Page 6 of 8 FirstFirst ... 2345678 LastLast
Results 126 to 150 of 183

Thread: Evo neshto slatko i vrlo zanimljivo opisano gledanje na Ljubav! ;)

  1. #126
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "...Sakrili smo se od kiše, Lana i ja. Tenda je bila crvene boje, pisalo je na njoj coca-cola. Lana je čekala šesticu, a ja sam samo stajao uz Lanu. Ja nisam želio da ta šestica dođe - pa je nisam ni čekao. Oboje smo šutjeli gledajući niz ulicu. Zagrmjelo je i Lana se malo stresla zbog toga a ja sam se ponadao da bi mogao udariti grom.

    Tramvaji su obično plave boje, a taj njen je bio žućkast, imao je na sebi reklamu za motorno ulje. Lana je ušla u njega, a grom nije udario. Šestica je krenula, i na njeno je mjesto stigao drugi tramvaj - taj je bio plavi. Ja sam ostao stajati na istome mjestu, a mogao sam i sjesti, ne bi bilo nikakve razlike, svejedno bih se osjećao isto..."

  2. #127
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Putovao jedan čovjek dalekim i nepoznatim gradovima i mjestima tragajući za novim spoznajama,sam ali ne i usamljen.I tako jednom dođe u neki mali gradić na rubu pustinje,prošeta njegovim ulicama i na prozoru neugledne kuće ugleda-ženu svog života.(kako? -pitate se,kako je znao da je to žena njegovog života? Jednostavno tako nešto se ne može prepoznati.No idemo dalje) I žena ugleda njega i brzo se skloni s prozora.On požuri na vrata,pokuca,najprije tiho,zatim sve jače i bučnije ,svedok napokon ne začuje ženski glas: -Tko je?- Ja sam,odgovori muškarac znajući da ona zna tko je on. -OTVORI MI!Nakon nekoliko trenutaka tišine,žena reče:-Žao mi je ,ne mogu ti otvoriti.Ovdje nema mjesta za dvoje. Zgranut,razočaran i žalostan čovjek postoji još neko vrijeme pred vratima,a zatim se udalji sporim korakom,zauvijek obilježen ovim iznenadnim susretom.i prođe neko vrijeme ,možda nekoliko sati ,možda nekoliko dana,ljubav mu ne dade mira i on se opet vrati na prag svoje voljene.Pokuca,tiho,pa sve snažnije,pričeka neko vrijeme,a onda začuje korake po stepenicama i ženski glas koji upita: -Tko je?- Ja sam,odgovori muškarac.Žena zašuti nekoliko trenutaka ,a onda s dubokom tugom progovori:-Žao mi je ,ne mogu ti otvoriti .Ovdje nema mjesta za dvoje. Sad je tuga preplavila i njega,zamračila dan,prignula tijelo k zemlji.Teškim i sporim korakom muškarac napusti prag žene svog života,riješen da otputuje iz tog tužnog gradića u kojem je proklet gubitkom najvažnijeg što je ikada sreo na svojim brojnim putovanjima-LJUBAVI-. I otputi se u neke druge krajeve ,druge gradove,upozna nove žene,nauči nove istine i zaboravi stare zablude,da bi opet jednom došao natrag.Ponovo na prag žene svog života.Bojao se hoće li je zateći tamo gdje ju je i ostavio,glas iza vrata koja nikako da se otvore,lik na prozoru čiji trag još uvijek blista njegovim vidom.Pokuca,najprije tiho pa sve snažnije,začuje korake na stepenicama,a onda glas,njezin,zvonak i isti:- Tko je?- Ja sam,odgovori joj.Nakon kraće šutnje,žena umorno i razočarano,poznatim riječima uništi njegovu nadu: Žao mi je ,ne mogu ti otvoriti . Ovdje nema mjesta za dvoje. I čovjek ode.Ovog puta pomisli da je to zauvijek,ode da se ne vrati na to mjesto boli i nerazumijevanja.Ode u pustinju,odvoji se od dotadašnjeg života,hladno i oštro kao nožem.Ode u mir,meditaciju,upitati svoju dušu zašto je tako moralo biti,zašto je uopće sreo ljubav,zar samo zato da dozna kako je ona drugo ime boli?I prođu godine,možda i cijelo desetljeće.Jednog dana,već star i pomiren s životom,odluči pokušati još jednom.Samo jednom i nikad više.Ako je ona još uopće tamo,ako se uopće odazove njegovom kucanju,barem da joj začuje glas još jednom prije nego sve pođe odakle je i došlo.I pokuca na vrata male,neugledne kuće,pokuca snažno iako već staračkom rukom,ozari se dječjom radošću na škripu stepenica pod njezinim nogama,gotovo zastenje pod teretom njezinog glasa:-Tko je?A onda pričeka trenutak,još samo trenutak,još jedan....... Muškarac sakupi svu svoju nepotrošenu snagu i svu mudrost svoga srca zbije u samo dvije riječi:-Ti si. I vrata se širom otvore......

  3. #128
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ljubav je pojava istog lica u svakom trenutku.
    Ljubav to je biti potpun u jedinstvenoj mnozini.
    Ljubav to je voleti iznutra prema spolja
    Ljubav to znaci ziveti tebe, osecati se delom tvoje koze
    Ljubav ce doci ako je cekas, na uglu svoga srca
    Ljubav to je naruciti dva dzina i tonik i zaboraviti ih popiti
    Ljubav je erekcija svesti, potpuni orgazam srca
    Ljubav je odlazak k' tebi, kad svi putevi ne vode nigde nego k' tebi
    Ljubav to je bojati se ljubavi, srusiti jedno po jedno da se dosegne dvoje
    Ljubav ne poznaje disciplinu, voli biti porazena
    Ljubav je red srca, nered uma
    Ljubav je trljanje srca iznutra
    Ljubav je tanjiric pilece supe posle dana provedenog na snegu
    Ljubav je kad vise nema nikakvih alternativa
    Ljubav je kad samo jedna dolazi u obzir
    Ljubav je film koji ne dovrsimmo do kraja
    Ljubav to su daljine koje se rastaju, da bi se srele u svakom dahu i svakom treptaju srca
    Ljubav je u pravu kad je sve drugo u zabludi
    Ljubav ne postoji ako ne postoji za tebe i mene
    Ljubav je potres srca, grom na rubu nervnog sloma
    Ljubav nepismena zna citati tvoje srce
    Ljubav je uspravno buktanje srca
    Ljubav su sva nasa deca, moja, tvoja, zajednicka, rodjena i nerodjena
    Ljubav je onda kad mora biti
    Ljubav je kad sunce nije dovoljno veliko da zagrije tvoje srce

    Juksal Sojlemez

  4. #129
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Što je to ljubav? Je li ruži moguće reći:“Ponudit ću svoj miris dobrim ljudima i uskratiti ću ga zlima“? Ili, možeš li zamisliti svjetiljku koja uskraćuje svoje zrake zlim ljudima koji bi htjeli hodati u njezinoj svjetlosti? Može to učiniti jedino ako prestane biti svjetiljkom.
    Promatraj kako drvo bespomoćno i nepristrano daje svoju hladovinu svima,
    dobrima i zlima, starima i mladima, visokima i niskima, životinjama i ljudima i svakom drugom živom biću, čak i onome koje ga želi posjeći.
    Zamisli se u čuđenju nad čistom dobrotom ruže, svjetiljke, drveta, jer u njima možeš naći sliku onoga što je ljubav.
    Kao i drvo, ruža i svjetiljka, ljubav daje i ne traži ništa zauzvrat. Svjetlost, miris i hladovina ne proizvode se kada netko priđe niti prestaje kada nikoga nema u blizini. Dakle, one nisu svjesne nikakve zasluge, ili toga da čine neko dobro…

  5. #130
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Ja ne čekam sreću - rekao je smiješeći se.
    - Zaista
    - Zaista. Imam je.
    - U čemu je? - U tebi. Imam tebe. To mi je dovoljno. Nježno je uhvatio njenu ruku, mršavu i krhku: prelomio bi je kad bi malo jače pritisnuo. Voljeću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?!
    Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  6. #131
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Ona se, slucajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, verovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek..."

  7. #132
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Thumbs up

    "Vina Apsara, lepa i mrtva". Cak i njeno ime bilo je suvise plemenito za ovaj svet. Vina - indijska lira. Apsara - od apsaras - morska nimfa s likom labuda. Pazi, Vina. Nimfo, pazi kako gazis. Pazi na tlo pod svojim nogama."
    Salman Ruzdi, "Tlo pod njenim nogama"

  8. #133
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default ...

    "...Zamisli jedno beskrajno široko polje, cijelo prekriveno Tratinčicama. Proljeće je. Ti ideš putem, prolaziš pokraj tog polja. Odjednom, među stotinama, hiljadama Tratinčica, jedna ti privuče pogled. I koliko god ličile jedna na drugu, baš u toj ima ono „nešto“, nešto što te neobjašnjivo vuče ka njoj. Odeš do nje, sagneš se i ubereš je. Želiš da je samo tvoja. Samo tvoja i ničija. Ne misliš u tom trenutku da je tim ubijaš, to ti ne pada na pamet. Prosto je ubereš i nastavljaš svojim putem…zadovoljan. Pa makar i samo privremeno.
    To se zove STRAST

    Zamisli sad to isto polje Tratinčicá. Ti koračaš među njima. I opet jedna od svih njih privuče tvoj pogled. Približavaš se, nadnosiš se nad njom. Oči ti ne vide ništa drugo. Pružaš lagano ruku ka njoj, ali ne želiš da je dodirneš, sve iz straha da je ne povrijediš. Želiš da ostaneš pored nje zauvijek, čak i da umreš tamo sa njom, dijeleći sa njom svaku sekundu njenog kratkog života. Ali već sljedećeg trenutka vjetrić odnekud donese do tebe miris nekog drugog cvijeta. Ne možeš da se odupreš tome. Zaboravljaš sve drugo i krećeš u pravcu odakle taj miris dopire. Ona Tratinčica će i dalje imati mjesto u nekom uglu tvoga srca. No mnoge stvari stoje ispred tebe još uvijek neproživljene. Nema vraćanja nazad.
    To se zove ZALJUBLJENOST
    Nanovo koračaš istim putem. Svuda oko tebe sve same Tratinčice – stotine, hiljade, milioni možda. I opet, jedna od njih te opčini. Zrači nečim za šta ti ne nalaziš logično objašnjenje. Ideš do nje i…ostaješ tamo. Ne želiš da se od nje odvajaš ni za trenutak. Želiš da si tu, pored nje, sa njom. Zauvijek!
    Ona postaje tvoj svemir. Činiš sve što je u tvojoj moći da to stanje što duže traje. I ostaješ tamo, pored svoje Tratinčice, do posljednjeg daha…vjeran njoj i sebi.
    E to se zove LJUBAV. "

  9. #134
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati ; srljati u propast s osmijehom na usnama ;radoznalo čekati trenutak kada će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete.

  10. #135
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    " A šta je to – ljubav? Kada gledaš u zvezde bez razloga i kada podeliš žvaku i kada pokloniš cvet... Kada onome koga voliš daš jedan krug i ustupiš ljuljašku u parkiću kada je na tebe red da se ljuljaš! Kad onome koga voliš daš jedan griz i kada podeliš sa njim gumicu za brisanje nadvoje i kada mu daš jedan liz! Kada nacrtaš srce i unutra upiseš vaša dva imena. Ako to nije ljubav, ja onda, stvarno ne znam šta je! "
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  11. #136
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    " Mi nekog ljubimo ne zato što tu ljubav zaslužuje potpunije i isključivije nego iko drugi,
    nego zato što smo mi na tu osobu prosuli jedno svoje sunce,
    koje ga je ozarilo i izdvojilo od svega ostalog na zemlji.
    Ako se pitamo da li smo ljubljeni u zamenu, i u istoj meri,
    ljubav je time prebrojana i taksirana kao moneta i roba..."

  12. #137
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Legao sam na leđa, široko raširivši ruke, pokušavajući da što ravnomernije rasporedim mehur
    praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene,
    pomislih, ne mogavši da zamislim koji...
    Glava, udovi, prsti, pipci i kraci?
    O, ne...
    Sve je to nekako spolja?
    Ovo fali iz sredine...
    Negde iz tamnog ambisa zbog kog se sve ređe usuđujem da zaronim u sebe...
    Jer tamo zagluvim...
    Oci se prepune do vrha...
    I suze se začas raspu kao pokidane biserne niske...
    Po sobi...
    Po meni...
    Po citavom svetu...
    I ne mogu ih skupiti do jutra..."

  13. #138
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    I nesto sto me je rastuzilo kad sam procitala sinoc u mailu..


    "I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I'm sure that's what you'll call it. I love you. Very, very simple, very truly. You are the-the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is-is-is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't-I can't look into your eyes without feeling that-that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are. And I know this will probably queer our friendship - no pun intended - but I had to say it, 'cause I've never felt this way before, and I-I don't care. I like who I am because of it. And if bringing this to light means we can't hang out anymore, then that hurts me. But God, I just, I couldn't allow another day to go by without just getting it out there, regardless of the outcome, which by the look on your face is to be the inevitable shoot-down. And, you know, I'll accept that. But I know, I know that some part of you is hesitating for a moment, and if there's a moment of hesitation, then that means you feel something too. And all I ask, please, is that you just - you just not dismiss that, and try to dwell in it for just ten seconds. Alyssa, there isn't another soul on this fucking planet who has ever made me half the person I am when I'm with you, and I would risk this friendship for the chance to take it to the next plateau. Because it is there between you and me. You can't deny that. Even if, you know, even if we never talk again after tonight, please know that I am forever changed because of who you are and what you've meant to me, which - while I do appreciate it - I'd never need a painting of birds bought at a diner to remind me of."

  14. #139
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    KAD JE SVE VOLIM

    Kada mi upadne u sobu
    I unese sneg na trepavicama
    I miriše na napolje.

    Kada kupi psa pa ovaj
    Hteo, ne hteo ubrzo
    Počne da liči na nju
    .

    Kad se setim da je bila fetus
    I takvu je volim
    U stadijumu punoglavca

    Na fotografijama iz detinjstva
    Kao bebironu sa loknicama

    A najvolim zato što se ona
    Od tih fotki do danas
    Uopšte ne menja

    Kad noću piše
    Baterijom po vazduhu
    Šalje poruke vanzemaljcima

    Kad me na Rilkeove stihove pita
    -A je l’ ti se svidja
    Moja nova tašna?

    Kada usisava tepih u ’aljinčetu
    I kada je uštinem otpozadi
    A ona vrisne –
    Jesi li normalan
    Mogla sam tako da poginem ovde

    Kad slušamo muziku
    A ona podigne kažiprst
    Slušaj sad ovaj prelaz
    Kako je dobar
    Ram-tara-ram-tira-tam

    Kad je pogledam na neko mesto
    A ona stavi ruke preko tog mesta
    Kaže – što si pokvaren,
    Marš tamo!

    Kada donese ćumur
    Na poslužavniku
    Evo, malo su mi izgorele kiflice – kaže

    Dok čita ove beleške
    Pa se iznervira
    Što lažeš, za one kiflice!

    Kada mi kaže
    Bože, koliki ti je nos!
    To je zato što me lažeš
    Pa ti stalno raste
    K’o Pinokiju…

    Kad kaže
    Ja bih te nešto pitala ako obećaš da
    nećeš da se smeješ

    Kad izadje iz kupatila i
    Kad joj kosa liči
    Na dečiji crtež

    Kad šmrca na ljubavni film
    I kada opazi da se jedva
    Uzdržavam da ne prasnem u smeh
    Pa stane da me gadja korama od pomorandže

    Kad mi kaže –
    Ti mene kad bi ostavio
    Ja bih samo legla na patos
    I umrla…

  15. #140
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada se pojavio neki starac i rekao:
    - Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?
    Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su mjestima komadići bili premješteni, a na druga stavljeni, ali nisu
    potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićevog. Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
    - Mora da se šališ? – rekao je, – uporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
    - Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristajao na prazno mjesto u mojem. Katkad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada šta je istinska ljepota?
    Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić, te ga drhtavim rukama pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićevog srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićevog srca.

  16. #141
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    ''Cekati.To je prva lekcija koja se nauci u ljubavi. . . Dan se razvuce u nedogled,pravis hiljade planova, zamisljas sve moguce razgovore...postajes sve nestrpljiviji,ceznutljiviji....A onda vise ne znas sta bi rekao . . .''






    P.Koeljo

  17. #142
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    U pravu si, treba biti razuman i racionalan.

    Reših, dakle, da pokažem da nisam ja baš tako glup i da ne umem samo srcem da razmišljam. Znam i ja ponešto. Čak imam i naučne dokaze za ovo naše (pošto ne možemo da se dogovorimo da li je ovo ljubav, u nastavku teksta zvaću je “ovo naše”). Da se ne radi o pukom teoretisanju (kakav je slučaj sa pesmama, naprimer), izvršićemo mali eksperiment (primereniji bi bio eksperiment iz hemije, pošto je ljubav, kažu, hemija, al’ bojim se, kakva si šeprtlja, nešto bi zapalila, pa ćemo takve oglede vršiti u laboratorijskim uslovima…).


    Potreban ti je jedan krompir (ne moraš ga oguliti). Prepolovi ga i stavi na tanjir. Šta se dešava? Ništa, naravno. Sad uzmi jednu polovinu i stavi u vrelu vodu da se skuva. E, tako. Sada je probodi viljuškom i stavi uz onu nekuvanu polovinu. Bliže, da se dodiruju. Tako. Sačekaj malo. Primetićeš da je temperatura nekuvanog krompira porasla. Naravno, učila si to u šestom osnovne – pri dodiru dva tela, njihova temperatura teži ka tome da se izjednači.


    Nije ti jasno? Te dve polovine krompira su naša srca, ćurko! Govorimo o egzaktnim stvarima, ništa ne izmišljam. Jesu li se naša srca dodirnula? Ne čujem? Znači, jesu. Dobro. Kako je onda tvoje tako hladno? Ako se uzme u obzir temperatura mog srca, koja je bezmalo dostigla tačku topljenja, tvoje bi moralo biti prilično zagrejano, ili bar mlako. Ne razdvajaj krompire! Eksperiment mora pokazati stvarno stanje, a srca su nam, svidelo ti se, ili ne, još uvek slepljena.


    Dakle, ili “ovo naše” nema veze sa krompirom, ili sam ja lud (po ovom pitanju se ne izjašnjavaj). Znaš li u čemu je jedina razlika? Krompir ne glumi. E, o tome se radi! Uplašila si se, jer ti se srce pregrejalo, pa tvrdiš da sam izmislio “ovo naše” i da to, zapravo, nije naše, već moje. Bleso jedna, ne može se temperatura glumiti. Nemoj sad da te vratim u šesti osnovne, da se zaljubiš k’o šiparica, pa da vidim kako ćeš glumiti da “ovo naše” nije ljubav.


    Ti ćeš meni ljubav da srozavaš na vruć krompir?


    Eto, sada si videla kako je kada ne razmišljam srcem. Hajde, blago meni, knjigu u šake (moju, naravno) i da se obnovi gradivo iz ljubavi. Na sledećem času radiš kontrolni. I da naučiš da se pesme srcem čitaju, k’o što su i pisane.


    ‘Ajd’ sad, u kujnu, skuvaj i drugu polovinu krompira, napravi pire, rusku salatu, bilo šta, samo da se više ne razdvajamo. Za temperaturu ne brini, majstor sam za podgrevanje. Ne vredi ti više da glumiš hladnoću, imam naučni dokaz da me voliš.

    G.T.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  18. #143
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    "Volim duhovite ljude, radujem se malim stvarima;
    Verujem u bajke, vile i Anđele. Verujem u snove. Budim se sa osmehom na licu...
    Znam da posle velikuh tuga dolaze velike radosti; Da svako ima nekog koga voli..., ali da najpre treba da zavolimo sebe, tako će i drugi voleti nas...
    Ne volim da se ljutim; Znam da praštam; Verujem u dobrotu kod ljudi, zlo me uvek iznenadi...
    Volim leptiriće u stomaku, kada oči govore...ljude koji znaju da vole...
    Fasciniraju me: Život..., Sudbina..., Ljubav..., Ljudi koji imaju Dušu...
    Verujem da strpljenje nagrađuje, da je strpljenje ključ sreće, da je Ljubav jača od smrti...
    Volim poklone koji se "ne isplate", koji ne traže ništa za uzvrat...osmeh mi je najdraži poklon...
    Ne volim neiskrenost, beg od istine, kukavice...Ne volim licimerje, zluradost, spletkarenje, lažne osmehe, igre i igrice...
    Volim odnose lišene svake matematike, moja jedina mera je mera srca...
    Volim više slano od slatkog, volim vino ali radije pijem vodku...volim mirise koji me vraćaju u detinjstvo, i beskrajno verujem da je smeh lek za tugu...
    Zahvalna sam Bogu na životu....što su svi koje volim zdravi...zahvalna sam svim ljudima koji su imali bilo kakvu ulogu u mom životu...i koji će tek imati...svima koji su pokušali da me razumeju i prihvate ovakvu kakva jesam, koji su mi pružili ljubav, prijateljstvo.....i ono najdragocenije...poverenje!!!

    Zahvalna sam svim onim dragim ljudima koji su ostavili traga u mom životu a više nisu živi...verujem da me čuvaju...Volim kada su ljudi oko mene srećni i zadovoljni i ispunjeni, a da sam ja bar malo "kriva" za to...
    Volim da kažem šta mislim i osećam...Volim da volim...."

    Zvezdana



    "Tiha voda brijeg roni..."

  19. #144
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali šta ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni. – Ivo Brešan

  20. #145
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default




    Za ubuduće,obratiti malo pažnju da ova tema postoji da se po nečemu razlikuje od "najljubavnijih stihova" i "rekli su o ljubavi"...
    Da ne brkamo...


    Zahvaljujem.








    "Tiha voda brijeg roni..."

  21. #146
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  22. #147
    Join Date
    Dec 2012
    Posts
    27
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kažeš mi da se bojiš ljubavi....
    Zašto se bojiš,malena moja?

    Bojiš li se sunčeve svetlosti? Bojiš li se plime?
    Bojiš li se zore? Bojiš li se proleća?
    Zašto se bojiš ljubavi?

    Znam da te malo ljubavi neće zadovoljiti.
    Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene.
    Mi želimo mnogo.Mi želimo sve.Mi želimo potpuno.
    Kažem,Mari, da je u zelji ispunjenje, a ako je naša
    želja jedna od Božjih senki , dosegnućemo sigurno nešto
    i od Božje svetlosti.

    Ne boj se ljubavi Mari. Ne boj se saputnice mog srca.
    Treba da joj se predamo , i pored bola,žudnje i
    potištenosti koje nosi, i pored nedoumice koju nosi,

    Slušaj Mari: danas sam ja u zatvoru želja. Te su želje
    rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom
    starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom
    u zatvoru dok ne izađemo na svetlost dana?
    Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo
    slobodno ići do vrha?!

    Sada približi čelo.
    Priblizi svoje ljupko šelo,tako,tako...

    Bog te blagoslovio.
    Bog te sačuvao ,voljena saputnice moga srca.
    Last edited by 71518France; 05-01-13 at 21:22.

  23. #148
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Postoji ljubav,
    Koju ne primjećuješ, zato što ona tako nježno dodiruje našu hladnu svakodnevnicu, da ne bi mogla da je promijeni, sve dok joj ne pružimo ruku.


    Postoji ljubav,
    Koja vitla kao tornado i poslije koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.

    Postoji ljubav,
    Koju čekaš, danima, mjesecima, sedmicama i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.

    Postoji ljubav,
    Koja oklijeva da li da pređe preko praga sadašnjosti. Ponekad to i čini. A nekada prosto ostaje u budućnosti. Vrlo često – zauvijek.

    Postoji takva ljubav,
    Koja bilo da se desi ili ne, mijenja svijest, ruši stijene, čini čudo za čudom.

    Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći. Ponekad te vodi, a ponekad je slijepa. Ponekad te i ubije, ali samo da bi se ti ponovo rodio. A ponekad da te i zauvijek pogubi.

    Takvu ljubav ne možeš da stvoriš; ne možeš da je tražiš. Prema takvoj ljubavi ne možeš biti ni ravnodušan.

    Kada se desi, ti ćeš prosto znati da je to ONA. Znaćeš, da je pred tobom neki novi životni put. Znaćeš, da više neće biti kao prije. Znaćeš, da čak i kad si sam, nećeš biti isti kao prije.

    To je prava ljubav – ona koja ostaje. Čak i ako te napusti jednoga dana, jedan dio nje ostaće u pukotinama tvoga srca i s melanholijom te podsjećati na nju.

    Ostaje u pogledu i u suzama u očima. Ostaje u snovima noću, u uspomenama danju.
    Ostaje istovremeno i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti.
    Zato što to samo LJUBAV može.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  24. #149
    Join Date
    Nov 2007
    Location
    dream land
    Posts
    2,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Jednom jako, jako davno postojao je jedan otok gdje su zivjeli svi
    osjecaji:
    Sreca, Tuga, Znanje, Tastina i svi ostali, ukljucujuci Ljubav. Jednog dana su saznali da ce otocic potonuti, pa su se svi krenuli spasavati. Ljubav
    je zeljela ostati do zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otocicu no kada je otocic gotovo nestao, ipak je odlucila zatraziti pomoc. Bogatstvo je
    upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala moze li ju povesti sa sobom. Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne moze jer nema mjesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.
    Ljubav je odlucila zamoliti Tastinu za pomoc koja je upravo prolazila kraj nje u prelijepom brodicu. "Tastino, molim te pomozi mi!" zavapila je Ljubav na sto joj je Tastina odgovorila: "Ne mogu ti pomoci, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod". Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc. "Molim te, povedi me sa sobom" tiho je zatrazila Ljubav. "Oh...
    Ljubavi, toliko sam tuzna i zelim biti sama" odvrati Tuga i odjedri sama
    dalje.
    Sreca je takoder prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.
    Odjedno se zacuo glas koji je rekao "Dodi Ljubavi, ja cu te povesti". Bio
    je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati ime.
    Kada su stigli na kopno, starac je posao svojim putem prije no sto ga je Ljubav mogla pitati tko je. Znajuci koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoc otkrivanja idetiteta dobrog starca koji joj je pomogao. Znanje joj je odgovorilo "Vrijeme". Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vrijeme pomoglo, na sto se Znanje nasmijalo mudrim smijeskom i odgovorilo "Zato sto samo Vrijeme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".
    ...divlje kose, tamna oka dva
    cvijet bez korjena
    ples je sve sto zna...



  25. #150
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    BILJEŠKE JEDNE GIMNAZIJALKE - Nada Mihelčić

    - Molim te, nemoj nacrtati brod. Mama će se strašno ljutiti.
    - Dobro.
    - Luka, mooolim te reci zašto crtaš samo brodove?
    Pravio se da me ne čuje. Uz sve one modele koje mu je tata kupio, on je radio obični čamac, po vlastitom nacrtu. Bio je to lijep mali kaić, već gotov i Luka je upravo ljepilom mazao budući škaram i umetao ga u za to predviđenu rupu. Svuda po stolu sušili su se bijelo obojeni pajoli na kojima je isprobavao boju prije prvog namaza.
    - Drži mi to tu!
    - Držat ću ti, ali reci zašto radiš sve te brodove.
    Trenutak se kolebao. - Zakuni se da nećeš reći mami. Brzo sam stala u stav mirno, lijeve ruke visoko podignute, a dlan desne položila sam na srce kao Amerikanci kad im svira himna i šapnula:
    - Dabogdaumrlaakoikadkažemmami!
    - Vidiš li kako stalno zovu mamu u školu?
    - Aha.
    - I zato sam stalno u kazni. Dečki iz parka sigurno već misle da sam nekud odselio. Čim je pozovu u školu, odmah nova kazna. I tako će biti i u osmom razredu i u srednjoj školi. Osim - tu me lukavo pogledao - ako ta škola ne bude negdje daleko. Zato sam se malo raspitao koje škole nema u Zagrebu. Znaš koje?
    Onako malena i neobaviještena, nisam znala ni kakvih škola u Zagrebu ima, a kamoli kakvih nema.
    - Pomorska škola! - izustio je sretno. - Pomorska škola je u Bakru.
    - Kaj znači to ubakru?
    - Budalo blesava! - ustao je i na karti mi pokazao gdje je Zagreb, a gdje Bakar i objasnio kako mama neće tamo putovati za svaku sitnicu. A opet, dovoljno je blizu da on za praznike dođe kući. Možda ponekad i za vikend.
    - Tamo se crtaju brodovi?
    - Možda, ne znam. Znam da se uči sve o brodu. Onako kao neka auto - škola za velike brodove. Poslije na tim brodovima ploviš u Ameriku i još ti plate tisuće dolara zato što ideš tamo. Super škola!
    - A kad ideš u tu školu?
    - Iza osmog razreda.
    - Pa kog vraga onda već sad crtaš te brodove?
    - Misliš da bi me mama pustila u tu školu ako joj kažem samo dva dana ranije? Moram je pripremiti, budalo.
    Više me nije zanimao taj razgovor. Baš me briga za taj glupi Bakar! Svi su ukućani već znali da ću kad odrastem raditi u slastičarnici i u zoološkom vrtu. Zato sam ga još samo pitala je li pametno da i ja sad počnem crtati kolače i lava.
    - Ne još - rekao je. - Tek u sedmom razredu.
    Eto, to je ta Lukina temeljitost. Dvije teške godine sustavnih priprema, kazni i odricanja i to samo zbog škole o kojoj je točno znao tek da je dovoljno daleko.



Page 6 of 8 FirstFirst ... 2345678 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Zanimljivo :)
    By N-I-K-O in forum Sve i svašta
    Replies: 17
    Last Post: 27-04-09, 15:22
  2. slatko, ljuto, kisjelo...
    By zvoncica in forum Ljubav
    Replies: 90
    Last Post: 24-09-07, 01:26
  3. Zanimljivo poredjenje
    By NSX in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 8
    Last Post: 05-05-05, 15:35
  4. Nesto slatko
    By Hari Krisna in forum Gastronomija
    Replies: 9
    Last Post: 30-10-04, 13:57
  5. Slatko - slano :)
    By independent girl in forum Gastronomija
    Replies: 30
    Last Post: 14-08-04, 17:26

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •