Page 2 of 8 FirstFirst 123456 ... LastLast
Results 26 to 50 of 183

Thread: Evo neshto slatko i vrlo zanimljivo opisano gledanje na Ljubav! ;)

  1. #26
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Talking Sta je to ljubav?

    Grupa istrazivaca zadala je djeci od 4-8 godina jedno pitanje: “Što je to ljubav?“ Odgovore koje su dobili bili su opsirni i duboki. Niko se nije nadao takvim objasnjenjima.

    - Kad je moja baka dobila artritis vise se nije mogla naginjati i lakirati nokte na nogama. Pa je moj djed preuzeo taj dio posla na sebe, cak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav! – Rebecca, 6 godina

    - Kad te neko voli on na poseban nacin izgovara tvoje ime. I ti znas da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima – Bill, 4 godine

    - Ljubav – to je kad ides negdje jesti i dajes nekome veci dio svojih przenih krompirica ne trazeci nista zauzvrat. – Daisy, 6 godina.

    - Ljubav – to je kad se smijes cak i kad si umoran. – Terry, 4 godine.

    - Ljubav – to je kad moja mama kuva kafu mom tati te otpije gutljaj, prije nego mu da soljicu, da se uvjeri da je kafa finog okusa. – Danny, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad kazes decku da ti se svidja njegova kosulja i onda je on nosi svaki dan. – Nancy, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad ti tvoj mali psic lize lice, cak i onda kad si ga ostavio samog cijeli dan. – Mary-Ann, 4 godine.

    - Kada volis nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spustaju i podizu, gore-dolje, a ispod njih vidis samo svijetle zvijezde. – Caren, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to ruzan prizor. – Mark, 6 godina

    - Ako ne volis, ni u kojem slucaju ne smijes govoriti “volim te”. Ali ako volis onda to moras stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju. – Jessica, 8 godina
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  2. #27
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    nk
    Posts
    22,542
    Thanks Thanks Given 
    7,409
    Thanks Thanks Received 
    4,494
    Thanked in
    1,747 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by puppy View Post
    Grupa istrazivaca zadala je djeci od 4-8 godina jedno pitanje: “Što je to ljubav?“ Odgovore koje su dobili bili su opsirni i duboki. Niko se nije nadao takvim objasnjenjima.

    - Kad je moja baka dobila artritis vise se nije mogla naginjati i lakirati nokte na nogama. Pa je moj djed preuzeo taj dio posla na sebe, cak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav! – Rebecca, 6 godina

    - Kad te neko voli on na poseban nacin izgovara tvoje ime. I ti znas da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima – Bill, 4 godine

    - Ljubav – to je kad ides negdje jesti i dajes nekome veci dio svojih przenih krompirica ne trazeci nista zauzvrat. – Daisy, 6 godina.

    - Ljubav – to je kad se smijes cak i kad si umoran. – Terry, 4 godine.

    - Ljubav – to je kad moja mama kuva kafu mom tati te otpije gutljaj, prije nego mu da soljicu, da se uvjeri da je kafa finog okusa. – Danny, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad kazes decku da ti se svidja njegova kosulja i onda je on nosi svaki dan. – Nancy, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad ti tvoj mali psic lize lice, cak i onda kad si ga ostavio samog cijeli dan. – Mary-Ann, 4 godine.

    - Kada volis nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spustaju i podizu, gore-dolje, a ispod njih vidis samo svijetle zvijezde. – Caren, 7 godina.

    - Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to ruzan prizor. – Mark, 6 godina

    - Ako ne volis, ni u kojem slucaju ne smijes govoriti “volim te”. Ali ako volis onda to moras stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju. – Jessica, 8 godina

    Najbolji klip koji sam vidio na youtube-u...

    Last edited by MeDo_JE; 18-06-09 at 03:07.
    #fakenews

  3. #28
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by MeDo_JE View Post
    Najbolji klip koji sam vidio na youtube-u...

    'Ljubav je kad se decak zaljubi u devojku a devojkaaaa, ne znam sad, ona razmislja, valjda se... iako joj se ne svidja momak ona misli dal' ocu dal' necu, i razmisli i kaze dobro ocu!

    'Ljubav je ono kad se volite i kad se ljubite i... kad vam srce drnda!' - Mali je kralj!:yipiiii:
    'Kad zajedno idu u setnju, i kad se zajedno voze autobusom' :mrgreen:
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  4. #29
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default A shta ostane poslije ljubawi?

    e li to sve što ostaje od ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje?
    Telefonski broj koji lagano bledi u secanju. Caše sa ugraviranim monogramima ukradene u „Tri ladara”. Posle ljubavi ostaje obicaj da se belo vino sipa u dve caše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod „Znaka?” I zacudeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima.
    Posle ljubavi ostaje recenica: „Divno izgledaš, nisi se ništa promenila…” i „Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona”.
    I neki brojevi studentskih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi.
    Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vracali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: „Ako me voliš, zapocni sutrašnje predavanje sa tri reci koje ce imati pocetna slova mog imena”. Ušao je u amfiteatar i rekao: „U našoj avangardi…” Poslao mi je poljubac.
    Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da ce neko iznenada naici. Klak - spuštena slušalica kada se javi tudi glas. Hiljadu i jedna laž.
    Posle ljubavi ostaje recenica koja luta kao duh po sobi: „Ja cu prva u kupatilo!” - i pitanje: „Zar necemo zajedno?”
    Ovaj put ne.
    Posle ljubavi ostaju saucesnici: cuvari tajni koje više nisu nikakve tajne. Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli.
    Posle ljubavi ostaje povredena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama.
    Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene.
    Posle ljubavi ne ostaje ništa. Katastrofa!


    Momo Kapor

    P.S.

    Poslije ljubavi

    Samo ja znam:
    nikada vise,
    nikada vise,
    necemo se uhvatiti za ruke
    ni hodati od ugla do ugla
    i pokusavati uzalud da se setimo dok cutimo
    necega vrlo vaznog,
    necega toliko ogromno vaznog
    cega se razdvojeni nikada vise necemo moci setiti.


    Miroslav Antic
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 29-06-09 at 16:45.

  5. #30
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by MeDo_JE View Post
    PITANJE..........................

    Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

    SIN: ' Tata, smijem li te nešto pitati?'

    OTAC 'Da, naravno, reci, što je?


    SIN: ' Tata, koliko zarađuješ na sat?'

    OTAC: ' To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno

    SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

    OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

    SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.

    SIN: ' Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'

    Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'

    Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

    Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'

    Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

    Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...

    Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

    'Jesi zaspao, sine?', upitao je.

    'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.

    'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'

    Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. T ada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.

    Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

    Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

    'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac

    'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

    ' Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

    Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

    Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

    Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.


    C/P
    Ja sam od onih kojima je tesko da zaplacu ali negde pred kraj ove price...
    Svakoga dana ponavljamo ovu gresku...

  6. #31
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    U zoru je pod dno stabla iznikao malen Cvijet. I tek što je otvorio oci, ugledao je stablo.

    - Ti si, sigurno, veliki Cvijet - rece mu.
    - Ne, ja nisam Cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.

    - Kakva je razlika izmedu stabla i cvijeta? - upita Cvijet.
    - Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - rece stablo.

    - I to je sve?
    - Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjace vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i od najblažeg lahora.

    - To je sve? - ponovno upita Cvijet.
    - Vi se možete ubrati i darovati. Vi se možete staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukcije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.

    - Zar smo mi cvjetovi na putu?
    - Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Cesto vas i pogaze. Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zašticeni.

    - Što se dogodi kada netko pogazi Cvijet?
    - To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole cvjetove.

    - Onda si ti - rece mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.

    Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetic.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  7. #32
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Ne znadoh pod koji topic owo da podwedem , pa rijeshih da to uchinim owdje

    Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
    Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
    Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
    Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
    Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
    Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
    Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odoleva svakoj oluji.
    Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
    Znam da mi ne veruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana izneveriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće veruj, izdržaće. Tera me silna potreba za tobom.
    Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me isceđenu i nemoćnu ma koliko želela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav na vrelom pesku...
    Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
    Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čoveka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
    Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
    Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
    Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.
    Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..
    Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam. Predosećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vredi traganje za sobom ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje prešice. To je jasna svetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumeš njenu dubinu i moj bol.
    Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da delimo život koji je ostao. Ali osećam da bih pogrešila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vreme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za delić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!


  8. #33
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pogledaj mi u oči… Vidiš li sjaj? Ne plaši se, ne može te boljeti moja sreća. Priđi bliže... Osjećaš li otkucaje mog srca? Kuca samo za tebe, za nas... Dodirni mi usne usnama... Osjećas li žar? Gore od želje za tobom. Ispucale i krvave od samoće, čekanja, nadanja... Ne plaši se... Ni samoća nije toliko strašna ako nekog čekaš, ako znaš da će ti doći...

    Srešćemo se opet na našem polju, pokriveni mjesečevim velom i smijaćemo se sa suzama u očima. I tada ćeš me grliti... osjetiti strah i želju, tugu i sreću, led i vatru.
    I trčaćemo kroz zelena polja našega kraja, valjati se po vlažnoj travi, daviti u moru strasti... Opet ćemo posmatrati zvijezde i našu planinu i osjećati u grudima isti onaj nemir. Grlićes me čvrsto, ljubiti kao da je prvi put. I pričaćemo o nama kao o nekim strancima kojima ni imena ne znamo. Pijesak zaborava će prekriti svu tugu i neprospavane noći, ludilo i suze. Sa istim žarom govorićemo o našem proljeću, mladalačkim snovima. Prećutaćemo one teške riječi i sa osmjehom reći: „ Gotovo je!“ Nećemo se okretati za bolnom prošlošću, postojaće samo taj trenutak, NAŠ! I nećemo tražiti krivce, biće sve jedno. Znam, izdržaćemo...
    Možda neću biti ista. Sa kojom borom više, rukama ispucalim od samoće, nogama premorenim od lutanja. Ali u duši ostaću ono isto dijete koje si volio, onaj isti sanjar i romantičar, tvoja maza, lujka. Neću dozvoliti da me slome, ubiju. Boriću se za nas, za sve ono što je sveto u nama. I znam, ni jedan udarac više ne može boljeti, može me samo ojačati. Padala sam i prije, otresala prašinu sa sebe i opet ustajala, trčala dalje... Uvjek sam imala svoj cilj, svoje snove... Vratiću se... i nastavićemo tamo gdje smo se spotakli. I sve će biti isto, kao da se ništa i nije desilo.. Čekaćeš me? Sa tim istim osmjehom u očima? Sa ovim istim riječima na usnama? Čekaj me... Opet će proljeće biti samo naše... To nam niko ne može oduzeti...
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 01-07-09 at 15:23.

  9. #34
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Opet sam te snevao! Kako žalim što san ode, te i ti s njime! Kako bih voleo da to ne beše samo san, san i ništa više. Ali hvala i snu. Slađe je snevati negoli zbilju gledati i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena, i teška, hladna, samotna života... Da, slađi je san, san detinjstva i mladosti...
    Hajde da snevamo:
    Bili smo komšije. Tvoja majka samo tebe, moja majka samo mene imađahu.
    Majka je moja želela da ja postanem ono što moj otac ne beše: da povratim izgubljeno imanje, uzdignem i još lepšim sjajem obasjam već pomračeno ime naše. Ja sam samo to znao da ti nisi za mene, da si mnogo dole, nisko, nisko! I da je čak to dosta od nas što ti dopustamo da si kod nas, te da nas služiš, da mi kao rođenu bratu ugađaš i da, gledajući me, smešiš se blago i trudiš da pogodiš svaku moju želju, smatrajući se srećnom ako mi je ispuniš. Za tebe bejah Bog, idol i najsvetije biće.
    Da, bili smo deca. Ali ne! Samo si ti bila dete, a ne i ja. Ja sam bio već zreo. No ti beše pravo dete. Nikad neću zaboraviti ona naša milovanja kojima si se ti podavala bezazleno.
    Eto, tako je to bilo! Znao sam ja da neću naći vernije, istrajnije i ropskije ljubavi od tvoje: znao sam da bi me negovala i čuvala kao očinji vid... Znao sam ja sve to, pa ipak... Da, nisi i ti bila bogata, iz znane kuće, i nisi bila viša od mene. Peče me! Boli! Ali i ja nisam svemu tome bio kriv. Jer, koliko puta, umoren i obuzet sumnjom da mozda neću ono biti čemu težim, koliko puta, kažem ti, odrekao bih se svega. I da onda, uz tebe, ljubljen, prospavam svoj san.
    Nisi se udala. Svi su znali zašto nećeš, i više ti se svetili nego što su te sažaljevali. I ja sam znao, ali sam ćutao. Nisam znao šta da radim. Nisam hteo da te dam drugome, da tu tvoju lepotu, milinu, ljubav i sreću ima. Bilo mi je teško i mučno pri pomisli da će te drugi grliti i ljubiti; da će drugi piti ljubavi iz tebe, tog čistog, jos neproteklog izvora... A ovamo? Da nije bilo te tvoje slepe predanosti, poverenja i ljubavi, ja bih znao šta da radim. Ali ti? Nisam te smatrao za višu no ostale, ali ipak si bila nešto drugo, nešto sto me je sprečavalo da postupim kao sa ostalima. Borio sam se, mučio, lomio, i topio gledajući te tako lepu, krasnu i razvijenu, tek procvatu...
    Volim te, volim...volim!... - I sve te više stiskah, grljah, ljubljah... I, prigrljenu, potpuno pripijenu uza se, držah te; osećah ti laku trzavicu i toplotu tela... Ah! I, mesto radosti, srece, strasti, mene luda i bedna, obuze beskrajna, velika, teška tuga... Suze mi navreše.
    - Da li će ikada biti duše koja će me ovako voleti?
    I ti - ne dani, već noći! Ja ne mogu više. Plačem. Uzalud su suze, uzalud je sve! Prošlo je, i ode! Ne povrati se! Šta mogu sad ja, do samo suze?!...
    I odoše. Moja majka visoko, lako, ponosito, a tvoja zgrčeno i zanoseći se. Ne znam šta je bilo i čime su te nagnali da pristaneš, samo na materinom oku spazih još neosušenu veliku suzu, kad se vrati i reče:
    - Svršeno je!
    Ja? Isprva kao da se oslobodih, dahnuh što sam te skinuo s vrata, ali me posle uhvati strah. Bojao sam se. Poražen svojim kukavičlukom, drhtao sam kao prut. Dahire, ćemaneta, zajecaše, uzdigoše se i počeše pištati po obasjanim i mirnim visinama. Oh, a u njima ko da beše neke demonske, strašne naslade i zadovoljstva; osvetne i zlurade, tajanstvene sreće sto mi te oteše, uzeše od mene. Kao da te ti glasovi poneše sa sobom gore, u visine, krešteći i pišteći... sveteći se meni, koji se čas radovah što se otresoh tebe, čas opet drhtah i plakah silno, jako, krijući se da me ko ne spazi i vidi!...


  10. #35
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Imao sam cetrnaest prvih ljubavi.
    Moja prva prva ljubav bila je jedna uciteljica. Sada je vec baka.
    Moja druga prva ljubav danas je jedna veoma debela gospodja, koja me se sigurno i ne seca.
    Moja treca prva ljubav nije me primecivala.
    Moja cetvrta prva ljubav bila je jedna od prvih zena u zivotu koje nisam imao.
    O petoj, sestoj, sedmoj, osmoj, devetoj i desetoj prvoj ljubavi ne
    vredi ni govoriti! Bile su tako slicne ostalima da mi se vec mesaju u
    glavi.
    No, najcesci oblik prve ljubavi za svakoga je ljubav prema samom sebi.
    Covek zaljubljen u samog sebe ima najvise izgleda da bude srecan …
    Ipak, nisam bio sasvim iskren : jedna od mojih prvih poslednjih ljubavi
    svakako je knjizevnost. To je vrlo zgodna partnerka i ostaje uz vas i
    onda kad vas svi napuste. Zahvaljujuci toj srecnoj vezi vi i citate ove
    redove o prvoj ljubavi.

    neobichno widjenje ljubawi...a?

  11. #36
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Vrac nas je stvorio na Zemaljskom tlu,udahnuo nam ljubavi plam koji je,uistinu,goreo i tinjao kratkim dahom.Sluteci tesko breme i negativne ishode naseg ljubavnog zanosa,nasu Ovozemaljsku idilu zamenio ja apstraktnom projekcijom dva Bela Mustanga koji neprestano trce beskrajnim Nebeskim Svodom. I cekao je ...U pocetku,nasi ljubavni zanosi dostizali su mitske velicine.Ljubav je gorela i plamtila,svojom toplinom grejala sve oko sebe,kao najstarija zvezda u Univerzumu,zvezda pod imenom Sunce.Vremenom,pritisnuta zivljem i surovim okruzenjem koje nas je opkoljavalo kao copor razjarenih lavova,nasa ljubav ja imala sve,osim prekopoterbne nade za zivotom...U mracnim odajama onog koji nas je stvorio,cije ime se ne sme izgovarati uzalud,nas svetionik, svetionik koji je predstavljao nas kao celinu,polako je poceo da se gasi. Na cvrstom tlu,na kugli Zemaljskoj,sve se deshavalo kako je Vrac i predvideo. ..Ja sam bezbroj puto odlazio od tebe,vracao se ponovo na to bojno polje,kao sto se Fenicanski lopov uvek vraca na mesto zlocina,znajuci da je uzeo sve iz te oaze srece i bogastva,ali uvek zeleci jos!Ni ti nisi bila daleko od mene,kao po receptu starih druida,tako si i ti pratila moje korake...Sve u svemu,nasa ljubav je bila pred ambisom,pred provalijom u kojoj se moramo naci,u totalnoj nemogucnosti za izbegavanje totalog pada i propasti...Licili smo na Tantala,gresnika osudjenog od strane vrhovnog Boga,na dozivotno guranje kamena uz planinu,koji bi nam se s vrha ponovo vracao na pocetak,tako smo mi gurali nase ljubavno breme,bezuspeshno!Videvsi da vise ne predstavljamo ono zbog cega smo stvoreni,da ne mozemo opravdati zadato poverenje i ljubav,jednog letnjeg sutona,Vrac nam se obratio s recima i gromoglasnim sapatom rekao :"Deco moja,deco ugasene jubavi!Vasem ljubavnom zivotu na Magminom tlu,dosao je kraj!Uzalud pokusaji da opstanete kao jedno,pogledao sam vasu sudbinu u Knjizi Senki,u njoj pishe da ne mozete biti cak ni prijatelji,na Magminom tlu Zemaljskom,a ni kada se vase duse presele pod beskrajni Nebeski Svod!Ali,nema mesta ocajanju...Naslutivsi krajnji ishod vaseg ljubavnog plamena,stvorio sam dva Bela Mustanga koji neprestano trce mojim Rajskom vrtom pod Nebeskom Svodom...Vasa ljubav ja sacuvana u njihovim trkackim nogama! ZATO ONI TRCE BESKONACNIM GALOPOM,TAKO SNAZNO,TAKO PONOSNO!

  12. #37
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Stjepan Lice

    Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta.
    - Povedi me sa sobom - reče mu.
    - Tvoja je odjeća tako pohabana - reče joj čovjek.
    - Odjenut ću te u najljepšu odjeću - nastavi ljubav. - Povedi me sa sobom.
    - Moj je dom malen - opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe.
    - Udomit ću te u najljepše prostore - ustraja ljubav. - Povedi me sa sobom.
    - Tvoj je govor tako običan - primijeti čovjek.
    - Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta - reče ljubav. - Povedi me sa sobom.
    - Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? - upita čovjek.
    - Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti - reče ljubav.



  13. #38
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Ljubotinj - Rijechka nahija
    Posts
    6,406
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    56
    Thanked in
    43 Posts

    Default

    Usnio sam da razgovaram s Bogom.

    "Dakle, ti bi želeo razgovarati sa mnom", reče Bog.

    "Ako imaš vremena", rekoh.

    Bog se nasmeši.

    "Moje je vreme večnost.
    Šta si me hteo pitati?"

    "Šta te najviše iznenadjuje kod ljudi"?


    Bog odgovori:
    "Što im je detinjstvo dosadno.
    Žure da odrastu,
    a potom bi opet želeli da postanu deca.

    Što troše zdravlje da bi stekli novac,
    pa potom troše novac da bi vratili zdravlje".

    Što razmisljaju teskobno o budućnosti,
    zaboravljajuci sadašnjost.
    Na taj nacin ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.


    Što žive kao da nikada nece umreti,
    a onda umiru kao da nikada nisu živeli."


    Bog me primi za ruku
    Ostadosmo na trenutak u tisini.


    Tada upitah:

    "Kao roditelj,
    koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?"


    Osmehujući se, Bog odgovori:


    "Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
    Mogu samo voleti.

    Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju,
    nego ko su u svom životu.

    Da nauče kako se nije dobro uporedjivati s drugima...

    Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najvise ima,
    nego onaj kojem najmanje treba.

    Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
    da se duboko povredi voljeno biće,
    a potom su potrebne godine da se izleči.

    Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

    Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nežno vole,
    ali to neznaju reći niti pokazati.

    Da nauče da se novcem moze kupiti sve. Osim sreće.

    Da nauče da dve osobe mogu posmatrati istu stvar,
    a videti je različito.

    Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
    a ipak ih voli.

    Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste.
    Moraju i sami sebi opraštati."



    Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
    Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
    Ali nikada nece zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio.

  14. #39
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Jovan Dučić - OGLEDALA

    "Htela je da vidi svoju veliku lepotu, ali nije bilo ogledala na svetu. Tada reče svome dragom: Otvori mi tvoje velike zenica da vidim svoju lepotu.
    Velike zenice čoveka koji ljubi otvoriše svoja sjajna ogledala. Žena izvadi iz svoje kose cveće i čiode, ogrnu se vlasima kao senkom, i zaklikta od radosti.
    I poče da igra kao plamen, kao zraci, kao senke, kao žito, kao talasi, kao zmije, kao mačke, kao noćne sablasti.
    I u toj radosnoj i divljoj igri, ona razbi ogledala. A kada je razbila ta ogledala, nije više znala kakva je, je li lepa ili je odvratna. Jer je u pomračenju tih ogledala nestala i ona sama."

  15. #40
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Herman Hese – „Demijan“

    Bio jedan ljubavnik koji je voleo bez nade.On se potpuno povukao u svoju dusu i mislio je da ce sagoreti bez ljubavi.Svet za njega vise nije postojao,on nije vise video plavo nebo i zelenu sumu,potok mu vise nije zuborio,harfa mu vise nije jecala,sve je bilo utonulo i on je osiromasio i postao bedan.Ali je njegova ljubav rasla i on je mnogo radije hteo da umre i propadne,nego da se odrekne posedovanja lepe zene koju je voleo.Tada oseti kako je njegova ljubav sagorela sve drugo u njemu,te postade mocna,i privlacila je i privlacila,i lepa zena joj se povinova,i dosla je,i on je stajao rasirenih ruku da bi je privukao k sebi.Ali dok je pred njim stajala,najedanput se sasvim izmenila,i on s grozom oseti i spazi kako je privukao k sebi ceo izgubljen svet.Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se,nebo i suma i potok,sve mu je u novim bojama,sveze i divno,dolazilo u susret,pripadalo mu,govorilo njegovim jezikom.I umesto da dobije samo jednu zenu imao je ceo svet na srcu,i svaka zvezda na nebu plamtela je u njemu i rasipala veselost kroz njegovu dusu.On je voleo i pri tom je pronasao sebe samog.Vecina njih,pak,voli da bi pri tom izgubili sebe“

  16. #41
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Paoklo Koeljo...

    Ljubav je uvijek nova


    Počeh razmišljati kakva bih voljela biti u tom trenutku. Voljela bih biti vesela, radoznala, sretna. Proživljavati intenzivno svaki trenutak, žudno pijući vodu života.
    Vjerovati ponovo u snove. Biti kadra da se borim za ono što želim.
    Voljeto čovjek koji me voli.
    Da, to je bila žena kakva bih ja voljela biti – i koja je iznenada zaživjela i ušla u meoje tijelo.
    Osjetih kako mi dušu preplavljuje svjetlost jednog Boga – ili Božice – u kojeg više nisam vjerovala. I osjetih kako, u tom času, Drugo Ja napušta moje tijelo i sjeda u ugao male sobe.
    Mogla sam izvana promatrati ženu koja sam do tada bila: slabu, ali punu želje da ostavi dojam jake osobe. Osobu koja se boji svega, ali sama sebe uvjerava kako to nije strah – već rarboritost onoga tko je spoznao realnost. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti sunčeva vedrina – kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.
    Vidjeh moje Drugo Ja kako sjedi u kutu sobe – krhko, umorno razočarano. Obuzdavajući i podjarmljujući ono što bi uvijek trebalo biti na slobodi.: svoje osjećaje.
    Pokušavajući prosuditi buduću ljubav prema iskustvu proživljenje patnje.
    Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
    Jer u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće u susret nama.
    I spasi nas.
    Kad je Drugo Ja izišlo iz mene, moje je srce ponovo počelo razgovarati sa mnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane propušta vodeni tijek, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno jer ga ja ponovo slušam.
    Moje srce je govorilo da sam zaljubljena.
    I ja sam zaspala zadovoljna, s osmjehom na usnama.

  17. #42
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default ljubav,bogatstvo,tuga,sujeta i znanje...

    Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana ziveli lepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Ziveli su mirno na tom ostrvu daleko od svih svetskih briga i dogadjanja. Ali nakon mnogo vekova primetili su da njihovo ostrvo polako , pa sve brze i izvesnije nestaje. Vrlo brzo shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju svoje stvari i krenu polako da napustaju svoje lepo, carobno, ali tonuce ostrvo, koje im je vekovima pruzalo srecu.

    Jedino Ljubav , postojana po prirodi, resi da ostane. Jedino je ona verovala i nadala se da je sve to privremeno i da ce doci bolji dani kada ce sve biti lepo i veselo kao nekada. Medjutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje lepo ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali ... sada vise nije bilo nacina da ode sa ostrva. Svi camci, brodovi i splavovi vec su otplovili a za pravljenje novih vise vremena nije bilo. Ljubav je pocela da doziva upomoc.

    Nekako u to vreme, put tuda nanese Bogatstvo. Ljubav se obraduje srecnoj slucajnosti i zamoli Bogatastvo da je primi na svoj brod:
    - Primi me molim te, ostrvo tone, udavicu se - rekla je Ljubav.
    - Izvini ali moj camac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mesta jos i za tebe Ljubavi. Ako i ti budes usla, bojim se potonucemo - rece Bogatstvo i ode.

    Ljubav je pocinjala da hvata panika. Ostrvo je vise tonulo i vode je bilo vise. U panici, Ljubav je i dalje dozivala u pomoc. Onda je na svom splavu naisla Tuga. Ljubav se obradovala starom prijatelju:
    - Tugo, molim te spasi me. Potonucu zajedno sa ovim nasim ostrvcetom. Bilo bi steta da svet ostane bez ljubavi.
    - Zao mi je Ljubavi - odgovorila je tuga - Toliko sam tuzna da ne mogu da te povedem sa sobom. Zelim da budem sama. I ostavi ljubav daleko iza sebe.

    Na ostvru Ljubav vec hvata ocaj . Ne vidi nacina da se spase iz nezgodne situacije u kojoj se nasla i to zato sto je verovala u bolje sutra. Medjutim, tracak nade, ili je mozda u pitanju vera, jos uvek su je nagonili da i dalje doziva u pmoc. Njena dozivanja privuku paznju Sujete koja je tuda slucajno prolazila.
    - Povedi me sa sobom. Ti si mi jedina nada - zamoli LJubav.
    - Ne dolazi u obzir! Vidi kakva si prljava i mokra, hoces da mi pokvasis camac . Sama si kriva! Sad snosi posledice. Lepo sam ti govorila da odes dok se jos moglo. - I jos uvredjena ode i ostavi Ljubav sa njenom tuznom sudbinom .

    Izgubivsi i poslednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sela je na jedini nepotopljeni kamen sto je ostao od njihovog, nekad velikog i divnog ostrva i cekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U to niotkuda , pojavi se neki stranac u camcu. Stranac pridje sasvim blizu i pruzi Ruku ljubavi. Ona udje u camac i on je preveze na susedno ostrvo. Tu je Ljubav izasla iz camca, zahvalila se i posla dalje. Tek par metara dalje shvatila je da ne zna ko ju je spasio. Okrenula se i dotrcala natrag do obale, ali camac sa strancem vec se izgubio na horizontu. Tada je Ljubav tek primetila Znanje kako sedi na obali. Prisla je i upitala:
    - Reci Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti?
    Znanje je pogleda, nasmesi se pa joj rece:
    - Kako, zar ti ne znas? To je bilo VREME.
    - Vreme? - Upita zbunjeno Ljubav.
    - Da, VREME - odgovori Znanje - Jer jedino je VREME sposobno da spozna koliko je Ljubav velika.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  18. #43
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default Ljudi-Glave i ljudi-Srca...

    Neko mi je nekad ispricao da se ljudi dele na Ljude-Glave i Ljude-Srca.

    Prirodno, Ljudi-Glava uvek prvo idu mozgom. Oni prave planove, realizuje iste, donose teske odluke, organizuju se kako valja. Za njih nema teskoca, a problemi ne postoje. Sve se da resiti, zasnirati, promeniti, ponovo povezati. Kada gube, oni ne placu. Oni jednostavno amputiraju gubitke i okrecu se drugim putevima i novim planovima za neke druge pobede.

    Ljudi-Srce su vodjeni osecanjima. Oni imaju puno prijatelja, svoje uspehe postizu kroz ljude.
    Ljudima se veruje i oni veruju. Oni nece gaziti preko mrtvih, vec ce ciljeve postici kroz ljude. Oni placu kad gube. Oni namerno odluce da ne pobede, da ne bi bilo ljudskih zrtava. Njima je tesko da planiraju,
    oni idu od danas do sutra dajuci svoje srce i dusu.

    Ljudi-Glave su se na fakultetu odmarali nedelju dana pred ispit. Ljudi-Srca su ucili do pre pola sata pred ispit. Ja sam Covek-Srce. Bila celog zivota. A onda su mi objasnili da emocije nisu pozeljne u sali za sastanke, da su ljudi samo sredstvo za postizanje cilja i da je dobro planiranje alfa i omega dobro obavljenog posla.

    I ja sam resila da foliram da sam Covek-Glava. I dobro mi je islo. Nisam odavala da znam rodjendane svojih kolega, da pamtim imena ljihove dece, vakcine njihovih kucica. Na sastancima sam menjala rec 'Vesna' u kraticu ‘Resurs is Knjigovotstva’. Vesto sam skrivala da zavrsavam presentacije do pet minuta pred sastanak menjajuci svetlo plavu pozadinu u modro plavu. Moji polsodavci, sefovi i direktori su to
    voleli, a ja sam patila, mada dobro glumila. Mislila sam cesto o tome kako je tesko biti Glava. Kako je komplikovano kada stalno tvoj mozak radi kalkulacije i pravi planove. Kada se sve proracunava, a predosecaj i intuicija nisu legitimne kategorije.

    Sve do veceras. Dok u ribljem restoranu na Notting Hillu nisam videla jednu poznatu ruku na jednoj pogresnoj guzi. I ja sasvim podsvesno i u trenutku sekunde, a sasvim savrseno, kad i jesam godinama vezbala, uskocim u svoju Glava-Ja. Srce je ionako bilo polupano u hiljadu komadica, rasprseno po vlaznim terakota plocicama. Od njega nikakve vajde.
    I tako satima. Ja-Glava, jedan bivsi dragi, iz veze od pre par vekova, vaskrsao bas u mom ribljem restoranu. I brdo ljudi koji su tu, bas kao i resurs iz knjigovotstva, samo da popune prostor na pozornici.
    Dok ja planiram svaki svoj osmeh, mig, pokret i izrecenu rec. O Boze, kako je to dobro. Satima kasnije, presrecna, smirena, ponosna zbog obavljenog posla sedam u taxi. Osecaj skinut sa neba. Sada kapiram da je biti Glava mnogo lakse. Amputiras sva losa osecanja, sve povrede, sve gubitke i smislis nove trke koje vec u ovom trenutku pocinjes da trcis. I bacis se na njih punim jedrima.

    Veceras sam ukapirala da je mnogo teze bit Srce. Mi mnogo vise patimo, kad volimo - volimo dublje, kad se ljutimo oprastamo lakse. Nama je vise stalo. Mi ne biramo reci, one same biraju kad ce biti izrecene. Nas ogovaraju, nama se podsmevaju, ali se nama i nasem srcu vracaju. Zato sto znaju da je nama stalo.



    A Ja? Pa ja ostajem Covek-Srce sa suzama velicine Bosfora. Lako zaljubljiva, pomalo u haosu, spremna da delim krv i znoj. Sa prijateljima vrednim zlata. Takva sam. To se ne moze menjati. I znam da ce meni, kao i svim ostalim Srcima uvek biti teze. Ali ipak, veceras sam sasvim dobro glumila. Drago mi je da znam da i to mogu. Ponekad pomaze.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  19. #44
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default



    "Svaki put kada se osetish izgubljenom i zbunjenom, pomisli na drvece i seti se kako ono raste. Ne zaboravi da jedno drvo sa velikom kroshnjom i malim korenjem ishchupa prvi nalet vetra, dok kroz drvo sa mnogo zhila i malom kroshnjom i sokovi jedva protichu. Korenje i kroshnja moraju da rastu zajedno; morash da budesh istovremeno u stvarima i iznad njih, samo tako ces moci da ponudish hlad i zaklon, samo tako ces se, kad za to dodje vreme, okititi cvetovima i plodovima.
    ("Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije nishta uradio... I shvatice, kad-tad, da ne zna shta je hlad.")



    "Tiha voda brijeg roni..."

  20. #45
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Artemis View Post
    Neko mi je nekad ispricao da se ljudi dele na Ljude-Glave i Ljude-Srca.

    Prirodno, Ljudi-Glava uvek prvo idu mozgom. Oni prave planove, realizuje iste, donose teske odluke, organizuju se kako valja. Za njih nema teskoca, a problemi ne postoje. Sve se da resiti, zasnirati, promeniti, ponovo povezati. Kada gube, oni ne placu. Oni jednostavno amputiraju gubitke i okrecu se drugim putevima i novim planovima za neke druge pobede.

    Ljudi-Srce su vodjeni osecanjima. Oni imaju puno prijatelja, svoje uspehe postizu kroz ljude.
    Ljudima se veruje i oni veruju. Oni nece gaziti preko mrtvih, vec ce ciljeve postici kroz ljude. Oni placu kad gube. Oni namerno odluce da ne pobede, da ne bi bilo ljudskih zrtava. Njima je tesko da planiraju,
    oni idu od danas do sutra dajuci svoje srce i dusu.

    Ljudi-Glave su se na fakultetu odmarali nedelju dana pred ispit. Ljudi-Srca su ucili do pre pola sata pred ispit. Ja sam Covek-Srce. Bila celog zivota. A onda su mi objasnili da emocije nisu pozeljne u sali za sastanke, da su ljudi samo sredstvo za postizanje cilja i da je dobro planiranje alfa i omega dobro obavljenog posla.

    I ja sam resila da foliram da sam Covek-Glava. I dobro mi je islo. Nisam odavala da znam rodjendane svojih kolega, da pamtim imena ljihove dece, vakcine njihovih kucica. Na sastancima sam menjala rec 'Vesna' u kraticu ‘Resurs is Knjigovotstva’. Vesto sam skrivala da zavrsavam presentacije do pet minuta pred sastanak menjajuci svetlo plavu pozadinu u modro plavu. Moji polsodavci, sefovi i direktori su to
    voleli, a ja sam patila, mada dobro glumila. Mislila sam cesto o tome kako je tesko biti Glava. Kako je komplikovano kada stalno tvoj mozak radi kalkulacije i pravi planove. Kada se sve proracunava, a predosecaj i intuicija nisu legitimne kategorije.

    Sve do veceras. Dok u ribljem restoranu na Notting Hillu nisam videla jednu poznatu ruku na jednoj pogresnoj guzi. I ja sasvim podsvesno i u trenutku sekunde, a sasvim savrseno, kad i jesam godinama vezbala, uskocim u svoju Glava-Ja. Srce je ionako bilo polupano u hiljadu komadica, rasprseno po vlaznim terakota plocicama. Od njega nikakve vajde.
    I tako satima. Ja-Glava, jedan bivsi dragi, iz veze od pre par vekova, vaskrsao bas u mom ribljem restoranu. I brdo ljudi koji su tu, bas kao i resurs iz knjigovotstva, samo da popune prostor na pozornici.
    Dok ja planiram svaki svoj osmeh, mig, pokret i izrecenu rec. O Boze, kako je to dobro. Satima kasnije, presrecna, smirena, ponosna zbog obavljenog posla sedam u taxi. Osecaj skinut sa neba. Sada kapiram da je biti Glava mnogo lakse. Amputiras sva losa osecanja, sve povrede, sve gubitke i smislis nove trke koje vec u ovom trenutku pocinjes da trcis. I bacis se na njih punim jedrima.

    Veceras sam ukapirala da je mnogo teze bit Srce. Mi mnogo vise patimo, kad volimo - volimo dublje, kad se ljutimo oprastamo lakse. Nama je vise stalo. Mi ne biramo reci, one same biraju kad ce biti izrecene. Nas ogovaraju, nama se podsmevaju, ali se nama i nasem srcu vracaju. Zato sto znaju da je nama stalo.



    A Ja? Pa ja ostajem Covek-Srce sa suzama velicine Bosfora. Lako zaljubljiva, pomalo u haosu, spremna da delim krv i znoj. Sa prijateljima vrednim zlata. Takva sam. To se ne moze menjati. I znam da ce meni, kao i svim ostalim Srcima uvek biti teze. Ali ipak, veceras sam sasvim dobro glumila. Drago mi je da znam da i to mogu. Ponekad pomaze.
    _______
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  21. #46
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by puppy View Post
    _______
    Moja omiljena

    Evo jos...



    Koliko god covek bio prolaznik u zivotu on ostavlja iza sebe tragove. Neciji su dublji, neciji plici. Ali, sustina nije u tezini coveka, vec u njegovom karakteru, njegovim sposobnostima da zauzme necije srce, da oseti njegovu tugu i njegovu radost. Covekov zivotni put je slepi put i on je svestan da ce mu kad tad on doci glave, zavrsiti se u jednoj tacki. Zbog toga on pokusava iskoristiti svaki sekund, minut, sat, dan, godinu… Neprestana borba za zivot, za unapred izgubljenom bitkom. Sta ga to tera i vodi da se i dalje bori iako zna da ce proci kroz zivot brzo poput voza? Vodi ga dusa koja zna da za nju ne postoji kraj.
    Sto pre spoznamo sebe, svoju savest, svoju dusu, svoju prolaznost, zivot cemo shvatiti samo jednu predivnu igru izmedju dve vatre. Vatre ljubavi i vatre bozijeg suda. Svi smo mi brojevi koji se privlace ili odbijaju. Kad pronadjemo svoj broj tad postajemo jaci, visi, bolji, spremniji za put kojim strepimo. Razum treba da vlada osecanjima a osecanja da nadopunjuju razum. Ako jedno nedostaje onda postajemo rastreseni i gubimo nadu za pronalazak svog broja. Pa makar ga nikada ne dodirnuli, lakse nam je kad znamo da postoji, da je stvaran i da je deo nas.






    "Tiha voda brijeg roni..."

  22. #47
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    У једној средњој школи, негде у свету, ученици су учили о седам светских чуда. На крају часа, професор је испитивао ученике да наброје шта све може да спада у листу светских чуда. Иако је било мало неслагања, следећа светска чуда су добила највише гласова:
    > 1. Велике Египатске пирамиде
    > 2. Таџ Махал у Индији
    > 3. Велики кањон у Аризони
    > 4. Панамски канал
    > 5. Зграда Емпајер Стејт
    > 6. Базилика Светог Петра
    > 7. Кинески зид
    Док је пребројавао гласове, професор је приметио једну девојку која још није предала свој папир са списком. Због тога је упитао девојку да ли има проблема са састављањем списка.
    Девојка је тихо одговорила „Да, мало... Не могу баш да се одлучим јер има пуно светских чуда."
    Професор је рекао „Па, реци нам шта си написала, можда можемо да ти помогнемо."
    Девојка је застала, оклевајући,а онда прочитала:
    „Ја мислим да су седам светских чуда:
    > 1. додирнути
    > 2. окусити
    > 3. видети
    > 4. чути
    > 5. осетити
    > 6. смејати се
    > 7. и волети*
    Учионица је постала тако тиха....



    p.s.Можда ће ова прича да буде благи подсетник свима нама, да ствари које нам се чине једноставне и обичне, често су чуда – и не морамо због њих никуда путовати да бисмо их доживели.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  23. #48
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Ovo je jedna koja me uvjek dotakne...Vrijedi da je ima ovdje...


    Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je... bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
    Jednog dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me je tako sram. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorirao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda podrugivali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
    Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane... Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš radila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
    Moja majka nije ništa odgovorila...
    Nisam zastao niti trenutka da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje u sebi. Bio sam nezainteresiran za njene osjećaje... Želio sam otići iz kuće i nikad više ništa imati s njom.

    U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako da sa dobio šansu da odem u Singapore na studije... Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu djecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom djecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.

    Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti... Ona me nije vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Derao sam se na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi djecu? Goni se odavde, odmah!

    Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala...

    I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je doslo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženi da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me vidjeli, susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje...

    Moj Dragi Sine,
    Mislila sam na tebe sve vrijeme.
    Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu.
    Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
    Ja možda neću moći ni izići iz kreveta da te vidim.
    Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.

    Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
    Kao majka, nisam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
    Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
    Ja sam ti onda dala jedno svoje...
    Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.

    S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek...

    Tvoja Majka...



    "Tiha voda brijeg roni..."

  24. #49
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Artemis View Post
    Ovo je jedna koja me uvjek dotakne...Vrijedi da je ima ovdje...
    Mnogo je dobra... Rasplaka me...
    Evo jos jedna...

    Devojka upita svog dečka: 'Da li si zaljubljen u mene?'
    On odgovori:'Ne!'
    Ona ga upita:'Da li misliš da sam lepa?'
    On odgovori:'Ne!'
    Ona ga opet upita:'Da li sam ja u tvom srcu?'
    On odgovori:'Ne!'
    Na kraju ga upita:'Da te napustim da li bi plakao za mnom?'
    On odgovori:'Ne!'
    Okrenula se veoma tužna i odlučila da ode od njega. On je na to zagrli i reče joj:'Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!! Ja mislim da nisi lepa - JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!! Ti nisi u mom srcu-TI SI MOJE SRCE!!!Ja ne bih plakao kad bi me ostavila - UMRO BIH!!!'
    Znali su se 6 meseci, prije nego što su prohodali, posvađali su se, ali su se i posle te svađe zbližili još više. Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i počeo plakati. Ubrzo, kada je trebala ići na operaciju, kada je trebala ući u avion, nije se ni pozdravio s njom. Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga videla. Pitala je mamu gde je. A ona je odgovorila: "ZAR NE ZNAŠ KO TI JE DAO SRCE?"

    ...
    Last edited by puppy; 29-09-09 at 02:59.
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

  25. #50
    Join Date
    Feb 2009
    Location
    In his arms. ♥
    Posts
    6,768
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Kako se cuva ljubav...

    Majka i decak hodaju plazom.
    U jednom trenutku decak upita:
    - Mama kako se cuva ljubav?
    Mama ga pogleda i odgovori:
    - Zgrabi malo peska i stisni u saku
    Decak stisne saku i sto je vise stiskao, toje vise peska curilo iz nje.
    - Ali mama pesak mi bezi!
    - Znam ali sad potpuno otvori saku.
    Decak je poslusa, ali u tom casu dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana.
    - Ni ovako neuspevam zadrzati pesak.
    Na to majka sa smeskom na licu rece:
    - Sada uzmi opet malo peska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku kasike, dovoljno zatvoren da ga zastitis a dovoljno otvoren da bude slobodan.
    Decak ucini kako mu je receno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zasticen od vetra, i slobodan a da ne klizi kroz prste.
    - Eto kako se cuva ljubav.
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.

Page 2 of 8 FirstFirst 123456 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Zanimljivo :)
    By N-I-K-O in forum Sve i svašta
    Replies: 17
    Last Post: 27-04-09, 15:22
  2. slatko, ljuto, kisjelo...
    By zvoncica in forum Ljubav
    Replies: 90
    Last Post: 24-09-07, 01:26
  3. Zanimljivo poredjenje
    By NSX in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 8
    Last Post: 05-05-05, 15:35
  4. Nesto slatko
    By Hari Krisna in forum Gastronomija
    Replies: 9
    Last Post: 30-10-04, 13:57
  5. Slatko - slano :)
    By independent girl in forum Gastronomija
    Replies: 30
    Last Post: 14-08-04, 17:26

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •