Page 24 of 79 FirstFirst ... 142021222324252627283474 ... LastLast
Results 576 to 600 of 1973

Thread: rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

  1. #576
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Na nasu pricu stavljena je tacka. Ali ja uporno dodajem jos dve. Znam da je uzalud sto mislim o tebi, sto te sanjam, sto se uplakan budim. Volim te. Nikad i nikom iskrenije necu reci ove dve reci, a uskoro, kada te vreme odvuce sa sobom, ove reci ce postati prazne, bez emocija. Moraju. Pustam te vremenu, ono ce te odvuci sa sobom, znam da hoce. Mora, jer, za mene, drugi izlaz ne postoji.
    I don't get lucky. I make my own luck.

  2. #577
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    " Ona ga je slušala, ali nju nije smisao njegovih riječi ni najmanje zanimao;ona je živjela o zvuku njegova glasa, o mirisu njegova bića, o pogledu njegova oka. Za sve ostalo bila je ona i slijepa i gluha."


    Josip Kozarac,Tena

  3. #578
    Join Date
    Oct 2011
    Location
    Syria, Damascus
    Posts
    10,134
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Pisem jedan esej pa rekoh da podijelim nesto sa vama

    Code:
    “Sve je u zivotu most, jedna rijec, jedan osmijeh koji poklanjamo drugome”.

  4. #579
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    "‎... Nikada ti neću oprostiti što si me naučila šta je to ljubav, a zatim me ostavila da se sam borim s njom. Zašto nestaješ, pa se zatim, samo nakratko, pojavljuješ da bi mi ponovo slomila srce, koje te je gotovo prebolelo...?"
    I don't get lucky. I make my own luck.

  5. #580
    Join Date
    Jun 2009
    Location
    Nebu Pod Oblake
    Posts
    706
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pobrkali smo snove. Sada ćemo se zameniti. Vi meni vratite mene, ja ću Vama vratiti Vas.
    Ja zvacem tvoju kosu.
    Ti zvaces moju krv.
    Ja zvacem tvoje ruke.
    Ti zvaces moje srce.

  6. #581
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default




    ''Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
    Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.''


    M. Selimovic
    I don't get lucky. I make my own luck.

  7. #582
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    ...Seo sam na ivicu kauča i lagano spustio lice u šake, bezuspešno pokušavajući da zamislim da te šake pripadaju Njoj...
    OK, priznajem...
    Ova mašina možda i ne vuče kao nekad?
    Kontakti su olabavili, kompresija pada, neki mali nepraktični sentimenti zaribali su jednom za svagda...
    Ali...
    To je još uvek kao novo...
    Tako neukroćeno...
    Nerazumno...
    Tako pobedonosno šašavo...
    O, da...
    Anamaria bi mogla biti sasvim zadovoljna načinom na koji mi nedostaje...
    To je još uvek onaj nemirni srndać...
    Divalj i mlađan...
    I lud kao noć...

  8. #583
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Tesko zaspim ovih noci. Pa i kad konacno zaspim, cudno sanjam, znas? Sanjam kako me cekas na onom nasem molu, sjedis, smijes se i mases mi. I izgledas sretno i tako stvarno. Trcim prema tebi, samo noge mi postaju teske, vuce me pijesak sebi. Trcim ali neprestano samo idem prema dole. Onda se trgnem, i po navici rukom ti trazim tijelo u krevetu. Da ti ispricam san, da mi kazes da bit' ce sve u redu, spustis poljubac na usne i privijes u svoje ruke. Ali te ne nalazim, krevet mi je presirok, gusi me samoca. I sad znam da bila si u pravu, da niko nije dovoljan sam sebi. Pravu samocu osjecam tek sad, kad se probudim sam u krevetu za dvoje i kad znam da nemam prava da ti broj okrenem, i kad teskog srca priznam u mokar jastuk da bila si u pravu kad si rekla da ces mi nedostajati svakoga dana. A dan ima velikih 24 sata i ogromnih 1440 minuta...
    I don't get lucky. I make my own luck.

  9. #584
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Pa kad je sretnem - oči krijem. Zviždućem. Gledam u nešto drugo. I mislim: zbilja, svejedno mi je... Al okrećem se dugo... dugo.
    I don't get lucky. I make my own luck.

  10. #585
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    ''Sve ja znam. Znam da još uvijek tražiš opravdanje za sve što ti je uradila, za sve što ti je rekla. Znam da je braniš od svih. Znam, da za svaki poziv pomisliš da je njen. I znam da se razočaraš kada vidiš da nije. Nisam slijep, vidim tvoj osmeh kada je spomenemo. I čujem kako ti glas zadrhti kada izgovoriš to ime. Znam, dobro znam, da bi ti sve dao, uključujući mene i ove moje riječi, da je još samo jednom zagrliš. I sanjaš je svaku noć. I mrziš sebe što je nisi ni pokušao zaustaviti, što joj nisi rekao da ostane. Znam ja, da kad si sam misliš gdje je ona. I da se brineš. Zato ti ne volim pričati kada je vidim.. jer te znam. Voliš je, još uvijek. Tako je voliš."
    I don't get lucky. I make my own luck.

  11. #586
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by desert de Lleó View Post


    ''Sve ja znam. Znam da još uvijek tražiš opravdanje za sve što ti je uradila, za sve što ti je rekla. Znam da je braniš od svih. Znam, da za svaki poziv pomisliš da je njen. I znam da se razočaraš kada vidiš da nije. Nisam slijep, vidim tvoj osmeh kada je spomenemo. I čujem kako ti glas zadrhti kada izgovoriš to ime. Znam, dobro znam, da bi ti sve dao, uključujući mene i ove moje riječi, da je još samo jednom zagrliš. I sanjaš je svaku noć. I mrziš sebe što je nisi ni pokušao zaustaviti, što joj nisi rekao da ostane. Znam ja, da kad si sam misliš gdje je ona. I da se brineš. Zato ti ne volim pričati kada je vidim.. jer te znam. Voliš je, još uvijek. Tako je voliš."
    Uh jbt.

    Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao.
    Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome, osjećao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi, i ljudima,nehotice, i ne znajući. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno.

  12. #587
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ljubav je van svih tekstova, svih poema ikad napisanih, van kemijskih procesa koji je prate na materijalnom planu, van svih mogućih i nemogućih predodžbi s kojima su ljudi, od kad je svijeta i vijeka, pokušali dokučiti istinu o tom veličanstvenom osjećaju.
    U stvari, to čak nije ni osjećaj, već stanje svijesti.
    Ljudi su ograničili i skučili Ljubav na pravila, moral, običaje, pripadnost, zajednice, brakove, odnose, vrste, sklonosti, navike, epitete, kategorije ... zatočili su je u sve moguće i nemoguće definicije, ladice.
    Oh da, ljudi se plaše svega onoga što ne pripada u određenu ladicu, ljudi su takvi, vole kontrolu. A kako ćeš kontrolirati nešto tako eterično, ali moćno poput Ljubavi? Čak je i pojam Bezuvjetna Ljubav ipak samo pojam, i nečije definicije koje se razlikuju.
    Zbog silne kontrole, toliko je malo Ljubavi među ljudima. Jasno, i zbog straha. Koje li ironije - zbog straha od te iste Ljubavi.


    Ja jednostavno volim, i više od toga nemam što reći. Volim puno ljudi. Ljubomora mi je stran pojam. Ne razumijem
    ga. To je kao da mi netko kaže - ne smiješ i njega/nju voljeti - kao da će za tebe manje ostati? Kao da je to ograničena količina koju posjedujemo, pa da njoj treba štedjeti? Ako dam još nekom, zar će manje ostati za tebe?


    Kao da još nekome dajem nešto što pripada samo i isključivo tebi? Zaista to ne razumijem.

    Ni mojih poljubaca neće
    biti manje, ni zagrljaja, ni lijepih riječi, ni pjesama koje izviru u mom srcu.
    Volim pisati i pjesme i priče ljudima koje volim. I o ljudima koje volim. Kad se s nekim dotaknem u duhu ljubavi to je
    veličanstvo života. Život sam. Čista radost. I kako to ograničiti?

    I zato, ne vežite mi krila. Pustite me da letim. Pustite me da plešem na krilima Ljubavi. Ne pokušavajte me svezati, stavljati mi okove od Ljubavi, ne mjenjajte mi ime u ime Ljubavi, ne pokušavajte me zarobiti papirima i potpisima
    zbog Ljubavi, iznuđenim obećanjima, ne prijetite mi u ime Ljubavi, ni ne pokušavajte definirati moju Ljubav, ne
    sudite mi zbog Ljubavi... jer sve ono o čemu vi govorite - nije Ljubav. To je samo vaša definicija ljubavi, blijedo
    naličje, nejasna slika - vaša subjektivna slika Svjeta, nametnuta iz materije bez dodira s Duhom.

    Stanje svijesti u Ljubavi ne poznaje "moj, tvoj, njegov, njezin", ne poznaje ni rod ni spol, već samo Duh, Ispunjenje,
    Kreaciju, radost pretapanja, ispreplitanja. Bivanje. Postojanje.


    I zato je moja obitelj velika.
    I zato moja obitelj ne sliči na vaše obitelji u kojima se vežete i okivate na sve moguće i nemoguće načine, u kojima
    tražite garanciju potpisima, ugovorima, komadima metala koje nosite oko prsta, tražite ekskluzivu u Ljubavi. Vi niste
    gospodari Ljubavi, a to tako silno želite biti. Toliko silno želite "mjeriti" Ljubav tako da je niti ne stignete osjetiti. I zato vam stalno nedostaje. Od silnog dokazivanja Ljubavi, Ljubavi je nestalo, a ostalo je samo dokazivanje.


    Ja ne "posjedujem" ljubav, ne "posjedujem" nikog i zato je imam u izobilju. Dotakne me iza ugla kad se i ne nadam.
    I zato, ne gledajte me čudno kad izgaram u Strasti, kad su mi noći pune uzdaha, kad sanjam nasmješena, kad iz
    mene izviru poeme. Puštam svoje Ljubavi da rastu, da plešu, da se smiju, da plaču, da lete i sanjaju, da se ljube, da vode Ljubav u najžeščim vrtlozima strasti, na svim razinama, od Duha pa sve do Materije, u svim svojim izražajima i nijansama, u raznim vrstama Stvarnosti, raznim odnosima, raznim ispreplitanjima.
    I tko mi uopće može i smije reći da se nešto "ne smije", da je nešto "grijeh", da je nešto ... bilo što?
    Hajde, tko će prvi baciti kamen?

  13. #588
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    Cetinje
    Posts
    2,170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    “I love you as certain dark things are to be loved,
    in secret, between the shadow and the soul.”
    “It’s not who we are underneath, but what we do that defines us.”


  14. #589
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    'Mozda nisam volio savrseno, ali sam volio previse. Volim jos uvijek, sto je najgore. Prokleto nesavrsenu osobu, ali presavrsenu za mene. I svaki put kada te izgubim, izgubim i sebe, negdje. Zalutam, i vratim se na pravi put tek kada se vratis i ti, meni, tu gdje i pripadas, na mojoj lijevoj strani, znas vec. I mrzim sebe, zbog svake pogresne odluke, zbog svakog loseg postupka, mrzim sebe zato sto te nemam, i zato sto te, vjerovatno, nikad vise necu ni imati. Ali svaki put zaspim sa istom zeljom, sanjam isti san, ustajem se sa istom prazninom. Jer znam, vise se ne vracas.'
    I don't get lucky. I make my own luck.

  15. #590
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Sa njom sam proveo najljepse dane zivota.
    Sa njom sam upoznao novog sebe.
    Ucila me nekim novim navikama. Volio sam ih.
    Nasmijavala me svojim glupostima, blesavim rijecima i pokretima.
    Zajedno smo koracali ulicama posutim zrelim liscem i smijali se.
    Smijali se tako ludo, histericno, budalasto, kao da niko vise ne postoji.
    A nije ni postojao.
    Bas u tim trenucima sa njom, zaista niko nije postojao. Ona, ja, mi.
    Sa njenim otiscima na sebi, svaku noc odlazio sam u krevet, i laganim pokretima prstiju prelazio preko svakog njenog dodira i smijesio se sam svojoj ludosti.
    I nestrpljivo cekao jutro da opet mislim o njoj.
    Ma svaki trenutak je mali i nedovoljan sa njom u mislima.
    Tako sam sebicno i jako volio svaki njen pogled, svaki treptaj ocima, svaki prstic volio sam pojedinacno. Nos, usne, dodire.
    Navike, izgovor, nju cijelu.
    Danas.. Danas je nemam.
    Ona je sada zaboravila sve, i na drugom mjestu trazi nasu proslost.
    Nece je naci.
    Nece, ne moze.
    Moze pronaci boljeg ili goreg.
    Istog, nikada!
    I don't get lucky. I make my own luck.

  16. #591
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    "Znao sam ko si ti i sve šta će se desiti, ali ipak sam lagao sebe da će biti drugačije, pristao na sve... I eto, sad imam samo snove...
    Znam da nekoliko savršenih minuta sa tobom, moraju biti zamijenjeni danima tuge, ali pristajem, opet... Jedan minut, zagrljaj, dah, samo da bar još jednom osjetim kako je biti potpuno biće."
    I don't get lucky. I make my own luck.

  17. #592
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ona stoji na mojim ocnim kapcima
    I njene kose zamrsene su u mojima,
    Njeno telo ima oblik mojih ruku,
    Ona je boje mojih ociju,
    Ona se utapa u moju senku
    Kao kamen u nebo.

    Ona ima uvek otvorene oci
    I ne dopusta mi da spavam.
    Njeni snovi pri punoj svetlosti
    Mogu sunce da ispare,
    Zbog njih se smejem, placem i smejem,
    Govorim, a nista ne kazujem.




    Hoću samo da te volim
    Oluja ispunja dolinu
    Jedna riba rijeku

    Stvorih te po mjeri svoje samoće
    Čitav svijet da se sakrijemo
    Dane i noći da bismo se razumjeli

    Da ništa više ne vidim u tvojim očima
    Osim onoga što mislim o tebi
    I o jednom svijetu nalik na tvoj lik

    I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama.


  18. #593
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Ne osudjuj me. Ni za grube reci, ni za preke poglede. Svakome se los dan omakne. Ja nisam savrsen. Ne zelim da budem. Znam da se radujem, ali i da se ljutim. Ponekad puno pricam, a ponekad samo cutim. Nauci da slusas moju tisinu. Znam da Ti to mozes. Ako me volis, volis sve sto je u meni. Sve moje mane i vrline. Ne idealizuj me. Ja sam covjek koja voli, sa puno vrlina i puno mana.
    I don't get lucky. I make my own luck.

  19. #594
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Napisi mi pesmu ..molila je
    Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
    Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
    staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
    zažmurim.
    Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
    postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
    Napiši mi pesmu, molila je, i naisam znao da li ću umeti.
    Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
    I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
    kao tajnu mapu,
    pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

    I tako, eto ti pesma, ludo jedna

  20. #595
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Slusala je moje srce, naslonivsi mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
    Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
    -Radi li?
    Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
    Znam da radi, mila.Dobro je to srce.Malo kasni, ali kucka tu i tamo.A narocito kucka tu.U tvojoj sobi...

    Pajaci su me zabezeknuto gledali.
    U redu je, momci.Volim ovu devojku.Ne brinite nista...

  21. #596
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ne, nisu to poruke sa dalekih zvezda, to JA zracim, to JA emitujem reci:"Zbogom njene zelene ochi!", i mislim:" Kad bi ona bila pahuljica, ja bih sigurno bio januar, i ne bi nas mogli zamisliti jedno bez drugoga"...

  22. #597
    Join Date
    Apr 2012
    Location
    601 East 54th NY
    Posts
    4,779
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    A voljela te je druže. Zašto lažeš sve da si je zaboravio? Zašto glumiš da si srećan?!
    I don't get lucky. I make my own luck.

  23. #598
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    Neko voli novac,prestiž u društvu,.............posao je već normalno, ali opet od koga itd.


    Ipak mislim da je tačna narodna poslovica "Sve ima svoju cijenu"

  24. #599
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " Čekati. To je bila prva lekcija koju sam naučila o ljubavi. Dan se zavuče u nedogled, praviš hiljadu planova, zamišljaš sve moguće razgovore, odlučuješ promeniti svoje ponašanje u odredjenim stvarima - i postaješ sve nestrpljiviji, čežnjiviji, sve dok voljeni ne dodje.
    A onda više ne znaš šta bi rekao. Ti sati čekanja pretvorili su se u napetost, napetost je prešla u strah, a strah čini da se sramimo izraziti osećanja."
    *

    " Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao...
    Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah? "
    *

    "Jedne Nove godine, ne secam se vise koje, izadjoh pred jutro na ulicu.
    Bilo je to u ono daleko vreme dok je jos padao sneg i jelke bile prave, a ne plasticne.
    Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbacenim sarenim kapama od kartona. Ucini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.

    Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?

    Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga vecernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sasivena od magle i paucine.
    Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva jedva vidljiva zlatna kaisica. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre. Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridrzavala je ovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.

    Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?

    Prosla je pokraj mene ne primetivsi me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzoticnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, ridja! Imala je ogromne tamne oci; u to sam siguran.

    Zasto je napustila pre vremena novogodisnje slavlje? Da li je neko ko je te noci bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?

    Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li mozda jedan od retkih nocnih setaca koji je imao srecu da je vidi licno?

    Ili je to bila Snezana kojoj su dojadili pijani patuljci?

    Ali, zasto je plakala?

    Jesam li vec rekao da sam ovu pricu napisao samo zbog toga da je ona mozda procita i javi mi se telefonom?

    Vec vise od petnaest godina razmisljam o tome zasto je plakala one noci."
    *

    "Da imam foto aparat", rekao sam, "slikao bih te svakoga dana. Tako bih zapamtio kako si izgledala svakoga dana svoga zivota."
    "Izgledam isto."
    "Ne, ne izgledaš. Sve vreme se menjaš. Svakog dana pomalo. Da mogu, sacuvao bih sve to."
    "Ako si toliko pametan, kako sam se danas promenila?"
    "Postala si malo srecnija i takode, malo tuznija."
    "Kako znaš?"
    "Razmisli malo. Nije to tako kod svakoga, znaš. Neki ljudi, kao na primer tvoja sestra, postaju samo srecniji i srecniji svakoga dana.
    A neki ljudi, kao Bejla Aš, postaju samo tuzniji i tuzniji. A neki ljudi, kao ti, postaju oboje."
    "A šta je sa tobom? Da li si ti najsrecniji i najtuzniji sada nego što si ikada bio?"
    "Naravno da jesam."
    "Zašto?"
    "Jer me ništa ne cini srecnijim i ništa me ne cini tuznijim više nego ti."
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  25. #600
    Join Date
    Feb 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,880
    Thanks Thanks Given 
    135
    Thanks Thanks Received 
    40
    Thanked in
    22 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by the_sacrament View Post
    *
    " Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao...
    Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah
    ? "
    *

Page 24 of 79 FirstFirst ... 142021222324252627283474 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Citati velikana is prošlosti
    By Vuksanovic in forum Religija i filozofija
    Replies: 18
    Last Post: 16-05-12, 14:51
  2. Filmski citati o ljubavi...
    By Artemis in forum Ljubav
    Replies: 8
    Last Post: 22-12-08, 14:23
  3. Sta su rekli...
    By Smirnoff_ice in forum Ljubav
    Replies: 115
    Last Post: 09-12-04, 02:49
  4. ODLOMCI IZ DJELA NIKOLE MODRUŠKOG
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 0
    Last Post: 18-11-04, 14:36

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •