Page 5 of 5 FirstFirst 12345
Results 101 to 104 of 104

Thread: Novi pogledi kroz stare rupe

  1. #101
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    1,697
    Thanks Thanks Given 
    330
    Thanks Thanks Received 
    133
    Thanked in
    80 Posts

    Default Rent - a- kur@c

    Dogodilo se jednog dana, kada sam otišao da prošetam bulevarom San Mišel (Saint Michael), koji je, kao obično vrvio od naroda, a kad odlučih da se laganom šetnjom vratim u hotel, dvije mlade cure mi prepriječiše put time što povelike kofere ostaviše tako da sam, ili morao preskočiti ili ih skloniti s puta, što htjedoh učinjeti da one dvije, u panici, ne zavikaše na nekom stranom jeziku koji se kasnije ispostavi kao – holandski.

    Cijela ova rabota me nije mnogo zbunila a još manje uznemirila, jer kad sam shvatio da se radi u Holanđankama, nije bilo potrebe bez da se im se na francuskom ili barem njemačkom obratim i objasnim da moje namjere nikako nijesu zle, več sasvim časne i pristojne, pošto sam iz iskustva znao da pripadnici koji dolaze iz Beneluxa solidno vladaju jezicima susjednih naroda pa i nekih manjina koje se bore da budu priznate. Tome je uveliko išla u prilog činjenica da sam imao običaj da vikende provodim u Harlemu, nadomak Amsterdama,gdje sam upoznao toliko lijepe i rasne ženske čeljadi, na tako prirodan način svjestan sebe, da sam mu se prepuštao zahvalno i bez ikakve rezerve, što su ona znala itekako da cijene. Mislim – rasna ženska čeljad... Tako nije ni bilo potrebe da se mnogo uvijam i objašnjavam e su moje namjere časne, pošto cure i same shvatiše da je u pitanju zabuna te istovremeno prsnuše u, koliko neobuzdan, toliko i srdačan smijeh. Upitah ih u kojem hotelu su rezervisale sobu, na što se one zbunjeno pogledaše i pritom neodređeno slegnuše ramenima.

    Pošto veče bješe dobrano odmaklo (~21 sat) ponudih se da im pomognem, kako bi negdje u blizini našle sobu u nekom od jeftinijih (studentskih!) hotela, na što one odmah pristadoše. Tako se ja, neočekivano, nađoh u prilici da uprtim dva pogolema kufera i u pratnji dvije rasne cure zaputim u potragu za hotelom kojih je bilo prilično u ovom veoma posjećenom kvartu, ali većinom zauzetim u ovom godišnjem periodu. Ipak, imali smo prilično sreće, kad u jednoj zabačenoj i mirnoj ulici, naljegosmo u prilično razvaljen hotel, u kome nam ponudiše veoma prostranu sobu koju su gosti neočekivan i bez najave otkazali. Momak na recepciji je bio više nego zadovoljan što sobu može izdati, iako je već bila plaćena, te nam nije trebalo ništa bez da na brzinu ispunimo ponuđene formulare i uzmemo ključeve.

    Kad onome momku pomenuh da sam sasvim slučajno upao u kombinaciju, on mi šeretski namignu i dade znak da onaj formular ipak ispunim, jer taj (UDBA-ški) i obavezan formular predstavlja i izvjestan uslov slobode, koje nema nigdje drugo, osim u ovom čudesnom gradu. Nakon što sredismo uobičajene formalnosti, uz pomoć one dvije cure se izlomatah do sobe u koju nas bješe uputio onaj naizgled veoma vispren momak. Ne potraja dugo i mi se opustismo u mjeri da se svi zapitasmo; što sada. Pripremih se da se oprostim od ove dvije baš zgodne i nadasve rasne cure, čime se one, naizgled, nijesu baš mirile, otprilike po sistemu; pa sad bi baš trebalo činjeti nešto zbog čega smo i došle.... Spontano ponudih da ih izvedem u neku od obližnjih „boite de nuit“ (noćne kutije) odnosno u neki od zasvedenih podruma u kojima je, uz južnoameričku muziku, mlad narod uz nešto novca mogao gluvariti do kasno, plešući i ispijajući sangriju užasnog ukusa. Cure namah pristadoše te se uputismo zabačenom ulicom do jedne od tih „boite de nuit“ po imenu, ako se dobro sjećam – „L´escale“( Pristajanje), gdje siđosmo niz strmoglave stepenece i nađosmo u uskoj zasvedenoj prostoriju prepunoj mlađahnog naroda pristiglog sa svih strana ovoga okršnjega svijeta.

    Ne potraja dugo kad odjeknu indio frula sa melodijom „El condor passa“ koju je, na nevelikoj harfi, svirao momak, Holanđanin, koju je i donio sa sobom a pritom ga pratio momak na gitari. Uskoro na ono malo prostora stupiše parovi i započeše opušten ples, te me jedna od onih cura, po imenu Marejke, kako naknadno saznadoh, pogledom pozva na ples, koji prihvatih bez oklijevanja. Prilikom plesa, koliko god se ona pripijala uz mene i, kao da se na neki način sa njom dogovara, nikako nije skidala pogled sa prijateljice, čije ime bješe Annelies, te stadoh razmišljati što da činim sa ove dvije rasne i zgodne „bedevije“ među kojima sam se našao, nenamjerno i sasvim slučajno ako toga ima...

    Konačno shvatih da je najbolje da svoj položaj prihvatim bez mnogo prenemaganja i opušteno prepustim događanju koje je obećavalo... Jer su se dvije cure smjenjivale u plesu, i to baš kao po nekom dogovoru, što me nije mnogo brkalo jer mi je ionako sve bilo svejedno dok god sve troje budemo zadovoljni... Osim toga, sasvim dobro se sjećam da sam tada prvi put čuo pjesmu u kojoj je pomenut; „Comandante Che Gevarra“, čija zanosna melodija tiho i odsutno odjeknu pod niskim svodom. Bilo je kasnoo kad se zaputismo u hotel i zamišljeno stupismo u prostranu sobu sa pogledom u usko dvorište puno zelenila. Htjedoh da se oprostim i priđoh curama koje se u tom momentu značajno pogledaše umjesto da mi sa olakšanjem pruže ruku i isprate do vrata.

    Nastade čudna situacija u kojoj su nemušti postupci dolazili do neočekivano visokog izraza, te prvo sjedoh na jednu od stolica i sa zanimanjem zagledah u neodlučne cure, pritom se prisjećajući jutarnjeg razmišljanja o svojevrsnoj „diplomi“ i njenoj neshvatljivoj primjeni. Zbunih se potpuno, kad shvatih da ove dvije zanosne cure očekuju da ostanem i sa njima provedem njihovu prvu noć u gradu koji su izabralie za izlet iz svoje uobičajene svakidašnjice, te im sa osmjehom dadoh do znanja da sam sa time u potpunosti saglasan. One se bez riječi zaputiše u usko kupatilo gdje se središe i obukoše spavaćice prilično nedostatne veličine, koje su, utoliko više, pokazivala njihove raskošne obline. Konačno dođoh i ja na red da se spremim za „počinak“ što učinjeh bez mnogo prenemaganja, a pošto nijesam računao sa sličnom „avanturom“ ostadoh u donjem rublju, koje je na sreću bilo čisto i uredno. Tek kad izađoh iz uskog kupatila, ne bejah mnogo iznenađen kad one cure zatekoh u strasnom zagrljaju te lagano i diskretno, koliko je moguće, legoh pored njih sa čvrstom namjerom da ih ne smetam. Međutim, čim primijetiše moje prisustvo, cure se razdvojiše i učinješe mi mjesto među njima, sasvim jasno me nudeći. da to mjesto zauzmem po nekom svom pravu, koje su obije znale i očekivale, da po njemu i postupim. Bio je to čudesan osjećaj, biti „uokviren“ ovako raskošnim curama koje i same nijesu bile svjesne što im se događa.

    Tek kad legoh i one me spontano zagrliše i time podsvjesno uputiše na činjenicu da njihov odnos opstaje od djetinjstva, čime su u svemu upućene jedna na drugu, dok ih je ovo nenadno poznanstvo samnom, opominje na prohtjeve prirodnih odnosa, te bi itekako mogle biti zahvalne ako bi ih uputio na njih. Nakon što se prisjetih Helene i zajedničkih razmišljanja o - mozgu - kao jedinom stvarnom polnom organu, ovaj njhov prijedlog mi se u potpunosti uklopi u namjere, da sa ovim curama nađem onaj dodir, koji će nas, svo troje, dovesti do sopstvenih bića. No najbolje bi bilo, da prepustim mašti namjernika, da on zamisli šta se može dogoditi, kad dvije rasne cure, u mlakoj pariskoj noći, stanu, u strasnom zagrljaju, maziti „slučajnog“ momka, koji opušteno i sa uživanjem prihvata njihov nesputani odnos, time im potvrđujući njihov zajednički izbor i odluku da se, ipak i konačno osjete onim što i stvarno jesu - ženama...

    No ipak, na vrijeme sam shvatio da su mi ove rasne ljepotice pružile jedinstvenu priliku da odigram vrhunsku ulogu svog razvaljenog života i to njinim strasnim i razuzdanim poniranjem niz moje uzdrhtalo tijelo, koje su mazile, ljubile, lizale i naprosto osmatrale svojim vrelim rukama, ustima i cijelim tijelom, što sam ja prihvatao kao da na to, poput kakvog zalutalog princa, imam suvereno pravo po rođenju.

    Morale su proći godine, dok svako od svojih sjećanja nijesam postavio na svoje mjesto, te mi se tek tada nametnula izvjesnost koju su mi ove rasne ljepotice omogućile da, nakon one uloge jebačkog „gladijatora“ u koju me je uvalila zanosna Marie, sekretarica građevinske firme – Campenon Bernard – jedne pariske noći budem, opstanem i odigram vrhunsku životnu ulogu žestoko nadrkanog – kurca... Jer ove zanosne cure su, sa punim povjerenjem shvatile, da sam zagrcnuto spreman im svoj do pucanja nabrekli kur@c bezrezervno prepustim kako bi svoj odnos dovele do vrhunca osjećajne potpunosti. I stvarno, bio je to jedinstven osjećaj opušteno ležati na leđima dok su se ove divne cure pomamno hvatale u nesputane zagrljaje, strasno se ljubeći i moj nabrekli kur@c nesputano „dodajući“ jedna drugoj čime su se, korak po korak, polako uzdizale ususret orgazmičkoj erupciji koja će nas, na kraju, spojiti u jedno jedino biće.

    A onda je uslijedilo - neopisivo....!
    Last edited by metuzalem; 06-02-18 at 09:03.

  2. #102
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    Last edited by Beli vuk; 24-02-18 at 19:35.

  3. #103
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    https://www.google.rs/amp/s/www.tele...rva-bracna-noc
    Penis sam odrezao jer je bio izvor svih mojih problema. Moje rešenje za ovaj problem bilo je to što sam shvatio da je seks za smrtnike, a ja sam bog. Sve te aktivnosti su me dovele do problema, a došao sam ovde da budem bog -rekao je Andre pre četiri godine za E!.

    Bolje i to nego da 3 pravoslavaca tegliš u modima i jednu kurvu.

  4. #104
    Join Date
    Apr 2018
    Posts
    1,710
    Thanks Thanks Given 
    335
    Thanks Thanks Received 
    919
    Thanked in
    468 Posts

    Default

    Ovo je ono "makse sine da baba poleti", ali sa hepiendom kolko tolko...

Page 5 of 5 FirstFirst 12345

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •