Originally Posted by
metuzalem
(Pametni momak neodlucnoj curi)
Bezgranicni prostori, bezbrojni svjetovi, neizmjerna vjecnost... Sunce, Zemlja, vazduh,voda i svemoguca ziva bica i biljke su stvoreni... Ovo mjesto, gdje smo sada ti i ja, sredjeno je na najudobniji nacin. Nije sve to tako, samo po sebi razumljivo. Iza svega toga ima neko, ili nesto, koji se tako svemocno o svemu pobrinuo a ti sada pravis tako kosmicki problem oko toga hoces li ili neces skinuti gachice... Oko toga, hocemo li doci, jedno drugome, toliko blizu, tijelo uz tijelo, da ne mozhe blizhe... Ili, ipak, mozhe..! Taj isti ili to isto, sto stvori nebesa i zvijezde, cak se i za to dobro pobrinuo da nas nista ne ometa i da nam na tom tjelesnom zblizhenju nista ne stane na put. Naprotiv!
-Ajde, skini gachice, da vidish, koliko su samo - smetale !!!
Obechavanje:Onoga sto se ima i sto se nema, a pogotovu onoga cega nema (osim u glavi i osjecajima). Obecanja su lijepa, pa ako se i ne ispune barem su jedno vrijeme grijala mashtu i hranila nadu.
Primjer:
Neki vispren momak, u jednoj (ne)prilici bije zhicu za neku drugu (ne)priliku, shapchuchi privlachnom zhenskom cheljadetu, spremnom da slusha i chini, na uho:
- Ajde, najdrazha, vidjechesh! Samo kad se nadjemo na pravom mjestu... Treba samo da se svuchesh a ja chu te odmah „obuchi“ u najljepshe haljine koje (ne) postoje....
- Ob...“lizachu“ ti najljepshe i najfinije gachice i prsluche. Ispeglachu ih, na tebi samoj, vrelim dahom i uresiti chipkama sa vrha jezika...
- Preko toga chu ti „ogrnuti“ i naljubiti bundu od najnjezhnijih zagrljaja, opshivenu i postavljenu najdubljim milovanjem.
Bookmarks