rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

[desert de Lleó]

Ako te ikad izgubim, obećaj mi jedno. Nećeš se dati nekom šarlatanu što te ne zaslužuje. Pogotovo ne radi to meni u inat. Ako već poželiš terati inat, onda meni u inat budi srećna.

[desert de Lleó]

Otišla je iz mog života one noći u maju...
Kad sam je izgubio iz vida, mislio sam kako gubim jednu ženu koja mi znači, ali da ću naći neku sličnu, čak i istu. Ima jos smedjih i zelenookih, ludih i prkosno bezobraznih, s istim inatom i onim sjajem u očima.

I stvarno, bilo ih je. Bilo ih je nepopravljivih kao što je ona, znale su me i zavesti kao ona, gledale su me kao ona, bile su smedje i razigrane, s istom rupicom u obrazu. Ali nijedna me nije imala. Nijedna me nije držala u šaci, a sve su tražile da ostanem.

Kasno sam shvatio da je nisam smio pustiti da ode, zaboravio da joj kažem koliko mi znaci. Ali ona je sad sretna tamo negdje, s nekim ko nije zakasnio, a ja sam ostao na istom onom mjestu gdje sam je te noći izgubio iz vida, da se imam za šta kajati cijeli život.

[Raquel]

Judo! Zar poljupcem izdaješ kćerku čovječiju?!

[desert de Lleó]

Hoćete da čujete istinu? Nemate vi pojma. Ne znate kako mi nedostaje da me neko zagrli otpozadi, uhvati za ruku, poljubi me da mi začepi usta. Ne znate kako mi je potrebno da budem nečiji prvi izbor, da budem nečije sve. Ne znate šta bih dao da me neko voli, onako glupavo i prolazno. Zato se nasmejte i kažite da me baš briga za te romantične stvari. Nisam ja takav, u pravu ste.

[Artemis]

"Pravog muškarca,sa kojim ćete trajati,nećete prepoznati po izgledu,po diplomi,niti po inteligenciji.Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku,kako vas ljubi,kako vas grli...ni prečvrsto da ostanete bez daha,a ni prelabavo da nestanete bez traga.Pravi vas drži taman onako da znate čiji ste."

[desert de Lleó]

Nijedna me nije znala naljutiti kao ona. A mnoge sam volio i cuvao. A eto nju nisam pazio, uvijek sam se trudio pogaziti sav njen trud. Sve do jedne noci. Kad sam je vidio u jednoj hladnoj januarskoj noci uplakanu. Vise nije pustala suzu, sada su joj tekle suze. Jedna za drugom, i nikako da se zaustave. Plakala je, a ja sam je prvi put takvu vidio. I tek tada shvatio. Da je nijedna ne moze zamijeniti.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Volimo se spokojno, misleći da možemo,
ako hoćemo, izmijeniti poljupce, zagrljaje, milošte,
naberimo cvetova, uroni u njih i ostavi ih
u svom krilu, nek njihov miris blaži ovaj trenutak
a ja cu ti kroz sapat vetra reci koliko te volim!

[Ispichutura]

[mrzn1trIp]

Gdje se kupuje miris djetinjstva, dobri duhovi prošlosti, gdje da pazarim onaj osjećaj koji izaziva priželjkivanje i nadanje, gdje da nađem nas kakvi smo nekad bili...
I kako sve to da upakujem i prenesem preko grane, da mi se nađe, ako zafali...
Mnogi od nas se fokusiraju na životne ožiljke…Pri tome ne uviđamo da poenta nije u ožiljcima, već u melemima koje stavljamo na njih...

[dervish_spahija]

Nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko. Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam ustvari ni šta smo... Znam samo da mi fališ, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svetu... A nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko...

[mrzn1trIp]

[Ispichutura]

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Mogao bih umreti za tebe.
Ljubav, to je moje verovanje, a ti si njegovo jedino nacelo. Osvojila si me i ugrabila s moci kojoj se ne mogu odupreti...
Bez tebe ne mogu udahnuti."

John Keats

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"Ti sve razumeš. Konačno jedinstvo.
Patiš, uživaš, voliš, besniš, ljubiš, smeješ se. Rođeni smo za isto. Puni želje za otkrićem i ljubavi prema otkrivenom, skrivenom i boli što ga uvek gubimo.
Lep si. Tvoju lepotu ja ti dajem. Naoružaj se protiv svega što te ne oslobađa. Pobuni se protiv svega što te okiva. Ti voliš sebe. Voli me kao centar. Kao sebe.
Čuj me, miluj me onim što tražiš i onim što si našao.
Idem ka tebi i ka sebi.
Kao svaka dobra pesma."

[rock'n'rolla]

"Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodusna. Posebna. Smehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A voleo sam je. I ona je mene volela. I svi su to znali, osim nas."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

...Uvijek sam se divila onima koji tvrde da vrijeme brise sve. Kao da ocekuju da ce se probuditi jedne oblacne nedelje, u nekom drugom gradu, u nekom vremenu u kome ne postoji nista sto slici na juce. Da ce otvoriti oci i zateci sebe u nekom delirijumu koji lici na onu najintimniju iluziju koju slazhemo kao puzle od rodjenja i svaki put je drugačija, nepravedno drugacija od stvarnosti.

...Sve je to lijepo kad imash snage lagati sebe da mozez pobjeci od stvarnosti i ususkati se u svom najljepsem snu.

Priznajem, meni to jako lijepo ide.
Ne, ne zbog toga sto ne mogu imatu tu iluziju kad se probudim, vec zbog prokletstva kojim cascavam sebe trudeci se da pobjegnem od svega onoga sto bi me u nekom vremenu moglo sustici i ukrasti mi san.
A svoj san uvek sretnem u prolazu. Nikad ga i ne pogledam u oci. Znam da bi me prepoznao i da bi tu bio kraj. Onaj glupavi kraj o kome nam pisu jevandjelja, o ljubavi koja se nekim cudom istrosi kad je pokusamo konzumirati a da pri tom nismo i nikad necemo spoznati svoje i tudje zelje i potrebe. Niko od nas ne zeli priznati da je ljubav sebicna. ...

Ponekad mi vjetar donese neki glas i natjera me da vjerujem u bajku o jednoj vanvremenskoj ljubavi koja rusi granice i trazi svoj spokoj u nekom vremenu koje tek dolazi. Uci me da budem strpljiva i hrabra, da nikad ne odustajem i ne uplasim se poraza koji me srijecu.

Najveci poraz bi bio okrenuti joj ledja jer znam da pobjeci od sebe i nije neko rjesenje. Jer, ljubav ne pociva u drugima, nju nosimo u sebi svako na svoj nacin, onako kako najbolje znamo. Cak i onda, poslije toliko vremena, nasi se svjetovi dodirnu i zelje popnu visoko do zvijezda. Ali smo jos uvijek okrenuti svako svom svijetu, svako u svom vremenu, na istim stazama, u istoj igri strasti, na rubu provalije i cekamo…kad bi samo znali, sta ...

… a ja ti darujem dusu i purpurne zalaske, tamo u svijetu koji te uspavljuje, kad oslusnes svoj zivot i potraziz me, bice to dan kad ce prestati sve ...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Dok stoji na vjetru ona zaboravlja ko je.
Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez shtapa i bez ikoga.
Stojeci na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o drugima.
Misleci o ljudima ona sanja, misleci o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko....
I tamo daleko ona ne nalazi nishta vrijedno ...
Vracajuci se iz tog dalekog ona je umorna.
Vracajuci se ona je zaboravila vishe shto je trazhila.
Vracajuci se sa rukama u dzepovima ona misli da sve zna. I zashto je stajala na vjetru i gutala prashinu.

Nishta ona ne zna. Nishta. Jer njene su ochi ostale duboko ispod mojih ochiju.... jer njene su ruke ostale u mojima.

[puppy]

"Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome. Osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima ono što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice i neznajući. Boljela me, odsutna." (Derviš i smrt)

[Raquel]

Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
Elizabeth David

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Evo josh jednog..i to je to...


“…Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolecni vetric, suncevih odblesaka na metalu i u vodu, praznih sedista u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!”

[Symona]

"Vecernji sutoni govorice ti o Smrti, a tisine o Zaboravu.-A ti ces odgovoriti sutonima i tisinama: "Ima nesto sto ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmasna vera u nerealno i nemogucno. I ima nesto sto stoji iznad sudbine coveka, a to je Ljubav koja je, kao i Smrt, uvek slepa moc prirode, a ne cilj covecje srece ili nesrece."

Jovan Ducic, Stari zapis

[Symona]

— Žene su ti kao so! Može i bez — ali je bljutavo!

U prejakom sluhu sna stostruko odjekuje dvoglasna rječca SO, i u njoj Sabahudin čuje kako ga neko doziva: "ssssssss-ooooooo", glasom koji kao da je prošao kroz beskrajnu cijev nekog kosmičkog megafona, i prestao biti ljudski: "Sssooooooooo!" Sabahudin u snu odgovara ocu:

— Ja to znam, tata. Žene su kao so!

— Ne znaš ti ništa. Ništa!

— Znam, tata. Ja sam to sve doživio u pređašnjem životu. Ja sam i prije živio.

— Normalno da si živio. Nisi, valjda, mislio da čovjek samo jednom živi?

— Pa, nisam. Znao sam sve. Glavna je ljubav. Ostalo onda samo dođe.

Vazduhom kojim putuju sanovne rečenice počeše prolijetati golubovi i Sabahudin u snu vidje svoju bijelu tavansku miljenicu, somborsku pertlu, kako, u letu, krilom skida strogu ozbiljnost s očevog lica. "Otkuda otac u golubani?" upita se budno zrno njegove svijesti.

— Glavna je materijalna baza — nastavljao je otac.

— Ljubav je pičkin dim. To moraš upamtiti. Onda dođe duhovna nadgradnja. Nema ničeg izvan materijalnog svijeta. To ti ja kažem. Inter nos. Nemoj da ne bi upamtio.

— Ja sve pamtim kad sanjam. Pa ujutru zapišem u Dnevnik. To će mi trebati kad budem opet živio.

— To ti je pametno. Tako je Mića — jesi pročitao "Pesmu"?

— Imali smo za lektiru.

— Imao teku... Svesne pripreme. Za revoluciju. Moraš na sve biti spreman. Svijet je ovaj tirjan tirjaninu — tragovi mu smrde nečovještvom. Shvataš?

— Shvatam. Moram biti spreman.

— Žene vole flegmane. Moraš biti flegman. Ako nisi — onda glumi da jesi. Moraš biti flegman.

— A koga onda ona voli, ako ja glumim?

— Nije važno. Važno je da zavoli. Poslije možeš biti svakakav. Važno je da te zavoli. Onda je ona i slijepa i gluha.

— Ljubav je slijepa. Tako sama i tako puna sveta. To je isto napisao Davičo. Hana.

Jutro je banulo u Sabahudinov san brundanjem teškog kamiona kaldrmom iznad barake i on u snu vidje, po stoti put, kako taj kamion, natovaren drvenom građom, zamiče za okuku pored Zinhasovića kuće, odlazi ka stolariji iz čijeg je velikog dvorišta kušao krasti daske, dok je gradio svoj tavanski raj..."Pa koliko je ovo sati?" upita se automatskim pokretom zavlačeći ruku pod krevetski strožak, gdje je počivala, u svom naivnom skrovištu, njegova žuta teka s naslovom Dnevnik. Cio košmarni tok minulog sna bio mu jasan i on utrnulom rukom poče ispisivati svoj redovni jutarnji raport pod šifrom SS. Sve su mu slike i rečenice, viđene i izgovorene u noćašnjem snu, bile poznate i bliske, svakoj je znao uzrok i porijeklo — samo je njegovom znanju i sjećanju izmicala istorija misli sažete u kratkoj rečenici koju sad zapisuje s osjećanjem srama i negodovanja: "Ljubav je pičkin dim!" Ne sjećajući se da je ikada i od koga čuo takvu rečenicu i misao, Sabahudin zapisa da ona mora biti u vezi sa teferičkom tetkovom tvrdnjom: "Ljubav je izmislila fukara. Da lakše dođe do pičke!" Narastajuće osjećanje srama i negodovanja nagna ga da masnim plavilom hemijske olovke prekriži dva slova u problematičnoj rečenici. "Treba ovdje napraviti malu rokadu", pomisli i zamijeni im mjesta, pročitavši poluglasno novodobijeni, šifriran a besmislen iskaz: "LJUBAV JE DIČKIN PIM!"

[Raquel]

Ljubav sa mnom nije samo smiješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smiješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

[Nasmijana]

Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.

[puppy]