rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.

O kad se opet rastanemo i počemo na naše tamne puteve kroz beskraj, na kojoj čemo se opet sresti zvijezdi?

I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

[ocean soul]

Šutjela je, a ja sam znao da je to alarm za mene. Kad žene šute znači da im se svašta mota po glavi. Nisam smio dopustiti da zaplače. Privio sam je uz sebe i rekao:"Ne plači, ludice. Tvojih suza nije vrijedna nijedna. Ti nisi moj prvi izbor, ni posljednji. Ti si moj JEDINI izbor. Nešto što nijedna druga neće biti."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Uvek sam se plašio da ti tepam...Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci...Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.
Jer sam glupavo verovao da ću ako ti ruku na rame stavim, da ću ako ti prstima čelo dodirnem, da ću ako ti u tople oči grudi slijem, da ću izgubiti sebe.
Sad kad si otišla imam sebe, isuviše. "

[ocean soul]

"Mnogi muškarci traže žene s kojima će spavati, a pravi muškarci traže žene s kojima će se buditi."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Svud osjećam te oko sebe i stalno ćutim one riječi koje su mi potrebene...
Znaj, vezao sam se uz tebe... Al, pružila si mi slobodu... Dugo sam je tražio...
Rijeka snova, vrelo nade, vrtlog želja, zivot moj, našao sam sve na ovoj obali!
Moje oči sad trepere, poput zvijezda sjaje se...

....Tko si ti? Što me ljubiš tako nježno ...dok na nebu sviće zora...
Tko si ti? Što te slušam kako dišeš blizu uspavanog mora...

[puppy]

Vazno je,
mozda, i to da znamo:
covek je zeljan tek ako zeli.

I ako sebe celog damo,
tek tada i mozemo biti celi.

(Antic)

[ocean soul]

"Znao je da će dio njega zauvijek ostati s njom. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana šansa i jedno obećanje. Imali su sve, a izabrali su ništa."

[Oljce]

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje lepotu i vrednost našem postojanju.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Naslage godina struzem sa svog broda i sjecam se....

Ovdje dolje pri dnu ih je najvise,zar sam tako plitko plovio?
Ipak, to je bilo posebno vrijeme, bilo je to vrijeme priblizavanja, dolazenja tebi, ostajanja i poslije plime, tu dolje, na dnu, istrugan sam najvise.
Gledam i te zakrpe, nemarna nanosenja katrana, bez estetike, samo da potraje, samo da potrajemo, mislio sam, zar sam tako plitko plovio?
Struzem i gledam i osjecam i znam, da se nikad ne bi usudila sama da zaplovis, da se otisnes, da se das njoj, nesigurnoj, nepoznatoj struji koja nosi, pronosi, odnosi i nestaje tamo u dubinama u koje sam te odveo, na koje si se navikla, te oziljke dubine sada skidam s pramca, jer bilo je mjesta za dvoje, htjela si troje i vise, dublje, duze, nisam bio dovoljan sam, htjela si.
Sada cistim te naslage s godina, sunce prolazi kroz poderana jedra, namjerno dignuta u vrijeme oluje, znala si da nesmijes da ih pokazes vjetru, potrgana, trosna poput nas, nikad me vise ponijeti ona nece, zbog tebe, izgubio sam jedra.
Sidro si izgubila u prvoj luci, moje sidro, puno skoljkica drugih mora i drugih luka koje sam cuvao na njemu. Svoje sidro si digla na vrijeme, prije nevremena, znala si da, bez njega necu moci nikad stati.
Bio sam glupi kapetan koji treba da potone sa brodom, da isprati sve te miseve koji odlaze, koji se boje, te duse sitne koje vjeruju samo nagonima, bez osjecaja, bez sjecanja, vjere u nesto, nekoga, tebe,
nemam vise ja.
I na cemu sam sad?
Nesto izmedju splava i olupine, siguran prijevoz samo za sebe, za dvoje?
Nikad vise pod mojim sada plavim, ratnim, s tijegom nece druga dusa zapjevati, biti sretna, biti kao ti prvih morskih milja, vezana brzinom morskih cvorova,
biti ziva, biti moja, nikada vise...

Naslage godina struzem sa svog broda i sjecam se....

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude. Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. .."

[ocean soul]

Ti i ja nikada nećemo biti isti. Iz samo jednog razloga. Ja sam tebe nekada ispustio iz uplašenosti i istinskog straha, da se neću snaći u svemu tome kako valja. Ja sam istinski htio, a nisam znao kako. A ti si mene ispustila potpuno svjesno, iz pukog inata, sujete i ega. Neka ti bude.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, tisuće maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Božje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali moja smirenost je maska uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
...
Charles C. Finn

[ocean soul]

Ali ona se katkad tako lijepo smiješi. Pa mi pet minuta u njezinu društvu bude kao da sam dobio na lotu. Hodam ulicom poput narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u cijelom svemiru nema većeg i jačeg stvorenja od mene.. I zato me one tri ne zanimaju. Ne bi me zanimale ni da ih je tristo. Kad hoću tu jednu.

[ocean soul]

Žene - voleo sam boje njihove odeće; način na koji hodaju; okrutnost nekih lica; tu i tamo gotovo čistu lepotu nekog lica, totalno i opčinjavajuće ženskog. Prevazišle su nas - mnogo bolje su planirale i bile su bolje organizovane. Dok su muškarci gledali ragbi ili pili pivo ili se kuglali, žene su mislile o nama, usredsredjene, proučavajući nas, donoseći odluke: da li da nas prihvate, odbace, promene, ubiju, ili jednostavno napuste. Na kraju krajeva, sve to nije bilo bitno; šta god da uradile, završavali smo usamljeni i izludjeni.

[Oljce]

Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima,
zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire. Zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje, po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena.
Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila?
Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem.
Progovori i kazi mi nesto...
Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru?
Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima?
Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama?
reci mi, ljubavi. Kao i sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi.
Kakav ces biti?

[ocean soul]

''Ona je prosto Jedna u Milion! Zatvorenih očiju, osetio bih njenu dušu u gomili, prepoznao bih je kilometrima daleko. Kao i ona mene.''

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Stojim na Trgu Republike, kad iznenada ispred mene prodje GALA. GALA je moja najstarija ljubav. Rastali smo se prije sedam godina, uctivo i prijateljski .....
O ljubavi bi se moglo i ovako govoriti : u krugu stoji dvadesetak devojaka. Sve su jednako pozeljne. Vi slucajno prilazite petoj devojci i pocinjete razgovor. I sta se dogadja ? Ona se istog trenutka odvaja od svih devojaka. Njeno lice postaje drugcije, njeno je telo lepse, njene su reci preciznije. Senka se navlaci na ostale devojke, one vise nemaju nista zajednicko s vasom izabranicom. Ljubav ima vrednost samo za onoga koje oseca, nema nikakve vrednosti za onoga kome se iskazuje. Covek koji voli je lep. Samo je on zasluzan za svoju lepotu, a ne onaj koga on voli. Zato se ljubavlju niko ne moze okoristiti, ljubavi se jedino moze sluziti.

Danas sam prekopavao po svojim starim rukopisima. Pronasao sam zapis
slican dnevniku, rukopis o ljubavi. Zeni koju sam voleo, a razisli smo se, nikad necu prici. Ona je za mene samo ljubomora, ocajanje, neodlucnost, strah, nemogucnost da je shvatim. Od svega se iskupljujem pisanjem

3. 9. 1970. Danas smo oboje pijani, prvi put smo se sreli. Nasli smo se u mojoj sobi. Razmisljao sam o ljubavi i cudio se. Skinula se gola, imale je lepo telo. Spavao sam sa zenama, ali ova je zaista lepa. Pitao sam se, cime sam to zasluzio, zar niko nije zasluzniji. Tog trenutka u mojim mislima se probudila pesma o ljubavi. Uzivali smo u telima i prodiranjma. Ponavljali smo se mnogo puta, rekla je da je to jako zgodno. Ja sam se cudio zasto se zene od toga onda toliko brane. **** se, to je zdravo za zivce, tu recenicu stalno sam ponavljo i stao se uozbiljivati.

4. 9. 1970. Ona je lezala, i ja sam lezao, bili smo umorni, bilo nam je lepo, nista nismo mislili. Sest sati popodne, kazala je, predhodno je trepnula ocima : "Mili, moram kuci, tata i mama dobi ce zivcani slom." Otisla je, nisam razumeo ono o zivcanom slomu, jer je njoj bilo lepo.

7. 9. 1970. Nazvala me i rekla da ce doci, ali da ima problema sa tatom i mamom. Razmisljao sam zasto, ako je jebanje zdravo za zivce, a ona mi je tumacila da je roditelji beskrajno vole, onda je ona zaista zivcana.

8. 9. 1970. Osam sati ujutro. Dosla je, skinula se gola, uzivali smo. Digla se i rekla, veceras cu doci u "Kavkaz". Dosla je doterana i lepa i odmah sa vrata progovorila : "Skoro nisam dosla, moramo se rastati, imam decka. U (p.m.) to mi se stalno dogadja." Odgovorio sam : "Sta cu, tako je to cesto sa mnom." Rastali smo se, ona je krenula prema tramvaju. Naglo se okrenula i posla prema meni i izgovorila : "Volim te, vodi me kud god zelis, za citav zivot." Za citav zivot ?, mislio sam, i bio sretan, jer ipak je ljubav mocna stvar.

3. 9. 1971. Zadnje gledanje njenog tela, isto je kao na pocetku.

4. 9. 1971. - znas, volim ga vec mesec dana, prevarila sam te s njim.

Sada je 14. 6. 1972. Razmisljam, i osecam da je jos volim. Cuo sam da je nesrecna. Ja nisam vise isti.

Sada je 4. 3. 1978. stojim na Trgu Republike, a ona kraj mene prolazi. Gala."

[ocean soul]

Cugao sam. I tu noć kao i bezbroj prije.
Neko je pjevao neku laganu stvar, dok sam tonuo u sjećanja, u uspomene. Nije bila ni prva, a ni zadnja, ali znao sam da bila je prava. Najvrjednija od svih. Pa opet ni prstom nisam mrdnuo kad smo se tog istog dana rastali sa zadnjim jesenskim sumrakom.
Zatreperi tog trena pisamce na malom displeju:
"Jesam li još uvijek tvoja?"- pitala je.
Koja ironija života, pomislih tada, povlačeći novi gutljaj utjehe.
Bila je moja i bila je ničija. Zapravo, u biti bila je svoja, ali ona je prekasno postala moja.
Eh, puno sam cugao tih dana.
Od nekih stvari se nikada ne oporavis. Jednostavno ih samo prezivis.

[antilopa]

"Kad ti izgovaram ime, sav sam ispljuvan i čist, i mek i besan... I – polumrtav od ljubavi. Naučila si me da uz tebe ričem, i naričem, i milujem, i drobim..."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...mi smo most preko vječnosti koji se nadvija iznad mora i upušta u pustolovine zbog užitaka, živimo misterije zabave radi, sami biramo katastrofe, trijumfe, izazivamo nevjerojatne događaje, ispitujemo sebe opet i opet, učimo voljeti i volimo i VOLIMO..."

Richard Bach

[ocean soul]

Volela me. Siguran sam. Al' na neki svoj nacin. A ja, i ja sam nju volio. Al' na sve moguce nacine.

[antilopa]

Ti tako dobro znaš da boliš,
do koštane srži.

[ocean soul]

Nije da te tražim, jer znam gdje si. Možda te samo malo trebam, možda mi samo malo fališ. Nije da više ne plačem zbog tebe, samo sam naučio zadržati suze. Nije da više ne griješim, samo ti više ne vidiš moj pad.
Otkrit ću ti tajnu. Zamišljam nekad da si tu, da ležim u tvom naručju. Zamislim nekad kako bi bilo, da nisi izabrala da uništiš čitav moj mali svijet, koji je bio pun tebe.


Nakon pola godine naučio sam se nositi s bolom. Otupio je. I stvorio prazninu tvog oblika. Boje tvojih očiju. Ali, ne.
Ne preboliš, ne navikneš se. Još se uhvatim kako te pogledom tražim po prostoriji. Još se uhvatim kako se pitam gdje si.
Pa se gorko nasmijem i kažem sebi da si dobro. Da me čuvaš i čekaš. Ostaješ tu, sa mnom. Nosim te u svakom dahu. Za svako dobro jutro i svaku laku noć.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti mali Cigan sa violom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas...
I zaplakaces, istog casa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo..."

[puppy]