U Crnu Gor nije bilo dvojbe, – ili si borac koji je priličan za guslarsku pjesmu il

[junackopleme]

U Crnoj Gori postojalo je toliko junaka koji su zavrijedeli da se opjevaju u junackim guslarskim pjesmama. Potsjetimo se zajedno i pomenimo ih kako ne bi bili zaboravljeni.Postojali su junaci i oni koji su o njima pjevali.

[geniuswoofer]

u Gorskom vijencu pjesnik povjerava glasu naroda da kaže kako Crna Gora doživljava svoga Leonidu s Vrtijeljke. U četvrtom kolu Njegoševa spjeva narod doslovno kaže:

Soko Bajo su tridest zmajevah
mrijet neće dok svijeta traje...
Vitezovi Srbi vrtijeljski
luča će se vazda prizivati
na grobnicu vašu osveštanu.

[junackopleme]

Na tragu istorijske istine je i suverena Njegoševa izjava Matiji Banu na Cetinju 1848. godine:“Treba najprije da se Srpstvo oslobodi i ujedini. Ja bih tada u moju Pećku patrijaršiju, a knez srpski u Prizren. Meni duhovna, a njemu svjetovna vlast nad narodom slobodnim i ujedinjenim”.

:?:

[junackopleme]

Victory in the battles under the command of Jovan Radonjic
Under the command of Bishop Peter I and John gubernadur Radonjic, first in the Martinić, and the same year in the battle to Kruse in 1796.september 22. , Montenegrin army has taken a great victory over the host Mahmoud - Busatlija pastures his flock, in which the Busatlija killed.
Their song "Pesn Crnogorska" ( Montenegrin song ) ,printed in Trieste in 1803. year, which describes the extraordinary course of battle.The song says: " Gray Falcon gubernadur Joko, cheerful hero opened his eye, Where have you brothers Montenegrins! Now show that you are heroes ". Jovan (Joko) is in the song be appointed as a knight, Montenegrin king ..

*(Archive of Foreign Affairs of Russia, the Fund: Relations with Russia, Montenegro,

[junackopleme]

Sto se tice Njegosa i Kralja Nikole, sve price su ispricane,
. Samo bih iskoristio priliku i pitao Vas da mi kazete sta je pisalo u pasosu Kralja Nikole, sta je po nacionalnosti? Ja znam gospodine, ali ocu to da cujem od Vas. Imajte hrabrosti recite.
Nije valjda Kralj Nikola dozvolio da mu u pasosu pisu lazne podatlke ili je mozda bio maloletan i u zabludi .

[CAKI]

Daj tema je o borcima koji su stavljeni u guslarske pesme..Ako neko ima nek postavi neku pesmu,ili nek napise nesto o junacima koji su zasluzeno stavljani u njih..Bas zato sto su sve price ispricane o njima dvojici,manite se toga i idemo dalje..
Veliko broj guslarskih pesama u mp3 formatu se nalazi na sajtu OJ KRAJINO,ako neko zna odakle mogu jos da ih skinem sa neta nek postavi link..

[junackopleme]

Daj tema je o borcima koji su stavljeni u guslarske pesme..Ako neko ima nek postavi neku pesmu,ili nek napise nesto o junacima koji su zasluzeno stavljani u njih..Bas zato sto su sve price ispricane o njima dvojici,manite se toga i idemo dalje..
Veliko broj guslarskih pesama u mp3 formatu se nalazi na sajtu OJ KRAJINO,ako neko zna odakle mogu jos da ih skinem sa neta nek postavi link..

Moderator Hari nam je ispomijesao dvije teme :"Na tragu istorijske istine" i ovu temu" Ili si za junacke pjesme, ili si zavaljenik...."

A posto mi zakljucao Da li gubernadrustvo u Crnu Goru postoji, a bez prava da mu odgovorim na pitanje: "da li je neko cuo za vrhovnog serdara''?, ja ne mogu a da mu ne odgovorim, pa neka opet obrise!

Sa kopije italijanske diplome (copia al l'iteram):

Receni knez Stanislav bio je uzdignut na stepen prvog serdara i imao je 4 sina:knez Vukosav, knez Vukolaj, knez Jovo i knez Marko. Knez Vukosav bio je serdar, a poslije njegove smrti naslijedio je serdarstvo njegov mladji brat knez Vukolaj i ovome se rodi jedan sin po imenu knez Stanislav. Ovaj je poslije smrti svoga oca bio postavljen prvim serdarem i radi svoje izvanredno obdarene pameti i narocite vrednosti i hrabrosti pokazane prilikom unistenja turske vojske 1756. godine bio je jednoglasno proglasen i izabran od cijeloga naroda za gubernadura i komandanta Crne Gore(u originalnom tekstu stoji:"Sej varhovni serdar Stanislav za jego ostroj razum i odkritoju hrabrost i znamenitoje muzestvo pokazanoje im pri razbitiju turske vojske na Bijelih poljanah 1756.go godu sveopstim naroda vaasklicanijem izbran i pozdravlen preuzvisenim gubernadurstvom.....).
Poslije njegove smirti postavljen je za gubernadura sin mu Vukolaj, a iza smrti ovoga na to zvanje bio je izabran njegov brat, sada vladajuci Jovan (ora il Regniante Giovanni).

[junackopleme]

O samom Petrovom izgledu Viala je zapisao da je:”velicanstvenog stasa i lijepa lica, BRADA MU JE VRLO DUGA, a izraz lica pun dostojanstva koje ulijeva postovanje”.

O mitropolitovom odijelu je zapisao: “Vladicino odijelo je gotovo isto, kao i ostalih grcko istocnih svestenika. Ono se sastoji od crne mantije, zakopcane zlatnim kopcama po citavoj duzini. Opasan je kadifenim pojasom svijetlo plave i crne boje, a ukrasenim dijamantima ili izvezenim zlatom. Mantija, koja ima vrlo duge i siroke rukave, prekrivena je dugom, tankom haljinom sa kratnik rukavima do lakata. Ova haljina je od ljubicastog ili crnog satena, vec prema doticnoj ceremnoji, Na glavi nosi kapu od crnog velura, u formi vojnicke sapke bez stita, a ukrasena je na celu krstom od dijamanta.Na gornjem dijelu kape prikopcana je panakamilavka bijele boje, ukrasena velikim zlatnim kitama. Na vratu nosi vladicanski krst, ukrasen dijamantima i na zlatnom lancu, koji se spusta do pojasa.Osim toga nosi vladika na prsima orden Svete Ane, prvoga stepena, ukrasen dijamantima.Stap od abonosa i vrlo skupocjeni prsten obiljezja su njegovog vladicanskog cina.Na lijevoj ruci nosi takodje jedan prsten znak clanstva ptrogradskog Sinoda.”Vladao je kako se to obicno za njega kaze: molbom, savjetom i kletvom.

[Jal Cargo]

-




U Crnoj Gori junaci najcesce pripadaju velikim bratstvima, tako da u toj guzvi ovi iz manjih nijesu mogli doc na red za medalje.


Pomenucu nekoliko uglednih prvaka iz kolasinskog okruga, iz velikih bratstava (Kolasin je, inace, bio tvrdi turski grad, etnicki gotovo cist, okruzen morackim i rovackim plemenima, mada su njegove tadasnje "katastarske" granice zalazile u teritoriju Vasojevica, Pipera i Drobnjaka. 1878. godine Kolasin ulazi u sastav Crne Gore, a muslimansko stanovnistvo pocinje da se iseljava ka Bijelom Polju, Novom Pazaru, Sjenici...)


U Rovcima su najuglednijim porodicama smatrani Bulatovici, Vlahovici i Minici, a istaknutim licnostima:


Vuksan Bulatovic - mitski rovacki junak, koji je utekao iz skadarskog zatvora

Savic Nikin Minic - klao sa sa Hodaverdijem pomazuci Kuce

Redzo Danicin (Petar Scepanov Bulatovic) - ucestvovao u zavjeri protiv Hasan bega Mekica, nakon cega je Moraca i formalno oslobodjena od turske vlasti

Attachment 28821



Jovo Kupinas (Novo Scepanov Bulatovic) - uvatio turskog alaj-barjaktara i uzeo mu barjak ukrasen sa 300 madzarija od zlata. Kasnije je jedan pesnik, iz kuce Petrovica, poklonio taj barjak braci Rusima.


Miro Pavicev Vlahovic - kapetan i komandijer rovackog bataljona

Attachment 28822


Vule Radivojev Bulatovic - okruzni kapetan kolasinski

Attachment 28824


Vukalica Sunjov Draskovic - klao se sa Miralaj Salem begom, junak lipovskog boja (1872)

Attachment 28823


itd.


U Moraci to su bili Medenice, Radovici i Vujisici:

Mina Radulev Radovic - posjekao Hasan bega Mekica

Attachment 28825


Dragisa Perkov Medenica - kapetan i komandijer donjomorackog i lipovskog bataljona

Attachment 28826


Milisav Misnin Vujisic - cuveni glavar moracki


Milos Dragisin Medenica - treba li ovdje sto objasnjavat? Da je znao kako ce nam se Mojkovac vratit, vjerujem da bi ostao doma

Attachment 28827


itd.

Kad bude vise vremena, opsirnije cu obradit period XVIII-XX v. i ucesce ovih junaka u borbi za crnogosrsku drzavu.


Korektno bi bilo pomenuti i junake one druge strane, jer su i oni pisali crnogorsku istoriju - najuglednije kolasinske porodice bile su iz kuca Musovica i Mekica. Musovici su dugo vremena bili nasljedni gradski kapetani-glave Kolasina, dok to zvanje nije preslo na Mekice.
Poslednji kapetan iz kuce Musovica bio je Fetaj beg, cije ubistvo je narucio Meka, od kojeg su Mekici.
Suljaga Mekic ostao je upamcen kao najveci kolasinski junak.


Tu su i junaci iz sjenke, mali, cestiti ljudi te ih nije zapalo od junaka i junaka da udju u pjesmu, koja cesto zna od komarca napravit slona.

Evo nekoliko primjera:


*


Pop Bajo Boskovic, iz Morace, bio je ozenjen Andjom, scerom cuvenog Redza Danicina, koju zarobe Ljuce iz Niksica, kad je isla u rod. Bajo, kad je cuo za to, podize cetu ne bi li na neki nacin zenu povratio ili se krvavo Ljucama osvetio. U tome ga zadugo sreca nije posluzila, dok najzad zarobi nekoga Ljucu i dovede ga sa sobom kuci, misleci da ce njegovi bratstvenici za njega mijenjati Andju.
Ljuca je divno pjevao uz gusle i Brdjane na sjednicma zabavljao, ali ga je pop nocu zakivao u gvozdje, da mu ne bi utekao. Jedne veceri Ljuca ukrade popu kljuc od gvozdja u kojima je bio sputan, pa posto polijegase, on otkljuca putila i baci ih u stranu, zatim kad se ispavao, uze gusle nedje ispred zore i zapjeva koliko ga grlo nosi:

Pope Bajo, kukala ti majka,
sto ulovi sivoga sokola
i sputa ga u gvozdene lance,
te da bi ti bio na divanu
i svojom te pjesmom zabavljao,
kad ga nocas sreca posluzila
te je tvoja gvozdja razlomio
i tako se nadje na slobodu.

Sad mogase, neba mi visnjega
tvoju vlasku otkinuti glavu,
al nesce rad ljudske svetinje
tvojom krvlju zaliti trpezu
sa koje je mnoge zalogaje
u tvom domu s tobom potrosio,
pa budimo od sad prijatelji,
ma svak da je na svome ognjistu,
a ja sam se svoga zazelio.


Pop se razbudi od jeke gusala, gledajuci pokraj sebe Ljucu, pitajuci se u cudu sto ga nje posjekao i utekao, ali ovaj rece: "Nijesam ti stio uciniti ilu na trpezu, kad mi sreca nije donijela da te posijecem na junackom megdanu."
Poslije ovoga pop nije vise vezivao Ljucu, vec se sprijatelje i malo docnije izvrse zamjenu na miran nacin, pa se Andja vratila svojoj kuci, a Ljuca svome domu u Niksic.




*



Poslije pripajanja Niksica Crnoj Gori, dodjose na Cetinje nekim poslom Ismet i Amza, Musovici iz Niksica. Knjaz doznade za njihov dolazak i posla perjanike te ih dovede u svoj dvor. Musovici su se cudili zasto ih gospodar zove, ali nemase kud, udjose u dvor i stojeci cekahu da se knjaz pojavi. Ne potraja dugo, iz susjedne odaje pojavi se gospodar, pita se ljubazno s njima i rece im da sjednu slobodno, kao u prijateljsku kucu. Zatim ih ponudi ljeskopoljskim duvanom i naredi da donesu kafe, a za to vrijeme knjaz je s njima razgovarao kao s prisnim prijateljima. Sve ovo Musovicima bi zagonetno, ali ne govorahu nista vise nego sto su knjazu davali odgovore na postavljena pitanja. Knjaz vidje da se njih dvojica i pored njegove prisnosti neugodno osjecaju, pa dovati gusle, pruzi ih Ismetu i rece:
"De, Musovicu, turske ti vjere, ispjevaj nam nesto po domace, da i mi cujemo."
Ismetu ne bi pravo, ali ipak prihvati gusle i zapjeva:

"Na Kosovu polju sirokome,
dje se dvije vojske susretose
u velikom boju i megdanu,
razbolje se turski car Murate,
na divanu, u svome satoru,
od nozica Milos Obilica.
Nijesu mu pomogli ecimi,
nit molitve visnjemu Alahu,
vec je svoju ispustio dusu
prije no je bitka zavrsena.
Sin mu uze poslje smrti carstvo."

Knjaz se srdnu i rece Ismetu: "Turi gusle ******** i nemoj mi se ulagivat! Ja ocu da pjevas ka sto to cinis medju Turcima!
Zatim dade gusle Amzi i rece:"Pjevaj ka da ja tu nijesam."
Amza uze gusle iz knjazevih ruku, prevuce iznekolika puta gudalom udesavajuci ih, a stvarno misljase sta da zapjeva, jer mu nije bilo lako.
Potom se odluci i poce jednu staru pjesmu:

"Moracani, pas vi jebo majku,
nema vise Lopusine Vuka,
ni serdara Bucica Malise
da ve svakad od Turaka brane
tek sad ce te osjetiti Turke!
...

Knjaz je bio zadovoljan, pa izvadi napoleon i dade ga Amzi: "Tako, Amza! Pjevaj svoju i ne lazi gospodara!"

Dugo su Musovici o ovome pricali medju Turcima u Niksicu, i nekako slobodnije pjevali o svojoj proslosti.



*



Ramu Krijestolcu, Turcinu iz Kolasina, Moracani posjekose dva sina, Selmana i Redza, cije ljesine sjutri dan donesose u Kolasin.
Kad je Ramo vidio mrtve sinove, skamenio se od tuge, ali nije zaplakao.
Gledajuci ga, njegov sinovac mu rece: "Adzo Ramo, dobar si ti kad ne jeknu niti suzu pusti za svojim sinovima, gledajuci ih ovako posjecene."
Ramo mu odgovori: "Fala Bogu te ne mogu, a na prazno nije bolje plakati."
"Sto ne moz, Adzo?" pripita sinovac
"Dina mi, sine, da mogu, sve bih Vlahe stavio pod noz za moje sinove, pa bih se tek tada ozalio. A sad sliniti pred mojom iskopinom, bila bi sramota za cio Kolasin."







-

[Jal Cargo]

-

U Crnoj Gori junaci najcesce pripadaju velikim bratstvima, tako da u toj guzvi ovi iz manjih nijesu mogli doc na red za medalje.

Da navedem i takav primjer

Danilovici su tipican primjer lose crnogorske prakse - "malo" bratstvo, nasuprot "velikim" Radovicima, Medenicama i Vujisicima. Danilovici su, uz Klimente i Slovene, starosjedioci u Moraci, a po predanju primili su Bogica i dozvolili mu da se ovdje nastani.
Danilovici su bili izuzetno hrabri ratnici, medjutim, zamjerili su se Bogicevcima (sukob s Medenicama u Morackoj Bistrici), zbog cega su ne samo nepravedno "stajali u redu" za ordenje, nego su bili i procerivani iz Morace.

Ako se pogleda evidencija dodijeljenih ordenja i zasluga u Rovcima i Moraci, ispada da je samo 5 velikih bratstava ratovalo, dok su ostali, "mali", divanili i cistili cibuke.



-

[Samael]

Ovaj topic me je podsjetio na jednu tv emisiju koja mi je u djetinjstvu bila omiljena "Glasoviti crnogorski junaci".

[junackopleme]

BITKA NA KRUSIMA


Malo zatim vrijeme postojalo,
Nit' je dana mnogo potom prošlo,
Al' veziru ne dade sramota,
Čini mu se da to nije dosta,
Nego opet sitnu knjigu piše,
I u knjigu ljutim jadom diše,
Te je šilje gubernator Joku,
U Njeguša dođe mu u ruku.
"O ti Joko c(e)rnogorski kralje!
V(e)rlo ste se posilili brale!
I razbiste moju hrabru vojsku,
Pobiste mi glavare na boju.
E da s momče, ti zaboravio,
Kade sam ti dvore razorio?
Na Cetinju c(e)rkvu oborio,
I u bjekstvo sve sam ovratio!
Evo opet idem na Njeguše,
Poharaću sve do same duše.
Dvore ću ti opet oboriti,
A tebe ću živa uhvatiti,
I na muke različne metnuti,
A najposlje na ognju spaliti".
Veli Turčin, a ne ako Bog da,
Što će biti, tomu se ne nada.
Kada Joku sitna knjiga dođe,
Drugu Joko otpisivat pođe,
"O veziru, turska ********!
I nesretna, more kukavico!
Što me koriš turska ažamijo,
Da si moje dvore oborio?
I manastir na polju Cetinju,
To se zgodi u onoj godini,
Al' mi nisi sabljom odolio,
Ni junake moje predobio,
Već podmiti moje C(e)rnogorce,
Mislili su da dobiju novce,
Te su bili onda odstupili,
Sa malinom mene ostavili,
Ne imado(h) praha ni olova,
Ipak moja glava osta zdrava.
Sad u zdravlje od Beča ćesara,
Moja vojska ničim se ne stara.
Imam dosta praha i olova,
I na izbor jošte dobri(h) glava.
Hod' na mejdan ako ti je drago,
Da t' ostane tvoje pusto blago".
Kad veziru sitna knjiga dođe,
Prosipati svoje blago pođe.
Sitne knjige piše na sve strane,
Kako d(e)rži od rjeke Bojane,
Rumelije Arbanitovine,
Skenderije ljute i ognjene,
Sve što bolje sakupi delije,
I pod njima vrište bedevije.
Pak je vojsku ljepo razredio.
Šezdeset je hiljad' sakupio
Sutorman je planina viskoka,
Tamo posla pet hiljad' Turaka,
Da ustave Nahiju c(e)rmičku,
Da ne idu pomagati Joku.
Pet hiljada drugi je poslao,
I orden im ovaki je dao,
Da na Rovca i Moraču idu,
Da u pomoć Joku ne otidu.
Pet hiljada na Polje nikšićko,
Da zatvore Polje plješivačko.
Pet hiljada posla k Piperima,
Bjelopavle zatvoriti s njima.
Kad je vezir vojsku razredio,
I naredbu tako učinio,
Vezir pade u kraj Podgorice,
S četrdeset hiljada vojnice.
Kad je čuo gubernator Joko,
Bodro junak otvorio oko,
Kad razumje šta na njega ide,
Sa pet strana da vezir napade,
Razvi Joko svilen alajbarjak,
Pak na konja posadi se junak,
S sobom vodi njeguške delije,
Nad njima se alajbarjak vije.
S njima ide na polje k Cetinju,
Da vladici pokaže istinu.
Kod vladike nahodi glavara,
Od C(e)rmnice Plamenca serdara,
Od Nahije vojvodu Savića,
I ostali od zemlje plemića.
I razumno sovjet učiniše,
I još ljepše vojsku narediše.
Hiljade je od Riječke nahije,
Po izbor su to brate, delije!
Od Č(e)rnice četiri stotine,
Sve junaci to su od starine.
Za pomoć Nahiji lješanskoj,
Odoljeti onoj sili turskoj.
Pak otide Joko i vladika,
Koji o je crnogorska dika,
I sva listom Katunska nahija,
Ne boje se skadarski(h) delija.
Kod ravnog polja Jednoškoga,
prama Spuža grada bijeloga.
Pak bijele knjige raspisaše,
K vojvodama one razaslaše.
Jednu šalju pitomoj C(e)rnici,
U Sutorman da s' čekaju Turci.
Drugu šalju u krvave Rovce,
Da čekaju pod Nikšiće Turke.
I tako se lijepo narediše,
Za neđelju Turke počekaše,
Malo vojske, al' je ognjevita,
Mala čislom, al' je plemenita.
U dvadeset i drugi septembra,
Turska sila sva se protiv sobra.
Svu je silu Vezir podigao,
Na Lješansku nahiju napao.
Tu se nađe i Riječka nahija,
I još četiri stotine C(e)rničana.
Šest stotina nahije lješanske,
Al je brate mnogo sile turske.
U to Joko i vladika dođe,
Tri hiljade još te s njima dođe,
Tri hiljade još te s njima iđe.
To su brate ljuti C(e)rnogorci,
Sve po izbor kuražni junaci.
Udriše se bojem iz pušaka,
Biju momci, vesela im majka!
Zaječaše b(e)rda i doline,
I dubrave zelene planine.
O velika ognja i halaka.
Zvuk oružja i dobri junaka!
Gubernator al' razrijedi vojske,
Iz busija udara na Turke.
Jadni Turci pleća okrenuše,
C(e)rnogorci na nji napadoše.
Raznaše se na buljuke Turci,
Ko pred vuci bijeli jaganjci.
A kad vidi Mahmute vezire,
Bježi jadan te se ne obzire,
Pak doziva paše i begove,
I ostale glavare njegove.
Konjici se konja dohvatiše,
Od pojasa sablje povadiše,
Staše svoju ustavljati vojsku,
Da će gonit, misle, C(e)rnogorsku,
Al' se oni gonit ne dadoše,
No po jednu pušku ispališe,
Na gospodu juriš učiniše,
Britke mače na nji okrenušte.
Mnoga turska tu se proli k(e)rvca.
U studenu tu rijeku utica,
C(e)rveni se voda tu u rjeci,
Naokolo leže m(e)rtvi Turci.
Tu pogibe Mahmute vezire,
Kao onaj koji nema vjere,
Oko njega sedam-osam paša,
Istina je da je dika naša,
U dvanaest velikih begova,
U njima je sila Mahmutova.
Šest stotina aga i delija,
I ostali, brate, bedevija.
I dvanaest hiljada Turaka,
Izgiboše žalosna im majka!
A ostali vodu prebrodiše,
C(e)rnogorci veselo ostaše.
Sjeku turske po razboju glave,
Te delije c(e)rnogorske prave,
Svlače sa nji bogato odjelo,
I oružje ono tursko svjetlo.
Podgorici kad Turci dođoše,
Hristjanice do dvije opraviše,
Prosit tjelo u Petra vladike,
Oh! Mahmuta arbanaske dike,
Da ga Turci čestno ukopaju,
I alkoran nad njim očitaju.
Pet hiljada da dadu cekina,
Tako brate, prava je istina,
Al¨ vladika, ko duhovno lice,
on ne gledi na njihove novce,
No na m(e)rtvu ne hoće osvete,
Tjelo, Turkom veli da otprate.
Al' ne dade gubernator Joko,
T(e)rže mača, i učini tako.
Na komade isječe Mahmuta,
I na oganj sve komade spreta,
Kao što je on Joku hotjeo,
Da je samo u tome uspjeo.
U pepel je njega obratio,
Muhamedu svecu opravio.
Slava Bogu i Bogorodici!
Svi(h) hristjana blagoj pobornici,
Na pohvalu Petrović vladici,
Čest i diku gubernator Joku!



Konec

[CAKI]

Uglavnom tekstovi guslarskih pesama mogu se naci na www.guslarskepesme.com
Dobar je sajt,ima samo o Baju bar jedno 15-tak pesama..
Nego ako neko ima neke zanimljivosti poput ovog sto je napisao Jal Cargo neka postavi,slike,anegdote,price..

HOCEMO LI VUCE GORSKI,ZAPJEVATI CRNOGORSKI!

[junackopleme]

HOCEMO LI VUCE GORSKI,ZAPJEVATI CRNOGORSKI!

Vrlo rado prijatelju, evo ja ću započet, a ti nastavi:



Knjigu pise Petrovic vladika
a silje je na Njeguse ravne
a na ruke gubernadur Vuku :

»Oj me cujcs, gubernadur Vuko !
hodi, kupi sve Njeguse redom,
sve Njeguse i Öeklice male,
s njima hajde ka Kotoru gradu,

i zatisni bijela Kotora
zatisni mu skale i putove
da pri njemu nitko ne prilazi.«




Dvorski i muzejski arhiv Bec
♦) Vergl. Archiv XVII, 198—253. ORIGINALNA VERZIJA PJESME GORSKO KARE

[Ćipur]

PETAR I CARIGRADSKOM PATRIJARHU GLIGORIJU

Na pismo vaše svetosti, u kojemu pitate za nekoga Dimitrija Vujića, koji se nalazi u Carigradu i koji naziva sebe kavaljerom bivšega kralja poljskoga, i osim toga vladajućim zapovijednikom Crne Gore, smatram za dužnost odgovoriti vašoj svetosti sljedeće: Što pomenuti Vujić pretstavlja blistatelnoj Porti nekakvo pismeno punomoćije potpisano od gubernatora crnogorskoga Ivana Radonjića od Njegoša, koje je napisano 5. avgusta 1795. godine, u kojemu pismu piše da su Crnogorci dobrovoljno izabrali Vujića za svoga vladajućeg zapovijednika - to javljam vašoj svetosti da takvo pismeno punomoćstvo ne važi ništa i da je lažno, jer gubernator crnogorski nema savršeno nikakve vlasti nad narodom, no nosi na sebi samo jedno prazno ime, - sljedovatelno on nema nikakve sile ni vlasti, niti je pak može imati, da preduzima takve planove i da izvršava takva djela. Gubernator nema više vlasti nad narodom, no koji mu drago drugi Crnogorac.
U ovakvome istinitome i tačnom smislu od imena moga, i od imena svoga naroda crnogorskoga dostavljam do znanja vašoj svetosti da pomenutoga Dimitrija Vujića crnogorski narod nije nikada priznavao ni priznao za svoga zapovjednika, niti ima namjere priznati ga.

Na Cetinje, 10. marta 1798. godine.....


-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd

[junackopleme]

PETAR I CARIGRADSKOM PATRIJARHU GLIGORIJU

Na pismo vaše svetosti, u kojemu pitate za nekoga Dimitrija Vujića, koji se nalazi u Carigradu i koji naziva sebe kavaljerom bivšega kralja poljskoga, i osim toga vladajućim zapovijednikom Crne Gore, smatram za dužnost odgovoriti vašoj svetosti sljedeće: Što pomenuti Vujić pretstavlja blistatelnoj Porti nekakvo pismeno punomoćije potpisano od gubernatora crnogorskoga Ivana Radonjića od Njegoša, koje je napisano 5. avgusta 1795. godine, u kojemu pismu piše da su Crnogorci dobrovoljno izabrali Vujića za svoga vladajućeg zapovijednika - to javljam vašoj svetosti da takvo pismeno punomoćstvo ne važi ništa i da je lažno, jer gubernator crnogorski nema savršeno nikakve vlasti nad narodom, no nosi na sebi samo jedno prazno ime, - sljedovatelno on nema nikakve sile ni vlasti, niti je pak može imati, da preduzima takve planove i da izvršava takva djela. Gubernator nema više vlasti nad narodom, no koji mu drago drugi Crnogorac.
U ovakvome istinitome i tačnom smislu od imena moga, i od imena svoga naroda crnogorskoga dostavljam do znanja vašoj svetosti da pomenutoga Dimitrija Vujića crnogorski narod nije nikada priznavao ni priznao za svoga zapovjednika, niti ima namjere priznati ga.

Na Cetinje, 10. marta 1798. godine.....


-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd

Dragi moj Ćipure, ništa mene više ne može začuditi i iznenaditi a što bi bilo u vezi Petrovića. Ne znam doista, možda je Joko onako bez veze ovome Vujiću napisa kakvo "Punomoćje" koje je sigurno smatrao da ne može ugroziti Crnu Goru za k tamo ko zna koje Vujićeve rabote po Carigradu.
Petrovići nijesu ni jednoga trenutka propuštili priliku da se domundjavaju i uredno šalju izvještaje razno raznim srpskim konzulima ... A kad god je trebalo ocrnit Radonjiće, nijesu časili ni časa a da ih ne pljunu. NIKADA NIJESU TO UČINJELI U LICE, NO SAMO NOŽ IZA LEDJA! Jovan i Petar su bili NAJBOLJI prijatelji!
Nijesu li Vukolaja izmjedju ostalog osudili u ne znam tačno koja bi tačka čuvene optužnice i to na smrt,zbog neuspjele seobe Crnogoraca u Rusiju, a vidimo da on jadan ne bio, nije imao kad to da radi, jer Petrovići izgiboše to pokušavati i OSTAVIT CRNU GORU BEZ CRNOGORACA!

EVO svi do jednog njhhovog je to šćelo:
*1714, mitropolit Danilo Petrović - Njegoš se obratio ruskoj vladi da pruži pomoć postradalom crnogorskom narodu. Na taj zahtjev ruska vlada se odazvala početkom 1715. godine i izdala ukaz da će svima koji budu stupili u rusku vojnu službu dati, prema činu, zemlju u azovskoj i kijevskoj guberniji.
Ovom prilikom nije, međutim, došlo do seobe, jer crnogorski glavari nijesu mogli ostaviti narod na milost sudbini.

*Mitropolit Vasilije je 1750 - tih godina tražio od Rusije saglasnost DA PRESELI CJELOKUPNI CRNOGORSKI ŽIVALJ u Rusiju, ali to nijesu dozvolile ruske vlasti. Odobren je prelazak samo za oko stotinjak porodica preko Slavonije i Banata
Iako je crno-gorski mitropolit bio svjestan da će seljenjem, pogotovu mlađih ljudi, SLABITI ODBRAMBENA MOĆ Crne Gore, i dalje je pravio planove za, štaviše, masovnije kolonizovanje stanovništva iz siromašne i odasvud "pritusnute" spoljnim neprijateljima Crne Gore.

* Kasnije, za vladavine Šćepana Malog, nema pomena da je bilo grupnih iseljavanja Crnogoraca u Rusiju. Bilo je samo individualnih. Pojedinci su stupali u rusku službu, od kojih su neki sticali grofovske titule i velika imanja u Harkovskom okrugu. Prema podacima dr Branka Pavićevića, tada su doseljenici iz Crne Gore bili privilegovani - imali su status donskih kozaka.

*Gospodar Crne Gore mitropolit Petar Prvi je u osvit XIX stoljeća imao više kontakata sa zvaničnicima Rusije, ističući potrebu za preseljenjem većeg broja crnogorskih porodica u tu zemlju. Štaviše, MISLIO JE DA BI VALJALO PRESELITI CIO NAROD u "jednorodnu" o čemu je 1813. pisao ruskom caru. Ta njegova zamisao, ipak, nije bila realna. S ruske strane, postojala je realnija ideja: da se "20000 do 25000 crnogorskih porodica, vrijednih zemljoradnika i stočara i dobrih ratnika, privrženih Rusiji" naseli u Besarabiji,
......Putovanje do Carigrada trajalo je dva puna mjeseca, bez elementarnih uslova. Umjesto hljeba putnici su jeli pšenicu u zrnu; na brodu je vladala epidemija tifusa i dr, od koje su stradala 24 lica, najviše starci i djeca, i nakon što su umirali bacani su u more. Iz Carigrada su svi migranti vraćeni jer, navodno, nijesu imali urednu pasošku dokumentaciju. Tako su povratnici "zli i gori", poslije dugog lomatanja po Sredozemlju, vraćeni u matičnu luku, odakle su pošli. Povratnici su prije odlaska na neizvjesni put bili rasprodali sav svoj siromašni imetak - kuće i imanja, pa su po povratku od susjeda i povjerilaca tražili da im vrate imanja koja su im prodali za bagatelne cijene, zbog čega je dolazilo do svađa i pogoršavanja ionako u svakom pogledu teške situacije... Takav je bio epilog ove kolonističke crnogorske struje u Rusiju, pune dramatičnih i jezivih zbivanja sa tragičnim konsekvencama. Ova neuspjela seoba imala je i brojne druge posljedice i razočarenja.
*Petar II Petrović - Njegoš IŠAO JE STOPAMA SVOG VELIKOG PRETHODNIKA. I on je bio prinuđen da se obraća Rusiji, s molbom da omogući naseljenje većeg broja Crnogoraca na svojoj teritoriji. Početkom 1836. godine.Neki zemaljski glavari su predlagali Njegošu "da bar pola gladnog stanovništva Katunske nahije preseli u Rusiju ili neku drugu zemlju, da bi se ona druga polovina prehranila, dok su se drugi tome suprotstavljali, "plašeći se da bi iseljenjem ovolikog broja ljudi, odbrana Crne Gore od čestih turskih napada bila znatno oslabljena."


Zašto li je onda u jednoj od tačaka optužbe Njegoševog Senata ispalo da je skoro najveći zločin gubernadura Vukolaja Radonjića neuspjela seoba Crnogorskog naroda u Rusiju? Kada je to on jadan, mogao I pokušati da učini, kada su oni to činjeli revnosno?
Pa vidimo da još vladika Danilo, pa Vasilije, pa Petar I, a najposlije I Petar II to žele učinjeti I to tako kako ne bi ostalo nikoga od Crnogoraca u Crnu Goru da je brani od Turaka.

[junackopleme]

PETAR I CARIGRADSKOM PATRIJARHU GLIGORIJU

Na pismo vaše svetosti, u kojemu pitate za nekoga Dimitrija Vujića, koji se nalazi u Carigradu i koji naziva sebe kavaljerom bivšega kralja poljskoga, i osim toga vladajućim zapovijednikom Crne Gore, smatram za dužnost odgovoriti vašoj svetosti sljedeće: Što pomenuti Vujić pretstavlja blistatelnoj Porti nekakvo pismeno punomoćije potpisano od gubernatora crnogorskoga Ivana Radonjića od Njegoša, koje je napisano 5. avgusta 1795. godine, u kojemu pismu piše da su Crnogorci dobrovoljno izabrali Vujića za svoga vladajućeg zapovijednika - to javljam vašoj svetosti da takvo pismeno punomoćstvo ne važi ništa i da je lažno, jer gubernator crnogorski nema savršeno nikakve vlasti nad narodom, no nosi na sebi samo jedno prazno ime, - sljedovatelno on nema nikakve sile ni vlasti, niti je pak može imati, da preduzima takve planove i da izvršava takva djela. Gubernator nema više vlasti nad narodom, no koji mu drago drugi Crnogorac.
U ovakvome istinitome i tačnom smislu od imena moga, i od imena svoga naroda crnogorskoga dostavljam do znanja vašoj svetosti da pomenutoga Dimitrija Vujića crnogorski narod nije nikada priznavao ni priznao za svoga zapovjednika, niti ima namjere priznati ga.

Na Cetinje, 10. marta 1798. godine.....


-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd

S, u stvari evo dje malo procackah po knjizi B.Pavicevica na str. 78 on razjasnjava sto je u istinu bilo to pismo koje je Gubernadur Joko Radonjic navodno napisa tomu Vujicu:

"Sumnjicavoj ruskoj dipolomatiji to je brzo palo u oci,.... Dimitrije Vujic je krivotvorio dokumentaciju, bez obzira na to sto se ne nekim njegovim prilozenim dokumentima nalazio gubernadurov originalni potpis...."

Ko zna, mozda mu je Joko posla neko obicno pismo iz ko zna kojih razloga, a ovaj Vujic ostavio samo gubernadurov potpis , a ostalo iskrivotvorio.

Eto, nije pod obavezno Radonjic uvijek kriv!
A na Petrovo misljenje carigradskom patrijarhu u vezi gubernadura Radonjica Joka, to govori samo kakav je ko doista junak!

[junackopleme]

I kao sto naslov kaze,"Ili si borac,ili....
Hajmo vidjet kako 'SVI JUNACI NIKOM PONIKOSE"
Iz knjige B.Pavicevica” Petar I Petrovic Njegos”

“......Crnogorci su na vrijeme uocili kakva im opasnost prijeti iz Skadra. U Crnoj Gori su na vrijeme pocele pripreme za odbranu. U nedostatku olova Crnogorci su poceli da prave puscane kursume od kositera.....
Prijetnje iz Skadra najozbiljnije je shvatao gubernadur Radonjic. Na to ga je, uostalom primoravao i sadrzaj jednog vezirovog pisma iz februara 1784. u kome mu je porucio>znam i cuh sve za tvoje rabore, kako hodi u Moskova da izvadis na sebe gospodstvo, da si kralj u Crnu Goru. I ti ti bi malo, no podje u Nijemca, a sada ti kazem, e ako bog da, s ovim mojim Arnautlukom i bozjom pomici na tebe<.
Ne zeleci da gubi vrijeme, gubernadur je utanacio susret s kotorskim nadintendantom Vracenom, a pocetkom marta sazvao je i skupstinu na Cetinju. Na njoj je uhvacena vjera do Mitrovdana i upuceno upozorenje mletackim podanicima duz crnogorske granice na zajednicku opasnost. Prvi su odgovorili Grbljani da “Mi koji smo principovi podloznici, imamo slusati njegove zakone i zapovijedi, zato s nasom zaloscu, ne mozemo vama predat nikakvu pomoc ni mozemo dopustat d a nasi ljudi podju s oruzjem prema vosjke careve”.
Odgovor Grbljana nije kod Crnogoraca pokolebao vjeru u odbranu.Sredinom maja odrzan je sabor Katunske nahije u Ceklicima. Na njemu je takodje, uhvacena vjera do Mitrovadne i svecano objavljeno svakojemu Crnogorcu s Ostroga do Sutormana i od mora do Morace, tako i Primorcu: da je bozja vjera do toga dnevi i ako bi se nasa koji Katunjanin da i s kim ovu vjeru prevrze, dogovorno rekosmo da mu u nasu zemlju zakona ne ostavimo. Pocetkom septembra 1784.gubernadur je uputio poruku uzdanoj braci Risnjanima, obavjestavajuci ih o veyirovim pripremama da vojsti i na Primorje.
U nastavku je saopsteno kako su se “danas sakupile sve nahije crnogorske i ujedinile da se nikada ne izdamo, no djegodj obrne, s pomocu bozjom, da smo konta njega”. Na sve ove apele vlasti u Boki Kotorskoj su ostale gluve....
Pocetkom 1785. gubernadur je primio pismenu poruku od vezira, identicnu s onom iz prethodne godine. Optuzujuci CRNOGORSKOG PRVAKA zbog veza s Moskvom i Njemcima, vezir je podsjecao da Crnogorci nijesu isto sto i Latini- “no ste vi na zemlju carevu, a caru ste haini – te to tako bit ne moze”.U protivnom, vezir je imao namjeru da “sa svim Arnautlukom do Djurdjeva dne krene na Crnu Goru i dje godj koga imas, kazi mu i siguraj se koliko moz,a ja na tebe samoga ne idem”. Zastrasujuca poruka natjerala je gubernadura da ubrza odbrambene radnje.
Pocetkom maja 25.IV?6.V 1785 Mahmut pasa je doputovao u Podgoricu s ciljem da pripremi udar na Crnu Goru. Razaslao je poruke po svim crnogorskim nahijama DA PRIMAMLJUJE CRNOGORCE, ubijedjen da ce bez ozbiljnijeg napora pokoriti njihovu zemlju i s lakocom zauzeti solila u Grblju. Bas tih dana porucio je i gubernaduru da mu posalje 100 talaca u Skadar.
Nadajuci se podrsci Mlecana,gubernadur je javio kotorskom nadintendantu Vracenu da su po narodu poslati glasnici da se svako sprema za odbranu o cemu je konacna odluka trebalo da se donese na sastanku od zemlje.Sam gubernadur je morao da prizna kako se NEKI ZEMALJSKI PRVACI spremaju za PREDAJU I ZA PRIMANJE DAROVA OD VEZIRA, zbog cega je, onako uzgredice priupitao nadintendanta o mogucnosti da skapula sebe i svoju porodicu u kotorskom kraju.
Gubernadur cini posljednji pokusaj ne bi li odvratio vezira od namjeravanog poduhvata. To je medjutim, bila iluzija, svakim danom je postajalo sve jasnije da se od vezira moze odbraniti samo naoruzanom desnicom.
Po gubernadurovoj ocjeni veliki rizik koji je na sebe preuzeo, pripremajuci se za oruzani otpor, [B]SLUZI NA CAST CRNOJ GORI.[/B
...Cim je saznao za vezirov susret u Podgorici sa predstavnicima Bjelopavlica, Kuca, Pjesivaca, Klimenata, Hota, Kastrata, Komana i Ljesnjana,gubernadur je sazvao zemaljski sabor. Na njemu su SAMO KATUNJANI I CEKLINJANI izrazili cvrstu rijesenost da se brane, dok su Pjesivci, Ljesnjani i Crmnicani pokazivali spremnost da se pod izvjesnim uslovima pokore. Ubrzo zatim saznao je da je veziru poslo za rukom da PRIDOBIJE I neka bdsko-crnogorska plemena, koja su s Crnogorcima bila u zavadi. Uostalom, oni su pokazali takvu sklonost i prilikom susreta s vezirom u Podgorici.
U junu 1785. obznanjena je odluka mletackog Senata da skadarskom veziru treba dozvoliti da se bez rizika krece s trupama pored mletacko-crnogorske granice i da moze, ako se za to ukaze potreba, koristiti i djelove mletacke pogranicne teritorije.Dok su vlasti u Boki Kotorskoj pokazivale zacudjujucu ravnodusnost, zitelje pogranicnih mletackih podrucja hvalata je panika. Narocito Grbljane.
Bez obzira na to sto je bio izvrsio sve neophodne priprem Busatlija je pokusao da privoli gubernadura na pregovore, obecavajuci mu uzdrzavanje od pohoda, pod uslovom da Crnogorci plate harac za proteklih 15 godina da prihvate nekoliko turskih izaslanika da upravljaju Crnom Gorom i da Njegusi, kao osvjedoceni neprijatelji Turske, posalju taoce u Skadar. Vezirova poruka izazvala je zgranutost kod borbenog dijela stanovnistva Crne Gore. Na zemaljskoj skupstini, odrzanoj sredinom juna 1785. na kojoj je uzelo ucesca 1.000 predstavnika svih plemena prisutni su izrazili spremnost da se bore do posljednje kapi krvi.
U toku neposrednih priprema za odbranu Crne Gore, otputovalo je SEDAM CRMNICKIH KNEZEVA U SKADAR I IZRAZILI POKORNOST VEZIRU.Ovaj je od njih iziskivao da u slucaju potrebe napadnu ostale crnogorske nahije, n sto su oni izjavili da ni pod kakvu cijenu ne zele da dizu oruzje na soju bracu. Vezir je odmah izdao naredbu da se knezevi prikljuce osamdesetorici talaca i odmah upute u Podgoricu...Kako se opasnost priblizavala, Crnogorci su trazili izlaz: neki u produzetku preogovora, drugi u povlacenju s opasnog poprista, a treci su iskazivali spremnost DA SE BEZ UZMAKA POSTUPI KAO STO SU I PRECI CINJELI 1712,1714 I 1756. Naravno ovijem trecima je PREDVODNIK BIO GUBERNADUR JOVAN RADONJIC.
Na gubernadurov poziv za pomoc, Grbljani su ostali pri ranije datoj izjavi: da Crnogorci u njih ne mogu polagati nadu.(14.VI 1785. Gubernadur je po drugi put zatrazio podrsku od Grbljana, moleci ih, istovremeno, da se zauzmu kod izvanrednog providura za dozvolu o slobodnoj nabavci praha i olova.)
Ruski predstavnik Bulgakov izvijestio je svoju vladu da je Busatlija prikupio pod komandu 40.000 vojnika.Najveci dio Busatlijinih trupa bio je regrutovan iz sjeverne Albanije, kao i jedan broj Brdjana, od kojih su vecinu sacinjavali hriscani. Isto tako, pozivu za popunu vezirovih trupa odazvali su se Niksicani.
Na putu ka Ljeskopolju, vezirove trupe su se u pokretu koncentrisale. Na odredistu kod Ljeskopolja vezir je imao pod neposrednom komandom oko 12.000 vojnika, [to je predstavljalo glavninu njegovih snaga. Drugi odred od 6.000 nalazio se pod komandom njegovog brata Ahmet-pase.
Jovan Radonjic je na brzinu sazvao narodnu skupstinu i ona je ponovo izglasala odluku da se late oruzja svi sposobni za odbranu.Vojska je razdijeljena na dva odreda. Najvecim dijelom komandovao je neposredno gubernadur. On je trebalo da se suprotstavi turskoj glavnini, dok su odredu prema Kcevu komandovali serdar Ivan Petrovic i vojvoda Bogdan Vukotic.( Po francuskim izvorima ispada da je gubernadur svoju vojsku razdijelio na dva odreda tek posto su zapocele operacije. Odred sastavljen od Njegusa, Cevljana,Cekslica i Velestovaca, pod komandom jednog serdara vjerovatno serdara Ivana Petrovica, krenuo je da doceka trupe vezirova brata Ahhmet-pase, dok je drugi, pod neposrednom gubernadurovom komandom, sastavljen od Njegusa, Cetinjana i Rijecana, cekao tursku glavninu.Iako je GUBERNADUR IMAO SVEGA 1.000 RATNIKA HRABRO SE ODUPIRAO VEZIROVIM TRUPAMA, koristeci nocne udare, pa je tako u jednom napadu kod Zupe(vjerovatno Dobrske) uspio da Turcima nanese osjetne gubitke.Crnogorci su tada izbrojili 200 protivnickih ljeseva, dok su imali samo 14 poginulih i oko 50 radnjenih(D.Lekic, Spoljna politika Petra I,70).
Dok su se crnogorski branioci mucili zbog nedostatka praha i olova, Mahmut-pasine trupe su se redovno snabdijevale, koristeci naro;ito vodeni put preko jezera.Najzesci otpor vezirovim trupama pruzan je kod Ulica, ali ni tu gubernadurovi odredi nijesu mogli da izdrze turski udar.Prosto su se rasuli pred brojno nadmocnijim protivnikom. Tesko je, uostalom i bilo pripremiti otpor u uslovima kad su neki zitelji, umjesto da jacaju redove branilaca, koristili priliku da izraze pokornost napadacu, ako ne i da se svrstaju u njegove redove....
....:cim su se spojile (trupa Ahmet -pase i Mahmut- Pase), turske snage su krenule ka Rijeci Crnojevica, NE NAILAZECI NI NA KAKAV OTPOR.Neki crnogorski starjesine iz Ljesanske nahije NAPUSTALI su bojiste, OSTAVLJAJUCI KATUNJANE DA SE SAMI NOSE S VEZIROVIM TRUPAMA. A kad je Busatliji poslo za rukom da PRIDOBIJE I DVOJICU KATUNSKIH PRVAKA, VOJVODU MARTINOVICA I VOJVODU VUKSANA MILICA – sudbina odbrane bila je zapecacena, pogotovu od onog trenutka kad su u crnogorski logor doprli glasovi da je i VOJVODA MOJAS, iz Rijecke nahije, IZRAZIO SPREMNOST DA OKRENE ORUZJE PROTIV GUBERANDURA I NJEGOVIH ODREDA.

[junackopleme]

...Videci da se Cetinje ne moze braniti, gubernadur Radonjic se povukao.Dosavsi na Njeguse, a zapazivsi da su mu se snage dosta prorijedile i rasule, donosi odluku da razori svoju kucu, zeleci da ne taj nacin pokaze primjer svojm pristalicama da ne ostave ni jedan dom u rukama takvih varvara.. Tada su gubernadurovim snagam Bokelji, potajno i kradomice doturali prah i olovo, pokazujuci na taj nacin solidarnost sa Crnogorcima.
Izlaskom na Cetinje, gdje se zadrzao sest dana, osvetoljubivi skadrski vezir nije iskalio srce – umakao mu je gubernadur s odredom Katunjana, borbeno jezgro dovoljno da ponovo digne Crnu Goru na oruzje. Uzalud je obecavao blago za gubernadurovu glavu – niko se na to nije obazirao. Da bi gnjevu dao oduska, izdao je naredbu da se razori Cetinjski manastir, na cijem je ulazu objesio jedno kaludjera.(M.Dragovic, Rusija i Crna Gora od 1780 do 1790, 261-262; Vezir je inace, obajavio da daje veliku nagradu onome ko zive dovede ili mrtve donese Jovana Radonjica i serdara Ivana Petrovica).
....Evropeske posmatrace zaprepascivala je cinjenica kakao je Busatlija brzo dopro do Cetinja. Nije trebalo mnogo vremena da i oni saznaju da je to, izmedju ostalog, POTPOMOGLA I “MALA PARTIJA” MEDJU SAMIM CRNOGORCIMA.

[junackopleme]

- Pierre Marche 1912

Ćirilički natpis na Jataganu guvernadura Jovana Radonjića :

"Sie nož ot Jovana Radonjića, guvernatora nad svom crnogorskom nacijom" 1777

"O, veliki Samostvoritelju, pomozi jadnome, no junackome crnogorskom narodu, odrzi ga u slozi i viteskom postenju!"

[junackopleme]

".....U isto doba obraca se vladici radi pomoci vodj narodnog ustanka u Srbiji Karadjordje, s kojim vladika vodi pregovore da sad il nikad zajednicki ucine, sto celo srpstvo od Kosova zeljno izgleda i da rasciste i osvoje sve sto bese i stajase medju srpskom i crnogorskom granicom, pa da se ujedine Crnogorci sa Srbijancima. Divna je prepiska, koju ova dva velika Srbina medju sobom vodjahu radi pregovora u ovoj stvari, u kojoj ih nije sreca posluzila,da svoje plemenite zelje ostvariti mogu."

[junackopleme]

HRONOLOGIJA USPJEHA U VLADAVINI

Jozev Holecek – Crna Gora

*Ove nepovoljne prilike trajale su punih 200 godina, dok vladici(biskupu) DANILU SCEPCEVU HERAKOVICU NJEGOSU nije uspjelo 1707.god. Da iskorijeni poturcenjake. Vratila su se plemena koja su se u medjuvremenu odvojila pa je Crna Gora ponovo dobila granice koje je imala u pocetku.
(Izmedju ostalog i Holecek ovdje ne navodi vladiku Danila kao Petrovica).

*Vladika Petar I je 1796. porazio pasu Busatliju cime je za sebe pridobio Bjelopavlice i Pipere. Time su se crnogorske granice prosirile cak do Spuza, rijeke Morace i Rovaca.

*Vladika PETAR II cuveni pesnik prodao je od nasljedjene teritorije neznatne komade i to 1832.godine planinske dijelove iznad Kotora , godine 1837. dva manastira Austriji, a 1843. godine dva ostrvca na Skadarskom jezeru Turcima.

Ocigledno je najvise uspjeha u vladavini imao Vladika Petar II

[junackopleme]

Idealno prijateljstvo dvije osobe istog pola u Crnoj Gori predstavlja cestu pojavu. Dva muskarca se sretnu, donekle se upoznaju, pa jedan osjeti prijateljsku naklonost. Tada bez odlaganja, iznese prijedlog da mu, uz boga i sv. Jovana, bude brat. Drugi prihvata prijateljski prijedlog, pa obojica zajedno idu kod popa da nad njima izvrsi uobicajeni obred i blagoslovi njihovu vezu.Po pricescu ljube krst, jevandjelje i ikone, a potom se i oni izljube tri puta.Pobratimi se vole kao rodjena braca, pa mozda cak i vise. Jedan stoji iza drugoga, jean drugom pomaze u bijedi i nesreci, a posebno u boju. Svako ce za pobratima poci i u najvecu nesrecu, cak i smrt.
Druga vrsta pobratimstva je iz nuzde. Kad Crnogorca pritisne nevolja, pa ne zna sto da cini, zamoli nekog od koga se nada pomoci.Poljube se, pobratim pomogne u onom sto moze i od tada se uzajamno pomazu.
Crnogorac kod Turcina postuje junastvo i kad u svom protivniku prepozna dobroga junaka, rado s njim stupa u odnos pobratimstva. Tako su se u Dubrovniku nakon pregovora o miru između Crne Gore i Turske, pregovarači Petar II Petrović i Ali-paša Rizvanbegović pobratimili .

Jozef Holecek - "CRNA GORA"

[junackopleme]

NE ZNAM IMA LI DJE LIJEPSE OPISAN JUNAK CRNOGORAC:

"Crnogorska majka vise se raduje rodi li sina, nego cerku i vise ga voli. Sav njen trud je usmjeren ka tome da joj sin izraste u junaka od junaka, u sokola od sokola, u pravoga Crnogorca.''

[junackopleme]

Lazar Kostic paroh iz Krtola je potomak vrlo stare svestenicke porodice.Kao ucitelj osnovne skole u Kotoru i katedralni djakon stekao je simpatije naroda.
Volio je da skuplja narodna predanja i legende o istorijskim licnostima iz daleke proslosti. Od svojih uglednih predaka naslijedio je arhiv i biblioteku.Njegovi su sinovi prota Marko, paroh u Krtolima i Hristofor(Krsto), zavrsio studije u Becu, profesor istorije i geografije u Dubrovniku i na Cetinju.

Objavio je u Magazinu srpsko-dalmatinskom, kao i Vili bosanskoj) kratak istorijski clanak i jednu narodnu epsku pjesmu sa Njegusa ( “Vjeridba Vuka Stanisica Njegusa” (Narodna pjesma, 1869. st.105-112), a koja nije usla u Karadziceve i Vrceviceve zbirke.