Cudesna Crna Gora postmoderne!

**metuzalem** · 21-10-04, 11:01

-
-
-
Tek kad sam, na povratku iz CG, iz one olupine od aviona naših „Nebeskih Šibicara“, stupio u prostore visoke tehnologije frankfurtskog aerodroma, bi mi jasno iz kakve se duboke političke egzotike, vraćam u ovu cyber-sumornu stvarnost koja u potpunosti nalikuje nekakvoj high resollution cyber igrici, sa svojom levelima, meh. skalama i vratima koja se sama otvaraju, time od svakog namjernika stvarajući zblanutog "Super Maria" u očajničkoj potrazi za samim sobom.

Srce mi se steglo pri sjećanju na neizmjerno visoku razinu društvene i političke egzotike koju sam ostavio za sobom, jedva se uzdržavajući od povratka istim avionom, kako bih svoj život nastavio u jednoj višoj stvarnosti postmoderne, koja je svoj početak našla, kao i mnoge druge novopronadjene stvari, u našoj vrloj Crnoj Gori gdje nema postojećih koje bi ih mogle omesti...

Ovaj visokoumjetnicki performans političkog ustrojstva, odnosno gradj. Demokratije i kapitalizma, vidljiv je na svakom koraku a najbolje se može uporediti sa sigurnosnim pojasevima u automobilima – obavezni ali se ne koriste, jer već prvi taksista svoju mušteriju opominje da se ne mora vezati...

Da je umjetnost, kao jedina duhovna pretpostavka postmodernih vladavina, u Cetinju, našoj vrloj prijestonici, uzela neodoljiv stvaralački mah, čoek neumitno iz njega odnosi neizbrisiv utisak da je cijelo Cetinje apsolviralo Akademiju za glumu i režiju, jer svi toliko ubedljivo glume da im ama baš nikakve rabote ne treba kako bi preživjeli... Boemština uzdignuta na nivo komunalnih i državnih interesa!

U stvari, ova iznenadjujuća kreativnost se najbolje ogleda u javnom saobraćaju, sa svim svojim šarenilom voznoga parka i njihovih vlasnika koji se, u vožnji, očima dogovaraju kako da svoje „ovce“ prevezu sa jednog na drugo plandište. U tim vozilima ispunjenim muzikom koja masira bilo čiji sluh, vozi se neki čudan narod koji stalno sa nekim razgovara mobilnim telefonima koje neke visokokreativne babe, uzgred upotrebljavaju i kao slušne aparate (po tarifi od 2 EUR/min). Uz moderne puteve, talože se materijalni slojevi proteklog vremena u vidu odbačene ambalaže, koje zaduženi arhiviraju svjesni da oni predstavljaju dokumenta ovih prelomnih istorijskih vremena, zato nikoga ne treba da čudi što ona osjetljiva dušica od putara, sa lopatom na ramenu, nadahnuto sjedi na braniku i pogleda izgubljenog u plavetnilu daljina, sanja o vremenima koji će znati da cijene njegove duhovne i ine napore.

Posebno uzbudljivo je sjedjeti na terasi hotela [size=6]„Crna Gora“[/size] i posmatrati najživlju raskrsnicu, koju naša visokoobrazovana i (post)moderna omladina koristi da bi ulicu prelazila po sistemu [size=6]„ruskog ruleta“ [/size]ne obraćajući pažnju ni na boju signala ni na brzinu vozila koja ssvoju brzinu prilagodjavaju brzini metka, kako bi ugodjaj bio potpun.

(nastavlja se...)

**metuzalem** · 21-10-04, 11:28

-
-
U ovo vrijeme zhuktale tranzicije, uveliko se nazire sva kreativnost ekološke nam domovine, jer novouvedeni društveni poredak i njegovi odnosi (demokratija + Kapitalizam) neodoljivo nalikuje geološkoj strukturi CG-tla, odnosno njegovom tipično kraškom karakteru.

Ako finansije svakoga društva uporedimo sa ulogom vode u prirodi, vidjećemo da sve zapadne zemlje nalikuju zelenim i dobro natopljenim ravnicama i odavno regulisanim tokovima, dok je Crna Gora i u tom smislu ostala vjerna sebi, jer se golim okom može vidjeti kako svi oni „potopi“ novca koji se poput povremenih žestokih pljuskova obrušavaju na njene rasušene stijene, odmah nestaju u šupljem podzemlju ubrzo otičući neznano kud. Isto kao i sa vodom, neki su uspjeli da na brzinu skarabudže kakvu bilo bistijernu, lokvu ili uba u zavjetrini kakve glavice, kako bi uhvatili nešto od ovoga pljuska koji odmah prosiplju ka da se boje od poplave.

Osim toga, sve te ojadjele „bistijerne“ su tako razudjene i trošne, da ionako ničemu drugom ne mogu poslužiti bez da ich čoek što prije isprazni jer će, onako šupljikave i same ubrzo istočiti. Ova visokokreativna vlast je to na vrijeme shvatila a jednako kreativne narodne mase oduševljeno prihvatile, te „igre“ na sreću postaju osnova cjelokupne privrede. To se najbolje vidi kad čovjek prodje Bjelopavlićima koji su daleko napredniji od Zete, zagadjene plastenicima i stalim otpadom, jer po njenoj plodnoj i prostranoj ravnici čoek ne može uočiti ništa drugog do samoniklog šiblja i rastinja.

(nastavlja se...)

**LoVeRmAn_pG** · 21-10-04, 22:28

ceka se nastavak.

**metuzalem** · 22-10-04, 10:54

Eh, kud te sreće, kad bi ova neobična kreativnost CG režima proizilazila iz domaće svijesti i mašte koja stvarno u CG opstaje u onom najprirodnijem obliku ali me ipak more teške slutnje da svi ovi umjetničko-politički performansi nijesu proizvod duha ovoga režima, već predstavljaju domaće zadatke nametnute od onih koji cijelu ovu rabotu i plaćaju. Sasvim u skladu sa uvodjenjem Novog Svjetskog Poretka. Uostalom svi oni, ustoličeni uglavnom od prije sramnog „Rata za mir“, izgledaju kao da su obučeni u nekakvom duhovno campu, negdje daleko iza formalne strane svijesti i poimanja.

Ovako, prateći njihove poteze u CG-javnosti, teško je priznati im autorstvo za genijalne poteze, kao što su:

[size=6]1. Nezavisnost Crne Gore:[/size]

Uspostavljena na visokovrijednoj valuti novoga poretka – EURU. Ova istorijska činjenica pokazuje koliko su jalove sve ove nametnute podjele kojima režim zabavlja svoje podaništvo u odnosu na ovaj jedinstveni agens preživljavanja, koji je uskraćen novoprimljenim državama (Poljska, Madjarska...) a sa toliko galantnosti uručena (poklonjena) ovome režimu.

[size=6]2. Referendum: [/size]

Bilo bi mi veoma drago, kad bih sigurno znao da je ovaj režim, sam od sebe, došao na genijalnu ideju da učini popis sa visokom motivacijom, na kome su se gradj. (hm!?) CG, sa više od 40% svoju nac. Pripadnost iskazali kao Crnogorsku, uprkos kampanji podjela, žestokoj kao da je zadnja instanca, ništa manje nego li - Strašnoga Suda. Ovaj popis učinjen u pravo vrijeme, u potpunosti zamjenjuje bilo kakav naknadni referendum. Ko to ne shvata, i dalje će se nemoćno praćakati u vrtlozima nametnutih podjela, sve dok ga život ne opomene da treba raditi, učiti...

Ovome režimu se ne mogu poreći visoke zasluge za ovakav istorijski razvoj CG, ali ne treba zaboraviti ni zasluge istorijske ličnosti Mire Marković, koja je svojom davijom i konačno naćerala našeg vrlog presjednika da preuzme odgovornost za sve što će se kasnije dogoditi.
Poštovanje i pozdravi s moje strane, dje čula i dje ne čula.

**metuzalem** · 25-10-04, 19:07

Mnozina ovaj režim optužuju za korupciju, pri tome zaboravljajući da je nekadašnja institucija „moralno-političke podobnosti“ korupciju bila uzdigla na razinu cjelokupnog sistema koji je tada vladao, ne samo društvenim odnosima već i sviješću cjelokupnog podaničkog tijela, da bi ga oni taj sistem preuzeli i upodobili svojoj vladavini. Kad su bili spremni da upotrijebe nekadašnju JNA i njeno moderno naoružanje, glupo bi bilo na ne upotijebe i veoma upotrebljive strukture nekadašnjeg režima.

Kada je krenula epohalna Antibirokratska revolucija, sa nevjericom sam u udarnim vijestima zapadnih medija gledao grlatu i znojnu radničku klasu „Radoja Dakića“ i drugih soc. Giganata, kako uspaljeno zahtijevaju odlazak tzv. „Foteljaša“ i iskreno se pitao; „Ma, zajebaju li se to, oni... ili... !?“ još uvijek je smatrajući dovoljno mudrom da umije jasno i nepristrasno sagledati svoje interese. Da li je moguće, pitao sam se, i da li možda postoji neka neslućena alternativa onom, do neobaveznosti udobnom samoupravljanju, pošto sam na „Trulom Zapadu“ imao prilike upoznati sve varijante društveno-ekonomskih odnosa.

Prilikom posjeta domovini, nijesam propuštao niti jednu priliku da „uživo“ priupitam ponekog od učesnika ove značajne istorijske manifestacije ali su u tim prilikama riječi gubile moć da naknadno objasne njihove postupke, te sam se oslanjao na „govor tijela“ kriomice prateći njihove izgubljene poglede. Bilo ih je, koji su tvrdili da bi opet izišli na ulicu, što su kasnije i učinjeli, time dokazujući da se zapravo radi o nekom postmodernom činu političke erotike, te tako cijela rabota sluti nekakav neshvatljivi grupni sex masovnih razmjera.

I stvarno, neslućeno kreativna radnička klasa CG-postmoderne, na vlast je dovela rukovodstvo koje u potpunosti opravdava njena istorijska stremljenja, tom novom rukovodstvu nježno i s ljubavlju tepajući: [size=6]mladi, lijepi i pametni[/size], što su oni, sa svoje strane, ama baš epohalno opravdali. Treba biti pošten i priznati tu visokostvarnu kreativnost, jer ko bi drugo uspio pokretačke parole svesti na neprolazne pojmove kao što je to, npr.:

[size=6]- „Rat za Mir“ [/size]

...koji neodoljivo potjeća na nadahnuti erotski čin sadržan u šezdesetosmaškoj paroli o nepomirljivoj: „Borbi za mir poistovjecenoj sa beskompromisnom jebanjem za djevičanstvo...“

**metuzalem** · 28-09-11, 09:31

Silazak u Crnu Rupu tranzicije...

-

Bilo je to jednog sunčanog aprilskog dana (2010. god.), kada sam se iz Segedina taksijem dovezao do horgoškog graničnog prelaza, vozeći se uz kilometarski duge uskršnje kolone, iz kojih se najčešće mogao čuti ljutit komentar:

“Ma vidi šta nam ova g.ovna (valjda mađarsko osoblje) rade a do juče nisi imali ni hleba da jedu...!”

Nakon što podmirih taksistu, bez problema prođoh mađarsku kontrolu i zaputih dobropoznatom prelazu nekad zajebničke domovine. Ovdje zatekoh neobičan prizor. jer su četiri kolone vozila na “ničijoj zemlji” bile podvrgnute kontroli tako temeljitoj, da me ona potsjeti na one negdanje, samoupravnog tipa.

Nakon prelaska granice, predamnom se otvori nešto poput brisanog prostora, kojim su ocarinjena vozila nakon prelaska granice davala gas i ubrzo nestajala u daljini. Tada mi postade jasno koliko se toga promijenilo u zadnje vrijeme, jer je čitav ovaj prostor, ne tako davno, u potpunosti bio nalik na vašar kojim se motao veoma šaren svijet nudeći kojekakve drangulije, no bilo je i mnogo toga dobrodošlog gladnom i umornom...

Ovoga puta od toga ništa; takoreći ni poslovične čaše vode...

Nakon što se raspitah ima li autobusa koji vozi za Suboticu i dobih negativan odgovor, osvrnuh se za kakvim taxijem i nadjoh ga na parkingu ispred carinske zgrade ali mi rekoše da se to vozilo upravo uvozi i da je ionako puno. Prije nego što pokušah da dodjem do nekog organizovanog prevoza, prvo se obratih nekolicini konduktera pretrpanih autobusa kojih je, svaki, za sobom vukao pretovarenu prikolicu, ali oni samo odmahnuše rukom. Odmakoh se na “pristojno” otstojanje i stadoh stopirati vozila koja su, kao otrgnuta nesmiljenoj kontroli, nervozno i velikom brzinom nastavljala svoj put. Ne preostade mi ništa drugo bez da začudjeno buljim u neobične kolone automobila, ne samo prepunih raznovrsne robe, nego i gepeka ponekad ne manjih od samog vozila a nerijetko i prikačenom prikolicom. Bilo je tu i onih obaveznih džipova ali i kombija u kojima je sjedio, jednako zatrpan robom, nekakav zabrinut narod te nijesam ni pokušavao da stopiram.

Konačno se, na moje veliko čuđenje, predamnom zaustavi “audi” zatamnjenih stakala od kojih se jedno bešumno spusti i otkri poveliku glavu sa tamnim naočarima i ošišanu na prilično maštovit način. Prije no i stigoh da izgovorim svoju molbu ova pogibeljna spodoba me oslovi svojim zagrobnim glasom:

“Hej, matori, čekaš li pogrebno.., šta li..?”

Zbunih se, no postavši svjestan svog mučnog položaja, promrmljah:

“E, lijepi moj, skoro da si u pravu jer ako me opiči sunčanica i pri ovoj solidarnosti, taman bi se tako moglo i dogoditi”

Ne znam da li me shvatio, jer mi, umjesto odgovora pokaza čvornovati srednji prst i na svoje smrknuto lice navuče ono zatmnjeno staklo, nakon čega auto odjuri onim brisanim prostorom u pravcu...

Nakon toga nastavih sa svojim “observacijama” dok me je sve više obuzimao osjećaj da se ne nalazim samo na granici nekih prostora već na granici – vremena... jer je cio prizor neodoljivo potsjećao na prizor neke svojevrsne - “evakuacije”.
Ne preostade mi drugo nego da nekog od onih (mahom ženskih) čeljadi zamolim da mi pozove taxi. Na moje iznenađenje, zgodna mlada žena me strogo upita imam li pasoš koji joj pružih zbunjeno je pitajući – čemu? Objasni mi da ponekad pozovu taxi a mušterija u medjuvremenu zbriše pa one moraju da se natežu sa taksistima. Tek kasnije, kad me obavijestiše da treba barem sat vremena dok taksi dodje, shvatih da se radi o rodbinskoj vezi i privredi.

No tek kad sam se obretoh u Novom Sadu i unajmih smrdljivu sobu u hotelu “Vojvodina” po cijeni od 38 (i slovima: tridestosam eura.. u luksuznom segedinskom hotelu “Tisa”:36) i prošetao centrom, konačno shvatih “znake u vremenu” koje sam naslutio na graničnom prelazu... Ne prestajući da se čudim, stadoh brojati banke i bankomate kao i bezbroj mjenjačnica koje su, tu i tamo, razdvajale jednako brojne – pizzerije...Kasnije, kad sam večerao u spomenutom hotelu, konobar tipa “podguzna muve”, s visoka me upita da li sam zadovoljan uslugom a ja mu, i sam iznenadjen, odgovorih da sam isto (pljeskavicu i bocu ružice) za te pare (28 eura = 40 ₴) mogao dobiti i na Brodvayu... On se ne dade zbuniti nego upita imam li, možda još neku želju i ja zbunjeno rekoh – da! Nakon što upitno podiže obrve – prozborih:

“ Da na zid objesite Titovu sliku, pa da sve bude u onom stanju u kome je ovaj hotel..”

Izgleda da je ovo bilo previše jer se bez riječi okrenu i odgega u pravcu kuhinje, nakon čega utonuh u duboke misli... Otkuda to da u jednom provincijskom gradu kao što je Novi Sad u jednoj u jednoj ulici opstaje više mjenjačnica no nekad zloglasnih dealera u vremenima inflacije i to sa kursom koji namjerniku čini sve skoro duplo skupljim nego li van zemlje.
Tek tada me onaj prizor sa granice naprosto lupi saznanjem da se samo forma promijenila kako bi sve ostalo isto, jer su ove brojne mjenjačnice, poput Donkihotskih vjetrenjača, u stvari oni nekadašnji dealeri u službi istih moćnika, koji pomoću nerealnog kursa pljačkaju seljake i gastarbajtere a oni u medjuvremenu saznali za “jadac” pa ne unose novac nego robu kako im za euro ne bi uvaljivali protivvrijednost od nekih 60 – 70 centi...

- M -

**Hari Krisna** · 28-09-11, 12:59

Naslov teme me nekako navede na razmisljenje ili preciznije reći stvori totalnu zbrku. Postmoderna poima prošlost kao osmišljenu konstrukciju, a ne kao objektivni splet minulih zbivanja, dogadjaja i okolnosti.
Savremeni konstruktivizam, kome pripada i postmoderna nastoji da se uvrsti u tradiciju skepticizma (od antičkog Pirona pa sve do Orlovića Pavla kao rodonacelnika jednog naseg plemena, od Kulina Bana do Rovackih vojvoda i modernih ćesa za duvan...) sa novim gnoseološkim postulatima. Kao osnovni da ljudi ne poimaju stvarnost kakva je po sebi, nego grade modele stvarnosti, čija se objektivnost i istina ne samo ne mogu direktno ispitati već je ona toliko virtualna da nadmasuje nase narodno " babi se snilo sto joj bilo milo ili Milo".
U nasoj drzavi dje svi sve znaju, dje svak nadje nekog krivca za neuspjeh prije neki dan sa zgrazavanjem diskutovalo se kako se dvojica ljekara potukla. Nije bas da smo mi neka mirna nacija, da upraznjavamo prakticni gandijevizam dje nema tuca na svakom ćosku pa je to cudo nevidjeno već valjda zbog razloga tuce.
Zamisliti samo da se dvojica potuku oko toga ko će ići na neko dodatnu specijalizaciju, skolovanje , nauku..... Ma ima li to idje u svijet da neko prizna da mu treba jos skole i da se jos tuce oko toga. Ajde da su zbog zenske bilo bi viteski, da su oko medja nedje u Rovca bilo bi tradicija, da su zbog funkcije, bilo bi politicki ispravno... ali zbog skole i edukacije tuca?
To nije vise ni postmoderna već totalna apstrakcija i grijeh od Boga jer se kaze da je on najbolje pamet podijelio - niko se ne zali na manjak i svak kaze da bolje biti malo lud nego malo uman.
Ubijedjen sam da se kod nas bas zadugo neće nesto slicno desiti i da će ova bruka da se tuku zbog skole ostati upamćena kao incindentalni momenat u tranzicionoevroatlanskom putu dje se cojek moze pobiti zbog mobilnog, zbog taste ili svastike, ali zbog znanja ili zelje za znanjem JOK.

**milovan** · 28-09-11, 13:45

Pozdrav za Metuzalema i presabiranje po nasoj proslosti, stvarnosi i danasnjici, uticaj AKADEMSKOG PRIJESTONICNOG AMBIJENTA izvire na ove stranice, i mladog BOGOM DANOG GRADONACELNIKA, Bogdanovica, koji ce zicom povezat Prijestonicu sa Catovickom i Kotorom,
prije no ja i Met budemo pred UMOROM.

Poplave i suse,
CGu guse,
kad nas SUNCE GRIJE, sve nam zivo sprzi,
a kad kisa lije i kras vodu drzi,
pa veslamo po Cetinju,
a vode nema za lijek,
cipancijeli vijek,
bistijerne i bunari,
sto gradise nasi stari,
jos koriste Crnogorci,
ti zestoki neimari,
dok se digne iz trosjeda,
i unuce mu ostari.

**metuzalem** · 28-09-11, 18:46

Originally Posted by Hari Krisna

Ajde da su zbog zenske bilo bi viteski, da su oko medja nedje u Rovca bilo bi tradicija, da su zbog funkcije, bilo bi politicki ispravno... ali zbog skole i edukacije tuca?

Dao Bog.., moj dobri Hari, neka i to budne, barem jednom... Nije lose zacuditi se iskreno, jer od cudjenja jedva da ima kreativnijeg osjecaja a kako Arapi vele; necu znanje - hocu izvjesnost! Jer se znanje prima glavom a izvjesnost - srcem...
- M -

**Maja** · 29-09-11, 18:05

Jedne zimske kišne noci pritisnute jugom, na malo ostrvo stiže lepa devojka. Ona je samo izgovor za pometnju i zlo koje izbija u atmosferi usamljenosti i surovosti kada covek zaboravlja namdostojanstvo i pocinje da "beštija".
Režiser: Živko Nikolić
Glavne uloge: Dragomir Bojanić Gidra, Eva Ras, Ljiljana Mijatović

U kompletu...

Hvala Lepo

**metuzalem** · 30-09-11, 22:37

E lijepa moja...

Fala ti za ovi Živkov film, jer jeste jedini koji do sada nijesam vidio a njegovu „Ljepotu poroka...“ vidio sam najmanje 20 (i slovima: dvadeset) puta, mada sam već nakon prvog gledanja bio bolestan cijele dvije neđelje. Pretpostavljam da ćeš i sama znati – zašto.

Živka sam sreo i upoznao, lično, neđe sredinom devedesetih, kada sam se zadesio u hotelu „Avala“ a on naišao već „obilježen“ skorom smrću, te zadjenusmo priču dok nam je, sada već pokojni Tula Vulićević, koji je svake večeri, kako sam reče, mafijašima svirao na klaviru, otpjevao „cuore n´grato..." Ali samo za nas! Tom prilikom Živko mi se pohvali e mu je filmove u Sovjetskom Savezu vidjelo više od devedeset miliona gradjana i da mu je Izrael sve filmove otkupio unaprijed i na – nevidjeno. Na ovo mu pripomenuh da bolje kritike nije mogao imati nego što je to, pomenuti prihvat ovog pametnog naroda...
- M -

**Maja** · 01-10-11, 19:30

Mislim da i ovo moze da "lezi" na ovoj temi...

http://milovandjilas.rs/Tekstovi/ANA...NOG-MORALA.pdf

Hvala Lepo

**milovan** · 01-10-11, 23:38

Osiromasena LJUDSKOST IDEOLOSKIH ZVIJERI,
je stetnija od OSIROMASENOG URANA I RAZARA ZESCE SVE LJUDSKO U COVJEKU,
TAJ KOMUNIZAM MEDJU PRIMITIVCE, je ORGAZAM RAKA; KOJI RAZARA ORGANIZAM.

A sve to samo je po
tvrđivalo staru i, avaj, neizmijenjenu istinu da ljudinijesu onakvi kakvi misle da jesu, nego su lično onakvi u kakvim
uslovima jesu, kakve odnose brane i kakvim odnosima žive, kako se
prema stvarnosti odnose.

**Hari Krisna** · 01-10-11, 23:53

Originally Posted by milovan

... neizmijenjenu istinu da ljudi nijesu onakvi kakvi misle da jesu, nego su lično onakvi u kakvim uslovima jesu, kakve odnose brane i kakvim odnosima žive, kako se prema stvarnosti odnose.

Nikad se to moj Milovane ne zna i vjerovatno svak jako dobro zna kakav je samo sebe ubjedjuje da nije tako. Postoje neki koji su isti ma kakvi uslovi bili i ma sta se desavalo. Nas narod ima, po meni, jednu savrsenu izreku: "ko pojede g... na gladnu godinu, na situ ga ne moze vratiti"

**metuzalem** · 02-10-11, 00:12

Originally Posted by Maja

Mislim da i ovo moze da "lezi" na ovoj temi...

Hvala ti za ovaj tekst jer sam do sada imao priliku da ga procitam na njemackom i to davnjih 70-tih godina te cu ga sada, sa zadovoljstvom ponovo procitati i za to, ovoga puta, stvarno imam dovoljno vremena... Uostalom mogu te uputiti i na forum Cetinje gdje sada gostujem sa svojim sjecanjima na godine "obnove i izgradnje" a siguran sam da bi te moglo i zanimati...
- M -

**Maja** · 02-10-11, 00:47

Originally Posted by metuzalem

Hvala ti za ovaj tekst jer sam do sada imao priliku da ga procitam na njemackom i to davnjih 70-tih godina te cu ga sada, sa zadovoljstvom ponovo procitati i za to, ovoga puta, stvarno imam dovoljno vremena... Uostalom mogu te uputiti i na forum Cetinje gdje sada gostujem sa svojim sjecanjima na godine "obnove i izgradnje" a siguran sam da bi te moglo i zanimati...
- M -

Drago mi je da je i Vama poznat ovaj "moj" bukvar iz davnog vremena kada sam kao klinka prilazila zabranjenim djelima (Nova Klasa)i onim "sluzbenim" od Dedijera (godinu kasnije) pa nadalje - drustveno podobnim, i osmotrila dobro oko sebe u CG i YU. Znala sam da cete Vi prepoznati i znati...

Posle ovog zabranjenog teksta, usput saznajuci extreme ideologije samog pisca i njemu slicnim, njihovih biografija javnih i onih iz "kraja" , primitivnosti onih iz "kaste" .. Zapad mi je bio u startu lagan za shvatiti i zivjeti.

Posmatranje CG drustva danas, i jedan tekst koji je objavio g. Kusovac u Pobjedi o druzenju "elite" u CNP, jako me podsjetio upravo na ovaj tekst, i zapitala sam se da li je g. Kusovac svjestan slicnosti... Vjerujem da nije, kao sto i sumnjam da je ikada procitao "razlog" za "otcepljenje" od kaste...
Za Vas, njega, i poneke mlade, samosvjesne osobe koje su mozda pogubljene u vaspitnim vrednostima, "eliti" na sadasnjem Balkanu uopste (u CG sa istom mjerom), itd..... Nesto sto je prije cc 50 godina navelo na "linch" od strane umishljene i prolazne kaste, izuzetno vrijedi za ovo sto se desava danas oko njih.
Hvala, naravno da me zanima Vase vidjenje na tadasnji period. Bez znanja proslosti sadasnjost je samo sablon nametnutih normi od neke umisljene i prolazne "kaste", a buducnost je za ponavljace gubljenje vremena.

Hvala Lepo

**milovan** · 02-10-11, 01:49

Originally Posted by Hari Krisna

Nikad se to moj Milovane ne zna i vjerovatno svak jako dobro zna kakav je samo sebe ubjedjuje da nije tako. Postoje neki koji su isti ma kakvi uslovi bili i ma sta se desavalo. Nas narod ima, po meni, jednu savrsenu izreku: "ko pojede g... na gladnu godinu, na situ ga ne moze vratiti"

/A sve to samo je potvrđivalo staru i, avaj, neizmijenjenu istinu da ljudi nijesu onakvi kakvi misle da jesu, nego su lično onakvi u kakvim
uslovima jesu, kakve odnose brane i kakvim odnosima žive, kako se
prema stvarnosti odnose./zaboravi da napomenem da je ovo CITAT, Milovana Djilasa

ANATOMIJA JEDNOG ne-MORALA,

ima srecnika koji su se na vrijeme sklonili od GLADNIH GODINA, i ja sam kao Maja, ali puno ranije, pocetkom sedamdesetih razglabao Djilasa na Danskom, sa kojim nijesam vladao u punom obimu, gledao BUNKERISANI FILM Makavejeva "MISTERIJE ORGA(N)ZMA" mnogo je moj Hari bilo gladnih godina, i previse se jelo to sto ljudi ne smiju jesti, ali kad naviknu, ne mijenjaju JELOVNIK.

**Hari Krisna** · 02-10-11, 14:18

Vazda, svuda i od svakoga se moze nesto nauciti, a najprostija logika ponekad poljulja i shvatanja za koje smatramo da su dobra, bolja ne mogu biti... Vjerovatno je dosadnije od mojeg maltretiranja sa EU fondovima navodjenje primjera kako me nikad niko nije ucutkao kao jedno dijete koje sam śetovao "..ako bude... onda će imati najljepsu i najpametniju djevojku...", a dijete samo pitalo "imas li ti takvu".
Ako skrajnemo na bandu sto je Djilas opisivao anatomiju morala koji je i sam stvarao. Ako i to podvedemo pod onu narodnu "potonja pamet
sarovu pod rep" ostaje nam nadanje da se ne dozivi situacija kad sami imamo samo naoko jednostavni izbor ili sto Milovan kaze

Originally Posted by milovan

ima srecnika koji su se na vrijeme sklonili od GLADNIH GODINA

Nedje skoro vidjeh na jednom autu zalijepljeno "Od onih koji su te napadali samo su gori oni koji te nijesu branili, a mogli su!" i to mi nekako zazvucalo kao apel savjesti ili apel na savjest, da se bar zaćuti, ali kako god bilo shvaceno vazda će ostati vise onih koji opisuju nego onih koji će se toga pridrzati.
Mozda se mogao Djilas bolje i korisnije pobuniti protiv svoje kaste od opisivanja stanja, nije on bas bio sklon gandijevskim metodama i iza njega su ostajala paśa groblja i paśa sramota, a da li je jace to śećanje od njegove literarne aktivnosti djavo zna. Zavijene forme nekako ne odgovraju Crnogorcima jer se oni vazda tako zaviju da im prkno ostane golo i ako se i po cemu prepoznaju po tome se ne mogu promasiti.
Nije Peko Dapcević bio bilo ko pa da se to zamotava u literaturu basne i sistem "sćeri zbori snaji prigovara". Ni dan danas niko da jasno i glasno napise da je Peko prvi cojek koji postao pocasni gradjanin Beograda, a nema vise ni partijskih vodja, ni "kulta licnosti", nema odbrana i mozda je to najmanje vazno, a nama smrtnicima ostaje samo dilema i da nagadjamo da li je bolji kult licnosti ili kult budalastine.
Nekako se navikavam da nas bolje poznaju oni sa strane no mi sami sebe ili sto sinoć jedan Ukrajinac rece " cudni ste vi Crnogorci sa tim da je sve crno/bijelo" i navede primjer da ni najobicnija voda nije vazda korisna. Za onog kojem u pustinji ugasi zedj svakako jeste, ali za onoga ko se utopi bas i nije.
Da je pomenuo ovu vodu u Crnoj Gori tacno bi se reklo da on to zbog toga sto mu neki drugovi trguju vodom, pa da ne bi bilo zabune nemam ni ja nikakve veze sa tim a ni vodovodom u Štitarici koji otvorise

**frnjok** · 02-10-11, 14:46

Samo da zahvalim Maji za link. Ima na tom sajtu josh interesantnih tekstova. I ja sam Djilasa chitao do sad samo prevodjenog i ovo je zbilja bilo prijatno iznenadjenje. I dalje jako mocan tekst i poslije svih ovih godina! A o nashem met-u je zbilja suvishno troshiti rijechi...Srecni smo shto ga imamo!

**milovan** · 02-10-11, 16:04

Hvala Hari, na ovoj lekciji,
sa izbrusenim DIJAMANTIMA na jezik narodski ili naski.

Vjerovatno je dosadnije od mojeg maltretiranja sa EU fondovima navodjenje primjera kako me nikad niko nije ucutkao kao jedno dijete koje sam śetovao "..ako bude... onda će imati najljepsu i najpametniju djevojku...", a dijete samo pitalo "imas li ti takvu".

Nedje skoro vidjeh na jednom autu zalijepljeno "Od onih koji su te napadali samo su gori oni koji te nijesu branili, a mogli su!"

Nekako se navikavam da nas bolje poznaju oni sa strane no mi sami sebe ili sto sinoć jedan Ukrajinac rece " cudni ste vi Crnogorci sa tim da je sve crno/bijelo" i navede primjer da ni najobicnija voda nije vazda korisna. Za onog kojem u pustinji ugasi zedj svakako jeste, ali za onoga ko se utopi bas i nije.

**Raquel** · 02-10-11, 16:37

Vala, ako ko Harija brani ovuda, to je Raquel.

**Maja** · 02-10-11, 16:40

Originally Posted by frnjok

Samo da zahvalim Maji za link. Ima na tom sajtu josh interesantnih tekstova. I ja sam Djilasa chitao do sad samo prevodjenog i ovo je zbilja bilo prijatno iznenadjenje. I dalje jako mocan tekst i poslije svih ovih godina! A o nashem met-u je zbilja suvishno troshiti rijechi...Srecni smo shto ga imamo!

Tu smo i da se podsjetimo nevjerovatnih slicnosti sa danasnjom kastom kompletne ex YU politicke scene (i pozicije i opozicije). Prizivanje pameti...
Meni je iskreno irelevantno ko je lik koji je napisao dobar tekst, dobar roman, ili dobra 2 poslednja stiha himne.. Uvijek posmatram kao zasebno djelo, kao sto se "ludoscu ili hrabroscu" pisca u Anatomiji jednog morala i to direktno u "zmijskom gnijezdu" prepoznatih moze gumicom izbrisati kao "paucina" naivu mlade akterke.. Ionako pisac nije platio zbog nje, vec zbog svega ostalog...
Otud i bljesak sjecanja upravo sa jako dobrim tekstom g. Kusovca i njegovom zdravom kritikom.. Mozda u poslednjem trenutku za trijeznjenje i prizivanje pameti u savremenom obliku.

Hvala Lepo

**metuzalem** · 02-10-11, 20:33

Originally Posted by Maja

Otud i bljesak sjecanja upravo sa jako dobrim tekstom g. Kusovca i njegovom zdravom kritikom.. Mozda u poslednjem trenutku za trijeznjenje i prizivanje pameti u savremenom obliku.

Hvala Lepo

Majo...,
ako ti je dostupan tekst tog Kusovca (Srdjana?) postavi ga ili daj link, jer se braca Kusovci prilicno dobro uklapaju u ovu pricu, bilo da su spremni odbraniti a isto tako ukazati na neke "rabote"... U koliko se nijesu u medjuvremenu promijenili u sto ne vjerujem...
Tebi pozdrav
- M -

**Maja** · 02-10-11, 21:00

Riječ urednika

Evropa ili Afrika

Sreća je naša da Evropska komisija nije Crnoj Gori propisala kao osmi kriterijum za ispunjavanje uslova za dobijanje početka pregovora za članstvo u EU postupke naših najviših državnih zvaničnika na javnim mjestima. Jer sinoćno bahato i protivzakonito šepurenje ergele državnih limuzina na prometnoj ulici pred raskošno osvijetljenim nacionalnim teatrom slika je sve malobrojnijih afričkih ili latinoameričkih diktatura u kojima ulicama metropola krstare neobrijane paravojske naoružane kalašnjikovima i redenicima, a ne glavnog grada zemlje koja bi da bude dio civilizovane Evrope.

U Skandinaviji je pokojni Ulof Palme prije gotovo tri decenije išao na posao biciklom. U Njemačkoj se ministri redovno voze podzemnom željeznicom u kojoj, naravno, plaćaju kartu. U Češkoj su saobraćajni policajci prije pet godina u samo dva dana mrtvi hladni naplatili kazne za brzu vožnju direktoru policije i ministru unutrašnjih poslova... Taman onoliko koliko smo daleko od toga – toliko smo daleko od Evropske unije. Sinoćna slika pokazuje koliko je to i koliko su nam džaba i „akcioni planovi“ i „agende“ i „smjernice“ i bakrači kada dvijema vodećim političkim ličnostima u zemlji - predsjednicima države i parlamenta kao i predsjednici Vrhovnog suda i ministru unutrašnjih poslova ne pada na kraj pameti da narede šoferima da odu na piće i dođu po njih za dva sata, kada im zazvone mobilnim.

Eventualna „obrazloženja“ o bezbjednosti i štićenim ličnostima priče su za malu đecu. Nijesmo Avganistan. Ako bismo čak u njih povjerovali, ako bismo dopustili da državni zvaničnici imaju pravo na nepropisno parkiranje onda je pitanje, a zašto samo na nepropisno parkiranje? Zašto ne i na sve ostalo što je protiv propisa? Gdje je granica i ko je postavlja? I zašto baš tu? Konačno, čak i da sva „obrazloženja“ prođu, slučaj koji pobija sve „argumente“ tog tipa je činjenica da je pred nacionalnim teatrom sinoć čekao i vozač direktora nacionalne avio-kompanije. Da neće njega da napadne Al Kaida? Ako neće, koja je tu onda logika, koje je tu pravo, koji je tu propis u pitanju? Ni jedan osim tvrde vjere da mu Tabloid neće slati nikoga da iskače iz žbunja, pošto im ljubav dokazuje redovno ih vozajući muhte po evropskim prijestonicama.

Svi oni koje su šoferi sinoć čekali pred Pozorištem smatraju da im pravo na zauzimanje ulice pripada, da im se može da čine što čine i da im je to dužnošću koju obavljaju dato. I dato im je. U današnjoj Crnoj Gori koju oni čine takvom kakva je. Kada im do malog mozga bude doprlo da pošalju šofere na parkiralište ili u javnu garažu, a dva su parkinga na manje od 200 metara od Pozorišta, biće to bolji znak da sazrijevamo za Evropu i jača simbolika od bilo kakvih ispunjavanja pravila i aršina koji će nam stizati iz Brisela.

Crni mercedes

O Bože daj mi crni mercedes
sa registracijom malom
da sebe konačno mogu da smatram
zvaničnom budalom.
O Bože daj mi crni mercedes
sa najmanje šestoro vrata
da mirno tresem svoju havanu
u pepeljaru od zlata.
Napolju đaci i zastavice
i narod pritisnut mukom
sa zadnjeg sedišta ne vidim ništa
samo odmahujem rukom.
O Bože daj mi crni mercedes
jer to je čudo nad čudima,
lepo je nekažnjeno voziti
po cveću i ljudima.

Bora Đorđević, 1986.

Srđan Kusovac

Sa zadovoljstvom

I jos nesto sto se mozda slucajno poklopilo u istom vremenu, ili prividno nema ni "potrebe" da "lezi" u tekstu... flash "konekcija" sa jednom recenicom..

ŠUKOVIĆ: Medijski tajkuni su izgleda ogladnjeli

28. septembar 2011.

Share5Na neke od prethodnih tajnih večera kod Krivokapića, Junior je hodio revnosno! Ali je to bio čin intelektualnog otpora diktatorskoj vlasti. Valjda je to ispravno razumijevanje njegovog prisustva? Dakle, zaista mi ne ostaje ništa drugo nego da se sprdam sa protagonistima novinarstva koje najviše sliči seoskim opajdarama.
Naravno da je centralni događaj između dvije Radio veze – tajna večera režimskih intelektualaca sa Krivokapićem i Đukanovićem. Izbor događaja je moj, opis sam pozajmio iz tabloida Vesti.
A pošto sam nazočio tom opskurnom skupu – ošpijaću samoga sebe – kazaću vam šta sam besjedio.
Rekao sam da država CG vodi naopaku medijsku politiku, pa nam i zato mediji, uglavnom, ne valjaju ništa. Dozvoljeno je osnivanje stotinak glasila, a para na tržištu nema ni za deset. Borba za opstanak gurnula je, pogotovo one koji najviše koštaju, u radikalnu komercijalizaciju I tabloidnost. Kad se na to nakalemila opsesivna želja nekoliko tajkuna da se dočepaju vlasti uz pomoć svoje medijske imperije– zgaženi su svi principi novinarske profesije. Danas crnogorski mediji, dvotrećinskom većinom ukupne snage, truju crnogorsko društvo, svakodnevno mu servirajući laž, glupost I splačine.
Da sam, kao I obično, u pravu, potvrdila je upravo obrada narečenoga skupa.
Dopisniku jednog uglednog inostranog radija faille su samo gusle, da potkrijepi svoj u osmercu skovan izvještaj, nalik scenariju za politički triler. “Pod okriljem mrklog mraka…”. Tekst je super ukomponovati na muziku iz “Pogibije popa Mila Jovovića”!
I premudro zapažen kompromitujući termin okupljanja zavjerenika - večera uveče!? Ostaće vječita tajna da li bi ručak bio manje sumnjiv?

Tabliod Vesti je skup krstio kao tajnu večeru, iako je na nju pozvan direktor istoimene televizije. Znam da svakome ko ima dovoljno mozga da ne urinira u vlastitom dvorištu, metafora djeluje blesavo. Ali, ja, koji ih znam kad su sanjali burek, mogu to da razumijem. Još je u njima živo sjećanje na tajne večere, prije petnaestak godina, na kojima su nastale Vijesti.
Godinama nakon tih konspirativnih sesija sa Đukanovićem i Roćenom, opet na nekoj tajnoj večeri, Vijesti su pristale da se transformišu u Vesti. Iako će zadržati ijekavicu u imenu, uređivačka politika postaće suštinski ekavska.
Mene je, međutim, zgrozila nesloboda, neka vrsta dužničkog ropstva, u kojem medijski tajkuni drže svoje novinare. Kako drugačije da razumijete kolumnistu koji pljuje po rođenom ocu, što je prihvatio Krivokapićev poziv?! Svoga tatu, pjesničkoga barda, ostarjelog nacionalnog ideologa, kolumnista Vesti opisuje kao režimskog službenika I nabija mu na nos neadekvatnu školsku spremu!
Dokle smo došli, čovječe?! Kakvo kolosalno nepoštovanje roditelja!?
Junior, međutim, zna da će tata razumjeti okolnosti – njegov direktor je nemilosrdan, poput svih polupismenih šefova. Za platu i kredit, ako treba – plotunom pljuj i ćaleta!!!
Iskreno žalim čovjeka. Jednog prosječno talentovanog književnika u krpu pretvara jedan oriđinal crnogorske tranzicije, osoba bez dara pisanja i govora. I skroz bez morala – srećom po njega, jer na toj je osobini napravio karijeru i pare. Sad pokušava da napravi vrlinu od političkog prostituisanja!
Eh, da, na neke od prethodnih tajnih večera kod Krivokapića, Junior je hodio revnosno! Ali je to bio čin intelektualnog otpora diktatorskoj vlasti. Valjda je to ispravno razumijevanje njegovog prisustva?

Dakle, zaista mi ne ostaje ništa drugo nego da se sprdam sa protagonistima novinarstva koje najviše sliči seoskim opajdarama. (Izvinjavam se zbog rodno nesenzibilisane metafore!) Mada mi prija spoznaja da tajkuni troše posljednje opuške I nejač za odbranu svojih realnih miliona I umišljenog ugleda. Rezervni položaji u Beču, Njujorku… čekaju.
A i na “tajnoj večeri” bilo je onih koji su unovčili svoj patriotizam. Kao i onih koji bi, da su htjeli, to već uradili. Prosto, ni za tim stolom, nijesmo svi bili isti. I zato je, valjda, bilo neke koristi od onoga što smo rekli.

Uostalom, zar nije već sjutradan Lukšić očitao bukvicu Filipu zbog himne!?
Znam, sad razmišljate – zezam li se? Razmišljate I dalje, od toga Vam ne može biti gore.

(Uz dozvolu autora, prenosimo komentar objavljen u emisiji “Radio veza” Radija Anatena M)

Otud i analogija..

Hvala Lepo

**metuzalem** · 15-11-13, 12:38

Originally Posted by Maja

Sa zadovoljstvom

I jos nesto sto se mozda slucajno poklopilo u istom vremenu, ili prividno nema ni "potrebe" da "lezi" u tekstu... flash "konekcija" sa jednom recenicom..

Otud i analogija..

Hvala Lepo

Evo da se nakon pune dvije godine Maji zahvalim e mi je prikazala navedene isječke iz tadašnje štampe...
UZ pozdrav

- M -