Originally Posted by
zvoncica
ja volim nase obicaje (lise tih pogrebnih, njih podnijet ne mogu)...recimo, lijepe su mi one rabote pri uglavi, vjeridbi, okupljanje svatova, kicenje, odlazak po mladu, tacno se zna ko ide, ko ima koji "cin" u svatovima, zet barjaktar, braca djeveri, stric ili dje stari svat, cuvanje barjaka, pokusaj da se uzme barjak, ali zet ne da, no cuva ka oci u glavi, ne mice se od njega, pa kad se $ede za trepezu, niko ni kap vode nece da popije dok nevjesta ne $ede za trpezu...pa braca je dovode, djeveri preuzimaju, pa prigodna govorancija jednih i drugih...pa nase svadbarske pjesme i nadgornjavanja svatova i domacih dok su u mladinoj kuci...ona medju djevere, ne pustaju je minuta, nikako s ene vratiti istim putem kojim se doslo, to je bitno, vjencanje pa odlazak momkovoj kuci, a tamo sito (reseto) puno zita, kukuruza, bombona, sitnih para, jabuka za prebacit preko kuce...meni je to sve lijepo...oni obicaji u nevjestinoj kuci su mi najdrazi...ja bi sad plakala:mrgreen:
Bookmarks