Page 1 of 8 12345 ... LastLast
Results 1 to 25 of 195

Thread: Najljepsha i najromantichnija ljubawna pisma ...ikad??:)

  1. #1
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Najljepsha i najromantichnija ljubawna pisma ...ikad??:)

    LJUBAV - čudesna, blagotvorna, ponekad razarajuća i ponižavajuća, impulsivna, opčinjavajuća, u svakom slučaju sveprisutna snaga koja je podarena čovjeku kao najveći pokretač u životu. Ona je energija koja pokreće svijet i čini ga takvim kakav jeste. Može se ispoljiti u različitim oblicima, a sigurno jedan od najromantičnijih jesu ljubavna pisma.
    Kada strast prema nekome postane najvažniji događaj u vašem životu, i sve druge stvari koje su vas preokupirale do tog trenutka postanu potpuno nebitne, znajte da ste zaljubljeni i da bi odmah trebalo da sjednete i napišete ljubavno pismo.
    Najljepše pjesme i priče su nastale inspirisane ljubavlju, od strane mladih pejsnika i pisaca pogođenih Amorovom strijelom....pa zashto nebismo i mi???) * bar oni zaljubljeni


    Pođite od sebe i zamislite samo kada biste jednog dana woljeli u poštanskom sandučetu da nadjete pismo upućeno baš vama , i još naparfemisano (ihaaaaaaaa), tako da vas podsjeća na nju/njega - i podijelite neshto owdje sa nama

    Možda je sad, nego NEKAD, mnogo romantičnije i zanimljivije da NAPIŠEMO, a ne da otkucamo svoja najtananija osjećanja upućena baš njemu/njoj. ZAtooooooooooooooo.... Krenite!

    ....Nadam se da cete se pridruzhiti prawljenju malene ali wrijedne kolekcije ljubawnih...romantichnih pisama... Ja nisam prespretna u pisanju sopstvenih te cu sa wama podijeliti neka od poznatih ...imam par omiljenih...ali owa kolekcija ne iskljuchuje i washe "rukotworine", zato....samo naprijed!

    Halil Džubran - Mej Zijadi

    "Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš, malena moja? Bojiš li se sunčeve svetlosti? Bojiš li se plime? Bojiš li se zore!? Bojiš li se dolaska proleća? Zašto se bojiš ljubavi? Znam da Te malo ljubavi neće zadovoljiti! Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno. Kažem, Mari, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih senki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svetlosti.

    Ne boj se ljubavi, Mari. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. Treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi. Slušaj Mari: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svetlo dana. Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha. Sada približi čelo. Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.

    Njujork 26.februar 1924. godine.
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 14-04-09 at 14:44.

  2. #2
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Vishe nego neozbiljno u ove sitne dockan sate,pokusati biti analitickog uma i britke logike,razumjeti i spreman ocekivati,
    Dok pola dunjaluka s mekshe strane zutog mjeseca grli svoj jastuk,svog partnera,ljubavnika ,ljubavnicu,svoje dijete...nekog plishanog medu,svoju proshlost...sjecanja...bol...tugu....radost....
    ....

    Sta analizirati uz pomoc britke logike,trenutke slabosti ,pozude,strasti,zelje....za nekom velikom nepoznanicom,necim sto ti se cini da je rodjeno s tobom...zbog tebe.....za tebe....pa te prodje drthaj ,nektar slatki ljepljivi....poznat ukus na usnama i jeziku....potraznja za sitnim a malim zadovoljstvom ,naizgled na dohvat ruke,a tako da neizbjezno daleko....


    ...Mozda upravo zbog toga,zbog tvog slatkog smijeha,tvojih zeleno zrelih godina,zbog tvog pitanja pomalo zbunjene djevojcice ,zarobljene u tvrdjavi mojih mastanja prelila je mokra zudnja korita morala i prijeti da raznese svaki atom i molekul otpora jednog zrelog mushkog tijela!


    ..................


    ...Dok spolja ulijecu zvuci neke julske noci....mjesajuci se sa shumom lisca,cvrkutom nekih nenaspavanih ptica,,,Ja znam da ti imas pravo na tvoje putovanje vlakom sto punom snagom vozi u jednom smjeru pregaziti sva srca namjerno pobacana na tracnicama...i znam da ces ti stici na cilj....Noc ce prolamati gromovi i bljesak munja....a tvoja ce zenskost poput mlade kosute svjesne svoje snage i ljepote juriti prerijom moje muske stidljivosti....Mameci me sjajem svoje koze, bojom svoga oka, govoreci :"To je moja ruka...to su moji prsti...to su moje usne...to je moj jezik.....Otvori mi kapije jer ja sam zeljna tvojih bedara,kozhe poput vanile, tvojih toplih grudi .....tvoje ovlash otvorene usne grijesno crvene i nevino pohotne ....Oduzimas mi i vracas ,krades i poklanjas,privlacis i odbijas,pamtis i zaboravljas ....zoves.......sve dok ne krene........

    Mokri jezici,zamagljena stakla,samo naga koza i ja ,,,skidanje tragova vec umirujuceg dana,,,svaki trenutak je tvoj dok me pogledom dodirujes ,,okreces se i prepustis me zudnji za

    svakim korakom sa kojim si dalje od nesigurnih dodira a blize mojoj sigurnojá zelji za tobom,,,,,
    ,,,,Kroz poluspustene roletne,noc provlaci prste i crta nevidljivim kistom obrise mokrog zensko tijela ,,uvijenog i toplog,,,soba se do poslednjeg ugla puni mirisom vanile i ambre,,,jasmini ,,,crvene latice jesenjih ruza padaju ,,,jesam li Sidarta ,,,u nevjerici -vjeran ,,,, sam sa vasionom ,na putu pronaci tajnu vjecitog zivota,,kljuce od izgubljenog raja,,,,ulaz u hram grijesnih djevica,,,,



    ,,,nebo sa kog je tvoj isprekidan dah odnio sva svjetlucava tijela , cuvare tame u ritmicnoj beskonacnosti,,



    ,,Ti stojis iza mene,,,tvoj pogled kao zapovjed ,tvoji prsti prevaranti,,tvoja zelja ubojica,,,,sa mog tijela klizi svaki otpor,,nemoguce je braniti se ispod naleta tvog zenstvenog egoizma,,,bijeli pamucni ogrtac smjesna je granica koju treba tvoja ludost da preskoci,,

    ,,,,,,Tvoj prsti ,,macevi usnulih samuraja,,,kamikaza na padini sto se lagano spustaju niz obronke dolina, sto kriju usce za tvoju plovidbu,,podrhtavaju vrhovi probudjenih obronaka pod invazijom na tisuce malih mrava,,,a trag na kozi ledja je trag tvog kljucalog vulkana pred erupcijom koju odlaze,,,odlaze jer u odlaganju je zagonetka i uspjeh ujedinjenja dviju usijanih materija bez imena i datuma rodjenja,,,

    ,,,Ispruzeni prsti vise u zraku,prasina moje nasmijane podsvjesti pada po njima,,,,ti samo naslucujes kako me zabavlja ova igra nepoznata i zabranjena,,,muzika dalekih prostora,tjelesna limitiranost,,Dusa dusu prepoznaje i osjeti svojom nezamenljivom prijateljicom davno odsanjanih snova,

    ciji pocetak i kraj , dva svilena konca vezes meni preko zjenica,,,,Velikih tamnih prozora , zavjesa od gusto tkanih trepavica,,a dusa kao kacun zuti sjela na njima i gleda te,bez rijeci,nijema od bolne zelje za svaki tvoj dodir ,usana ,jezika ljubavi,,,

    ,,,,ti sjedis u jednom kutku bezzracnog prostora izmedju danas i juce,,,,juce i sutra,,,, nosim ti dah zivota u mojim grudima,odu radosti tvom ranjenom golubu ,,ja znam da bih da letis nocas samnom,,,k nebu gdje vatromet od carobnih kratkih rijecenica ocekuje iskricu muskog tijela nabrijeklog od sjemena vjecnosti,,,ja znam da sam dio slatke imaginacije,muske frustracije,golicam i povlacim te,naizgled bezvoljno a do poslednjeg sitnog djetalja bezobrazno isplaniran rat u ime ljubavi,,,,


    ,,,tvoje su ruke iza vrata ...lezerno prekrizane noge ,,duge lagane , i lahko potamnjele,dali od sunca ili od uzavrele krvi sto juri kroz korita tvojih nabreklih zila,,svaka stopa brise centimetar po centimetar prostorne distance,,,blizi si ,draza si,,,, tvoja zedj u pustinji vrucih nadanja ,,moje tijelo mokra oaza,,,pridji,dotakni me,,,bjezim i dolazim,hocu i bojim se,,,trebam te a ne podnosim ovisnost,,,,,zelim te a krio bih se od tvoje i moje groznice ,,

    ,,,zaustavi zemlju ,,,meni se okrece,,,sve ,bas sve oko sunca tvojih ociju,,,vrim,,kipim preko rubova svoje posesivnosti,,,,bojim se kad te osjetim,,kad me prosetas rajom i izbacis iz njega ,gledajuci na mene kao na grijesnika ,,,da ce dani postati noci ,,a noci dani,,,,i proljeca zamjeniti zime,,bojim se izgubicu sve zarke boje radosti ,,a bojiti po platnu zivota crno bijelom ,, mehka haremska siljteta,,,zvuk saza...sevdalinka.....hiljadu i jedna noc,,,hiljadu i jedna zelja da se stopim stobom u jedno bice ,,bez prezimena,godina starosti,spola...........univerzalno dijete ljubavi......mentalna digresija .....fenix i prah iz kojeg cemo se roditi.....ja i ti ..ti i ja.....JA i TI i TI i JA............

    Boze produzi ovu noc...nedaj da jutro okupa sobu naseg zajednickog grijeha....makar jos tren nek traje iluzija...nek nas zarobi i odnese na one bijele oblacke ,,lahke kao perje i praznoverje da je sve moguce kad se hoce..zeli...da je nadohvat ruke i usana.....pupcanom vrpcom povezane dvije duse ...ironija susreta nakon tolikih godina,,,mozda je vrijeme lazna kategorija...irelevantna za britku sablju logike...

    Na nasoj emocionalnoj tabuli razi su samo nasa imena i znam da slova gore plamenom ljubavi , da nasi susreti nisu slucajni....nasa soba u kojoj smo ostavili miris ekstaze ....u uglovima Venusova saptanja.....na plafonu kapljice nostalgije na datum buduceg ukradenog susreta...sve to nije bez razloga ..i prosut sok po bjelom carsafu nije slucajan gest tvojih cula zenske sujete..


    ..Nasa je ljubav bila uvertira vjecitog zivota.....

