Dobro pitanje. Razmišljam kako naći rešenje a da sve ne završi u haosu i nasilju.
Jedino rešenje vidim u dva pravca razmišljanja.
1. Sloboda i tolerancija moraju biti najvažniji moralni principi u bilo kojoj vrsti razmišljanja. To svima treba logično objasniti. Ostalo ima manji prioritet.
2. Svakoga na izvjestan način treba podržavati da nastavi putem kojim je krenuo i dalje napreduje. Neispravno je samo ono što je u suprotnosti sa 1. Tako da ovo predstavlja samo aktivnu "toleranciju". Nešto više od tolerancije.
I ja sam se pitao i došao do straha od novog (nepoznatog) i inercije. Inercije društva koje generacijama nemogu da promijene pravac. Poštovanje prema prethodnom i tradiciji ne znači isto razmišljanje i besmisleno memorisanje prethodnog.
Neznam valjda opet strah i inercija jednog veoma masivnog sistema.
Nevidim nijedan način koji podrazumijeva bilo kakvu silu , samo ova dva gornja principa. Posebno paradoksalno izgleda drugi princip "podrške" ali ne vidim bolje rešenje.
Bookmarks