BILJEŠKE JEDNE GIMNAZIJALKE - Nada Mihelčić
- Molim te, nemoj nacrtati brod. Mama će se strašno ljutiti.
- Dobro.
- Luka, mooolim te reci zašto crtaš samo brodove?
Pravio se da me ne čuje. Uz sve one modele koje mu je tata kupio, on je radio obični čamac, po vlastitom nacrtu. Bio je to lijep mali kaić, već gotov i Luka je upravo ljepilom mazao budući škaram i umetao ga u za to predviđenu rupu. Svuda po stolu sušili su se bijelo obojeni pajoli na kojima je isprobavao boju prije prvog namaza.
- Drži mi to tu!
- Držat ću ti, ali reci zašto radiš sve te brodove.
Trenutak se kolebao. - Zakuni se da nećeš reći mami. Brzo sam stala u stav mirno, lijeve ruke visoko podignute, a dlan desne položila sam na srce kao Amerikanci kad im svira himna i šapnula:
- Dabogdaumrlaakoikadkažemmami!
- Vidiš li kako stalno zovu mamu u školu?
- Aha.
- I zato sam stalno u kazni. Dečki iz parka sigurno već misle da sam nekud odselio. Čim je pozovu u školu, odmah nova kazna. I tako će biti i u osmom razredu i u srednjoj školi. Osim - tu me lukavo pogledao - ako ta škola ne bude negdje daleko. Zato sam se malo raspitao koje škole nema u Zagrebu. Znaš koje?
Onako malena i neobaviještena, nisam znala ni kakvih škola u Zagrebu ima, a kamoli kakvih nema.
- Pomorska škola! - izustio je sretno. - Pomorska škola je u Bakru.
- Kaj znači to ubakru?
- Budalo blesava! - ustao je i na karti mi pokazao gdje je Zagreb, a gdje Bakar i objasnio kako mama neće tamo putovati za svaku sitnicu. A opet, dovoljno je blizu da on za praznike dođe kući. Možda ponekad i za vikend.
- Tamo se crtaju brodovi?
- Možda, ne znam. Znam da se uči sve o brodu. Onako kao neka auto - škola za velike brodove. Poslije na tim brodovima ploviš u Ameriku i još ti plate tisuće dolara zato što ideš tamo. Super škola!
- A kad ideš u tu školu?
- Iza osmog razreda.
- Pa kog vraga onda već sad crtaš te brodove?
- Misliš da bi me mama pustila u tu školu ako joj kažem samo dva dana ranije? Moram je pripremiti, budalo.
Više me nije zanimao taj razgovor. Baš me briga za taj glupi Bakar! Svi su ukućani već znali da ću kad odrastem raditi u slastičarnici i u zoološkom vrtu. Zato sam ga još samo pitala je li pametno da i ja sad počnem crtati kolače i lava.
- Ne još - rekao je. - Tek u sedmom razredu.
Eto, to je ta Lukina temeljitost. Dvije teške godine sustavnih priprema, kazni i odricanja i to samo zbog škole o kojoj je točno znao tek da je dovoljno daleko.
Bookmarks