  3. #3
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Pesta 15.novembra 1814 godine

    Ljubljena prijateljice moga srca
    Poslije onog nezaboravnog rastanka sa Vama tek sestog dana uspio sam da stignem u Pestu,jer je put bio veoma los.Cijelo moje putovanje bilo je samo neprekidno sanjarenje o Vama- danju sam budan sanjao a nocu u snu.
    Sada sam 36 milja daleko od vas i moje ruke ne mogu da grle Vas snjeznobijeli vrat,niti moje lice moze da se odmara na nevinim devojackim grudima(ah!iscezli su sad ti slatki casovi,zanosni casovi moga zivota).Sad mogu slobodno da kazem sta hocu bez bojazni da cete me Vi ucutkati prijeteci mi svojim njeznim prstom.I sad nemate vise nikakvog razloga da mislite da Vam laskam .Ili sta bih drugo mogao ovde da Vam kazem?Zacijelo nista vise do da ponovim neke od onih rijeci koje sam Vam govorio,dok smo se njezno grlili i lili najtoplije suze.Cujte ,dakle to isto sada~zadovoljstvo moje duse,radosti moga srca,i srece mog zivota u Vama su.Ovo sam Vam cesce govorio a sada vam o tome i pisem,to ce me pratiti celog mog zivota,a moja ce usta izgovarati ovo i onda kada mi svirepa smrt bude sklopila oci svojom hladnom rukom.Moj put me je,istina,sad od Vas odvojio,ali su moje srce,moja dusa i sve dusevne moci ostale kod Vas.Vi vladate svime i sve je u Vasoj moci.Zivot bez Vas i bez nade da cu uvijek zivjeti sa Vama i da cete me voljeti,predstavljao bi paklene muke,koje nijedan nesrecnik na ovome svijetu nikad nije podnio..No ,nada u Boga i ubijedjenje da Vi,najdraza prijateljice imate iskreno srce i dusu punu vrlina,daju mi utjehe i donekle ublazavaju patnju moga srca.Uvjeren sam da Vase dobro srce ne zeli nanijeti zla nijednom covjeku,a jos manje meni koji samo radi Vas zelim da zivim,i koji sam se potpuno predao Vasem dobrom i iskrenom srcu.Sva moja sreca zavisi od Vase ljubavi i zato budite ubijedjeni da Vas volim i cijenim iznad svega na ovom svijetu.Za tu moju srecu dodijelice vam dovoljnu nagradu svevisnji Bog,koji nagraduje sve dobro,a ja sa svoje strane ne mogu nista vise da Vam obecam sem vjecite ljubavi,vjernosti i postovanja.
    Budite zdravi i vesei i ne zaboravite onoga koji Vas voli vise od svega na svijetu i koji smatra za najvecu cast I srecu sto sebe moze vjecno nazivati
    Vasim vjernim i iskrenim prijateljem

    Prilog
    Vi!Moja Vi!
    Ne biste li hteli da budete moja?

  4. #4
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default I.Turgenjev

    ...Mislim o tebi...i mnogo drugih uspomena i slika iskrsava preda mnom-i svuda si ti,na svim putevima svog zivota srecem tebe...

    ...Niski zidovi male udobne sobice dijele nas od cijelog svijeta...Sami smo,sami na cijelom svijetu,osim nas dvoje ne postoji vise nista zivo;iza ovih prijateljskih zidova mrak je i smrt i pustos.Ne vije to vjetar,ne lije to pljusak,nego to jadikuje i stenje Kaos i placu njegove slijepe oci.A kod nas je tisina i svijetlo,i toplina i radost;nesto veselo,nesto djetinje nevino kao leptir-prse oko nas;mi se priljubili jedno uz drugo,prislonili glavu do glave pa citamo lijepu knjigu;osjecam kako kuca tanka zilica u tvojoj njeznoj slepocnici,cujem kako zivis,a ti cujes kako zivim ja,tvoj smjesak radja se meni na licu prije nego tebi,odgovaras cutke na moje pitanje bez rijeci...Tvoje misli i moje misli dva su krila iste ptice koja je potonula u nebesko plavetnilo...


    ...O nezaboravne oci!U koga,kamo ste upravljene sada?Ko prima u svoju dusu vas pogled?...
    Last edited by Artemis; 16-04-09 at 01:35.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  5. #5
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,842
    Thanks Thanks Given 
    3,157
    Thanks Thanks Received 
    5,516
    Thanked in
    2,233 Posts

    Default

    Kroj

    Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
    pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja
    svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
    dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
    skidati. Na meni ces se raspasti.
    Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
    ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
    biljem i pred pticama.
    Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

    Zashivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
    moju kozhu s tvojom. Ne znam da li me
    shvatas: to nije prozimanje.
    To je umivanje tobom.

    Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
    miris, sav izatkan po nama.
    Tetoviranje mastom.

    Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
    Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
    da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
    studeni svog straha i samoce.

  6. #6
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Bože, kako si mi se učinila lepom, one nedjelje, u ljubičastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožaana, ma što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati sve ljepša, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš."

    Onore De Balzak, Evelini Hanskoj
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  7. #7
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Deni Didro - Sofiji Volan
    3. novembar 1759.

    . . .Od ranog jutra čujem radnike ispod mog prozora. Tek što se razdani, lopata im je u rukama, kopaju zemlju, guraju kolica; pojedu komad crnog hleba, utole žedj na potoku koji tu teče; u podne odspavaju jedan sat na zemlji, i ubrzo su opet na delu, veseli su; pevaju, razmenjuju dobre grube šale koje ih uveseljavaju. Smeju se; uveče se vraćaju goloj deci oko zadimljenog ognjišta, ružnoj i prljavoj seljanki, i krevetu od suvog lišća, a sudbina im nije ni bolja ni gora od moje. . . Iskusili ste i dobru i zlu sreću: recite mi, da li vam se sadašnje vreme čini težim od prošlog?

    Čitavo jutro sam se mučio jureći za jednom idejom koja mi je izmicala; sišao sam tužan; slušao razgovor o javnim nedaćama; seo za bogatu trpezu bez apetita; stomak mi je bio pun sinoćnje hrane; pretrpa sam ga količinom koju sam opet pojeo. Uzeo sam štap i hodao da bi to svario i lakše se osećaoi; vratoo se i seo za kartaški sto da prekratim teške sate.Od prijatelja nisam imao nikakvih vesti. Od prijateljice za kojom sam tugovao bio sam daleko. Jadi na selu; jadi u gradu; jadi svuda. Onoga ko ne zna šta su jadi ne treba ubrajati u čovečiju decu. Sve se potire. . . Dobro zlim, zlo dobrim, a život nije ništa. . .

    Možda ćemo otići u grad sutra uveče ili u ponedeljak ujutro. Videću, dakle, prijateljicu, za kojom tugujem; biću ponovo sa ćutljivim prijateljem koji se ne javlja; ali ću ih već sutradan izgubiti; i što moja sreća u njihovom društvu bude veća, to ću više patiti kad se od njih rastanem. Takav je život. Okreni, obrni, uvek s4e nadje neki list uvele ruže da vas rastuži. . . Volkim jednu Sofiju. Nežnost koju prema njoj osećam umanuje u mojim očima svako drugo zanimanje. U prirodi vidim samo jednu moguću nesreću. Ali se ova nesreća umnožava i predočava mi se na stotinu načina. Ako mi jedan dan ne piše, šta je s njom? Je li bolesna? I odmah me užasna prividjenja saleću i muče. Da li mi je pisala? Rdjavo ću protumačiti neku ravnodušnu reč, a na selu sam. Sudbinu čovek ne može učiniti ni boljom ni gorom? Moćna zvezda odredjuje njegovu sreću i nesreću. Što je više predmeta, manje je osetljivosti na svakog od njih. Kad postoji samo jedan, sve se na njega usredsredi. To je blago tvrdice. . .Ali osećam da mi je varenje otežano i da sva ova tužna filozofija dolazi od pretpanog stomaka. Proždrljiv i umeren, setan ili vedar, ja vas, Sofija, volim jednako,samo je boja mog osećanja drukčija. . .

    Poslao sam čoveka u Šaranton da vam odnese čitavu svesku od mene aod vas uzme samo jedan redak. U iščekivanju njegovog povratka, gorim od nestrpljenja i proklinjem glasonošinu sposrost. Ljubav i loše varenje. Uzalud sebi govorim: taj mangup je potražio zabavu u nekoj krčmi. Ugledao je venac od bršljana na nekim vratima i morao je da udje. A šta je sa ovim razumom koji ovde stoluje, koga ništa ne može potkupiti, zašto mene optužuje a mog slugu oslobadja krivice? Da li čovek istovremeno može biti i mudar i lud?. . .Danas gotovo ništa nisam uradio. Pfre podne je proletelo ni sam ne znam kako, a večeras vam pišem pisamce da bih samoga sebe doveo u red. Dan mi neće biti izgubljen ako četvrt saata razgovaram sa vama. Zbogom, moja Sofija. Do sutra uveče ili do ponedeljka ujutro, ako vreme bude lepo i ako nešto ne poremeti baronove planove, koji su nhestalniji i od vremena. . .

    Zbogom, prijateljice moja. Budite uvek tako mudri. Što se mene tiče, ja sledim savete koje dajem. Često sam vam govorio, i što sam stariji sve bolje osećam da sam vam dobro rekao da za mene na svetu postoji, i da će uvek postojati samo jedna žena. A ko je ta žena? To je moja Sofija. Ona misli na mene, ali mi ne piše jer evo se moj glasonoša vratio iz Šarantona bez pisama.

    Loše sam raspoložen. Idem da legnem iz straha da ću bez razloga izgrditi slugu i sam zaslužiti sve pogrdne reči koje bih mu uputio; jer, napokon, nije on kriv što u Parizu ne pišu, i što me to ljuti.
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  8. #8
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Pariz, decembar 1795.

    Probudio sam se ispunjen mislima o vama. Vi i opojno veče koje smo sinoć proveli zajedno uzburkala su moja osećanja. Ljupka, neuporediva Žozefin, neobično dejstvo imate na moje srce.

    Da li ste ljuti? Ili tužni? Možda zabrinuti?

    Dušu moju boli vaša tuga. Vreme je takvo. Nema odmora za nas, moja ljubavi.
    Predao sam se dubokim osećanjima koja me razdiru iznutra. Dobijam od vaših usana, vašeg srca ljubav koja me uništava poput vatre. Ah! To je bila noć u kojoj sam shvatio koliko ste varljivi.

    Odlazite sutra u podne. Moram da vas vidim.

    Do tada, mio dolce amor, hiljadu poljubaca vam šaljem, koje mi vi na žalost ne uzvraćate, a samo zbog misli na njih, moja krv ključa.



    Daleko od žene koju obožava, on dosadjuje i brine. Svakog dana voljenoj ženi piše duga i nežna pisma:

    Nica, 1797.

    "Voljena moja, svaki moj dan ispunjen je ljubavlju prema tebi. Ne prodje ni jedna noć, a da te ne grlim u svakom naručju. Nisam popio nijednu šolju čaja, a da nisam prokleo slavu i ambiciju koje me drže daleko od tebe, dušo moja... Obožavam te, Žozefino, jedina si u mom srcu, jedina u mojoj duši. Sve moje misli tebi su namenjene... Ako usred noći ustajem da bih radio, to je samo
    zato,da bih se tebi, slatka moja, vratio što pre...Ipak, u tvojim pismima od 23.i 26. obraćaš mi se sa Vi! Vi! O, kako si mogla napisati takvo pismo! Kako je samo hladno! A onda izmedju 23. i 26.su puna tri dana: šta si radila kada nisi pisala svom mužu? A, mila moja, to "Vi" i ta tri dana, bacaju me u očaj. Neka je proklet onaj koji je tome uzrok! Vi! Vi! Šta li će biti kada prodje još petnaest dana? Toliko sam tužan, moje srce je tvoj rob, a sumnje me moje, strašno plaše! Voliš li me manje?
    Jesi li se već "utešila"? Hoće li doći dan da me više nećeš voleti? Reci mi to: bar da se na vreme pripremim na nesreću koja me čeka... Zbogom ženo, srećo, nado, brigo moja, dušo moja... Ne tražim ti večnu ljubav, niti vernost, već istinu i iskrenost bez granica. Dan kada mi budeš rekla: "Volim te manje" biće poslednji dan moje sreće ili, ko zna možda i zadnji dan moga života. Žozefina, seti se šta sam ti rekao: priroda mi je dala čvrst i odlučan karakter. Ali za tebe, moje je srce mekše od pamuka. Zauvek ću biti samo tvoj, uprkos sumnjama koje me čine nesrećnim...
    Zbogom, i ako me već voliš manje, to znači da me nikada nećeš ni voleti..."

    Napoleon-Žozefini
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  9. #9
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Niko nije cist i bezgresan pred tobom, cak ni dete koje zivi na zemlji samo jedan dan...bespomocni decji udovi mozda su nevini, ali ne i decija dusa. A zasto ne? Da, jer si video jednog decacica koji je bled o besa izlog izraza gledao svoga brata koji je takodje trebao da bude podojen. Jadni Aurelije! To sto dete hoce da bude podojeno nije isto sto i zlo! Ti pises i da je Bog opskrbio telo culima i udovima, ukrasio ga lepim likom i uneo u njega sve nagone koji zele da odrze i sacuvaju zivot. Ali ti se ne zadrzavas na tome kao na necem lepom i dobrom, sledeceg trena opet pocinjes da jadikujes nad tim sto si rodjen zlim delom i sto te majka zacela u grehu. Ili u ljubavi, casni biskupe, dete se zacinje u ljubavi, tako lepo i umno je Bog sredio svet, nije dao da se to dogadja pupljenjem."

    "Vita Brevis", Pismo Florije Emilije Aureliju Agustinu
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  10. #10
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "...Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom. Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
    Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja...
    Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
    Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
    Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
    Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.
    Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine..."
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 16-04-09 at 11:43.

  11. #11
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    4,458
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default


    "Евгений Онегин" (Tatjanino pismo)

    Я к вам пишу - чего же боле?
    Что я могу еще сказать?
    Теперь, я знаю, в вашей воле
    Меня презреньем наказать.
    Но вы, к моей несчастной доле
    Хоть каплю жалости храня,
    Вы не оставите меня.
    Сначала я молчать хотела;
    Поверьте: моего стыда
    Вы не узнали б никогда,
    Когда б надежду я имела
    Хоть редко, хоть в неделю раз
    В деревне нашей видеть вас,
    Чтоб только слышать ваши речи,
    Вам слово молвить, и потом
    Все думать, думать об одном
    И день и ночь до новой встречи.
    Но говорят, вы нелюдим;
    В глуши, в деревне всё вам скучно,
    А мы... ничем мы не блестим,
    Хоть вам и рады простодушно.

    Зачем вы посетили нас?
    В глуши забытого селенья
    Я никогда не знала б вас,
    Не знала б горького мученья.
    Души неопытной волненья
    Смирив со временем (как знать?),
    По сердцу я нашла бы друга,
    Была бы верная супруга
    И добродетельная мать.

    Другой!.. Нет, никому на свете
    Не отдала бы сердца я!
    То в вышнем суждено совете...
    То воля неба: я твоя;
    Вся жизнь моя была залогом
    Свиданья верного с тобой;
    Я знаю, ты мне послан богом,
    До гроба ты хранитель мой...
    Ты в сновиденьях мне являлся,
    Незримый, ты мне был уж мил,
    Твой чудный взгляд меня томил,
    В душе твой голос раздавался
    Давно... нет, это был не сон!
    Ты чуть вошел, я вмиг узнала,
    Вся обомлела, запылала
    И в мыслях молвила: вот он!
    Не правда ль? я тебя слыхала:
    Ты говорил со мной в тиши,
    Когда я бедным помогала
    Или молитвой услаждала
    Тоску волнуемой души?
    И в это самое мгновенье
    Не ты ли, милое виденье,
    В прозрачной темноте мелькнул,
    Приникнул тихо к изголовью?
    Не ты ль, с отрадой и любовью,
    Слова надежды мне шепнул?
    Кто ты, мой ангел ли хранитель,
    Или коварный искуситель:
    Мои сомненья разреши.
    Быть может, это всё пустое,
    Обман неопытной души!
    И суждено совсем иное...
    Но так и быть! Судьбу мою
    Отныне я тебе вручаю,
    Перед тобою слезы лью,
    Твоей защиты умоляю...
    Вообрази: я здесь одна,
    Никто меня не понимает,
    Рассудок мой изнемогает,
    И молча гибнуть я должна.
    Я жду тебя: единым взором
    Надежды сердца оживи,
    Иль сон тяжелый перерви,
    Увы, заслуженным укором!

    Кончаю! Страшно перечесть...
    Стыдом и страхом замираю...
    Но мне порукой ваша честь,
    И смело ей себя вверяю...
    Last edited by Nikolina; 18-04-09 at 08:38.
    Never Complain, Never Explain

  12. #12
    renaissance Guest

    Default

    Bravo!
    Divna ljubavna pisma izmedju Tatjane i Onjegina...
    Izdvojila bih ovaj dio....ahhh

    Другой!.. Нет, никому на свете
    Не отдала бы сердца я!
    То в вышнем суждено совете...
    То воля неба: я твоя;
    Вся жизнь моя была залогом
    Свиданья верного с тобой;
    Я знаю, ты мне послан богом,
    До гроба ты хранитель мой...

  13. #13
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default S obzirom da vecina nas ne zna ruski jezik

    TATJANINO PISMO ONJEGINU

    Pisem vam – sta bih znala bolje?
    I sta vam vise mogu reci?
    Sad zavisi od vase volje
    Prezrenje vase da l’ cu steci.
    Al’ ako vas moj udes hudi
    Bar malo trone i uzbudi,
    Vi me se necete odreci.
    Da cutim ja sam prvo htela,
    I za sramotu mojih jada
    Ne biste znali vi ni sada,
    Bar da se nadam da sam smela
    Da cete opet k nama doci
    I da cu ma i retko moci
    U selu da vas vidim nasem,
    Da se veselim glasu vasem.
    Da vam sto kazem, pa da zatim
    O istom mislim i da pamtim
    Dane i noci duge sama
    Dok ne dodjete opet k nama.
    Al’ osobenjak vi ste, znamo,
    Teska vam je seoska cama,
    A mi… mi nicim ne blistamo,
    No iskreno smo radi vama.

    Sto dodjoste u nase selo?
    U stepi, gde moj zivot traje,
    Ja ne bih srela vas zacelo
    I ne bih znala patnja sta je.
    Smirivsi burne osecaje,
    Mozda bih jednom (ko ce znati?)
    Po srcu nasla druga varna
    I bila bih mu zena smerna,
    A svojoj deci dobra mati.

    Drugi!... Al’ ne, ja nikom ne bih
    Na svetu dala srce svoje!
    Oduvek tako pisano je…
    Nebo je mene dalo tebi;
    Moj zivot sav je jemstvo bio
    Da cu te sresti izmedj’ ljudi;
    Znam, bog je tebe uputio,
    Moj zastitnik do groba budi…

    U snove si mi dolazio,
    I nevidjen si bio mio.
    Tvoj pogled me je svud proganjo,
    U dusi davno glas odzvanjo…
    Ne, nije mi se san to snio,
    Jer cim si uso, ja sam znala,
    Sva premrla i usplamsala,
    I rekla: on je ovo bio!
    Ja tebe cesto slusah sama;
    Govorio si sa mnom jednom
    Kad prosjaku pomagah bednom
    I kada blazih molitvama
    Buru i jad u srcu cednom.
    Zar ti i onog trena,
    O prividjenje moje drago.
    Promako kroz noc kao sena,
    Nad uzglavlje se moje sago
    I sapnuo mi reci nade
    Ljubavi pune i iskrene?
    Ko si ti? Cuvar duse mlade
    Il’ kobni duh sto kusa mene?
    Utisaj sumnje sto me guse.
    Mozda su sve to sanje moje,
    Zablude jedne mlade duse,
    A sasvim drugo sudjeno je…
    Nek bude tako! Sto da krijem?
    Milosti tvojoj dajem sebe,
    Pred tobom suze bola lijem
    I molim zastitu od tebe…
    Zamisli: ja sam ovde sama
    I nikog nema da me shvati;
    Sustajem i moj um se slama,
    A nemo moje srce pati.
    Ceka me; nade glas u meni
    Bar pogledom ozivi jednim,
    Ili iz teskog sna me preni
    Prekorom gorkim i pravednim!


    Zavrsih! Da procitam, strepim…
    Od stida nemam vise daha…
    Al’ vasa cast mi jemci lepim
    I predajem se njoj bez straha…
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  14. #14
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ONJEGINOVO PISMO TATJANI


    Znam, razjasnjenje tuzne tajne
    Duboko ce vas uvrediti.
    Kakav ce prezir plemeniti
    Izreci vase oci sjajne!
    Sta hocu? s kakvom zeljom kobnom
    Otvoricu vam srce svoje?
    Kakvom ce sad veselju zlobnom
    Povoda dati pismo moje.

    Kada je u vasem srcu cednom
    Neznosti iskru spazih jednom.
    Da verujem joj nisam smeo;
    Navici nisam dao maha,
    Slobodu praznu nisam hteo
    Da izgubim pun cudnog straha.
    Jos jedno nas je rastavilo…
    Nesrecni Lenski tad je pao…

    Od svega sto je srcu milo
    Srce sam tada otrgao;
    Nevezan nicim, ja sam zatim
    Mislio da sloboda moze
    Da nadoknadi srecu: Boze!
    Kako pogresih, kako patim!
    Ne, da vas vidjam, da vas pratim.
    Da svaki osmeh, pogled hvatam
    Na vasem licu i da patim,
    Vas glas da slusam i da shvatim
    Svom dusom svojom vase cari
    I savrsenstva od svih veca.
    Da premirem kraj vas u stvari,
    I da se gasim… to je sreca!

    A ja sam lisen svega toga;
    Zbog vas ja lutam svetom grubim;
    Svaki je cas zivota moga
    Dragocen, a ja zalud gubim
    Vec ionako teske dane
    Sudbinom gorkom odbrojane.
    Moj vek ce skoro da se skrati;
    Al’ da bih bio ziv, u svesti,
    Ja svakog jutra moram znati
    Da cu vas tokom dana sresti…

    Bojim se da se plase
    Od moje molbe oci vase
    Ko od lukavstva koje kujem…
    I gnevni prekor ja vec cujem.
    Da znate kako strasno boli
    Ljubavnom zedji biti moren,
    U mom srcu koje voli
    Gusiti nemir strascu stvoren!
    Ja zudim da kraj vasih nogu
    Sa suzama i bolom slijem
    Svu ljubav, molbe, sve sto krijem;
    I sve sto jos izreci mogu!
    A mesto tog, hladnocom laznom
    I rec i pogled ja oruzam.
    Govorim s vama o nevaznom
    I veseo vam osmeh pruzam!...
    Da protivim sebi, strasti,
    Vise u moci nije mojoj.
    Resih: u vasoj ja sam vlasti
    I predajem se sudbi svojoj.
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  15. #15
    Join Date
    Sep 2007
    Posts
    143
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by makica-pakica View Post
    ONJEGINOVO PISMO TATJANI


    Znam, razjasnjenje tuzne tajne
    Duboko ce vas uvrediti.
    Kakav ce prezir plemeniti
    Izreci vase oci sjajne!
    Sta hocu? s kakvom zeljom kobnom
    Otvoricu vam srce svoje?
    Kakvom ce sad veselju zlobnom
    Povoda dati pismo moje.

    Kada je u vasem srcu cednom
    Neznosti iskru spazih jednom.
    Da verujem joj nisam smeo;
    Navici nisam dao maha,
    Slobodu praznu nisam hteo
    Da izgubim pun cudnog straha.
    Jos jedno nas je rastavilo…
    Nesrecni Lenski tad je pao…

    Od svega sto je srcu milo
    Srce sam tada otrgao;
    Nevezan nicim, ja sam zatim
    Mislio da sloboda moze
    Da nadoknadi srecu: Boze!
    Kako pogresih, kako patim!
    Ne, da vas vidjam, da vas pratim.
    Da svaki osmeh, pogled hvatam
    Na vasem licu i da patim,
    Vas glas da slusam i da shvatim
    Svom dusom svojom vase cari
    I savrsenstva od svih veca.
    Da premirem kraj vas u stvari,
    I da se gasim… to je sreca!

    A ja sam lisen svega toga;
    Zbog vas ja lutam svetom grubim;
    Svaki je cas zivota moga
    Dragocen, a ja zalud gubim
    Vec ionako teske dane
    Sudbinom gorkom odbrojane.
    Moj vek ce skoro da se skrati;
    Al’ da bih bio ziv, u svesti,
    Ja svakog jutra moram znati
    Da cu vas tokom dana sresti…

    Bojim se da se plase
    Od moje molbe oci vase
    Ko od lukavstva koje kujem…
    I gnevni prekor ja vec cujem.
    Da znate kako strasno boli
    Ljubavnom zedji biti moren,
    U mom srcu koje voli
    Gusiti nemir strascu stvoren!
    Ja zudim da kraj vasih nogu
    Sa suzama i bolom slijem
    Svu ljubav, molbe, sve sto krijem;
    I sve sto jos izreci mogu!
    A mesto tog, hladnocom laznom
    I rec i pogled ja oruzam.
    Govorim s vama o nevaznom
    I veseo vam osmeh pruzam!...
    Da protivim sebi, strasti,
    Vise u moci nije mojoj.
    Resih: u vasoj ja sam vlasti
    I predajem se sudbi svojoj.


    Odlicno Makice!

  16. #16
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Rajner Marija Rilke:

    "O, plemenita, ti dajes snove mojim nocima, pesme mojim jutrima, cilj mojim danima, sunceve zelje mojim crvenim sumracima. Dajes beskrajno. Klecim i pruzam ruke da primim tvoju milost. O, plemenita! Ja sam sve sto ti zelis! I bicu sluga i kralj, zavisno od toga da li me grdis ili mi se smesis. Ali ti si ta koja cinis da postojim."

    I iz knjige Malo sunca u hladnoj vodi
    Fransoaz Sagan



  17. #17
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default


    Za Kalpurniju (suprugu)

    Ne možeš čak ni da zamisliš koliko čeznem za tobom.
    Glavni uzrok moje čežnje počiva u ljubavi, ali i u činjenici
    da nismo navikli da budemo razdvojeni. Iz
    noći u noć ležim budan u postelji i razmišljam o tebi,
    a preko dana, u doba kad sam te obično posećivao,
    stopala me ponesu ka tvojim odajama, ali kad shvatim
    da nisi tamo, srce mi preplavi neizmerna tuga i
    osetim se kao odbačeni ljubavnik. Takvih muka sam
    pošteđen samo kad sam zaokupljen poslom i kada u
    sudnici vodim parnice u korist svojih prijatelja. Tebi
    ostavljam da proceniš na šta se sveo moj život kad mi
    je rad jedino pribežište a tuga i čežnja jedina uteha.
    Zbogom.

    Gaj Plinije Sesilije Sekundus
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  18. #18
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Za Anu Bolen,
    moju gospodaricu i prijateljicu:


    Svoje srce i čitavo svoje biće predao sam tebi u ruke, sa nadom da ću se time preporučiti tvojoj milosti i da naklonost koju gajiš prema meni neće biti umanjena odsustvom jer bi to samo osnažilo bol koji mi mori dušu, što bi bio pravi greh jer mi sama razdvojenost već nanosi dovoljno patnje, čak više nego što sam ikada mogao da zamislim. To me neminovno tera da se prisetim jedne astronomske činjenice. Naime, što su polovi dalje od sunca, vrelina je uprkos tome snažnija. Isto je i sa našom ljubavlju. Daljina se isprečila između nas, ali žar naših srca uprkos tome raste – bar što se mene tiče. Nadam se da isto važi i za tebe i uveravam te da je bol zbog razdvojenosti u mom slučaju tako silan da bi bio nepodnošljiv da ne živim u čvrstoj veri da uživam tvoju bezgraničnu i neprolaznu naklonost. Kako bih te podsetio na to, i pošto telom ne mogu da budem s tobom, šaljem ti stvar koja će ti u najvećoj mogućoj meri zameniti moje prisustvo – tačnije, moju sliku – kao i poklon koji sam ti ranije pomenuo, sa nadom da ću, kad ti to
    poželiš, zauzeti njihovo mesto.

    Svojeručno,
    Tvoj sluga i prijatelj,

    Henri Osmi
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  19. #19
    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    11,136
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    UMJESTO OPROŠTAJA

    Reci onima koje budesh volio poslije mene da su ochi tvoje vec jednom osvojile svijet. I ruke da su tvoje rastvorile okean, podijelivshi ga na dva dijela.

    Onima koji te budu ljubili u nocima bez sna, ispripovijedaj: ja vec prodjoh zemljom u kojoj nasta potop. I vidjeh lice utopljenika. Tijelo mu bijashe poput chigre vitko. Ali srce njegovo bijashe lomacha.

    Prichaj onima koji te budu slushali, o izvoru gubavih. O logu u kojem ostadosmo nejach. O planinama na koje se uspinju mnogi, a chije vrhove gledaju tek izabrani. O cvijecu, prichaj, koje zasadismo u gudurama skrivenim. Istom, kako veliko je i okrutno disanje zemlje. I o tome kako je uzaludno prkositi samoci trava.

    Intenzivno razmišljam kada smo i zashto prestali vjerovati u bajke?


    Ako ti jednom opet, u nocima balzaha, lahor ledeni probudi misao sjetnu, ne sumnjaj: bicu tvoja sve dok me bude makar bilo u obrisima tvoje sjene
    Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 04-05-09 at 18:01.

  20. #20
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Crna Gora
    Posts
    1,682
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default M. Selimović

    "Zar ne vidiš koliko mi je važno...? Da zatrpaš sobom prazninu što me plaši, da me izdvojiš između svih ljudi, da zaboraviš predrasude i zamišljeno nepotrebno dostojanstvo, da pošalješ do đavola sve pametne postupke, jer nijesu pametni, da me uvjeriš kako mi daješ sebe cijelu u zamjenu za ono što gubim, ili da se praviš da je tako, da me obmaneš dok se ne naviknem na život, jer ovo što je sad, to nije život, već sjećanje i čekanje."
    I am patiently waiting here
    to see which of us survives
    when all of this collides
    with reality..

  21. #21
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    E da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
    Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
    Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
    Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
    Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
    Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
    Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odoleva svakoj oluji.
    Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
    Znam da mi ne veruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana izneveriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće veruj, izdržaće. Tera me silna potreba za tobom.
    Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me isceđenu i nemoćnu ma koliko želela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav na vrelom pesku...
    Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
    Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čoveka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
    Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
    Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
    Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.
    Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..
    Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam. Predosećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vredi traganje za sobom ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje prešice. To je jasna svetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumeš njenu dubinu i moj bol.
    Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da delimo život koji je ostao. Ali osećam da bih pogrešila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vreme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za delić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!


    Tatjana Debeljački
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  22. #22
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    1,935
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Я вас любил: любовь еще, быть может,
    В душе моей угасла не совсем;
    Но пусть она вас больше не тревожит;
    Я не хочу печалить вас ничем.
    Я вас любил безмолвно, безнадежно,
    То робостью, то ревностью томим;
    Я вас любил так искренно, так нежно,
    Как дай вам бог любимой быть другим.


    Po meni ovo nema premca!

    a sada moj prevod!

    Volio sam Vas, ljubav se jos
    U mojoj dusi mozda ugasila i nije
    Al' neka Vas to vise ne dotice,
    I rastuzit' Vas ja necu vise.

    Volio sam Vas bez rijeci i bez nade,
    Bojazljivostju i ljubomorom mucen,
    Volio sam Vas tako izkreno i tako njezno,
    Da Bog da Vas jos neko tako volio!

  23. #23
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    1,935
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    A da ovo je takodje bio Puskin, mislim da bi i sami prepoznali ko voli njegovu poeziju

  24. #24
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default nisu bas pisma ali moze da stoji ovdje....:)

    “I trgao sam se. Uplašen...
    Koliko to na njoj ima tajnih mesta koja bih želeo da poljubim?
    Ali, ne sad. Jednom. Možda...
    Ja sam momak staromodan. Prevaziden. Po mojoj religiji, moja želja je samo pola želje...
    Lepo sanjaj, mali mišu nabareni. Ko zna da li ceš mi ikad više biti tako blizu?
    Možda cu se kajati, možda cu jednom morati da se napijem svaki put kad se setim ove noci...
    Neka...
    Ako ikad budemo spavali zajedno, to ce biti onako kako sam zamislio.
    I kako Bog zapoveda. I niko nece spavati za vreme tog spavanja...
    Laku noc, oci njene pospane......”





    "I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti mali Cigan sa violom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu,
    koju prvi put slusas, a godinama je znas...
    I zaplakaces, istog casa...
    I najzad shvatiti kako sam te volio..."



    "Tiha voda brijeg roni..."

  25. #25
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    "Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica.
    Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajuci stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa...
    Ali, suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila...."




    "Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
    Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
    - Radi li?
    Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
    Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi...
    Pajaci su me zabezekmnuto gledali.
    U redu je, momci. Volim ovu devojku. Ne brinite ništa..."



    "Dotad sam devojke, razmisljajuci o njima, uglavnom svlacio do gole koze. U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa, ili neku slicnu perverznu krpicu.
    ONA JE BILA PRVA KOJU SAM OBUKAO U NESTO...."



    "Tiha voda brijeg roni..."

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Ko krade pisma u crnu goru?
    By rapsod in forum Sve i svašta
    Replies: 46
    Last Post: 20-05-06, 19:38
  2. Najljepsha pjesma za vas...
    By ^the books of knjige^ in forum Muzika
    Replies: 1
    Last Post: 30-04-06, 17:11
  3. Najljepsha budvanka!?
    By Zabranitty in forum Primorski
    Replies: 7
    Last Post: 22-04-05, 23:02

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •