tro šer....(Preskupo.)

    - Mais, Messieurs, que dites vous - trop chere? Ce pa vrais, Messieurs! Ma, KURA.C - trop chere !...
    (Ma, gospodo, što to govorite - pre-kupo? Nije istina, gospodo! Ma, KURA.C - preskupo !)

    (Zemljaci se u nedoumici gledaju, pa će prvi


    - Zemljače..., rođo ! Pa što ne kažeš ?! Bog te...!!!


    - Pardon, Messieurs, je ne comprends pa ce que vous dites. Dites en francais s’il vous plait ! (Oprostite, gospodo, ne razumijem što kažete. Recite to na francuskom, molim !)


    - Ma nemoj da nas zajebavaš !
    (nesigurno)

    - S’il vous plait, Monsieur ? (sliježe ramenima Rafo)...(Molim, gospodine ?)

    - Pardon,
    (zbunjeno će zemljak) in šambr moan šer, mesje.. (Pardon, jednu sobu, što jeftiniju... gospodine)

    - Je vous ai deja dit, Monsieur, ce le meilleur marchee. Meme dans le quartier entiere... ***** ga, si je savais que je peux vouz dire encore. (Već sam vam rekao, gospodine da je to najjevtinije, čak u cijelom kvartu... - ***** ga, ako znam što bi vam još mogao reći.)

    (Potpuno zbunjeni, zemljaci se pogledaše)

    - Vidiš da nas zeza... (reče drugi)

    - Zezao ne zezao, znamo šta košta, a sad ako hoćeš, ti se s njim guzi. Ili idemo...!

    (Drugi razmišlja)

    - Ma, izgleda da je, stvarno, svuda isto. Najbolje da uzmemo sobu ovde pa da smo mirni. Bon, mesje, in šambr .
    - (prvi odlučno) - (Dobro, gospodine, jednu sobu)

    - Nous avons honeur, Messieurs, de pouvoir vous donner la meilleure de nos chambres. (Imamo čast, gospodo, da vam ustupimo jednu od najboljih naših soba)

  5. #30
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    [size=6]BEDUINI PUSTINJE OSJEĆAJA[/size]

    Svaki put kad ulazim na ovaj forum i vidim da je svrstan u grupu - um-jetnost -, nagoni me da ove topike pretresem (i to usrdno činim) kako bih vidio koja je tematika aktuelna.

    Ovom petragom bio sam veoma prijatno iznenadjen ali i žestoko zatečen činjenicom, da se svi ovi mladi i pametni ljudi bore sa, uglavnom, istim nevoljama kao i ja, koga brojne generacije dijele od ovih današnjih i sve me to potsjeti na jedan poznati aforizam C. G. Lichtenberga, koji kaže:

    "Obrazovati žene, znači vaspitavati djecu (još dok su) u majčinoj utrobi."

    Dakle, rastužilo me je saznanje da se ova današnja mladost nosi sa pro-blemima, ne samo istim, već još sofistiranijim nego što su bili u mojoj mladosti, kada sam odrastao u nepokolebljivom ubjedjenju da do svega onoga što vi danas nazivate sexom, mogu i moram doći jedino uz pomoć nasilja, bilo fizičkog bilo duhovnog.

    Onda možete zamisliti koje je oduševljenje i optimizam izazvala izvjesnost da jedna neizmjerno životna motivacija, koju nazivate tom stranom riječju (sex) i nije baš tako beznadezno - jednostrana!

    Paradoxalno, to divlje i "zapušteno" odrastanje, predstavljalo je, ujedno i jedinstvenu privilegiju, da se covjek sebi okrene u jednoj smisaonoj pot-punosti, kojoj i konačno mogu zahvaliti na iskustvenom bogatstvu, koje me sada čini jednim razigranim "bezobraznikom", koji tvrdoglavo zaboravlja i odbija da ostari i zavuče u svoj rasušeni upretnjak.

    Kao svoju posebno bolnu privilegiju, smatram jedinstveno iskustvo tzv. spoznajne potencije, odnosno sposobnosti da kroz genitalni zagrljaj (jebačinu; sex) dostignem visine pred kojima se život otkriva u svoj svojoj (poštenoj) zbilji, kao i tragično iskustvo njenoga gubitka u svojoj dvade-setiprvoj godini. Ipak je i to nešto u odnosu na mnoge koji nešto takvo jedva da i naslucuju.

    Zaslugu (ili krivicu) što je to tako, ima tzv. lažni (prinudni) moral, koji svojim javnim i posebno tajnim institucijama izvodi masovnu (duhovnu) kastraciju - škopljenje - kako bi se stvorila drzava, koja se (mistično) hrani baš onom suptilnom energijom (quinta essentia) na kojoj i počiva sve ono što mi zovemo erotikom.

    Wilhelm Reich, progonjeni psiholog, koji je sebe poistovjetio sa Djordanom Brunom modenog doba, jednu tako sudbinsku manipulaciju je nazvao: "die emotionale Wüste", što prevedeno znači - Pustinja Osjećaja, kojom svi mi, od jebačine do jebačine, beznadežno tumaramo poput Beduina u pustinji, dok istu mukotrpno prelaze, idući od jedne do druge oa-ze...

    Nauka, tako tragično u službi države, prema tzv. sex-u se odnosi na veoma reakcionaran nacin, svrstajući ga u tjelesne funkcije poput sranja, pišanja i ostalih lučenja, na taj način očajnički pokušavajući da sakruje činjenicu da je jedini pravi polni organ - ljudski mozak!

    Zato sam više puta na ovim forumima iznio svoju formulu - obrazac - koja uveliko prevazilazi onu Decartes-ovu i glasi:

    COITO ERGO SUM! (***** DAKLE JESAM)

    ... a razlikuje se, ne samo za jedno slovo, vec i jednu (duhovnu) dimenziju.

    - M -

  6. #31
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Nikad se ne zna...

    Svak put kad uđem na ovaj forum, smuči mi se od nesuvislog prenemaganja nabijeđenih jebača a još kad se sjetim kroz koju pustinju i bijedu sam sam prošao i kakva sirovina bio, tek mi onda dođe da leleknem iz svega mozga, jer bi ispao smiješan kad bih krenuo da zavijam ka vuk – samotnjak.

    No, ipak, ne neću i ne mogu se požaliti a kad vidim svoje utuljene vršnjake i vršnjakinje (55-66), i sam se pitam da li se to ikad u svoj vijek jebalo i kako su to uopšte umjeli izvesti. Kad se sjetim svoje samoupravne mladosti i svih onih, tada za mene starih ženetina kojima sam se morao javljati da bi mi potvrdile da sam živ i prilazio im dok su me one gledale, ako ne baš sa mržnjom, ono barem dozlaboga mrzovoljno i nabusito da sam bio ubijeđen da ih mogu jebati jedino oni mitski – Neznani Junaci...

    U međuvremenu ostarah i sam ali se ne predajem a život hoće i da ponekad časti buntovnika, jer ko ne pokuša... Tako se dogodilo da upoznam jedno 50-godišnje žensko čeljade, koje je ostalo bez muža a djeca odrasla a neko je uputio na internet a slucaj htio da naleti na meine. No, ja živim na sjeveru Njemačke a ona u Austriji, te joj pristojno odgovorih; Em daljina em ja oženjen... Malo razočarana ona nastavi prepisku i požali se da joj se uglavnom javljaju mnogo mlađi ljudi pa ne zna što će na što joj, povodom toga, pružim moralno-sexualnu podršku u vidu matematički dokaz da 50 : 25 = 2 puta.
    Bio sam zapanjen neočekivanim rezultatom ove moje vaspitne akcije, a mislim da će to biti svak ko ovo njeno pismo pročita, bez obzira na (hm!) – starost!
    ------------------------------------------------------------------------------
    Dragi v****
    hvala ti na odgovor koi me je obradovao schto si tako nezhan prema mene za tvoje lepe misli i zelje i za tvoje vrele tople usnice koje me u mislima lube hvala ti neka ti se to dobro uvek vrati kao dobar prijatelj ja uvek pischem sas mog Jawad imislim kako on to moze i radi on molimte non stop moze naprime bila sam da stavim wesch u maschinu i on doscho da vidi gdesam naravno je pogledao gdesu moi ukucani molimte moje tanga gacice na stranu i i lepo decko od pozadi a on je dugacak 25 set. debeo 9 to je zaista veliko idebelo molimt kad ga uwuce a ruku jedan prst stavi na klitoris tu ide 5 minuta i mi swrsimo zaiedno on me ijebe kao da nikada nije jebao i ako nonstop me jebe bilo gde jer kad je tu nemam carape imam schiroku haljinu i tanga gacice ni prsluce nemam jel on me covekjebe uzne me na ruke tako moze da me ljubi i diboko jebe straschna stvar swe on zna caskom i kad mora brzo inace uvek kaze uzivaj moja carice jebacu te dok budes ziva mnogo je on iskuan za njegove 24 godine bili
    smo na livadu u schetjnu a on mene iza jedn malu vrbizu bazi negovu jaknu mene na leda noge na rame prst na moi klitores i caskom smo svrschili nekoliko minuta i negv kuraz ne pada uvek moze onda smo proschli nekoliko koraka i ja sam htela da ga ljubim a on poce meni sise da sisa vrat da lubi i kad me onda nadrazio onda me je ijebao iza jedo isefeno drvo dva puta jedno za drugim smo svrschili jao velko ja ovako neschto nikada nisam dozivela on brate nema meru kao da nije od ove planete je4be decko zamisli da sam ja suva nebi mogla da to izdrzim ali kad on pocne da mi klitoris sisa ja svrschim brzo ali on ne kaci se onma da me jebe vec ljubime masira sve dok ja se opet nadrazim i onda davidisch profigovani yebac nema nacin koi ne proba i on pamnti kako ja reagujem i tamo gde i kako mie nailepse to upotrebi ceso ja v**** javicu se opet idem sada na poso topli poljubaz za tebe

    - M -
    Last edited by Met; 06-07-05 at 20:17.
    COITO ERGO SUM

  7. #32
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Thumbs up

    Quote Originally Posted by metuzalem
    (Pametni momak neodlucnoj curi)

    Bezgranicni prostori, bezbrojni svjetovi, neizmjerna vjecnost... Sunce, Zemlja, vazduh,voda i svemoguca ziva bica i biljke su stvoreni... Ovo mjesto, gdje smo sada ti i ja, sredjeno je na najudobniji nacin. Nije sve to tako, samo po sebi razumljivo. Iza svega toga ima neko, ili nesto, koji se tako svemocno o svemu pobrinuo a ti sada pravis tako kosmicki problem oko toga hoces li ili neces skinuti gachice... Oko toga, hocemo li doci, jedno drugome, toliko blizu, tijelo uz tijelo, da ne mozhe blizhe... Ili, ipak, mozhe..! Taj isti ili to isto, sto stvori nebesa i zvijezde, cak se i za to dobro pobrinuo da nas nista ne ometa i da nam na tom tjelesnom zblizhenju nista ne stane na put. Naprotiv!
    -Ajde, skini gachice, da vidish, koliko su samo - smetale !!!


    Obechavanje:Onoga sto se ima i sto se nema, a pogotovu onoga cega nema (osim u glavi i osjecajima). Obecanja su lijepa, pa ako se i ne ispune barem su jedno vrijeme grijala mashtu i hranila nadu.
    Primjer:
    Neki vispren momak, u jednoj (ne)prilici bije zhicu za neku drugu (ne)priliku, shapchuchi privlachnom zhenskom cheljadetu, spremnom da slusha i chini, na uho:
    - Ajde, najdrazha, vidjechesh! Samo kad se nadjemo na pravom mjestu... Treba samo da se svuchesh a ja chu te odmah „obuchi“ u najljepshe haljine koje (ne) postoje....
    - Ob...“lizachu“ ti najljepshe i najfinije gachice i prsluche. Ispeglachu ih, na tebi samoj, vrelim dahom i uresiti chipkama sa vrha jezika...
    - Preko toga chu ti „ogrnuti“ i naljubiti bundu od najnjezhnijih zagrljaja, opshivenu i postavljenu najdubljim milovanjem.

    Ovo je stvarno bas,ama bas posebno DOBRO...



    "Tiha voda brijeg roni..."

  8. #33
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Prijevod sa gastarbajterskog jezika

    Iz ovog dosta nerazumljivog pisma izbija toliko svježine da ga morem prevesti, nešto radi onih koji ga ne mogu ovako sirovog shvatiti a nešto i zbog svih onih zbunjenih i duhom lijenih, koji sebi ne daju vremena da učine ili shvate bilo što od tragičnih misterija erotike...
    ---------------------------------------------------------------------------------


    Dragi V****

    Hvala ti na odgovoru koji me je obradovao zato što si tako nežan prema meni, za tvoje lepe misli i želje kao i za tvoje vrele tople usnice, koje me u mislima ljube. Hvala ti i neka ti se to dobrom uvek vrati, a ja ti, kao dobrom prijatelju, uvek i nanovo pišem o odnosu sa mojim Dževadom...
    I stalno mislim kako on to može i radi..

    On, molim te, non stop može! Na primer, bila sam da stavim veš u mašinu a on došo da vidi gde sam i, naravno, prvo je pogledao gde su moji ukućani pa onda, molim te, moje tanga gaćice povukaoao u stranu i lepo dečko, od pozadi ( dugačak je 25 cm sa obimom 9 što je zaista - i veliko i debelo) molim te, kad ga uvuče celog a jedan prst od ruke stavi na klitoris te onda tu ide jedno 5 minuta i mi svršimo zajedno i dok me on izjebe kao da nikada jebao nije ...

    A on me, ionako, nonstop jebe i to bilo gde, jer kad god je tu, kod mene, nemam čarapa, nosim široku haljinu i tanga gacice a ni prslučeta nemam, jer on me, čovek, jebe tako; što me uzme na ruke, pa tako može i da me ljubi i duboko jebe...

    Strašno je što on sve zna..!?

    Zna on da to sredi časkom i brzo, kad mora, inače, uvek pritom kaže:

    “Uživaj carice moja, jebaću te sve dok budeš živa!”

    Mnogo je on iskusan sa njegovih 24 godine!?

    Bili smo u šetnji nekom livadom, kad odjednom on mene povede iza jedne male vrbe, tamo baci negovu jaknu a mene na leđa a onda moje noge na svoja ramena i prst na klitoris... Potom smo svršavali nekoliko minuta a da negov kuratz ne padne te zato uvek može.

    Onda smo prošetali nekoliko koraka i kad sam ja htela da ga ljubim, poče on meni sise da sisa i vrat da ljubi pa kad me, onda, nanovo nadražio, odvukao me iza jednog posečenog stabla i onda jebao dva puta, jedno za drugim i na kraju smo skupa i svršili.

    Jao, V**** moj, pa ja ovako još nikada nisam doživela...!? Pa on, brate, nema mere i kao da nije sa ove planete! Jebe dečko a zamisli da sam suva ni slučajno to nebi mogla da izdržim, no kad mi on počne sisati klitoris tako da ubrzo svršim ali on ne navaljuje odmah da me jebe, već ljubi, masira, sve dok se ja opet ne nadražim a onda da vidiš kako je on profigovan jebač...!? Nema načina koji ne proba a dobro pamti kako ja reagujem, te zna gde da me dirne i kako mi je najlepše pa sve to često primenjuje. Ja ću ti se, V****, ponovo javiti a sada opet moram na posao. Tebi jedan topao poljubac.

    Sa gastarbajterskog preveo:

    © – M -
    Last edited by Met; 07-07-05 at 10:50.
    COITO ERGO SUM

  9. #34
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    Ipk bi bio red da nastavim sa romansom, te vam donosim nastavak ovog jedinstvenog sexumenta, jednog našeg čeljadeta, skoro dječije zagrcnuto onim što joj se događa, dok se omladina na ovom rasušenom forumu blazirano tripuje tehničkim detaljima...
    -----------------------------------------------------------------------------

    (nastavak)

    v***** zdravo pisacu ti na tu adresu ok kako mi provodis dan ja sam bas pismo dobila it bonn u koi me mei jawad lepo moli da dodem za wikend on nemoze wise da izdrzi ovago pocelo da mu muka pada na uni od nadrazenosti a on je musliman oni vrlo retko kad sami dr, oni uvek sve svojoj zeni moraju da svrs. nema kad god je nadrazen un mora svoju zenu da jeb, njima je zabranjeno da ga drk, ili sas druge zene da jeb, zato on umire ja mu pisem da u mislima su mi nogice na negovi ramici i on mi odgovara zeno wecno ostani ti i tvoje telo on je gotov nemoze se on od mene rastavi nikad evo videces on umire njemu nikakva zena nepase evo zasto on je nivo decko a jeb kao munja svaki minut kad hjubi pojedeme zelu nadrazime da poludim i ijb, do poslednju kapkicu i kad vidi da je sve prazno onda me hrani slano slatko tusiramo se i polako pocinja sve iznova primi poljubac idem na poso on je marokkanaz to su arapski muslimani

    -----------------------------------------------------------------------

    (prijevod sa gastarbajterskog

    V***** zdravo!
    Pisaću ti na adresu koju si mi dao, OK! Kako mi provodiš dan? Baš sam dobila pismo iz Bonn-a u kome me Džavid lepo moli da dođem za weekend, jer on ne može više da izdrži ovako, pošto je od nadraženosti (nejebice!) počela na uni(verzitetu) muka da ga hvata. No on je musliman, a oni veoma rijetko sami drkaju i uvijek moraju da svrše u svojim ženama, tako da kadgod su nadraženi oni moraju da svršavaju u svojim ženama. Nema tun, kad god je nadražen on (musliman) mora svoju ženu da jebe jer je njima zabranjeno da ga drkaju ili da se jebu sa drugim ženama.

    Zato on umire a ja mu pišem kako u mislima moje nogice leže na njegovim ramenima, dok mi on govori; ženo ostani večno sa mnomti i tvoje telo. On je gotov i nikako se od mene ne mpože rastati.

    Evo videćeš, on umire i nijedna druga žena mu ne paše, a evo zašto; on je dečko na visokom nivou i jebe kao munja... Svaki minut kad me ljubi, pojede me cijelu, nadraži me da poludim a onda jebe do posljednje kapljice i tada, kad vidi da je sve ispraznio, hrani me slatko da bi se nakon toga tuširali a onda sve počinje iznova...

    Primi poljubac, idem na posao.

    On je Marokanac a to su arapski muslimani.

    -------------------------------------------------------------------------------------------------

    - M -
    Last edited by metuzalem; 30-07-05 at 11:53.

  10. #35
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Jebačina letnje noći u zahuktalom ekspresu

    Noć je bila toliko poodmakla, da sam već predosjećao novi dan, dok je smrdljivi Athinai-exspress, prepun usnulih grčkih i turskih gastarbajtera, iz pravca Beograda odmicao ka Zapadu.

    Sjedio sam na pomoćnom sjedištu u oskudno osvijetljenom hodniku i, odsutno zureći pred sobom, strpljivo očekivaoda se odnekuda pojavi namrgodjeni brkati kondukter, kako bih, idući za njim, negdje u prepunim kupeima našao mjesto da se raskomotim i odspavam do Ljubljane.

    Vrijeme je odmicalo ali njega nije, pa nije bilo... Stadoh se nevoljno kaniti da i sam pođem u potragu za nekim udobnijim mjestom, kad se, neposredno ispred meine, vrata kupea naglo i streskom otvoriše i iz njih, obazirući se, izadje mlado žensko čeljade osrednjeg rasta i crne kose, koja je onako razbarušena uokvirivala srcoliko lice velikih tamnih očju, koje me bez ikakvog zazora odmjeriašeod glave do pete. Nakon toga, hitro se okrenu, pažljivo zatvori vrata za sobom i zanjihano podje hodnikom ka WC-u.

    Tupo se zagledah u njenu priliku, istovremeno se diveći širokim kukovima, zavodno zanjihanim ispod lomnog struka i skoro djetinjih ledja. Ne potraja dugo, kad se ulazna vrata hodnika otvoriše i propustiše ono
    Čeljade, koje mi, obučeno u dugu spavaćicu, podje ususret, ovoga puta u mene zagledana upitnim pogledom, kao da ispituje prijeti li joj od mene neka opasnost. Preko desne ruke je nosila skinutu odjeću i kad htjede da lijevom rukom otvori vrata, naglo se okrenu i zatvori pogled svojim, kao divno obećanje širokim kukovima, tako da sam ih, kroz onu tanku spavaćicu, osmotrio, onako i u mislima i na javi ali tako jasno da iza njih skoro bolno naslutih nepatvorenu ženstvenost meku i toplu od prekinutog sna. Zato mi, još dugo, nakon što za sobom zatvori ona teška vrata, u mislima ostade njen lika, koji sa nekim neočekivanim zadovoljstvom nastavih dopunjavati vizijom tamne vlažne mrlje, koja neizostavno nastaje od one zadnje kapi koja, kao obično, ostane da tvrdoglavo visi o svilenim (stidnim?!) dlakama sve dok je, oblačeći ih, ne pokupi tankim svilenim gacicama.

    Kao začaran ostadoh da u mislima posmatram tu bistru kap, oko nje naslucujući svu onu toplo i mirisnu ženstvenost, tako udobno smještenu medju raskošne kukove i oble butine, kad se ona vrata, ovoga puta nekako zavjerenički i sa nekim čudnim oklijevanjem otvoriše i kroz njih promoli ono čeljade, bez riječi ispruži ruku odlučno hvataju moju, na koljenima oslonjenu, ruku a zatim nježno povu i onda mi, svojom kosmatom glavicom, odlučno i nedvosmisleni dade znak da udjem u zamračeni kupe.

    Na nogama odrvenjelim od uzbudjenja i pridavljen velikom gukom u grlu, oprezno stupih u kupe u kome su se isprepletena tijela jedva razaznavala u oskudnom svijetlu koje je iz hodnika dopiralo kroz navučene zavjese. Oči mi se ubrzo navikoaše na mrak i ja, na sjediaštu po desnoj strani ugledah mladu i stasitu ženu koja je spavala sa glavom uronjenom u tamni ugao pored prozora. Na suprotnom sjedištu su se jedva nazirale dvije takodje mladje žene, od kojih je jedna spavala sa glavom zaronjenom u ugao suprotan od prozora a druga ležala na ledjima sa glavom u krilu ove prve, dok joj je zarozana suknja otkrivala dvije duge i oble butine, u koljenima savijenih nogu.

    Ostadoh da zbunjeno stojim na sred kupea, sve dok me ono čeljade ne povuče da sjednem na desno srednje sjediašte, što i učinih, pri
    čemu se ona stasita mlada žena probudi i uspravi, bunovno me gledajući. Djevojka koja me bješe me je uvela, dosta tiho ali nekako svadjalački, ili mi se to samo učini, reće joj nešto što nijesam mogao razumjeti a na što se ona, smirena, ponovo vrati u svoj ugao i namjesti da nastavi svoj san.

    Ukočen od iznenadjenja, ostadoh da uspravno sjedim na sredini sjediašta, u napetom očekivanju što će se dalje dogoditi, ne usudjujući se ni da se ljudski naslonim. Ne potraja dugo kad ona cura sjede do mene, iznenada sklopi i na sjedište podiže svoje noge a onda leže, svoju kosmatu glavicu, kao da se to se samo po sebi razumije, nježno položi, nigdje drugo do meni u skut. Ponovo se ukočih, zagrcnuto i cijelim tijelom prateći njene pokrete kojima je svoju glavu namještala u moje utrnule skute, dok sam se ja, s izvjesnim naporom, prisjecao moje od nedavno stečene osobine da svaki susret sa bilo kojom ženom prihvatim kao susret sa nekom polovinom sebe, koju sam nedje, samo privremeno, izgubio iz vida.

    Istog trenutka, učini mi se da je ova mlada žena tu moju osobinu nepogrešivo naslutila, u svom neograničenom povjerenju mi dolazeći usus
    Sret, svojim mekim pokretima nastavljajući da me i sebi i njoj otvara baš na onome mjestu dje se kod oboje nalaze vrata od utrobe koja nas jedno drugome potvrdjuju u arhetipskoj potpunosti. Pri toj pomisli, krv mi uzavre i svom silinom linu u donji dio tijela što ona namah osjeti i svoju malu glavicu zavuče još dublje, pri tome svoje srcoliko lice zaranjajući medju moje butine, kao da se želi uvjeri u pravi miris koji je posigurno strujao iz uzavrelih dubina.

    Skoro instiktivno lijevu ruku zavukoh ispod njenog pazuha, u namjeri da joj opipam grudi, koje dodirnuh i začudihdih kako su tvrde, na što ona ljutito zgrabi i odmače moju ruku, tako da se ukočih od iznenadjenja, sa strahom očekujući da ustane i ljutito odmakne od mene. No, ne dogodi se niaŴa... Naprotiv, poče se još udobnije namještati i to sa očevidnom namjerom da svojim oblim obrazima što bolje osjeti moj do pucanja nabrekli kur@c koji me stade žestoko žuljati u usukanim gaćama. Oporavljajuci se od iznenadjenja, lijevom rukom joj nježno podigoh glavu i nabrekli kur@c povukoh uz trbuh, namještajući ga tako da me ne žulja tako nemilosrdno ali i da bi njoj bio što pristupačniji. Pri svemu tome, polako stadoh zaboravljati u kako neobičnom položaju sam se zadesio, istovremeno sebe pokušavajući da ubijedim kako je on sasvim u skladu sa mojim još uvijek nepomućenim očekivanjima.

    Nanovo posegoh rukom ali ne ka grudima već uz opušteni užitak, vrelom rukom prijedjoh preko uzdignutog kuka i nježno zavukoh medju zanosne jastučiće butina, vrhovima prstiju napeto „gledajući“ zamamni reljef koji se vrelo otslikavao u mojoj svijesti tako jasno kao da ga očima gledam. Dok sam je napeto „gledao“ kroz mekanu tkaninu spavaćice, osjetih kako mi se pod prstima jedva osjetno razliva ona mirisna vlaga, u mojim mislima se razlivajući u tamnu i mirisnu mrlju na njenim gaćicama, čiji šavovi svojom oštrinom pomutiše ovu paperjastu sliku.

    Shvatajući sve one jedva primjetne drhtaje kao jedan jasan i nesputan poziv, ruka se sama od sebe izvi, podje i zavuče pod duge skute spavaćice, nesputano nastavljajući da klizi uz gipke noge pa preko oblih butina sve do onih gipkih jastučića izmedju kojih se pomaljaju, svilenkastim dlakama obrasle velike usmine, još uvijek skrivene iza oporih nabora zategnutih gaćica. Došavši do ovog očaravajućeg trokuta, prsti se zapletoše u ovlažene gaćice u grčevitom pokušaju da zadju dublje, sve dok palac, onako odvojen, prateći onaj nježni šav, iznenada ne skliznu u podatno otvoreni i mirisnim sokom obliveni otvor. Istovremeno se teške i oble butine razdvojiše kako bi ustreptaloj ruci i pipcima prstiju dale mogućnost da se rasporede po cijelom Venerinom Brijegu, sve dok se nestašni palac do korijena ne nadje uvučen u uzdrhtale sočne dubine. Odmah potom, oštri greben izmedju palca i kažiprsta gipko se zategnu preko nabubrele dražice, nakon čega se gipke butine nanovo stegoše u želji da taj dodir, koji prože cijelo tijelo mlade žene, zadrži u što dužem trajanju.

    Dok moja ruka, stegnuta oblim butinama, ostade da miruje poput vlažnog oka medju sklopljenim kapcima, njena ruka, do tada smireno položena pod njenim obrazom, živahno poče raskopčavati dugmad na šlicu pantalona dok joj glavica ostade u napetom očekivanju. Ne potraja dugo i ja nakratko osjetih vreli dah na glaviću, da bi ga ubrzo smijenio vreli dodir vlažnoga jezika koji mi se nezadrživo razli po cijelom tijelu. Nakon što se jedva primjetno trgoh i nesvjesno uvukoh stomak, osjetih kako se kragnica njenih skupljenih usta navlači na ustreptali glavić.

    Nakon što se moja ruka sa duboko zaronjenim palcem uznemireno trgnu, mlada žena se hitro okrenu, prope na koljena i svoju glavicu zaroni u moj skut, dok ja osjetih kako moj kur@c niz hrapavi jezik klizi u dubinu njenih ustiju sve do dubokog grls koje je zagrcnuto pulziralo oko nabreklog glavića. Skliznu par puta gore-dolje a onda se naglo uspravi i svoja usta, nabubrela i vlažna, pritisnu na moje od uzbudjenja osušene usne, koje ovaj dodir žudno dočekaše i prihvatiše, dok sam ja cijelo vrijeme lomio ruku kako bih sačuvao onaj neodoljivi dodir. Sad je na mene bio red da joj se prepustim i to sam u jednom zagrcnutom grču činio bez ikakvog suzdržavanja. Ona je to osjećala i prepuštala sebi i meni na isti, nesputani način, ne obazirući se ni na mjesto ni na prisustvo svojih usnulih saputnica.

    Uspravi se, još uvijek na koljenima, rukama mi dajući znak da ustanem, što i učinih, nakon čega mi ona strže gaće i pantalone koji mi skliznuše do ispod koljena. Odmah nakon toga, lako me gurnu i ja sjedoh na ivicu sjedišta, s olakšanjem osjećajući kako mi oslobodjeni kur@c nesnošljivo podrhtava u polumraku. Ona ustade, istovremeno zadižući duge skute tanke spavaćice, jednim potezom skide gaćice istovremeno zabacujući spavaćicu preko zaobljenih kukova, da bi me zatim obgrlila oko vrata i opkoračila, u oskudnom svijetlu otkrivajući bijele i jedre butine i tamni busen Venerinog prijega na dnu kojega su se nazirale, u žestokom očekivanju napućene velike i male usmine i njima zaogrnutu gužvicu klitorisa, obilno zalivenu mirisnim sokom.

    (nastavak slijedi!)
    COITO ERGO SUM

  11. #36
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    119
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Jebačina letnje noći u zahuktalom ekspresu

    (nastavak...)

    Poluotvorenih ustiju i tamnog pogleda duboko zarivenog u moje iznenadjene oči, polako se spuštala napeto očekujući naš susret tamo medju nogama. Pri dodiru žestoko zadrhta i širom otvori oči, za trenutak ostajući kao da se predomišlja, a onda svojim razmaknutim usminama nestrpljivo stade tražiti vrh moga kurca, povremeno sobom opipavajući da li je on na pravom putu ususret uskom otvoru koji ga je očekivao u žudnom grču. Kad ga i konačno napipa, široko raširi noge, zatim u žudnom iščekivanju prevrnu očima pa se onda, grleno ispuštajući vreli dah, polako navuče na nabrekli kur@c koji je drhtao pod žestokim naponom. Bila je iznenadjujuće uska, gipka, vrela i divno sočna, tako da mi se kur@c učini barem dva puta dužim nego što je inače bio. Još kad se njeni oštri guzovi zariše medju moje butine i razdvojiše ih, naše (stidne !?) kosti se tvrdo sudariše i opomenuše nas da smo stigli do medjusobnih dubina gdje je trebalo potražiti onaj konačni dodir, iza kojeg nema ničeg što bi naš susret moglo da omete.

    U tom trenutku se i ona jedra cura do nas promeškolji tražeći neki drugi položaj i u polusnu stade pipati oko sebe dok smo se nas dvoje, zagrljeni, prepuštali ritmičnom ljuljanju voza koji je jurio kroz noć. U tom ljuljanju, nas dvoje se nadjosmo pripijeni uz njene jedre butine, tako da njena ruka zadje medju naše, tim dodirom nas opominjući da se ukočeno zagledamo u nju, iznenadjeno i napeto očekujuči njenu dalju reakciju. Ubrzo osjetismo uznemireno i ispitivačko pipanje njenih prstiju, vec sigurni da slijedi pogled razrogačenih očiju, što se konačno i dogodi, dok smo nas dvoje, obraz zu obraz, bez pokreta i daha, u napetom iščekivanju posmatrali njen iznenadjeni pogled.

    Ne potraja dugo i mi, u polumraku, s olakšanjem primijetismo da izraz njenog lica naglo omekša, nakon čega ona nježno i oklijevajući povuče svoju ruku. Nas dvoje olabavismo grčeviti zagrljaj dok se njih dvije pogledaše umirujuće zavjereničkim pogledom, nakon čega joj ona iz mog zagrljaja šapnu nešto nerazumljivo i nježno je pogladi po dugoj kosi. Na to se ona jedra cura tako isprsi i svojim moćnim grudima mi, naprosto, zatvori vidik, istovremeno izazivajući neodoljivu želju da te nabrekle grudi dirnem i opipam.

    Uz zagonetni osmjeh, cura svoju dugokosu glavu zaroni u ugao, no svoju ruku ostavi da počiva na sjedištu, ali tako da je istovremeno dodirivala i moju i njenu butinu, na taj način prateći svaki naš pokret. Nakon ove nepredvidjene pauze, djevojka u mom krilu se nanovo stade zahuktavati dok sam njene pokrete sada pratio sa još vecim uzbudjenjem, baš zbog one voajerske ruke čiji dodir sam sve jače osjećao na svojoj butini. Čvrsto se držeći za moja ramena, propinjala se zamahujući raskošnim kukovima medju kojima sam osjećao kako se njena utroba rastapa, dok je iz njenih soćnih dubina obli grlić materice povremeno dodirivao vrh moga glavića a ona svojom dražicom tražila tvrde dodire u korijenu nabreklog kurca.

    Uskoro osjetih nemir one ruke, koja poput neke tople domaće životinjice, oklijevajući krenu uz moj bok, kao da izmedju naših pokreta želi da se provuče do onog mjesta gdje smo se nas dvoje na neposredan način ukazivali jedno drugom. Nesvjesno joj pomažući, boljereći podsvjesno hrabreći, uvukoh trbuh što sam jače mogao, te ruka uspuza na moj trbuh i lagano poće puzati naniže dok sam sa njenog hrapavog dlana čitao „karakteristiku“ njenog pripadanja radničkoj klasi, ujedno shvatajući su sve te mlade žene, u erotskom smislu potpuno odgovarale onom komunističkom klišeu o „zdravom seljačkom elementu“, pri tome zadivljeno zagledan u onu curu koja se, onako zahuktala i raširenih butina, tako divno snalazila – u svom, odnosno našem zajedničkom, elementu.

    U trenutku kad osjeti prvi dodir one nestašne i radoznale ruke, naglo zastade i lagano se povuče, misleći valjda da je moja, u očekivanju dodira koji i stvarno uslijediše. Zabačene glave i zatvorenih očiju, kao da nekim unutrašnjim pogledom osmatra što se dogadja, nepokretno je posmatrala igru radoznale i nestašne ruke, sve dok ona znalački ne nadje ono najosjetljivije mjesto, nakon čega se trgnu, naglo otvori oči i iznenadjeno zagleda medju noge.

    Sledih se, očekujući, medjutim, ona se nježno osmjehnu drugarici, koja joj sanjalački uzvrati. U tom trenutku se začu izvijeni jauk lokomotive koja je dahtala slavonskom ravnicom, njime nas opominjući da i ona i cio taj zahuktali voz učestvuje u ovoj jedinstvenoj jebačini i da nikakvog razloga nema da sa njom na bilo koji način i prestanemo, zato se ona cura lagano navuče sve do samoga korijena, ponovo zabaci svoju kosmatu glavicu i uz grleno dahtanje nastavi svoje ritmične pokrete, dok se ja okrenuh njenoj drugarici i svoj desni obraz položih na njene ispršene grudi, slobodnom rukom pokušavajući da raskopčem njenu tijesnu bluzu. To mi nije uspijevalo, te je ona sama hitro otkopča te ja i konačno položih svoj užareni obraz na njene močne obline, žudno udišući mirise vlage iz dubokog nabora medju njenim sisama.

    Lokomotiva još jednom prodorno jauknu, nakon čega nastade zaglušna škripa kočnica, dok se ljuljanje i drmanje pojača kao da cio voz bezuslovno želi da učestvuje u završnici jebačine koja se približavala svom vrhuncu. I stvarno, neravnomjerno kočenje je davalo dodatni impuls našim, odnosno njenom tijelu, tako da mi se činilo da svakim novim pokretom postajem sve duži i zalazim sve dublje u njenu tijesnu utrobu koja je ritmično pulzirala kao da tu dužinu svaki put iznova opipava i odredjuje joj mjesto u užarenim mislima, prateći nadolazak strasti koja je, u sve jačim talasima, izvirala iz naših slijepljenih tijela i skoro nepogrješivo pratila žestoku buku i trzaje kočenja, sve dok se cijela kompozicija u jednom zadnjem, grčevitom trzaju i konačno ne zaustavi, u naručje mi nezadrživo bacajuci ono čeljade koje, stinutih zuba i očiju, svojom kosmatom glavicom pade na moje grudi, dok sam ja cijelom dužinom kurca ushićeno odbrojavao ritam njenog vrhunca koji je u talasima nadolazio iz uzavrelih dubina njene utrobe.

    Dok su se, u našim zahuktalim utrobama, talasi strasti polako smirivali, u iznenadnoj tišini noći, jedino se čulo smireno disanje lokomotive i jedan skoro nestvaran uzvik:

    – Novska!
    COITO ERGO SUM

  12. #37
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    1,280
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ovo je bilo veoma uzbudljivo!
    Bilo bi jos uzbudljivije dozivjeti...
    Met.... svaka chast! :twisted:

  13. #38
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Podgorica, Montenegro
    Posts
    7,539
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Talking

    - „E pa, Špiro, sad mu slobodno možeš pružit ruku i s njim se pozdraviti, jer se u ovako „napetoj“ situaciji, dugo, a možda više nika nećete više sresti...“

    :lolblue:
    A u ulici Slobode i Hercegovackoj sad rastu iz Berana dEca. Neki novi klinci, neki novi klinci..


  14. #39
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    I'm here to spread love all over the world!
    Posts
    5,020
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Talking

    Al` sam se napalio bas sam se napalio :mrgreen:

  15. #40
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    daleko od sunca, under the purple rain
    Posts
    6,919
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    na zahtjev posjetilaca ovog foruma a i na moje licno zadovoljstvo dizem ovaj topick( u nadi da ce se jos nesh dici) mislim da vrijedi da stoji medju aktuelnijima i radi razonde i edukacije mnogih kako se pise i sta se radi;p
    oh darling who needs love?
    Who needs a heaven up above?
    Who needs the clouds, in the sky, not I
    Oh darling who needs the rain?
    Who needs somebody that can feel your pain?
    Who needs the disappointment, of a telephone call, not I

  16. #41
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    U predsoblju Bogova
    Posts
    2,710
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ......................!

    Odlicna ideja!

    Ako nesto vrijedi na ovom forumu to su Metuzalemova razmisljanja i iskustva. Isto tako, to je ona iskra koja navodi na razmisljanje, na mastu, koja predstavlja svojevrsan trening duha.

    Posebno mi se svidja njegova konstatacija o mozgu kao jedinom polnom organu, dok se ostalo smatra pomagalima....
    Caesar`s wife must be above suspicion

  17. #42
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    PG
    Posts
    437
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ajmo da skupimo koju paru da objavimo ove rane radove i obogatimo se, zajedno s Metuzalemom! Ja sam uvijek bio pragmatican!
    MAKE LOVE NOT SEX!!!

  18. #43
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default [B]Potvrda moje namjere...![/B]

    Quote Originally Posted by loverboy View Post
    Ajmo da skupimo koju paru da objavimo ove rane radove i obogatimo se, zajedno s Metuzalemom! Ja sam uvijek bio pragmatican!
    Prije neko vrijeme, dok sam na PC spremao moje priche, pomislih da ne bi zgoreg bilo objaviti ih na neki nacin: kao knjigu, CD ili kao prilog u prigodnom casopisu, ako ga ima... (sto cisto simnjam!)...
    Nebi bilo zgoreg da me neko od ove omladine posavjetuje, zato ovaj topic dizem uz obecanje da cu nanovo na njemu gostovati sa nekom pricom ili osvrtom na opustenu ili napetu problematiku tzv. sex-a ili, naski i nedvosmisleno pomenute nasushne - jebachine...

    - M -

  19. #44
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default [B]Razvezivanje čvora[/B]

    Album fotografija, tako uobičajen u modernom domaćinstvu, nije postojao u Crnoj Gori moga djetinjstva i uglavnom je bio zamijenjen onim prostranim šarenim kutijama tvornice keksa „Kraš“, koje su u poklon donosile većinom uspješno udate odive. Ponosne babe su u te kutije slagale slike dospjele sa svih strana svijeta i vjerovatno nije bilo ničeg u tim starim kućama što bi razmaženoj unučadi moglo biti zanimljivije od tih malih limenih kovčežica koji su, u pogledu čuvanja porodične gomile uspomena na neki način i „anatomski“ bolje odgovarale od sredjenih albuma, neodoljivo ličeći na glavu punu sjećanja.

    Ovoga kišnog ljeta nenadno se nadjoh u napuštenoj roditeljskoj kući i sjetno, po ko zna koji put, uzeh da preturam po ovoj kutiji sjećanja, s tugom primjećujuci koliko su sve te vecinom dobro poznate slike u medjuvremenu i same ostarale. Na njima su se uglavnom smjenjivali poznati likovi; ozbiljni i dostojanstveni, ponekad i začudjeni... Nasmijani su bili jedino oni mladji.

    Pošto vec skoro bijah stigao do dna, pregledanu gomilu htjedoh da vratim u kutiju, kad mi pogled pade na požutjelu fotografiju starinski iskrzanih ivica, na kojoj se vidjela djevojčica lica nasmijanog i uokvirenog crnom kosom, veselo gledajući ispod oštro podsječenih šiški. Više se oslanjala nego što je sjedjela na oniskoj ogradi od bijelo obojenih izukrštanih letvica, vragolasto otkrivajući duge i vitke noge sve do kukova, desnom rukom zabacujući volane do peta duge haljine namjerno obučene kako bi baš tom svojom dužinom potvrdila njenu iznenadjujuću i ne baš djetinju namjeru.

    Pri pogledu na ovu požutjelu fotografiju, iz zaborava linuše sjećanja na bubuljičave godine odrastanja u jednom srednjeevropskom gradu smještenom na obali moćne evropske rijeke, gdje sam došao da nastavim školovanje, izgubljen i zblanut nekim meni jedva shvatljivim tokovima života. Iako su vec bile prošle dvije godine internatskog života, još uvijek nesigurno i sa strane sam posmatrao metež svojih vršnjaka, neodlučan da se prepustim njegovim nepredvidljivim tokovima. Ipak sam, čeznutljivo, skoro svake večeri „dežurao“ na dobro posjećenom korzo-u, ništa posebno ne očekujuci niti se nadajući, nekako čudno ubijedjen da me se ništa od onoga što se tamo zbivalo, ionako mnogo ne tiče.

    Početkom treće školske godine, više iz navike sam otišao na svoje uobičajeno „dežurstvo“ na korzu, ovoga puta veoma iznenadjen zbog sve česćih djevojačkih pogleda u mome pravcu, uprkos mojoj želji da ostanem neprimjetan, zbog nekog čudnog ubjedjenja da sam tu samo privremeno i da nije moje da bilo čim ometam tu veselu gužvu. Jedne večeri, pažnju mi privuče, takoreći nametnu, jedna djevojčica guste crne kose koja me je prodorno gledala svojim kao ugalj crnim očima koje su blistale nekim čudnim sjajem i pri tom se osmjehivala tako da sam svaki put trnuo od iznenadjenja. Najčudnije mi je bilo što je svaki put bila sama, dok su njene vršnjakinje uglavnom bile u bučnim grupama od tri pa naviše. Moja zbunjenost ovim susretima je bivala sve veća, tako da sam i konačno prestao izlaziti na korzo i sve češće posjećivao bioskope kojih je bilo nekoliko u neposrednoj blizini.

    Jedne večeri stajao sam ispred bioskopa sa namjerom da udjem „na kartu više“, pri tome izbjegavajući nasrtljive tapkaroše, kad se iznenada pojavio ona djevojčica sa korzoa, pridje mi bez ikakvog ustručavanja i najave i onako zblanutom pruži jednu ulaznicu koju nespretno prihvatih pružajući joj novac koja ona hitro uze i isto tako nestade u gužvi. Zaputih se u bioskopsku salu zamišljeno pružajući ulaznicu momku koji je je na ulazu pregledao karte, spremajući da udjem, ali me on zaustavi i reče da ulaznica nije za ovu već sljedeću.

    Dva sata kasnije, pri ulasku u polupraznu dvoranu, već iz daljine sam mogao vidjeti onu djevojčicu kako sjedi u sredini reda i sa očekivanjem gleda u mome pravcu. Zbunjeno dodjoh i sjedoh na sjedište do njenog, dok me je ona netrmice pratila onim njenim prodornim pogledom, jedva primjetno se osmjehujući kao da želi da me ohrabri. Oboje smo jedva čekali početak predstave, pogledujući se kratkim pogledima istovremeno prateći dolazak publike koja je zu škripu s zauzimala sjedišta. Konačno se i svijetlo ugasi i krenuše uobičajene filmske novosti, dok ja, odrvenjelih nogu i svezanog grla, ni o čemu više nijesam mogao misliti osim o neodoljivo prisutnoj djevojčici sa pogledom prikovanim na platno kojim su se smjenjivale slike ali sam ja nepogrješivo osjećao da je sva njena pažnja usmjerena na moje prisustvo, jednako kao i moja na njeno.

    Nakon što sam malo došao do daha i opustio se, u polumraku primijetih njena malo raširena koljena koja su virila ispod kratke suknjice, pri čemu me spopade tako neodoljiva želja da ga dodirnem, da mi se naprosto okide dah. Dok sam se ja premišljao, laktovima oslonjen na naslon sjedišta, skoro užasnuto osjetih njen lakat koji me blago ali na izvjestan način odlučno dodirnu i u tom položaju ostade, time mi upućujuci nedvosmislenu poruku. Dok su mi damari nepodnošljivo tukli u sljepoočnicama i dah sušio poluotvorena usta, ogromnim naporom pokrenuh svoju ruku u potrazi za njenom, koju konačno i dodirnuh, nakon čega nam se ruke, same od sebe sklopiše u žudan i grcevit – zagrljaj!

    Nakon predstave, kao u nekom snu, prepustismo se struji koja nas odplavi u tamu dvorišta čija otvorena kapija je vodila u zabačenu ulicu, kojom se bez riječi zaputismo ka centru grada kojim su, škripeci i pršteći iskrama, kloparali starinski tramvaji. Na velikom trgu sa spomenikom, ona se kao prenu i reče da mora na tramvaj jer je vec kasno. Nakon toga podje par koraka ispred mene, naglo se okrenu osmjehnuto me gledajući pravo u oči i pruži zgužvanu listicu, govoreći da više ne dolazi na korzo i da je sjutra posjetim na adresi koja se nalazi na cedulji. Nakon toga, značajno se osmjehnu, promrmlja nešto kao „Ti si moj Tarzan!“ i hitro otrča na tramvaj koji se punio.

    Sjutradan, obrijan i očešljan, odvezoh se tramvajem do dalekog predgradja i s mukom u jednoj od ulica zasutih crnom šljakom, iza visoke tarabe nadjoh nisku kućicu sa brojem zapisanim na cedulji. Pokucah na zastakljena vrata koja mi otvori žena srednjih godina koju odmah prepoznah po liku djevojčice i ona me sa umirujućom srdačnošću pozva da udjem dok sam ja nesigurno stajao na odrvenjelim nogama, nesposoban da izustim riječ. Udjoh u malu i nisku prostoriju zagrijanu vatrom iz šporeta u uglu pored koga je sjedjela djevojčica koja ustade i ponudi mi da sjednem za kuhinjski sto. Njena majka me ponudi kolačima uz veselu priču da je o meni već mnogo toga čula i jedva čekala da me i lično upozna, pri tome stalno pogledujući svoju kćer koja je cijelo vrijeme bila neobično tiha i povučena.

    Ne prodje dugo vremena, kad njena majka ustade i otvori vrata od susjedne prostorije i nas dvoje pozva da udjemo uz napomenu da ćemo tamo biti sami i neometani, dok ona ima nešto da se dogovori sa komšinicom. Omamljen nevjericom, ustadoh i onako nesposoban da se pokrenem, zablenuh u nju sve dok ona djevojčica ne dodje uze za ruku i odvede u polumračnu prostoriju u kojoj se bjelasao veliki kvadratni krevet na čiju ivicu sjedosmo jedno do drugog, dok njena majka hitro zatvori zastakljena vrata i hitro nestade.

    Tek sada, ovako nasamo, osmotrih djevojčicu pitajući se kako se zove, koliko godina ima i konačno, što ona uopšte hoće od mene. Pri tome me je njena sigurnost u sopstvene namjere uveliko smirivala, jer bih inače odavno zbrisao glavom bez obzira. Bila je barem za dvije glave manja od mene i izgledala mnogo mladja sa svojih skoro petnaest godina, dok sam ja, sa mojih sedamnaest, zbog mog uzrasta izgledao mnogo stariji. Dok sam ja, u svojoj nesigurnosti, bio ophrvan sumnjama, ona je, valjda zbog sigurnosti koju su joj pružali prostori njenog doma i neshvatljiva podrška majke, zračila mirnoćom i spokojem.

    v Iznenada ustade, podje u ugao i iz nekakvih fioka izvadi nešto poput bilježnice koju prelista i iz nje izvadi par fotografija medju kojima je bila i ona, koja se sada, onako izlomljena i požutjela, nalazila na dnu kutije koju sam, nakon pola vijeka, pretresao u roditeljskoj kući. Ispriča mi koliko ju je ubjedjivanja koštalo dok je fotografu objasnila svoju želju, a izgleda da je ni to ne bi pomoglo da joj majka nije priskočila u pomoć, kao što joj u svemu pomaže i sve njene želje razumije i poštuje, jednako kao i ovu njenu želju da bude s njim sad i ovdje, ovako divno zaštićena naviknutim prostorima toplog doma.

    Ova neshvatljiva situacija je uveliko prevazilazila sve moje predstave i očekivanja u vezi bilo kakvog a kamo li prvog muškoženskog susreta, predstave koji proizilaze iz tragično naslijedjenog načina shvatanja koje sam poput rogobatnog prtljaga teglio u svojoj svijesti i pod njegovim teretom nesviklo glavinjao ovim neobičnim prostorima.

    Dok sam zamišljeno posmatrao neobičnu fotografiju, ona je stalno nešto cvrkutala pri tome se nježno oslanjajući na mene, neprestano mi dodirujući ramena, ruke i ponekad koljena, dok sam je ja samo pogledivao kratkim pogledima, uz zamamni osjećaj da onaj grč i konačno popušta te da polako prestajem svoje tijelo osjećati kao balvan uz koji sam neraskidivo privezan.

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 21-11-06 at 11:44.

  20. #45
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    (nastavak...)
    U tom opuštanju, konačno sam bio u stanju da i sam progovorim par riječi, nakon čega se razgovor proširio na druge teme te sam ubrzo saznao mnogo toga o njoj i njenoj majci, glumici po zanimanju, a inače veoma obrazovanoj i mudroj ženi. Vrijeme je brzo prolazilo i suton nagovještavao skori rastanak dok sam se spremao, umoran od toliko utisaka, da ustanem i podjem, pri tome oklijevajući, u nekom neshvatljivom očekivanju ubijedjen da se još nije desilo sve što bi trebalo da se desi. I stvarno, kad htjedoh da joj vratim onu fotografiju ona mi reče da je s obje ruke podignem i pogledam prema prozoru. Učinih kako mi ona reče i fotografiju podigoh u visinu očiju, pitajući se što bih na njoj još mogao otkriti, kad se djevojčica po imenu Dida, jedinom kojega se mogu sjetiti, iznenada hitro izvi i provuče kroz taj nenamjerni zagrljaj i sijedajući na moja koljena iz ruku mi uze fotografiju, govoreći.

    „Poklanjam ti ovu sliku, kao što ona meni poklanja tvoj zagrljaj....“

    Prije i nego shvatih što se dogadja, osjetih kako se njene topla i vlažne usne pripijaju na moja, u iznendjenju očajnički stisnuta usta, nakon čega, polako dolazeći k sebi i opuštajući se, nespretno odgovorih na taj zamamni dodir i oklijevajući obuhvatih njena obla ramena. Odjednom, kao da hoću da se odbranim od nečeg, naglo ustadoh podižući je u čvrstom zagrljaju i njihajući se nastavih svojim usnama žudno opipavati njene. Istovremeno sam na svom tijelu isto tako žudno upijao otisak njenog gipkog i toplog tijela, punim plućima mirišući tešku kosu koja me je milovala po licu. Dok smo se blago njihali podatnim prostorom sobe, osjetih kako se njene usne trzaju na jedan nov način tako da iznenadjeno malo popustih stisak svojih istovremeno shvatajući da izmedju usana njenih toplih i vlažnih ustiju, vrh njenog jezika ovlaš dodiruje još uvijek čvrst sastav mojih usana.

    Za trenutak sam bio skoro užasnut tim dodirom, da bih mu se već u sljedećem trenutku potpuno predao i neočekivano osjetio da se i zadnje, makoliko nevoljne i nenamjerne krhotine vaspitanjem nametnutog otpora, tope i nestaju. I ne samo da se tom dodiru predadoh u potpunosti, već uzdrhtalo i zagrcnuto osjetih kako mi se jezik sam od sebe ote i razdvoji njene usne koje se u ičekivanju razmakoše željno ga prihvatajući i nježno ljubeći, dok se ona naglo prope, grčevito pripi uz mene i svojim oblim, gipkim butinama, čvrsto obgrli oko struka. Tek sada postadoh svjestan svog donjeg dijela tijela, do ovog trenutka svezanog u utrnuli čvor koji je tupo visio niz ivicu kreveta. Istovremeno mi se krv u vrelom mlazu poče slivati niz uzdrhtali trup do u medju noge, te oboje istovremeno osjetismo do pucanja nabrekli ***** koji se vrelo i neodoljivo propinjao uz uvučeni trbuh. Desnom je rukom obuhvatih ispod gipkih guzova i svom snagom privukoh sebi, zagrcnuto osjećajuci kako se ona otvara i namješta da u svoje medju svoje meke i tople prepone smjesti i Sto bolje osjeti izduženu oblinu koja je uveliko pulzirala u, našem do kidanja zadihanom, ritmu.

    Odjednom, kao da se oboje istovremeno prenusmo i postasmo svjesni samih sebe, polako labaveći zagrljaj, kao u nekom plesu otpočesmo razdvajanje, pri tome nastavljajući da bez daha pratimo slijeganje naših ustreptalih dodira. Oboje smo sa ospokojavajućom sigurnošću shvatali da je sve ovo u potpunosti dovoljno za naš prvi susret i da on ionako ne prestaje rastankom već se, naprotiv, u svakom od nas ponaosob nastavlja na jedan poseban i duboko intiman način, time pripremajući novi susret koji u stvari baš ovim rastankom postaje jedna nova i još uzbudljivija – izvjesnost.

    Nije samo uočljiva razlika u visini bila ta koja nas je ometala da se vidjamo u gradu, već to što nam ništa drugo i nije bilo važno osim da jedno kod drugog tražimo i nalazimo ono na što su nas upućivale naše godine pune zapitanosti i nemira pred onim što je neočekivano i skoro prijeteći izviralo iz nas samih. Oboje smo osjećali svu neizbježnost tih neshvatljivih promjena, pri čemu je ona imala potpuno razumijevanje svoje dobre majke, koja je nesebično gledala da nju, a i mene kroz nju, poštedi svega onoga čemu su svi mladi tako neumitno izručeni na milost i nemilost svoga okruženja.

    Nije to bila neka ljubav niti smo bili nošeni osjećajem koji bi se mogao svesti pod tim pojmom, već je to bilo neko čudesno duboko povjerenje da ćemo jedno u drugom naci neposredne i nesumnjive odgovore na svu onu zapitanost oko toga ko smo i što nam se dogadja. Zato smo se, bez primisli i oklijevanja, najradje sastajali u podatnim prostorima male kućice izgubljene u predgradju.

    Jedno poslijepodne, kose još mokre od kupanja u gradskom jodnom kupatilu, pješke se zaputih u predgradje kako bi mi se kosa osušila na još uvijek toplom jesenjem povjetarcu. Ubrzo se nadjoh u kućici srdačno dočekan iskreno toplim osmjehom Didine majke, koja ovoga puta posjede sa nama prije nego nas po običaju ostavi same. Ovoga puta sam se osjećao posebno ugodno u svojoj koži, nešto zbog kupanja a nešto i zbog susreta koji je skoro počeo prelaziti u naviku. Ubrzo prijedjosmo u mirisni polumrak sobe i sjedosmo na ivicu kreveta, da bi se, padajući jedno drugom u zagrljaj, ugodno opruzili po mekanom i prostranom krevetu. Ubrzo Dida olabavi svoj zagrljaj jednom rukom polako, skoro zamišljeno otkopčavajući moju košulju da bi odmah potom zavukla svoju živahnu glavicu i dugo njuškala moje već dlakama uveliko obrasle grudi. I meni ruka sama od sebe skliznu, žudno pipajući njene oble i čvste grudi koje su mi kao po mjeri ispunjavale šaku. Nakon košulje, nesputanim pokretima otkopča kaiš mojih pantalona i jednako polako nastavi sa dugmadima, sve dok se pantalone ne rastvoriše otkrivajući čiste gaće zategnute nabreklim kurcem koji se trzao pod njenim slučajnim dodirima.

    (nastavlja se...)

  21. #46
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    (nastavak...)

    Pošto su mi noge, u čarapama, još uvijek visile niz krevet i počivale na krpari prostrtoj ispred kreveta, osjećajući da me ona želi svući, sav u zagrcnutom očekivanju, izdigoh donji dio tijela kako bi joj lakšao tu namjeru. Konačno osjetih kako mi odjeća pada oko zglavaka dok mi se ***** oslobodjen stege prope i poče žestoko trzati pri svakom dodiru, bilo njenog lica ili njenih ruku. Podvukoh ruke pod glavu kako bi mi bilo udobnije i nastavih posmatrati Didu koja se naglo umiri, svoju lijepu glavu spusti oble ruke oslonjene na laktove i onda se, ljuljajuci svoje uzdignute i u zglobovima prekrštene noge, nepomično zagleda u svileno glatki glavić, na čijim malim napućenim ustašcima se vidjela krupna zaobljena i bistra kap tečnosti koja je poput lupe uveličavala maleni otvor. Zaobljeni vrh je meko prelazio u široki izvijeni obod pokrivensitnim malim izbočinama nalik na utisnuta zrna pijeska svojim oblikom neodoljivo potsjećajući na gljivu. Ostajući u tom položaju, vrhom prsta desne ruke jedva osjetno dodirnu pomenuti obod i progovori:

    „Sjećaš li se kad sam te nazvala mojim Tarzanom? Vjerovatno si pomislio da je zbog toga što stvarno ličiš na Tarzana, ali nije to to... U stvari, tek sada, kad te gledam ovako oslobodjenog i sama shvatam što sam uopšte time mislila i htjela da kažem. Vjerujem da se nećeš začuduti kad ti kažem da me je već duže vrijeme zanimalo da vidim kako jedan muškarac stvarno izgleda i nekoliko mojih vršnjaka pozivala, ovako kao i tebe sada, da bih se sopstvenim očima uvjerila u ljepotu koja me je bez prestanka progonila u snovima i na javi.

    Možeš misliti kakvo razočarenje sam doživjela vidijeći tu pretpostavljenu ljepotu neprozirno skrivenu pod debelom kožnim kapuljačama, koje su više bile nalik na glavice luka ili pupoljke kakvih tropskih biljaka, nego li na nešto što bi moglo biti dostojno osjećaja o kome svaka žena sanja i mašta. Zato sam osjećala, nadala se i zamišljala, da će me pogled na tu skrivenu muškost ispuniti makar i sa onoliko uzbudjenja i ushićenosti koliko i pogled na snažno i dobro izvajano tijelo Tarzana ili nekog atlete.

    Ne samo da su mi se to očekivanje sada ispunilo, već me je pomalo i strah kad vidim ovu vrelim i nabreklim žilama prepletenu ljepotu u svoj njenoj veličini, jer mi se čini, koliko god je neodoljivo želim osjetiti u sebi, da bi mi ona naprosto iskidala utrobu. No, to je vjerovatno zato što još nijesam dovoljno zrela za tako nešto...

    Naglo zastade, okrenu se i uzdrhtalo prošapta:

    Ma što ti ja to pričam... Evo pogledaj i uvjeri se sam!

    Nakon toga se okrenu na stranu, raskopča svoju bluzicu ispod koje nije imala ništa i propinjuci svuče kratku suknjicu i male gaćice, u potpunosti otkrivajući duge, glatke noge, medju kojima se zatamnje trokut od svilenih kovrdžavih dlaka koje su raskošno pokrivale Venerin Brijeg koji se jedva naslućivao. Skoro užasnut ovim obrtom, bez daha ostadoh da ležim u istom položaju dok se ona jednako odlučno osloni na laktove i koljena, zatim polako približi, opkorači i svojim skoro djetinjim stasom opruži po meni. Nakon što trenutak ostade u tom položaju i moj pogled zatvori svojim gipkim i još uvijek djetinje šiljatim guzovima, naglo se podiže na laktove i koljena, time mi u potpunosti otkrivajući svoje glatke prepone, još uvijek mladalački zategnute i omedjene malim gipkim jastučićima kojima su se, već uveliko ženstvene glatke butine, tako divno završavale. Ispod svileno kovrdžavog trougla, poput neke rascvjetale ruže, u svoj svojoj jasnoći, vidjele su se velike (stidne!?) usne izmedju kojih su se, blistajući od mirisnog soka, propinjale male (stidne!?!?) usne, dok se na njihovom oštrom sastavu, u napetom iščekivanju, pomaljala mala gužvica dražice (klitorisa). Pod vlažnim grebenom malih usmina jedva se nazirao mali ružičasti otvor od koga se, poput ružičaste cvjetne stabljike protezao analni šav, završavajući se malim ljubičastim cvjetićem čmara, iza koga su se gipki i djetinje šiljati guzovi rastvarali, na kukovima stvarajući ljupke lokvice.

    Pri pogledu na majušni ružičasti otvor, skoro sa užasom shvatih koliko je istine u njenim riječima o „paranju utrobe“.... U istom momentu se sjetih svojih ruku koje su nemoćno ležale uz utrnuli trup i osjetih nedoljivu želju da njima dodirnem taj nježni cvijet koji se tako naglo otvori mome pogledu. Kažiprstom, polako dodirnug onaj mali otvor i gužvicu dražice, pri čemu se njeno tijelo trgnu kao pod udarom struje, te naglo povukoh prst za kojime se bistro istegnu blistavi končic mirisnog soka, koji je u oblim kapima visio niz greben ružičastih usmina koje su očekivale..., očekivale... Barem dodire, ako ne više od toga...

    Prije nego što se usudih na bilo što, mirovao sam obuhvaćen i ugrijan njenim tijelom sve dok ne osjetih dodir njenih usana na glaviću koji je do tada ritmično dodirivao moj trbuh. Ukočih se i dah mi se otkide kad osjetih njen vreli dah i vlažne usne koje lagano počeše obuhvatati glavić kurca, čije sam uzdrhtale korijene osjećao kako se zatežu duboko i razudjeno dužinom vrele kičme. Sada sam i konačno mogao osjetiti kako on lagano klizi u toplu i vlažnu dubinu njenih ustiju, dok me je, istovremeno, potresala neodoljiva želja da se, jednim trzajem, zavučem sve do korijena moga kurca nabreklog skoro do pucanja. Istovremeno me obuze neodoljiva želja da vrhom jezika dirnem onaj od soka vlažni otvor i to, skoro istovremeno i učinih, pri čemu postadoh svjestan slankastog ukusa i nježno oporog mirisa koji me potsjeti na mirise morske obale nakon ljetnje oluje.

    Pošto više nijesam ni htio a niti mogao da se uzdržavam, su obije ruke obuhvatih njene oble kukove i bez zadrške svoje lice zaronih u mirisne i sočne predjele njene rascvjetale ženstvenosti, istovremeno osječajući, kako i ona moju muškost jednakom žestinom upija u sebe, dok me je svojim rukama snažno stezala ispod butina koje su drhtale od nezadrživog iščekivanja. Obostrano i grčevito zagrljeni, bez ustručavanja smo pokušavali da svojim dodirima jedno drugo dovedeno do jednog zajedničkog osjećaja koji smo naslućivali kroz iskustva samozadovoljenja, bez obzira što smo oboje bili svjesni pogrešnog (da li???) položaja u kojem smo tu potragu započeli. U tom poodmaklom trenutku, misli su, onom uobičajenom smislu, prestajale da to i budu te smo se nas dvoje, bez ustručavanja, prepuštali neodredjenom osjećaju da više niti znamo, niti nam je važno gdje ko prestaje a gdje ko počinje, obuzeti jednom jedinom željom – da jedno drugome otvorimo jedva naslućena vrata samospoznaje i povratka sebi kroz onog drugog.

    Ne samo pod rukama, nego i cijelim tijelom osjetih jedan snažan drhtaj koji je potresao njeno gipko tijelo, istovremeno naslućujući kako izvjestanan osjećaj, koji je ispočetka neodredjeno zračio sa dna pregrijane kičme i, dok me je ona u grčevim tako duboko da sam njen podbradak jasno osjecao na svome trbuhu, da bi iznenada prerastao u neodoljivo žestok i strasan plamen koji me, skoro neočekivani i svom silinom, oko struka obuhvati poput nezadržive bujice, neodoljivo se kroz užarenu utrobu probijajući sve do vrha glavića duboko zaronjenog u njeno iznenadjujuće duboko grlo. Sam od sebe, donji dio tijela nastavi da se žrstoko trza, svakim svojim trzajem prateći mlazeve vrele tečnosti koja se izlivala u tople i vlažne dubine, dok nam se, obadvoma, svijest o sebi i o onome što nas okružuje, sužavala do skoro potpunog samozaborava.

    Potom smo se, dugo, vraćali sebi i prostoru sobe koji nas je tako ljubomorno čuvao od svih smetnji, tako bolno prisutnih u divlje sirovoj stvarnosti.

    - kraj -

  22. #47
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    daleko od sunca, under the purple rain
    Posts
    6,919
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    vezano za "pomoc"
    iskreno misao da se ovo sve i nedje drugo objavi je super al kakoo sta ee tooo je vec problem
    s obzirom da je kod nas sve na rijec koju vjetar ponese kako i donese...
    mrka kapa...aliii to bi bilo divno ako ni zbog cega ono zbog nas odje pa boze moj...
    oh darling who needs love?
    Who needs a heaven up above?
    Who needs the clouds, in the sky, not I
    Oh darling who needs the rain?
    Who needs somebody that can feel your pain?
    Who needs the disappointment, of a telephone call, not I

  23. #48
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Kakva bajna kurčina

    U ovim mojem dobu spokojne mladosti sve je izgledalo u najboljem redu. U maloj drogeriji sam zaradjivala dovoljno za moje prohtjeve dok mi je rad u njoj pružao dodatno zadovoljstvo time što sam moju neodoljivu ljepotu mogla da izložim pogledima na jedan, koliko koristan toliko i ugodan način.

    Sve u svemu, ovakav život je mogao potrajati ali pod uslovom da ga ne pomuti ili ugrozi ništa nepredvidjeno, tj. nešto što bi prelazilo ovaj udobni okvir uskladjenih želja i mogućnosti. Vjerovatno otuda i onaj nemir kad je on ušao..., ma kakvi ušao, uvalio se u moj život, sa sve njegovim razbijačkim izgledom i, još gore, sa onim svojim baršunastim pogledom vjernog psa. Zbog toga sam čvrsto odlučila da odmah, danas, raskrstim s tim poznanstvom koje je tako žestoko prijetilo mom mukotrpno uspostavljenom redu.

    Sacekao me je u svom luksuznom restoranu a pri tome mi nije promaklo da su svi naprosto osjećali dramatiku trenutka. Osmjehnuo mi se na onaj svoj način i time podržao u mojoj odluci. Mislim da sam sa njenim izlaganjem počela i prije nego sam sjela na jednu od udobnih stolica i u jedom dahu mu tu dugo pripremanu odluku naprosto sasula u lice, sa nekim čudnim zadovoljstvom posmatrajući sjenku tuge na njegovom licu.

    Sa izrazom neizmjerne tuge, primace se i svojim somotnim pogledom zagleda u moje oči. Svojim baršunastim glasom, koji je nepodnošljivo nježno treperio, tiho mi šapnu, tako da niko nije mogao čuti, ali su svi prisutni itekako osjećali svaku njegovu riječ:

    „Tu tvoju konačnu poruku poštujem jer te volim više no se to riječima može iskazati...“ Istovremeno iz unutrašnjeg džepa izvadi podebeo koverat i pružajući mi ga, reče: „Zato prije nego izadješ iz mog života, otidi u toalet i pročitaj ovih par riječi a onda možeš mirno poći, bez pozdrava i osvrtanja...“

    Ne, ne uzeh koverat, već ga ljutito zgrabih, uz još veći jed kad opipah njegovu debljinu i osjetih veliku težinu, dok mi se, istovremeno, nametnu neka čudna radost što ću svu tu baljezgariju pocijepati, baciti u klozetsku šolju i sa konačnim zadovoljstvom gledati kako je voda nosi u nepovrat.

    U blistavo čistom i mirisnom toaletu, sjedoh na klozetsku šolju i nestrpljivo otvorih debeli koverat, jedva cekajući da onu gomilu papira pocijepam i smanjim napon jarosti koji je postajao sve neizdržljiviji. Konačno otvorih onaj prokleti koverat i – ostadoh bez daha!!! Iz njega, poput neke teške čokolade, na moj skut ispade veliki svežanj potpuno novih novčanica najveće vrijednosti, od čega mi koljena naprosto zadrhtaše i poče da obuzima panika.

    Najednom, bez najave i ikakve slutnje, kao da nešto puče u mojoj duši i mome tijelu, sve od glave pa do ispod Venerinog brijega i to tako žestoko i konačno, da nesvjesno široko raširih butine koje bljesnuše ispod kratke svilene haljine, uz neki čudan i uzbudljiv užas osjećajući kako mi se gaćice natapaju sokom koji poče izvirati iz te neočekivane „pukotine“.

    Tek tada shvatih sav moj nemir. Pa da, bila sam okovana u svom malom svijetu sitnih želja i još sitnijih mogućnosti, koji je on neumitno ugrožavao svojom pojavom iz nekog drugog svijeta u kome se živi „na mišiće“ i ne čeka neki „voz“ koji po običaju uvijek kasni.

    Otsutnim pokretom uzeh moju malu tašnicu, ovoga puta pravi simbol moga života i htjedoh onaj koverat staviti u njega, ali se on ispostavi prevelik za toliko uzdržane elegancije. Bez mnogo razmišljanja, izvadih svežanj novčanica i smotah u valjak čija mi debljina ugodno ispuni ruku i moje uzbudjenje dovede do takvog napona da zatvorih oče, pred kojima mi sopstvena ruka iskrsnu u mislima, ali kao da ovoga puta drži do pucanja nadrkani kur@c one veličine koji mi se uvijek motao po glavi a znala sam da ga nikad neću moći dohvatiti. Trgnuh se i oko onoga svežnja omotah gumicu za kosu, pa prije nego ga tutnuh u tašnicu, nanovo zatvorih oči i rukom punom tog novonadjenog „kurca“ podjoh medju noge, pri tome lijevom rukom skidajući gaćice bogato natopljene sokom. Ovoga puta nisam zamišljala, već potpuno stvarno osjećala ovaj moćni kur@c u svojoj ruci, tako da mi bi dovoljan samo jedan uzgredni dodir dražice, propete u neizdržljivom očekivanju, pa da mi se, jednim moćnim trzajem, cijelo tijelo pretvori u jedan jedini uzdah olakšanja koji nastavi da traje...

    U smirujućem povratku sebi, pomislih, pa mogla sam pričekati da ovo podijelim s njim, tek sad u svoj svojoj iznenadnoj nježnosti shvatajući u čemu je bio moj strah od njega, dok su mi se jednako nježno nametale misli da nam ostaje čitava vječnost dok zajedno preplivamo ovo neizmjerno more novih mogućnosti. Zamišljeno pocijepah koverat i pustih vodu, zatim u onu tašnicu spakovah ovlažene gaćice u koje nježno umotah onu bajnu „kurčinu iz snova“, pa onda samouvjereno udjoh u prostoriju restorana koji se punio.

    Uopšte se ne začudih što me je čekao stojeći pored stola... Pa i kako bi nekim drugim stavom mogao izraziti činjenicu da je mu je u njegovim gaćama nestrpljivo čekao jednako tvrd i spreman kur@c, potpuno isti kao i onaj u mojoj tašnici. Krenuh mu ususret, potpuno se prepuštajući dubinama njegovog baršunastog pogleda, ne osvrćuci se na prisutne koji su itekako jasno naslućivali što se dogadja, dok mi se vlaga medju preponama razlivala i hladjenjem na promaju potsjećala na sebe i skoru jebačinu, za koju sam bila sigurna samo jedno; ..... da će biti – neopisivo žestoka!!!!
    Last edited by metuzalem; 23-11-06 at 16:03.

  24. #49
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Kakav momak a piša u krevet

    Užarene šezdesetosme se zatekoh u Beogradu i to na način tako uzbudljiv da zadugo nijesam mogao da se osvijestim od svega što se tada dogadjalo, kao uostalom i većina učesnika tih dogadjaja. Eto, dogodilo se da, zbog veoma intimnog poznanstva sa sekretaricom pariske ispostave CBS kompanije, o trošku iste dodjem u Beograd, kao prevodioc i saputnik njihovog obavještajnog tima. U gradu je bila tolika gužva da smo jedva dobili smještaj i to u hotelu Balkan, ali tek nakon žestokog podmićivanja.

    Posebno uživanje mi je predstavljao doručak u prostranoj kafani, uz novine prepune novosti, koje su se smjenjivale neuobičajenim tempom. Kafana je, već od ranog jutra, bila dupke puna a posebno upadljivo je bilo prisustvo luksuznih kurvi koje su tada, normalno, morale raditi i za „službu“ a u zadnje vrijeme vjerovatno bile unaprijedjene i u svojevrsne – specijalke.

    Dok sam čitao jutarnju štampu, imao sam neodoljiv osjećaj da me baš jedna od njih uporno posmatra, ali samo dok sam zadubljen u čitanje no, čim bih pogledao u njihov ugao, ni jednog jedinog, čak ni slučajnog pogleda, nije bilo u mom pravcu. Ipak, baš ta jedna od njih, zanosna plavuša divnih senzualnih ustiju sa uzbudljivo, po sredini, izvijenom donjom usnom, učini mi se jako poznata ali nikako nijesam mogao da se sjetim otkuda. Nastavih sa čitanjem, ali u stalnoj pripravnosti da mi ne umakne, jer mi mira nije davao osjećaj da je odnekud znam. Konačno ona ustade i zaputi vratima u blizini kojih sam sjedio te se ja napadno zapiljih u nju, očekujući bar jedan ovlašan pogled da bih pokušao iz njega pročitati odakle je znam. Medjutim, ona prodje i ne pogleda me, ali tako da je moglo biti samo namjerno, što me dodatno ubijedi u to da je znam i to mnogo bolje no što sam mogao i slutiti. Tek kad izadje u sunčano jutro i sunce obasja njene duge noge na kojima bljesnuše jedva vidljive dlačice, nenadno uzdrhtah pod žestokom navalom uspomena koje nezadrživo linuše iz ne baš tako davnje prošlosti.

    Bilo je to prilikom moje zadnje ljetnje prakse, u Raški, dje je trebalo da na gradilištu jedne višespratnice, apsolviram obaveznu praksu u ovdašnjem gradj. preduzeću, koje mi za tu priliku bješe obezbijedilo smještaj u jednom ćumezu od barake, na padini brda koje je dominiralo varošicom i bila postavljena u dno jednog potpornog zida iznad koga se nalazilo nekoliko privatnih kućica. Te kućice, kao i mnoge kuće u varošici, nijesu imale ni vodovod ni kanalizaciju, već su se stanovnici služili tzv. „poljskim“ nužnicima, od kojih je jedan, razvaljenih vrata, bazdio nadomak malog prozorčića barake tako visoko postavljenog da se nalazio na visini moga kreveta na sprat i bio prelijepljen starim novinama. Ubrzo sam saznao zbog čega, jer kad sam htio da provjetrim vrelu i zagušljivu prostoriju, otvorih prozor da bih ga odmah zatvorio jer me zapahnu žestoki smrad iz pomenute „sanitarne (hm!) prostorije“.

    Jednoga jutra, sunce bješe tek zarumenilo u vrhovima okolnih brda, kada se, mimo navike, probudih, pri čemu mi pogled pade na prozor i zarozanu novinu koja se bješe odlijepila, otvarajući mi pogled na zahod razvaljenih vrata. Odmah uzeh da onu požutjelu novinu vratim na svoje mjesto, ali mi to ne podje za rukom te se spustih sa kreveta kako bih potražio ljepljivu traku. U tom trenutku nešto bljesnu ispred prozora i ja ugledah jednu mladu i zanosno lijepu curu u dugoj spavaćici, kako hitro ulazi u zahod istovremeno otkrivajući duge, (oh!) divne i (uh!) osunčane noge. Zblanut, otvorenih ustiju i okinutog daha, nepokretno sam blenuo u taj „prolom“ ljepote kojom me, onako iz „zasjede“, naprosto zatrpa sunčano jutro prezreloga ljeta.

    Nakon što ona zanosna cura pažljivo čučnu, ružičasta svjetlost sunca obasja njene izvijene butine dugih, u koljenima sastavljenih nogu, na čijem sastavu se, poput nekog, od zrelosti raspuklog ploda, potpuno jasno nazirao Venerin Brijeg, ispod koga ubrzo linu bistri mlaz, kristalno lomeći snopove izlazećeg sunca. To i nije bio mlaz, jer je u moje sjećanje ostao kao niska krupnih i bistrih ćilibarskih zrna, zbijeno nanizanih na nevidljivi končic koji se protezao sve do, još sneno slijepljenih i toplih usmina. Nakon dva kratka završna mlaza, jedna krupna kap ostade da visi na jednoj od svilenih dlaka nagnutoj nad malim ružičastim grebenom usmina i u nju se, kao začaran, upi moj izbezumljeni pogled, sve dok se zanosne noge iznenada ne uspraviše i nad ovom scenom spusti zavjesa skuta spavaćice koja sve one obline sakri da bi ih još bolje pokazala. Ova čudesna slika je jedna od rijetkih koje su ostale da vise na zidu moga intimnog sjećanja, prikovane nerdjajućim ekserom neprolaznosti.

    Dugo se nijesam mogao osvijestiti od žestokoga šoka, kojim me ova slika naprosto obori s nogu. Tokom dana, kao u groznici, ni o čemu drugom nijesam mogao misliti osim da saznam ko je ta cura i kako da se upoznam sa njom prije nego se završi moja praksa na gradilištu. Srećom, Raška je malo mjesto, pa mi nije bilo teško da odmah, na večernjem korzu, uočim zgodnu curu, koja mi se onako obučena, učini mnogo manjom i mladjom, nego što mi se učinila na sceni koja mi, jutros, s onakvom žestinom iskida dah i dušu zarobi na vjeki vjekov...

    Zvala se Ljilja i stanovala u jednoj od onih kućica, kao jedina kći dvoje finih i poštenih ljudi, doseljenih odnekud iz okoline. Ne znam gdje je radila ali sam je ponekad, sa visine one novogradnje, gledao kako ulicu pretrčava obučena u bijelu kecelju. Zbog ograničenog vremena a i zbog palanačkih okolnosti, odlučih se da u upoznavanje krenem pismenim putem i to – direktno, bez prenemaganja i suvišnosti. Dugo mi je trebalo dok nijesam prebrodio ostatke malodušnosti i sebi dao za „pravo“ da baš tako i učinim, te se sa blokom i nalivperom zaputih na obalu rijeke, gdje sam uz žubor, u bezbrojnim pokušajima prepisivao onaj moj slučajni pogled, pri čemu mi je najteže padalo kako da sebi ostanem dosljedan a njoj cijelu stvar predstavim lišenu prostačkog voajerstva. Konačno mi podje za rukom da napišem kratku poruku u kojoj je sve nedvosmisleno opisano na način prihvatljiv i njoj i meni, pozivajući je da na korzu obrati pažnju i sigurno će me prepoznati na mjestu, na kojem sam obično stajao, prateći svakovečernje šetnje gradske mladeži. Dvoumio sam se kako da potpišem to pisamce, kad mi pogled pade na veliki poster sa likom, u prirodnoj veličini, poznatog američkog glumca Garija Kupera, te bez razmišljanja njegovim imenom potpisah tekst i stavih u koverat na kome napisah: „za Ljilju“. S večeri ga, kao slučajno i šunjajući se, ubacih u otvoreni prozor njene sobe. Pod utiskom te činjenice, onu požutjelu hartiju zamijenih posterom Garija Kupera, s tom razlikom da ga okrenuh vani i na mjestima zenica probuših rupe, dovoljno prostrane da kroz njih mogu vidjeti ko dolazi u zahod ali i da sve ostale tim posterom opomenem da zatvore ona razvaljena vrata. Osim nje, naravno, jer je ona sad znala da se ne radi o posteru, već da je (hm!) „Gari Kuper“ i stvarno gleda.

    No, sve se dogodi mimo moga očekivanja, jer vrata ostaše i dalje otvorena dok sam ja skakao na svaki šum, da bih svaki put ugledao kakvu babetinu kako se guzi preda mnom, a jedino su se zatvarala baš kad bi ona spavaćica bljesnula pored prozorčića.

    Uveče, na korzou, u društvu sa drugaricama je prolazila i ne gledajući me dok su njene drugarice ispitivački piljile u mene i dugo se zatim kikotale u odlasku, sve dok me strpljenje nije napustilo i ja, užarenih obraza, zbrisao iz tog meteža.

    Ljut na sebe što sam se u to uopšte upustio, nekoliko dana nijesam ni pokušavao da provirim kroz moj poster, sve dok se jednog sunčanog jutra nijesam isto tako iznenadno probudio kao i onaj put kad je sve započelo. Tog jutra me je probudio jedan poseban šum, ne zbog jačine nego zato što je u sebi nosio neku namjeru. Naprasno se budeći, virnuh kroz one rupice kroz koje me zaslijepi poznata bjelina spavaćice i ja hitro prilijepih nos na poledjinu postera tako da sam sa oba oka mogao vidjeti što se dešava. Sa zagonetnim izrazom na rumenom licu, cura udje u zahod i svoj pogled uperi u oči Garija Kupera, podižući skute svoje spavacice i polako otkrivajući zanosnu ljepotu svojih dugih nogu, oblog trbuha sa plitkim pupkom i vitkim strukom, da bi konačno otkrila i dvije oble dojke sa oštro ispupčenim ružičastim krugovima na kojima su se jedva nazirale nježne bradavice.

    Nakon toga čučnu, ali ovoga puta dugih nogu tako raširenih, da je i sama mogla gledati ono što se njima dogadja. Tako sklupčana, sagnu se dok joj vodopad kose sakri lice djevojčice, pa napeto i bez daha, kao i ja uostalom, stade očekivati onaj mlaz, koji isprekidan i oklijevajući bljesnu u svjetlosti izlazećeg sunca. Ova iznenadna perspektiva, omoguci mi da u detalje osmotrim svu onu zanosnu „geografiju“ njenog Venerinog Brijega, dok ona, svjesna mog užarenog pogleda, odjednom ne zabaci glavu i, prevrnu očima i otvorenih ustiju, napola ustade i nesvjesno stade trzati karlicom, tim trzajima prekidajući mlaz koji se ubrzo pretvori u pregršti zlatnih kapi sve više nalik na prosuti djerdan.

    Zadugo se od ovoga nijesam mogao oporaviti, posebno zbog panike jer se približavao kraj moje prakse, te sam uveče odmah otišao da „dežuram“ na korzu, gdje se uobičajena scena i dalje nastavljala, ali sam je ja mogao tumčiti na sasvim drugi način. Pošto mi to ni iz daleka nije bilo dovoljno, odlučih se da pišem duga pisma, u kojima sam davao potpuni odušak nesnosnom unutrašnjem naponu. Sada je budjenje bilo programirano u potpunosti, dok se svakojutarnji ritual ponavljao u sve dubljem povjerenju, postajući lagano intiman do zavisnosti.

    (nastavlja se...)
    Last edited by metuzalem; 01-12-06 at 11:08.

  25. #50
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default

    (nastavak...)

    Odlazak se neumitno bližio i ja tu činjenicu skoro jauknuh u zadnjem pismu, razmišljajući da li da se te večeri uopšte pojavim na korzou, što ipak učinih i začudjeno ugledah Ljilju samu kako dolazi ulicom prema meni i, značajno me gledajući, u obližnji ulaz ubacuje komad zgužvanog papira. Nakon što ode i ne vrati se više, udjoh u ulaz pun otpadaka i jedva nadjoh onaj papir, koga stavih u džep i žurno odoh da ga negdje pročitam. Na zgužvanom papiru je lijepim ženskim rukopisom bilo napisano:

    „Garry, ostani na prozoru i ne zatvaraj ga!
    Tvoja Ljilja“

    Na odrvenjelim nogama se nekako izlomatah do u svoj ćumez, dok na spavanje nijesam mogao ni misliti jer me je neizvjesnost poruke davila do nepodnošljivosti. Zbog toga uzeh stonu lampu i postavih na obližnji orman kako bih mogao čitati i stadoh preturati gomilu stvari nasloženih na donjem krevetu kako bih našao kakvu knjigu ili časopis. Vrijeme je nesnosno lagano oticalo u noć te ja, gubeci strpljenje i nadu, ugasih svijetlo i u mraku stadoh zamišljati ono što sam toliko želio da se desi. Baš u tom momentu izvana se začu jedan šum nalik na grebanje po staklu i ja skoro užasnuto shvatih da je to poruka da otvorim prozor koji sam zbog zadaha bio prikrenuo ali ne zatvorio potpuno. Ustadoh na koljena i širom otvorih prozor kroz koji se, iz duge spavaćice, prvo pomoliše zanosne noge a onda kroz otvor skliznu i cijela prilika. Hitro se zgrči i nestade u mraku prostorije, šćućurena na dnu kreveta.

    Upalih stonu lampu koja cijelu scenu obasja žarkom svjetlošću i nju nagna da dlanovima pokrije oči. Ne usuduh se da je dodirnem i zbunjeno ugasih lampu. Uskoro osjetih njene pokrete i opet je upalih u njenoj svjetlosti gledajući kako se ona bori sa dugom spavaćicom koju je s mukom skidala zbog niskog plafona. Konačno je skide i na koljenima osta zaneseno zagledana u mene obučenog u donje gaće, kao da očekuje da i ja isto učinim. Nespretno i zagrcnuto to i učinih, te oboje, kao u neko ritualu, ostasmo na koljenima, netrmice zagledani jedno u drugo. Konačno iz njenih ruku uzeh spavacicu i njom prekrih zatvoreni prozor a onda je uzeh za ruku i privukoh sebi. Ponovo ugasih lampu i nas dvoje se nastavismo gledati rukama, dodirima tijela i vrelim poljupcima koji se se naprosto kidali od čežnje. Konačno nam se ruke, same do sebe, spustiše i počeše tražiti nezaobilazno mjesto našeg susreta. Napipah svilenim kovrdžama pokriveni Venerin Brijeg, na što ona razmaknu gipke butine i ponudi mirisnim sokom oblivene prepone, medju kojima se otvori neodoljiv otvor koji je nezadrživo mamio. Ona se, istovremeno, živahno stade podvlačiti ispod mene, svoje noge šireći tako, kao da jedva čeka da u nju prodrem svom snagom. Prije nego i sam popustih istoj namjeri, koja me je nezadrživo gonila da to što prije i učinim, postadoh svjestan jedinstvenosti tog trenutka i, posebno, one slike sa kojom je počelo te neočekivano upalih lampu i sam iznenadjen svojim postupkom. Dočeka me njen upitno iznenadjeni pogled, na što joj tiho, uz nježne zagrljaje, rekoh da bih neizmjerno želio da onaj divni, topli djerdan ćilibarskih kapi iz njene utrobe, osjetim na svome tijelu. To je još više zbuni ali zu neodredjeni osjećaj da je isto toliko i uzbudi, jer njen pogled omekša i naprosto otopi pod unutrašnjim žarom čiji se otsjaj nazirao kroz vlažni pogled. Okrenuh se i ispružih na ledjima dok me je ona opkoračivala, ne skidajući sa mene svoj još uvijek zapitani pogled. Da bih je ohrabrio, obuhvatih njena koljena i razmakoh koliko sam god mogao, svom i njenom pogledu je otvarajuci pod blještavom svjetlošću stone lampe. Konačno sagnu glavu mrmljajući nešto kao; ...“bih, ali ne mogu od uzbudjenja...“, nakon čega se naglo zgrči, skupi koljena, izvi se i tada ispod njenog Venerinog Brijega sijevnu ćilibarski djerdan kapi koje se prosuše po mome stomaku i prsima, toplo se slijevajući niz uzdrhtale slabine. Uslijedi još nekoliko trzaja i s njima skupa i par kratkih djerdana, koje žudno prihvatih na prsima istovremeno se hitro podvukujući, kako bih jezikom dohvatio onu zadnju kap, koja je krupno visila kao da to i očekuje.

    Širokim zamahom jezika dohvatih tu kap i u istom zaletu obuhvatih i cijelu ružu koja u svom iščekivanju bješe nabubrela i sočna, raskošno oblivena sokom koji je neodoljivo mirisao na noć poslije ljetnje oluje. Pri tom dodiru ona se tako žestoko izvi i svojim pade na moje grudi, u nezadrživoj potrazi mojih ustiju, koja ubrzo nadje i upi se kao da želi da usisa sve ono što je u tih par grčeva prosula po mome tijelu i prije nego što sam išta mogao pomisliti ili učiniti, osjetih kako jednim novim trzajem, do pucanja nabrekli ***** naprosto usisava u sočne i užarene dubine, sve dok nije dodirnuo oblinu otvora materice kojim nastavi da me dodiruje, svoj vreli dah podešavajući ritmu tih lakih dodira koji su više nalikovali drhtajima.

    Ugasih lampu, kako bih naše unutrašnje poglede usmjerio na uzdrhtale utrobe u kojima smo se medjusobno tražili, u izvjesnosti da ćemo se naći jedno kroz drugo, dok su nas sve jači talasi strasti podizali i nosili u jedan unutrašnji zagrljaj. Svojim oblim grudima se odupirala o dlanove mojih ispruženih ruku i svojim pokretima tražila dodir na korijenu nabreklog kurca, kao da s grane na granu pokušava da se popne do vrha drveta izraslog iz njene neobuzdane strasti. Uskoro, kao da se i konačno uspela do na na vrh toga stabla izraslog neposredno iz neobuzdane strasti, cijelim svojim vitkim tijelom se zaljulja kao da želi da njegov gipki vrh savije, dohvati i dodirne, glasom, koji je više nalikovao potmulom jauku iz dubine grla, poprati trzaje koji nas oboje potresoše i nakon zadnjeg ukočeno zastade i u tom grču se lagano poče spuštati, svom težinom se oslanjajući na moje dlanove, sve dok mi se ruke pune oblih i jedrih dojki ne sklopiše na prsima i dok se ona ritmičnim stezanjem spuštala niz nabrekli *****, a meni činilo da se iz njega užareni korijeni niz prostatnu žilu granaju kroz cijeli donji dio tijela pa dalje kroz kičmu, sve do glave, u kojoj se svijest sve više i više sužavala. Iz tih korijena, zapljusnuše me talasi strasti sobom donoseći neodoljive grčeve nakon kojih se iz uzdrhtalih dubina moje utrobe, pod nezadrživim naponom, otkidoše tri sočna mlaza, vrelo ispunjavajući njene dubine koje ih žudno i zu strasne drhtaje ushićeno prihvatiše.

    Ostadosmo spojeni, sve dok nas njen nemir ne opomenu na neminovnost rastanka, te se ona i konačno uspravi, zgrabi svoju spavacicu pa onako gola izadje u mrak, dok sam ja ostao da se lagano sušim u mlakoj ljetnjoj noći, uz osmjeh zamišljajuci kako će se uskoro gradom, kad svoju posteljinu i konačno razdužim, gradićem prosuti tiha priča o kršnom i ponositom momku koji se popišao u krevet.

Page 2 of 5 FirstFirst 12345 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •