Page 1 of 24 1234511 ... LastLast
Results 1 to 25 of 584

Thread: Nostalgija...

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    NYC, Manhattan/ PG
    Posts
    1,193
    Rep Power
    16

    Default Nostalgija...

    Ne moze diJaspora bez ovog topic-a nikako..
    ja stvarno nemam sta da pricam na istom jer izgleda su godine ucinjele svoje. Kako prolaze dani tako i ta nostalgija polako umire..
    Da, jedva cekam da idem kuci. Jedva cekam da vidim svoju porodicu jos jednom na okupu jer uvijek samo ja nedostajem.
    Ali vrijeme je ucinjelo svoje i nema kukanja svako jutro...

    Kako se vi snalazite sa istom?

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Kotor/Tivat
    Posts
    473
    Rep Power
    0

    Default Re: Nostalgija...

    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    izgleda su godine ucinjele svoje. Kako prolaze dani tako i ta nostalgija polako umire..
    *ebi mi oca, toga se najvise bojim!
    ...if this ain't lunch, why does it feel so good?

  3. #3
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Rebellion Area
    Posts
    4,210
    Rep Power
    16

    Default

    Osjetno manje.. Kolko sam to mogao da osjetim ovih dana.
    \x56 \x47 \x42 \x4D
    \x53 \x41 \x47 \x50

  4. #4
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montagna Negra
    Posts
    1,121
    Rep Power
    4785

    Default

    Nema je đao popio, iako sam još u CG.
    Ali i tamo i ovamo, ka što rekoh u Tijananana-nin topic prije, skoro pa da nisam više domaći niđe. Nostalgija će mi izgleda bit bit ovo stanje izgubit

  5. #5
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    NYC, Manhattan/ PG
    Posts
    1,193
    Rep Power
    16

    Default Re: Nostalgija...

    Quote Originally Posted by BLeNtaVi
    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    izgleda su godine ucinjele svoje. Kako prolaze dani tako i ta nostalgija polako umire..
    *ebi mi oca, toga se najvise bojim!
    Zasto se bojis?
    Mada...i ja sam prije nekih godinu dana pricala isto..Kukala i jaucala..
    Ali covjek se na sve navikne

  6. #6
    Join Date
    Jun 2004
    Location
    Southpark
    Posts
    164
    Rep Power
    0

    Default Re: Nostalgija...

    Prije svega pravim jednu nevjerovatnu generalizaciju i zelim da se unaprijed izvinem svima zbog toga, ovo je samo jedno lično glediše i ne obraćajte previše pažnju na njega... ^Tijana^ tvoje pitanje me je malo "taklo" pa mi nekako dodje da puštim duši da napiše dva slova...

    Mislim da smo svi neko vrijeme bili nevjerovatni ludaci za Crnom Gorom, bili su mitinzi, bili su barjaci, bilo je svega...
    Vraćajući se drugi put poslije godinu dana življenja/učenja u Ujedinjenom Kraljevstvu, ja, kao i jedan momak ispred mene (s kojim sam se upoznao kasnije i saznao da živi u Australiji) smo sasvim spontano pali na koljena na aerodromu u Golubovcima i plačući poljubili zemlju na kojoj smo rođeni...

    Takav naboj emocija - osjećanja pripadnosti tom golom kršu neću nikad zaboraviti... Ali takođe neću zaboraviti da se poslije toga to nije nikad više ni ponovio...
    Tome je naravno doprinijelo čitavo stanje - sve ono što vidiš kad malo izađeš van zemlje pa se vratiš... Vratiš se s jednom neizmjernom ljubavlju prema svemu, ma čini mi se prema svakom pedalju zemlje... I taj san traje maksimum neđelju dana...
    Onda shvatiš da je narod koji je izgladnjen godinama u očima počeo da gubi ljubav i počeo da gradi zavist...ili možda je samo to moja zabluda... Vidiš da više rijetko ko vodi razgovore o bilo čemu drugom, osim o politici, lošem stanju u zemlji, da se bavi olajavanjem svoje okoline i naravno muški dio populacije kladionicom (kao jedinim izvorom prihoda), i onaj za dlaku mlađi dio u umreženim igraonicama puca jedan na druge igrajući Counter Strike...
    Svi kupuju knjige uz "Vijesti" ne zato što ih čitaju nego da bi napunili regale... Jedna baba se žalila kako to da Kafkin "Proces" košta isto koliko i neka debela knjiga izašla neđelju dana ranije, oprostićete što se ne mogu sjetiti naslova, jer joj je izgledalo neopravdano da jednako plati tanku i debelu knjigu... (njoj, koja se najvjerovatnije sa crvenom knjižicom borila za jednakost svih prije 30-tak godina... ali izgleda ne i za jednakost dva pisca... ma, vjerovatno su bili strani izdajnici)
    Teme se vrte u jednom začaranom krugu i ništa ne mrda ni lijevo ni desno, sem "velikih" kojima je neokomunistički sistem ostavio dobru bazu za stvaranje novog poretka jako bogatih i brisanja srednje klase... Nego neću o tome, nije ovo forum politike, već nas iz dijaspore koji vole ovaj velikodušno dodijeljen nam sto u kafani "del Montenegro"...

    Mladi, moji vršnjaci su u totalnoj magli, izgubljeni... i prije svega bez interesa za neku promjenu, već se mire sa "sudbinom". Nevladine organizacije su uzele para što su mogle, pa smo prevazišli sve moguće norme procenta NVO u odnosu na populaciju, jer je izgleda većina njih (čast izuzecima) viđela to samo kao mogućnost zarade, a ne kao mogućnost promjene nečega...

    I tako kroz neko vrijeme uz sve te probleme, čovjek podsvjesno zna što ga čeka i onda polako mu se gasi plamen... Sad sam u Italiji i eto osjecam se nekako... sto znam... blize Crnoj Gori i znam da sam "odma' tu preko bare" sto bi moja baba rekla, pa sam i zbog toga manje nostalgičan...

    Ali isto vrijeme. pored svih tih problema, pri povratku, na brodu se budim vrlo rano da bih uživao gledajući crnogorsku obalu sa palube... Znam da to neću nikad uraditi da bih vidio obale Italije, Amerike, Engleske ili neke druge zemlje... To znam duboko u sebi... Znam da će moja brda zauvjek ostati samo moja, da će ljudi koji mi tako puno znače, oni najbliži, uvjek biti tu i u najgorim situacijama i da ću, kad tad se vratiti kući... jer samo je jedan dom, kakav god da je...

    ...zbog sebe, zbog onih koji će doći poslije mene i zbog onih od kojih sam postao...

  7. #7
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montagna Negra
    Posts
    1,121
    Rep Power
    4785

    Default

    Svaka čast za post, i mislim da nijesi nikoga ođe uvrijedio. Siguran sam da većina tako misli.
    Isti ja sam iša po mitinga i demonstracija, i diza barjake, i ima problema sa policijom onda, i vjerova u jedan POKRET... Ogromna količina emocija, koju količinski, čini mi se prema nikome i ničemu, neću moć više o$ećat. I isti prije 4 godine isto tako poljubio onaj asfalt na Golubovce, kad se narod obrća za mnom zbunjen.
    I vjerova sam u Crnu Goru i njene građane... Vjerujem i sad, taj plamen se nikad neće ugasit, ali sve manje i manje...
    Zadnjih 5 godina me Crna Gora jedva gleda(la). I svaki put kad sam se vraća očekiva sam nešto novije, neku promjenu, pa makar to bila i neka najmizernija. Al na što nailazim... na sve gore stanje svaki put, na ili moje "napredovanje" a njihovo "nazadovanje", ili obrnuto-al sve veću udaljenost. Sistem jede narod, pa i meni one najmilije (govorim o ekipi) kolko god se protivili tome. Ne drastično, ali dovoljno, đe se i stvara udaljenost (na koju svakako treba dodat moje neprisustvo kroz njihov život).

    Imam želju i volju da živim i radim ođe i stvaram famelju, ka i obavezu da pokušam ođe doprinijet toj promjeni tj mome snu-koji svako ođe od nas ima.
    I trudiću se kolko mognem, i kolko budem imao snage.
    I žrtvovat svoj mogući poslovni uspjeh, ali domovina je domovina.

    Ali dok narod CG ne počne ozbiljnije razmišljat o tome, mislim da nam šanse nijesu prevelike...

  8. #8
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    NYC, Manhattan/ PG
    Posts
    1,193
    Rep Power
    16

    Default

    Momci, svaka cast!
    Mislim da stvarno nemam sta dodati i oduzeti. Da smo izgleda svi prosli kroz slicno (pa cak i ljubljenje zemlje na Golubovce). Sjecam se koliko je majka plakala na Golubovce...a zeljela je da me uputi na bolji put jer je sama svjesna bila da buducnosti nema u nasu najmiliju CG.
    Svi mi volimo to nase, postujemo, cijenimo. Svi cemo se mi jednoga dana vratiti kuci, i to rasirenih ruku. Mislim da bi se 95% nas i vratilo kada bi vidjeli mrvice nade...ali svakog dana sve vise i vise propadaMO...

    Sjecam se prvih dana u Crnu goru, nakon 4 godine provedene vani. Sve mi je bilo prelijepo, javljala sam se ljudima kojima se vjerovatno ne bih javljala da sam tamo ostala, jedva sam cekala da vidim svo drustvo ponovo na okupu, svu familiju za veceru. Sjecam se 10 dana nista nisam jela, skakucala sam svuda, svuda me bilo. Vristala sam od srece jer sam vidjela dosta poznatih.
    A onda vidjela da iste osobe sjede na pijaci prodaju iste stvari kao i kada sam prosla. Da se dileri jos uvijek nisu promijenile, da ona ista zena sto me maltretirala i slala me vazda nazad u red za hleb jos uvijek tu stoji..da se ama bas nista nije promijenilo. Da je sve isto, a proslo je 4 godine...
    Jos uvijek je volim, jos uvijek mi srce zaigra kada je pomenem, jos uvijek svaki svoj odmor pokusavam da izvucem i odem do Crne Gore, jos uvijek mi nije zao ni $ sto ostavim tamo. Jos uvijek radim da bih uzivala svo vrijeme provedeno doma. I jos uvijek se nadam da cu jednoga dana poci kuci i pokazati svo moje znanje koje sam dobila ovamo i sa njim doprinijeti bolje MOJOJ Crnoj Gori a ne ovima gdje se sad nalazim. Svakoga jutra kada se probudim zelja da se budim u mojoj kucici, medju mojim narodom je sve veca.
    Ali opet...preko nekih stvari se ne moze proci..a moja zelja je da napredujem(O) u zivotima nasima i da ne zivim kao sto su moji roditelji zivjeli u ratovima i inflacijama...Da moja djeca ne razmisljaju o tome oce li ici veceras u podrumu jer mozda ce naa zgrada biti meta NATO-a, kao sto sam ja radila nedavno, kobne '99.
    -----------------------------------------------------------
    Sa ovim mojim komentarom NE zelim da nikoga omalovazavam ili pak mislim nesto kobno za ikoga, samo konstatacija iz moga ugla!
    A da...ima i kod nas one druge strane, one strane sto cvjeta, narod uziva, skita, pare se okrecu, svaki odmor se ide u drugu drzavu na ljetovanje...ali toga je sve manje i manje..nazalost. A trebalo bi biti suprotno jer ipak smo u 21 vijeku.

  9. #9
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    La Fossa
    Posts
    6,248
    Rep Power
    230

    Default

    Ne znam srece mi shta da kazhem poslije ovih postova. Iscrpjeli ste sve shto je moglo. Sve vishe mladih ljudi iz CG pichi nedje, da rade, da uche... U glavnom michu se jer vide da nam u CG koliko god nam bila mila nema perspektive, pa da ne preceram, josh za 20 godina. Vechina ljudi starijih je nervozno shto je i shvatljivo jer se ne radi, plate kasne.. a neko mora plachat rachune. Ne znam... Iskreno recheno nostalgije ima mnogo mnogo manje nego shto je bilo ranije, ali ipak bi se vratio isti momenat kad bi u CG postojala i trunka nade da che se popravit situacija. Ne zhelim da omalovazhavam nikog ko je u CG, chak im i zavidim ponekad kad mi dodje zhuta minuta. Ostaje nam samo da se nadamo da che se situacija popravit u voljenoj nam Crnoj Gori, ali kako sad stvari stoje... mrka kapa...

    Eto ja samo toliko za ovaj put. Pozdrav
    Io ci credo!

    Welcome



  10. #10
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    2
    Rep Power
    0

    Default

    Tjah..procitah ove tugaljive postove pa rekoh da iskuckam par stvari…
    Ovako prvo za ove sto padaju I ljube asfalt na aerodromu ”…placuci poljubili zemlju na kojoj smo rodjeni…” - stvarno nisam znao da ima ljudi rodjenih na zemlji (asfaltu) pg aerodroma-mora da je tamo nekad bilo porodiljsko-pitacu majku,tetku,strinu,babu,malog komsiju etc.hmhmm
    Onda ovo “..bili su mitinzi, bili zu barjaci, bilo je svega,,.jedan POKRET…iša po mitinga i demonstracija, i diza barjake, i ima problema sa policijom… Ogromna količina emocija…” nista vezano za lika(likove) koji je ovo napisao ali mislim da je vecina nasih problema rezultat brojnih mitinga barjaka pokreta I slicnih egzibicija na koje je islo 90 posto stanovnistva neki sto su vjerovali u ovaj ili onaj "pokret" ili “ideju” a drugi iz nekih malo perfidnijih razloga …Svi su ti pokreti ista budalestina od prvih do poslednjih – jedino se “plemenita ideja” mijenjala godinama…
    Uglavnom izgleda da bi se svi vratili za jedno 10, 20, 38.5 ili mozda 14.3 godine kad ce boze moj biti strahovite perspektive kod nas u CG. Ko ce tu perspektivu stvoriti niko se ne zapita. Vecini je lakse ostati tamo gdje su , gdje su amerikanci englezi ,kinezi I ostali stvorili uslove za normalan zivot(rmbaceci od 9 do 5 day in and day out..) I cekati na neke nase crnogorske kineze da naprave veliki pomak, zasucu rukave i stvore uslove za zivot(“..Ostaje nam samo da se nadamo da che se situacija popravit u voljenoj nam Crnoj Gori..”). Uglavnom dok svi do jednoga(ili makar vecina) ne shvatimo ozbiljno sve sta se desava I ne shvatimo da niko do nas ne moze promijeneti stvari nema “boljeg sutra”. E sad sa obzirom na to kako se nasi ljudi trenutno ponasaju I uopste razmilsjaju o zivotu(citaj kriminal korupcija blah blah…) bojim se da ce ovo biti mission impossible za neko vrijeme. Za ove sto vjeruju da se nesto moze postici
    ovo je jedino sto licno mozes da uradis (kao sto ovaj predivni mladic rece), citiram “pokušam ođe doprinijet toj promjeni tj mome snu-koji svako ođe od nas ima”. I ima dosta ljudi koji su citav ovaj mental drill prosli I koji se bore I poneki bogme I uspjevaju da plivaju uprkos svemu.

    Uglavnom nebih nikome da solim pamet – samo neko moje misljenje… Tako vam je to zemljaci pa se ne dajte depresiji .. HAKUNA MATATA(odoh mora da se radi)

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    NYC, Manhattan/ PG
    Posts
    1,193
    Rep Power
    16

    Default

    Svi mi pratimo desavanja u nasoj zemlji mnogo cesto i svi pokusavamo da doprinesemo ako je to ikako moguce. Da to ne radimo ne bi bili odje dje jesmo (na ovim forumima,iako to zvuci ludo!)
    Koliko nas pokusava da nadje adekvatan posao u CG, koliko nas cesto salje CV na bilo koji konkurs koji se otvori u CG. Koliko nas bi se vratilo da radi za neke smijesne plate u nadi da ce se sjutra nesto promijeniti.
    Znam cure koje su se vratile da rade u CG za mjesecnu platu, a tu istu cifru su dobijale nedeljno u inostranstvu, ali pare nisu bitne kad se svoja zemlja gleda, bitno je ono kako doprinijeti,mozda sjutra i bude nesto vishe, ministarka npr , kako pomoci a uz to i zivjeti neki prikladni zivot. Opet znam curu koja je nakon 10 godina provedenih van svoje zemlje cijelo ljeto provela pokusavajuci da nadje posao doma.
    A znam da cu se i ja ista vratiti sjutra, nakon zavrsenog fakulteta, ako osjetim da je moguce uspjeti. Ne treba meni niko da kaze evo ti budi predsjednik i upravljaj kako znas. Potrebno mi je samo da mi daju da pokusam, da se ja dokazem i dostignem do tog predsjednickog posla trudom,ako zasluzujem, da napredujem u zivotu. Covjek se uci dok je ziv i napreduje dok je ziv. Bez obzira koliko si ti dobar, ako sjutra ne budes bolji, neko drugi ce.

  12. #12
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Kotor/Tivat
    Posts
    473
    Rep Power
    0

    Default Re: Nostalgija...

    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    Quote Originally Posted by BLeNtaVi
    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    izgleda su godine ucinjele svoje. Kako prolaze dani tako i ta nostalgija polako umire..
    *ebi mi oca, toga se najvise bojim!
    Zasto se bojis?
    Mada...i ja sam prije nekih godinu dana pricala isto..Kukala i jaucala..
    Ali covjek se na sve navikne
    Pa imam zelju, zelja mi je mala.... da se vrnem doma jednog lijepog dana... hopefully as soon as possible! Zato se bojim da se ne naviknem na ovo odje kao sto su mnogi, i da batalim Yu i sve zivo i ostanem tu dje sam do kraja fuckin' life-a.
    Eto, simple. A inace o nostalgiji necu da drobim, sve vas volim, super ste se vec ispisali, nema se sto rec a da nije repeticio. Zivjeli
    ...if this ain't lunch, why does it feel so good?

  13. #13
    Join Date
    Mar 2004
    Posts
    112
    Rep Power
    0

    Default

    pozdrav od cuvenog PLAY(ER)A iz grcke! cuvajte se filozofi najtezi!
    ...evo nista a ti?

  14. #14
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Rebellion Area
    Posts
    4,210
    Rep Power
    16

    Default Re: Nostalgija...

    Quote Originally Posted by BLeNtaVi
    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    Quote Originally Posted by BLeNtaVi
    Quote Originally Posted by ^Tijana^
    izgleda su godine ucinjele svoje. Kako prolaze dani tako i ta nostalgija polako umire..
    *ebi mi oca, toga se najvise bojim!
    Zasto se bojis?
    Mada...i ja sam prije nekih godinu dana pricala isto..Kukala i jaucala..
    Ali covjek se na sve navikne
    Pa imam zelju, zelja mi je mala.... da se vrnem doma jednog lijepog dana... hopefully as soon as possible! Zato se bojim da se ne naviknem na ovo odje kao sto su mnogi, i da batalim Yu i sve zivo i ostanem tu dje sam do kraja fuckin' life-a.
    Eto, simple. A inace o nostalgiji necu da drobim, sve vas volim, super ste se vec ispisali, nema se sto rec a da nije repeticio. Zivjeli
    Ti mastore, ka da te neko cera da ides

  15. #15
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Kotor/Tivat
    Posts
    473
    Rep Power
    0

    Default

    a ne cera ovoga majstora niko, no valja nesto i napravit u zivotu. Ja sam dosao odje da malo vidim svijeta, naucim jezik, shvatim neke stvari - a kad sam vec nesto poceo, necu vala prekidat.
    ...if this ain't lunch, why does it feel so good?

  16. #16
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    NYC, Manhattan/ PG
    Posts
    1,193
    Rep Power
    16

    Default

    IzdaJico :P

  17. #17
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Kotor/Tivat
    Posts
    473
    Rep Power
    0

    Default

    ahhahaahahahaaa vidji ko mi kaze!!!! :P
    ...if this ain't lunch, why does it feel so good?

  18. #18
    Join Date
    May 2004
    Location
    Bremen
    Posts
    1,117
    Rep Power
    0

    Default

    Nema nostalgije i nema vise niceg lijepog sto me veze za CG, ali je i dalje volim i kad god budem mogao otici cu dolje. Porodica mi skoro sva ovamo, staro drustvo se rasturilo, neko je umro, neko je u zatvor, a neko preko grane, u glavnom dolje ih je vrlo malo i onda ne znam zasto bi bio nostalgican.

  19. #19
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Far&Away
    Posts
    409
    Rep Power
    0

    Default

    Nema nostalgije??? Uh...
    It's my way or the highway

  20. #20
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,082
    Rep Power
    17

    Default Razmisljam...

    Ne znam ni kako zavrsih na ovaj forum danas... Nego ste me "takli" sa ovim postovima.
    Kada sam dosla u USA gledala sam svaki nacin samo da obezbjedim sledecu godinu ovdje, dobila stipendiju, sve sredila. Onda prodje 8mi mjesec mog finog boravka i sve se strusilo, snovi o Americi i inostranstvu. Pronadjoh slucajno neki privatni fax u BG, racunarski, i tamo planiram da se upisem.
    I tako stalno, premisljanja, cas hocu, cas necu... Hocu ovamo, pa tamo, pa ni sama ne znam. Nostalgija me nagrdila prvih par mjeseci, ali sada vidim uopste je nema. To je zato jer cu brzo kuci.
    Nego me ovi postovi podstakli na ponovno razmisljanje...
    Strah me da cu se kajati kad se vratim, a sada pod uticajem emocija nisam u stanju to da vidim. Mnogi mi to pricaju.
    Strah me da ako ostanem vremenom postajem stranac ovdje, a i tamo... Znaci ni tamo ni ovamo...
    Strah me da necu izdrzati ponovo sve isto, jos teze...
    Strah me da cu se kajati zbog vremena koje nisam provodila sa svojim najblizia dok sam mogla...
    Ne znam, nisam pametna. Valjda bude sve dobro.
    Svaka cast na TOPICU!
    Always smiling :-)

  21. #21
    Join Date
    Apr 2004
    Posts
    32
    Rep Power
    0

    Default

    Quote Originally Posted by shake
    Ne znam ni kako zavrsih na ovaj forum danas... Nego ste me "takli" sa ovim postovima.
    Kada sam dosla u USA gledala sam svaki nacin samo da obezbjedim sledecu godinu ovdje, dobila stipendiju, sve sredila. Onda prodje 8mi mjesec mog finog boravka i sve se strusilo, snovi o Americi i inostranstvu. Pronadjoh slucajno neki privatni fax u BG, racunarski, i tamo planiram da se upisem.
    I tako stalno, premisljanja, cas hocu, cas necu... Hocu ovamo, pa tamo, pa ni sama ne znam. Nostalgija me nagrdila prvih par mjeseci, ali sada vidim uopste je nema. To je zato jer cu brzo kuci.
    Nego me ovi postovi podstakli na ponovno razmisljanje...
    Strah me da cu se kajati kad se vratim, a sada pod uticajem emocija nisam u stanju to da vidim. Mnogi mi to pricaju.
    Strah me da ako ostanem vremenom postajem stranac ovdje, a i tamo... Znaci ni tamo ni ovamo...
    Strah me da necu izdrzati ponovo sve isto, jos teze...
    Strah me da cu se kajati zbog vremena koje nisam provodila sa svojim najblizia dok sam mogla...
    Ne znam, nisam pametna. Valjda bude sve dobro.
    Svaka cast na TOPICU!
    Previse si sada obuzeta emocijama da bi zdravorazumski razmisljala. Predugo si odsutna i ovo je tvoj prvi boravak vanka, daleko od kuce. Ti si dosla da zavrsis srednju u SAD, jel tako!?

    Nije mi bas najjasnije iz tvog posta; dobila si stipendiju, osigurala sljedecu godinu...jel to znaci da si nedje upisala fakultet!? Ukoliko nijesi, ne napustaj zemlju dok ne upises nesto. Sa "papirima" u dzepu idi doma. Sacekaj da prodje prvo ushicenje i radost zbog povratka (Ne zaboravi: u CG se vracas u ljeto kad' je sve bajno, sjajno i krasno). Kada te prodje prvo ushicenje, kada se zasitis crnogorskih kafana i crnogorskih plaze itd. sjedi i dobro razmisli sto ces sa zivotom. Ukoliko ti i tada ideja o privatnom fakultetu u Beogradu bude najbliza - go for it! Ukoliko shvatis da se ipak bolje vratit u SAD i zavrsit fakultet - ocas posla ces sve sredit jer si na vrijeme aplicirala, i dobila I-20. Samo ti preostaje da lagano prosetas to ambasade i dobijes vizu.

    Poslusaj ovaj savjet.

    Zelim ti sve najbolje!

  22. #22
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,082
    Rep Power
    17

    Default

    Hvala najljepse, ipak cu konacnu odluku donijeti kad se vratim.
    Always smiling :-)

  23. #23
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    4,182
    Rep Power
    9061

    Default

    Ja ne cekam jedva da idem u pg...

  24. #24
    Join Date
    Jan 2005
    Location
    tudja zemlja
    Posts
    975
    Rep Power
    0

    Default

    planiram da se vratim pogledam,poljubim,zaglim,pojedem i vrnem se sto prije...nostalgija naravno poslije god i 9 mes. normalna pojava
    AOndaKaDodjemJaPaPorusimSveFigurice khhhhhh :)))))))

  25. #25
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    bgd/bd
    Posts
    2,840
    Rep Power
    0

    Talking

    a shto znam nema mi neshto nostalgije...ne tuche mene mnogo...bez sad kad dodje jun ima da me dere malo zato shto znam shto se chini u moju Budvu ali brzo cu ja

Page 1 of 24 1234511 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •