Page 72 of 72 FirstFirst ... 22626869707172
Results 1,776 to 1,782 of 1782

Thread: Crnogorski jezik- misljenja?

  1. #1776
    Join Date
    Jan 2012
    Posts
    911
    Rep Power
    107631

    Default

    Quote Originally Posted by jokaš View Post
    Ne slažem se.
    Moga` se nazvat jugoslovenski.
    Nego to "nekima" nije odgovaralo zbog zna se čega.
    Crnogorce ne bih poredio s amerikancima nit engleze sa srbima.
    Malo je, niđe veze...
    Nit je srpski jezik od pamtivijeka no je nastao od staroslovenskog.
    Nije se mogao nazvati jugoslovenskim, jer bi to značilo da njim govore svi Južni Sloveni.
    A znamo da nije tako.

    Nijedan jezik nije od pamtiveka, pa ni engleski.
    Jezici su evoluirali kroz vekove.

    Ali u jednom istorijskom trenutku, učeni ljudi su se bacili na posao standardizacije jezika.
    Za srpski jezik je to radio Vuk Karadžić.

    U Crnoj Gori niko nije našao za shodno da standardizuje poseban crnogorski jezik. Petrovići su prihvatili taj Vukov srpski standard kao svoj.

    I ne samo Crnogorci, kojima je on bio praktično maternji...nego kao što sam rekao i Hrvati iz Zagreba, koji su ga nakon dogovora iz Beča morali učiti.
    Ni dan danas ga ne govore baš najispravnije, što se najbolje može videti po nerazlikovanju Č i Ć.
    Last edited by Dača; 23-04-19 at 12:17.

  2. #1777
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    236
    Rep Power
    10769

    Default

    Isti jezik su nazvali hrvatskim, srpskim, bosanskim, crnogorskim. Je li ikada postojala ideja hercegovačke narodnosti i hercegovačkog jezika? Država se zove Bosna i Hercegovina. E pa sada koja je logika, Hercegovac da bosanski spika?

  3. #1778
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Budva
    Posts
    6,931
    Rep Power
    417968

    Default

    Quote Originally Posted by jokaš View Post
    Svaka im čas`.
    Volio bih s njim prozborit koju.
    Oni su pravi čuvari crnogorske tradicije, običaja, jezika i svega što ne krasilo.
    Nažalost po trenutno "stanovništvo" Crne Gore (ovo su riječi gospodina Slavka P.), ljudi iz dijaspore više cijene i vole Crnu Goru no "stanovništvo" sadašnje...
    Evo neka njena svjedočenja danas objavljena #ponosni unuk

    https://m.portalanalitika.me/clanak/...zivot-je-lijep

    Sent from my Motorola 8400

  4. #1779
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    19,335
    Rep Power
    583056

    Default

    Quote Originally Posted by Dača View Post
    nego kao što sam rekao i Hrvati iz Zagreba, koji su ga nakon dogovora iz Beča morali učiti.
    Ni dan danas ga ne govore baš najispravnije, što se najbolje može videti po nerazlikovanju Č i Ć.
    Koji gejnije. Hrvati su ga prvi priznali jer su za razliku od vas Srba već pisali normalno dok ste vi pisali a'la Ćirilo i Metodije. Crnogorci su takođe pisali normalno
    Quote Originally Posted by Dača View Post
    Što bi srpska istorija morala biti u skladu sa istorijama okolnih država?
    Mi ćemo učiti svoju.

  5. #1780
    Join Date
    Jan 2012
    Posts
    911
    Rep Power
    107631

    Default

    Quote Originally Posted by Rakun View Post
    Koji gejnije. Hrvati su ga prvi priznali jer su za razliku od vas Srba već pisali normalno dok ste vi pisali a'la Ćirilo i Metodije. Crnogorci su takođe pisali normalno
    Da li je neko pisao normalno pre Vukove reforme jezika je prilično relativna stvar.
    Čak i danas kad svi pišemo manje-više po jasno utvrdjenim pravilima i normama jezika, mnogi poput tebe pišu nenormalne besmislice.

    Hrvati u Zagrebu su pre književnih dogovora svakako pisali "normalno", ali normalno za sebe i tadašnje zagrebačko okruženje.
    Ali Crnogorci na Cetinju (oni koji su znali čitati) u to vreme imali bi velikih problema da razumeju šta to pišu Hrvati u Zagrebu. Iako su kako kažeš i Crnogorci pisali isto "normalno".
    Crnogorska književnost se u to vreme kao i ona u Srbiji oslanja na redakciju rusko-slovenskog jezika, tako da ne vidim kako su to Crnogorci pisali specijalno normalno u odnosu na Srbijance.

    Last edited by Dača; 06-06-19 at 09:07.

  6. #1781
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    236
    Rep Power
    10769

    Default

    Iz Opće enciklopedije JLZ


    CRNOGORCI - JEZIK


    Crnogorci se služe srpskohrvatskim jezikom ijekavskog izgovora, jezikom koji pripada jezičnom dijasistemu zajedničkom Hrvatima, Srbima, Muslimanima i Crnogorcima, ali s obiljem specifičnosti fonetske, morfološke i leksičke naravi. Narodni govori pripadaju dvama dijalektima štokavskoga narječja: istočno-hercegovačkom, najvećem štokavskom dijalektu, koji se u SR Crnoj Gori prostire na sjeverozapadu, i zetskom koji zauzima jugoistočni dio SR Crne Gore. Najuočljivija je razlika među njima u tome što prvi govor ima novoštokavsku akcentuaciju, a drugi staru (neprenesenu).


    Danas se posebnosti crnogorskoga jezičnog izraza, crte koje u narodnim govorima imaju općecrnogorsku uporabnu vrijednost, očituju u nekim riječima koje su oblikom iste kao u Hrvata, Srba i Muslimana, ali koje su različite po značenju, zatim u riječima isključivo crnogorskima, te u riječima čija je upotreba znatno češća nego što je u spomenutih naroda. Osobitosti se očituju i u frazeologiji, (i)jekavskom izgovoru, u postojanju jotovanih suglasnika s+j=ś (śekira, śara, Tuśa), z+j=ź (iźelica, iźesti), d+j=đ (đed, đeca), t+j=ć (ćerati, ćešiti), u izjednačavanju genitiva i lokativa množine (Skita se po tuđih ulica), akuzativa i lokativa jednine (Ide na Cetinje, Živi na Cetinje), u enklitičkim oblicima zamjenica ni, vi ujesto nam, vam za dativ množine, ne, ve umjesto nas, vas za akuzativ množine, u oblicima dativa i lokativa jednine mene, tebe, sebe umjesto meni, tebi, sebi, u deklinaciji osobnih imenica tipa Savo, Sava, Savu (muški rod), primjer Sava, Save, Savi (ženski rod) i drugo. Mnoge od tih osobina nalaze se i u beletrističkim djelima crnogorskih pisaca.


    U SR Crnoj Gori ravnopravno se upotrebljavaju oba pisma - latinica i ćirilica. -Pripadnici albanske narodnosti slobodno se služe svojim jezikom i pismom.

    SRBI - JEZIK


    Današnji književni ili standardni jezik Srba temelji se na štokavskom narječju, sudjeluje u jezičnom dijasistemu kojim se služe i Crnogorci, Muslimani i Hrvati. Taj književni jezik, koji posredstvom škole, administracije, štampe itd. postaje sve više općim govornim jezikom Srba, duboko je ukorijenjen u jednom dijelu srpskoga narodnog govora. Pa ipak ti govori, uzeti u cjelini, pokazuju izvjesne međusobne razlike. Svi se oni ubrajaju u štokavski dijalekt, a razlike među njima svode se uglavnom na starinu pojedinih njihovih crta. Najstariji od njih, oni kojima se govori u južnoj i jugoistočnoj Srbiji, od Đakovice i Prizrena s jugozapada do govora makedonskog jezika na jugu, preko južnog Kosova i Gornje Morave prema istoku i prema sjeveroistoku u oblasti Južne Morave, Nišave i Gornjeg Timoka do bugarske granice - razlikuju se od drugih srpskih narodnih govora po tome što su primili više balkanskih jezičnih osobina, između ostalog besfleksivni padežni sistem, opisnu komparaciju, upotrebu prezenta u službi infinitiva i sl. Ti govori imaju i nešto drukčiji glasovni sistem, svi oni, recimo, čuvaju tipičan nekadašnji poluglasnik; timočko-lužnički i samo neki južnomoravski čuvaju i nekadašnje vokalno l, itd., a imaju i više drugih posebnih dijalekatskih osobina, nepoznatih ostalim srpskim narodnim govorima i književnom jeziku.


    Mlađi tip pokazuju srpski narodni govori koji se protežu pored ovih sa sjeverozapadne strane od Prokletija i Rugovskih planina s jugozapada preko Metohije i sjevernog Kosova, preko kopaoničkog kraja, Kruševačke župe i oblasti Južne Morave, i proširuju se prema sjeveru na lijevom krilu skoro do Beograda, a na desnom po cijeloj Negotinskoj krajini i prelaze preko Dunava u jugoistočni Banat. To su također nešto arhaični srpski narodni govori, različni od književnog jezika po akcentuaciji, unekoliko i u deklinaciji, i bogatiji su nešto balkanizmima od govora koji čine najužu osnovicu književnog jezika. A objema tim grupama govora zajednički je s govorima sjeverozapadne Srbije (uglavnom Šumadije i Mačve) i Vojvodine, bez južnog Banata, ekavski izgovor, tj. izgovor e mjesto nekadašnjeg starog glasa jata. Ovi pak šumadijsko-mačvansko-vojvođanski govori s govorima ijekavskog izgovora Hercegovine, njoj susjednih dijelova Crne Gore i Sandžaka, s govorima zapadne Srbije, zatim istočne Bosne i Bosanske krajine imaju istu gramatičko-sintaksičku strukturu i četveroakcenatski sistem, koje je Vuk Karadžić stavio u osnovicu srpskog književnog jezika.


    Od navedenih štokavskih ijekavskih govora starinom crta se odlikuju narodni govori Boke, južne i jugoistočne Crne Gore i jugoistočnog Sandžaka - uglavnom u onoj mjeri koliko se ekavski govori centralne Srbije razlikuju od šumadijsko-vojvođanskih - po akcentu, donekle i po češćim morfološkim arhaizmima, a posebno većina govora crnogorskih i bokeljskih još i po vrijednosti nekadašnjeg poluglasnika. Označeni književni jezik Vuka Karadžića postao je to tek poslije uporne njegove borbe protiv branilaca dotadašnjeg književnog jezika u Srba, koji i nije bio neki određeni jezik, već, posljednjih decenija 18. i na početku 19. stoljeća, mješavina različitih crkvenoslavenskih elemenata sa srpskim narodnim jezikom. A prije 12. stoljeća, od kada se u Srba počinju javljati književni spomenici, jezik kojim su oni pisani bio je srpska redakcija staroslavenskog jezika, najčešće s vrlo malo narodnih osobina, kojih je u spisima privatne i pravne sadržine bilo znatno više (u nekima je to bio gotovo čist narodni jezik). Starocrkvenoslavenski je jezik, uglavnom, iako se katkad više približavao narodnom, ostao književnim jezikom kod Srba sve do pojave Vuka Karadžića. A tek od njega je u srpskoj književnosti u upotrebi narodni jezik, koji se iz decenija u decenij razvija i bogati usporedo s razvitkom književnosti i kulture uopće, ali stalno čuva narodni karakter.


    U 20. stoljeću književni jezik Srba pokazuje veoma bujan razvitak. S općim porastom pismenosti, zbog ubrzanog razvoja školstva, znanosti i književnosti nužno se proširuje polazna osnovica jezične tradicije. Oslanjajući se na temeljno Karadžićevo djelo, jezik opće pismenosti, književnosti i svakovrsnog javnog saobraćaja u Srba unosi obilje novina, koje se najočitije manifesitraju u golemoj množini najrazličitijih posuđenica i kovanica na području svakodnevne i stručne leksike. U odnosu na književni jezik srpskih romantičara (koji velikim dijelom poseže za jezičnim blagom folklorne riznice) jezik moderne, a osobito eksperimentalne književnosti, zahvaća jednim dijelom i u predvukovsku jezičnu baštinu, a drugim se dijelom otvara snažnom utjecaju novog stila i izražaja (što pokazuje, npr., učinak moderne francuske književnosti na srpske pisce prve polovice 20. stoljeća).


    U drugoj polovini našeg stoljeća neslućeni razvoj informacijskih medija, posebno radija i televizije (uz izdavačku djelatnost i publicistiku) pridonosi dinamičnom sintetiziranju suvremenog književnog jezika u Srba, pri čemu središnja uloga pripada Beogradu kao jezičnom i kulturnom središtu, tako da se osjeća presudna uloga tzv. beogradskog književnog stila i tipa srpskog jezika uz ekavski izgovor, iako stanovit broj srpskih pisaca, osobito izvan uže Srbije, upotrebljavaju i ijekavicu. Značajno je i nestajanje razlike između govora svakodnevice i književnog standarda, jer se mnogi elementi slanga ozakonjuju u književnoj i standardnoj jezičnoj praksi.

  7. #1782
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    236
    Rep Power
    10769

    Default

    MUSLIMANI - JEZIK


    Jezik kojim govore Muslimani u svojoj osnovi je zajednički jezik Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca. U pisanoj tradiciji Muslimani su svoj jezik nazivali bosanskim, a to je u austrougarskom razdoblju bio i službeni naziv za jezik kojim je govorilo stanovništvo u Bosni i Hercegovini sve do 4. oktobra 1907., kada su vlasti izdale naredbu po kojoj se taj jezik ima službeno nazivati srpskohrvatskim. Uzimajući u obzir da je naziv bosanski jezik ukorijenjen za materinski jezik u Muslimana, Zemaljska je vlada novom naredbom od 29. novembra 1907. propisala da se u okviru muslimanskih autonomnih institucija može i dalje jezik službeno nazivati bosanskim u svim dokumentima, kao što su školske svjedodžbe i sl. Muslimani su isključivi štokavci, s tim što su u ranijim razdobljima u Bosni bili ikavci, a u Hercegovini i Sandžaku ijekavci. Znatan broj Muslimana koji su se u vrijeme austrougarske okupacije i u međuratnom razdoblju odselili u Tursku sačuvali su i do danas svoj materinski jezik i to ikavicu. Najstariji jezični spomenici, koji se protežu kroz cijelo osmanlijsko razdoblje, jesu pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom, od sredine 16. do sredine 19. stoljeća. Osim bosančice, kojom se pisalo samo u kurzivnom obliku, u upotrebi je bila i arabica, tj. arapsko pismo koje su Muslimani prilagodili svom materinskom jeziku. Ovim pismom napisana su i prva umjetnička djela na materinskom jeziku (za razliku od razvijene tradicije pisanja istim pismom na orijentalnim jezicima), koja pripadaju tzv. aljamiado (alhamijado) književnosti, a u austrougarskom razdoblju tim su pismom štampane knjige i izdavani časopisi. Ćirilica i latinica počinju se upotrebljavati sredinom 19. stoljeća.


    HRVATI - JEZIK


    Hrvati govore čakavskim, kajkavskim i štokavskim narječjem. Sva tri narječja tvore jedan jezični dijasistem, a kako štokavskim narječjem govore i Srbi, Crnogorci i Muslimani, taj se jezični dijasistem u znanosti naziva hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim jezikom, a pripada skupini južnoslavenskih jezika. Imena tih narječja potječu od upitno-odnosne zamjenice koja u njima glasi ča, kaj, što. Čakavski se govori u Istri, sjevernom dijelu Hrvatskoga primorja i sjeverozapadnom dijelu Like, na kvarnerskim i dalmatinskim otocima do Lastova i djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar). Kajkavski se govori u Hrvatskom zagorju, Međimurju, sjeverozapadnom dijelu Podravine, Prigorju, Turopolju, Pokuplju, Gorskom kotaru i u nekoliko sela sjeverne Istre. U ostalim krajevima Hrvatske, i u onim krajevima u Jugoslaviji gdje žive u većim ili manjim skupinama, Hrvati govore štokavski. Dakako, pod utjecajem školovanja i naseljavanja štokavski se govori i u čakavskim i kajkavskim krajevima. Područje čakavskog i kajkavskog narječja bilo je veće prije turskih ratova, koji su bili uzrokom mnogih seoba i uništavanja na našem narodnom prostoru. U vezi s turskim ratovima nastale su hrvatske iseljeničke kolonije u Gradišću (u Austriji), u Madžarskoj, Slovačkoj i Moravskoj te u pokrajini Molise u Italiji. Od kraja 19. stoljeća pa nadalje ima znatan broj hrvatskih iseljenika u Sjevernoj i Južnoj Americi koji su u pojedinim skupinama sačuvali svoj narodni jezik.


    Hrvatski književni jezik ima neprekinutu tradiciju od samoga početka 12. stoljeća. Najstariji jezični spomenik, Baščanska ploča iz godine 1100., pisan je čakavski sa starocrkvenoslavenskim elementima. Prvo je pismo glagoljica i ćirilica, a od 14. stoljeća prevladava latinica. Javne isprave i zakonici (Isprava Kulina bana, 1189., Vinodolski zakonik, 1288., i drugo) pišu se narodnim jezikom, a on rano ulazi i u liturgijsku i prijevodnu srednjovjekovnu književnost. Prvo veće hrvatsko umjetničko djelo, Marulićeva Judita (1501.), pisano je čakavskim narječjem. Suvremeni hrvatski književni jezik ima neprekidnu tradiciju od 16. stoljeća, kada Dubrovčani razvijaju bogatu književnost na štokavskom narječju ijekavskog izgovora, a zatim ga prihvaćaju i Hrvati pretežno ikavskog izgovora. Ujednačavanju hrvatskoga književnog jezika na štokavskom narječju mnogo pridonose franjevci koji su djelovali u Dalmaciji, Bosni i Slavoniji te je on polovicom 18. stoljeća već tako izgrađen da ima standardni lik.


    U to isto vrijeme razvija se i značajna književna djelatnost i na kajkavskom narječju tako da je i hrvatski kajkavski književni jezik dosegao visok stupanj standardne upotrebe. Tek nastojanjem Ilirskog pokreta pod vodstvom Ljudevita Gaja u prvoj polovici 19. stoljeća ujedinjuju se svi Hrvati u jednom književnom jeziku štokavskog tipa s nekim elementima čakavskog i kajkavskog narječja. Lingvističko oblikovanje hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću u znaku je tzv. zagrebačke lingvističke škole. Kao nastavak dotadašnje jezične tradicije pojačane opasnošću od germanizacije i madžarizacije javlja se snažno purističko nastojanje. Pravopis je bio etimološki (po suvremenoj terminologiji morfološki). Potkraj 19. stoljeća u oblikovanju hrvatskog književnog jezika prevladali su hrvatski vukovci (Divković, Maretić, Broz, Iveković i drugi) koji ga nastoje usmjeriti Karadžićevim pravcem. Na osnovi djela Karadžića i Đ. Daničića Ivan Broz 1892. izdaje Hrvatski pravopis osnovan na fonološkim načelima, a 1899. Tomo Maretić Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika s novim oblicima i Karadžić-Daničićevim naglascima. Godine 1901. Franjo Iveković izdaje po istim načelima Rječnik hrvatskoga jezika, što su ga pripremili Ivan Broz i on, pa ta tri djela postaju pravopisnom i gramatičkom normom suvremenog hrvatskog književnog jezika. Tim djelovanjem hrvatski se književni tip znatno približio srpskome.


    Političke prilike za karađorđevićevske Jugoslavije nisu pogodovale većem zbliženju, a pokušaj da se jedinstvo postigne nasilnim putem, potakao je nastojanja da se pravopisne i jezične razlike povećaju. U novoj, socijalističkoj Jugoslaviji svakom je narodu zajamčeno da se služi svojim jezičnim izrazom, pa su u duhu pune ravnopravnosti definirane i ustavne norme Ustava SFRJ i Ustava SRH, koji u članu 138 naznačuje: "U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski književni jezik - standardni oblik narodnoga jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski".

Page 72 of 72 FirstFirst ... 22626869707172

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Crnogorski jezik
    By Pedja MNEonline in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 87
    Last Post: 27-05-08, 16:22
  2. Crnogorski jezik
    By Ego_and_his_own in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 1235
    Last Post: 04-02-08, 01:28
  3. Crnogorski Jezik
    By Rok_ in forum CG dijaspora
    Replies: 8
    Last Post: 16-06-05, 13:48

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •