"Ljubavna pisma.Divno ih je dobijati.Ona su najlepsi pokloni.Tesko,a slatko ih je pisati.Uzbudljivo je citati tudja.Roniti kroz nepoznate intimne zivote predaka ili potpuno nepoznatih ljudi.Poruke zaljubljenih su citav jedan svemir u virtualnoj ljubavi razdvojenih osoba.
Nekada davno postojali su takozvani epistolari.Obrasci pisama nepoznatim osobama,pretpostavljenima,administrativnim celnicima,porodici,prijateljima i naravno,voljenim osobama."Duso moja slatka","Lane moje","Grlice bela","Sudbino moja",nezno-slatki su poceci tih ceznjivih stiva.
Pozutela hartija sa izbledelim mastilom plave ili zelene boje,tragovi suza na razlivenim slovima,miris drvenih fioka,kutija od ruzinog drveta,miris skrivenih tamnih prostora gde su cuvana.Pohabave satenske masnice kojima su sveznjevi povezivani.Energija ljubavi vezana u cvor.
Caroban je prateci pribor ljubavnih pisama.Divne kutije sa finim papirom,nazubljenim kovertama,hrapavim kartoncicima za poruke,mastovite mastionice,drzalje s perima,vosak i pecati sa utisnutim grbovima ili monogramima za zatvaranje pisama,puderasti prah koji se pospe da bi brzo upio mastilo,parfemi u bocicama od biljurnog stakla sto daju aromaticnu notu otposlatom pismu...
Nasledila sam od jedne rodjake pisaci sto njenog muza.Sav od punog drveta,pripada stilu ranih cetrdesetih proslog veka.Ruzan je spolja.Solidan cetvrtasti komad bez ukrasa govori o epohi u kojoj je izradjen.Nema skrivenih pretinaca,niti dvostrukog dna,vec je bilo doslo vreme otvorenosti,vreme bez dubokih tajni.Sto ipak ima kljucice za fioke i pregrade.Sve brave su obijene.Nesuptilno.Nasilno.Prica se da je moja rodjaka,lepa gospodja ali bez poroda u trenutku strahovite ljubomore na svog takodje lepog muza,predratnog profesora univerziteta,obila njegov sto trazeci ljubavna pisma druge zene.Posle rodjakine smrti,a ona je pozivela jos nekoliko godina po muzevljevom odlasku s ovog sveta,morala sam kao naslednica da preturam po njihovim stvarima,po njihovom zivotu.Ni ja nisam nasla njegova pisma.Nasla sam njena.Zapravo,njenog ljubavnika.Bila su sakrivena u raskosnu ruzicastu cipkanu suknju italijanske lutke.Onu koja se nekada stavljala kao ukras na sredinu bracnog kreveta.
Lutku sa ljubavnim pismima pronasla sam u pozuteloj kartonskoj kutiji na vrhu kuhinjskog ormarica.Ispod nje su bile kutije sa prvim tipom plehanog elektricnog rostilja i jedne sprave za pecenje galeta.Cipka na lutkinoj suknji je vec pocela da se raspada i truli,pisma su bila neverovatno cedna i ja sam mnogo plakala citajuci ih.Ne toliko zbog njihovog sadrzaja,nego zbog cele price,zbog toga sto mi se desilo da bas ja buem ta koja ce razdeviciti proslost ove zene posle njene smrti.
Svoja ljubavna pisma cuvam u kutiji od cigarilosa koje je pusio moj muz dok mi jos nije bio muz.Ona ima majusnu mesinganu kopcu,kitnjastu markicu zemlje porekla i utisnut crtez palmi,mora i crnkinja koje plesu,na poklopcu.Unutra sam,osim pisama,stavila mirisnu uspomenu-njegovu maramicu natopljenu parfemom koji je tada koristio.Kada u setnim trenucima otvorim svoju skrinjicu ljubavnih secanja,preplavi me izmaglica mirisa,vracajuci me u proslost.Tada procitam nasumice neko pismo i lekoviti ritual povratka u nekadasnju ljubavnu opnu okrepi me donekle.Na dnu tih secanja je ipak tuga.Melanholicna,setna,ovlasna tuga.Pramen minulih vremena.
Danas se pisma cuvaju u kompjuterskim folderima.Posiljalac koji poseduje personalni folder,te nije strpan u opsti inbox,dobro je prosao.Ima sopstvenu "kutiju".Ljubavne sms poruke cuvaju se i u boljim mobilnim telefonima koji imaju memoriju za arhiviranje.U protivnom,moraju da se bace.Delete-lepa engleska rec za brisanje,unistavanje,odbacivanje... "
Bookmarks