Originally Posted by
mexiko
Mene je ta jedna sekunda za malo zivota kostala '79. Da se nijesam pomjerio, sasvim slucajno, listra od kuce bi me poklopila. Pala je na manje od metra od mene.
a ja sam bila kod babe u Staru Varoš i kad je prvi zatrsao ja onako iz kreveta u pidžami, bogomi bi prohladno, izlećeh, nemam pojma gdje sam od straha, ne znam što me snašlo, i prođe nekoliko sekundi ja se popnem u kuću da uzmem dzemper....tačno stala na prag...kad odjednom onaj drugi zatutnja i odvali se ona ploča iznad ulaza u kuću i bukvalno na milimetar od moje glave.je prošla....aooooo brte više sile nije bilo da sam smjela u kuću ući, utripovala sam da ja izazivam potres kad krenem put kuće
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks