Alhemija poput magije je naprosto jedan nezreo pokusaj ljudske vrste da utice na desavanja u svijetu s obzirom na ociglednost postojanja determinisanosti i kauzalnosti izmedju pojava. Muckanje kojekakvih koktela i izvodjenje trivijalnih radnji kao formula koja ce uticati na pojavu ili eliminaciju necega. Nikakvog stvarnog dokaza tu nema ni za sta, niti moze biti, naprosto se vjeruje da je to moguce. Pokusaji da se na volseban nacin dodje do izvjesnosti naprosto su propali i znanje koje donosi nauka donosi neuporedivo vise izvjesnosti u svemu, narocito u svakodnevnim stvarima koje covjeka najvise zaokupljaju. Alhemija i magija pocivaju na vjeri i po tome su slicne religijama. Izvjesnost koju nude pociva na vjeri, na osjecanju da postoji izvjesnost. Razumni pokusaji dokazivanja na vjeri pocivajuce izvjesnosti ne donose u tom smislu nista, vec naprotiv, prosiruju neizvjesnost i na svakodnevicu. Totalno pervertirana i izokrenuta stvarnost, svakodnevica neizvjesna, a neko apsolutno stanje izvjesno. Crna rupa za zdrav razum. Nauka je tu sasvim jasna. Svakodnevnim stvarima se moze pribaviti koliko toliko izvjesnosti, a o necem apsolutnom kao izvjesnom naprosto je neozbiljno govoriti.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks