Ostvareni i neostvareni snovi

[Kliker17]

''Koliko malo dječjih snova ostvari odrastao čovjek.''
Ovidije, rimski pjesnik
(43. p. n. e. - 17. n. e)


Gledala sam skoro film ''Revolutionary Road'' http://www.imdb.com/title/tt0959337/.
Ostavio je na mene utisak pa iz tog razloga otvaram temu:

Da li treba ulaziti u brak, osnivati porodicu itd. prije nego što ostvarimo
sve svoje mladalačke snove?

Da li neostvareni snovi mogu roditi frustracije koje mogu dovesti do odbojnosti prema onome koji nas je ''sputao''?

Primjeri:
Žena koja je jako željela biti balerina, ne uspije jer zatrudni i uda se,
a onda svoju ćerku tjera na balet i insistira da se time bavi.

Ili govori tipa:
''Da nisam tebe rodila ili da se nisam za tebe udala mogla sam ovo, ono, ... ''
''Da nisi ostala trudna i da te nisam oženio, sada bih bio u Americi i bio bih neko...''
(Ovakvih situacija sam gledala i u svom komšiluku)

Srećni su oni koji i zajedno ostvaruju sve svoje želje, ali to je pod uslovom da se te želje nekako uklapaju.

Ustvari, pitanje je:
Da li neostvareni snovi mogu ubiti ljubav?

[milicaaaaaaa]

Banalizujes film.

[Kliker17]

Banalizujes film.

I to je sve?
Ne radi se ovdje o filmu - film me je samo potakao da otvorim ovu temu.
U suprotnom bih temu otvorila na podforumu ''Film''.

OK. editovaću dvotačku

[milicaaaaaaa]

Gledala sam skoro film ''Revolutionary Road'' http://www.imdb.com/title/tt0959337/.
Ostavio je na mene utisak iz ovog razloga:

Da li treba ulaziti u brak, osnivati porodicu itd. prije nego što ostvarimo
sve svoje mladalačke snove?

....................

[EvilCrazyLazy]

Licnog iskustva po tom pitanju (jos uvijek) nemam, nadam se da necu ni imati, ali kao sto si i sama rekla, svakog dana vidimo na ljudima oko nas da se takve stvari desavaju, kao i kakve posledice ostavljaju.

E, sad, treba biti mnogo jaka osoba, pa se ne predati kad se situacija u zivotu promijeni nenadano, pa se moraju zrtvovati dotadasnje nade i snovi (ne mislim samo na trudnocu, vec na drasticnu promjenu materijalne situacije, nesrecu u porodici, bolest itd.). Ali, poneko se zainati pa uprkos svemu ostvari svoje nade i snove, ili ih promjeni u skladu sa novonastalom situacijom. Sto se tice uticaja toga na vezu - ako se dvoje medjusobno podrzavaju, teskoce se mogu prebroditi, ali za to treba mnogo ljubavi, razumjevanja i licne upornosti njih oboje. Vecina ljudi se naljuti na partnera ili na zivot i samo sjede i zale se kako nista ne valja (da se razumijemo, ima i osoba kojima ama bas nista ne fali u zivotu, a stalno se zale kako ne postizu ono sto zele, iako se samo nimalo ne trude u tom smjeru), to su ljudi koji su prvenstveno nezadovoljni sobom jer nemaju dovoljno upornosti, niti ambicioznosti da se bore za zivot kakav zaista zele, pa za sve krive okolinu.

naravno, sve zavisi od tezine same situacije, i od kova osobe. neki ljudi jednostavno ne mogu da se izbore protiv losih stvari, ali respect svima koji probaju. mislim da su oni koji su makar probali da se bore za svoje snove i zelje, pa makar i ne uspjeli, manje nesrecni od onih koji ne urade ama bas nista.

[DeViLiSh|Je$$uS]

''Koliko malo dječjih snova ostvari odrastao čovjek.''
Ovidije, rimski pjesnik
(43. p. n. e. - 17. n. e)


Gledala sam skoro film ''Revolutionary Road'' http://www.imdb.com/title/tt0959337/.
Ostavio je na mene utisak pa iz tog razloga otvaram temu:

Da li treba ulaziti u brak, osnivati porodicu itd. prije nego što ostvarimo
sve svoje mladalačke snove?

Da li neostvareni snovi mogu roditi frustracije koje mogu dovesti do odbojnosti prema onome koji nas je ''sputao''?

Primjeri:
Žena koja je jako željela biti balerina, ne uspije jer zatrudni i uda se,
a onda svoju ćerku tjera na balet i insistira da se time bavi.

Ili govori tipa:
''Da nisam tebe rodila ili da se nisam za tebe udala mogla sam ovo, ono, ... ''
''Da nisi ostala trudna i da te nisam oženio, sada bih bio u Americi i bio bih neko...''
(Ovakvih situacija sam gledala i u svom komšiluku)

Srećni su oni koji i zajedno ostvaruju sve svoje želje, ali to je pod uslovom da se te želje nekako uklapaju.

Ustvari, pitanje je:
Da li neostvareni snovi mogu ubiti ljubav?

Zavisi shta smatrash pod mladalackim snovima.Treba se zapitati i vidjeti kako bi vas partner reagovao na to.Najbitnije je podrzati partnera u njegovim namjerama chak i kad vama samim(a i vasoj vezi) to moze na neki nacin da naskodi jer time cete dobiti povjerenje a i podrsku ako se vama desi slichna stvar tokom zivota...Naravno pod ovim podrzati mislim na stvari tipa skolovanja,posla i slicno.

Razgovor je majka za vezu.I svadje,ali konstruktivne.Ne one - derem se ja na tebe,deres se ti na mene i posle nista rijeseno.

A da neostvareni snovi mogu ubiti ljubav...Moze i ne moze,to vec zavisi od stabilnosti osobe i toga shta stavlja na prvo mjesto.


Brak je vrlo ozbiljna stvar i najbitnije je da se ona pozitivno dozivi.Brak ne treba dozivjeti kao vezivanje i sputavanje jer ga to ubija.Sto su partneri razumniji to je i brak bolji.Naravno da nije sve med i mlijeko ali kad se sve oduzme i sabere brak bude jedna vrlo vrlo divna stvar

Shto se tiche osnivanja porodice tu vec stvarno mislim da treba ozbiljno pristupiti...nikad ne bih stupio u brak zbog trudnoce.dijete iziskuje MNOGO MNOGO zrtvovanja i to ne na kratko vrijeme i o tome stvarno treba porazmisliti prije nego se krene u tu avanturu.Nisam pristalica toga da se problemi u braku resavaju djecom jer kad tad ti problemi ponovo naidju.I na kraju djeca uvijek pate....Mada malo ko razmishlja o njima u tim trenucima...

[renaissance]

[QUOTE]

''Koliko malo dječjih snova ostvari odrastao čovjek.''
Ovidije, rimski pjesnik
(43. p. n. e. - 17. n. e)


Gledala sam skoro film ''Revolutionary Road'' http://www.imdb.com/title/tt0959337/.
Ostavio je na mene utisak pa iz tog razloga otvaram temu:

Da li treba ulaziti u brak, osnivati porodicu itd. prije nego što ostvarimo
sve svoje mladalačke snove?

Interesantna tema...
Gledala sam i ja pomenuti film, samo sto sam ga malo drugacije dozivjela.Akcenat bih prije stavila na jednu trzisno neisplativu teznju rijetkih 'vizionara' koji pokusavaju da razbiju sliku nama nametnute stvarnosti.Ipak, su svi ti pokusaji, koliko god oni bili smjeli, unaprijed osudjeni na propast, jer potrebno je izuzetna hrabrost pa zivot okrenuti ka nekim manje uobicajenim putevima od onih na kojima nas uce da koracamo...Najbezbjednije je ono sto nam je poznato, sve ostalo je neizvjesnost, a u prirodi covjeka je da se od nepoznatog plasi.
U brak treba ulaziti, prije svega spreman i sa dobrim motivom.Za neke snove je potreban kontinuitet, a i rad koji se moze mjeriti godinama.Brak kao brak moze da pomogne u ostvarenju sopstvenih ambicija, jer se do nekih stvari lakse, brze i bolje dolazi u dvoje.S druge strane, moze da ih i uspori.Opet, tesko je jasno odgovoriti na ovo pitanje, jer sve zavisi od okolnosti u kojim se nalazimo, od velicine i sadrzine nasih ambicija.

Da li neostvareni snovi mogu roditi frustracije koje mogu dovesti do odbojnosti prema onome koji nas je ''sputao''?

Mogu, naravno, ali frustracije nikad ne treba usmjeravati ka nekom drugom.Covjek sam donosi odluke, i tesko da ga bilo ko moze prisiliti na nesto sto ne zeli(ogradjujem se od fizicke prisile, to je vec nesto drugo).Kad ih sam donosis, sam i snosis posljedice.

Primjeri:
Žena koja je jako željela biti balerina, ne uspije jer zatrudni i uda se,
a onda svoju ćerku tjera na balet i insistira da se time bavi.

Mnogo je ovakvih i slicnih primjera, nazalost.Roditelji cesto svoje frustracije i neostvarene ambicije prenose na djecu.Djeca su tu nista drugo do proekcija svojih roditelja, tj. njihovih neostvarenih snova.

Srećni su oni koji i zajedno ostvaruju sve svoje želje, ali to je pod uslovom da se te želje nekako uklapaju.

Ustvari, pitanje je:
Da li neostvareni snovi mogu ubiti ljubav?

Vidi...sretni mogu biti i oni koji zarad tudjih skrenu sa puta svojih zelja.I to moze biti jedan lijep primjer samopotvrde, ukoliko se ona obavlja puna srca i bez prostih racunica

[The Grey Area]

....................

Zavisi od toga shta drzim pored kreveta

[Antares]

splavaranje Tarom - ostvareni san
bungee jumping - neostvareni san

:mrgreen: :devil:

[Emp]

bungee jumping - neostvareni san
:mrgreen: :devil:

Ništa onda od braka za tebe.

[the_sorrow]

Pamela Anderson - neostvaren
Ojacavanje skeleta adamantiumom - neostvaren
VF1 Valkyrie - neostvaren

Eh nesrecno djetinjstvo...

[N-I-K-O]

Film mi se svidio,bas sam gledao prije neku noc...

U svakom sluchaju nije na odmet da malo ON i ONA "prodju" prije nego shto stupe
u neke ozbiljnije stvari,ma shto god to znachilo...
Razno razna iskustva - lekcije,valja malo,chovjek ipak osjeti neshto,nauchi se strpljenju
a opet nije totalni kreten u smislu naivnosti jer dodje do snalazenja prije ili kasnije,
nece znat okle mu/njoj puca...

No je grdno kad je sudbina losa jednoj djevojci,pa se onako naivna "nabode"
od prvog do jedno 7-8 "namazanih" momka dje je o jadu zabave i otkache...
Pa na kraj stane ispred ogledala u depresiji sa 30-32 god. i veli "sto bi ovo samnom..."
Nakon toga se nekako chovjek preda...Bio sam svjedok par takvih primjera...
Kako da krene zdravo u nesto kad joj je sve "popadalo" u zadnjih 10 godina...
Teske su to sudbine, uzas!

Da li moze imati uticaj na Ljubav ta neizivljenost?
Naravno da moze!

Recimo,Ja kad sam bio u braku,desavalo mi se da izadjem 2 noci zaredom jedne nedjelje, do 12 po ponoca...
Sledece nedjelje 3 puta, do 1-2...
Naredne 4 puta,do 3-4...
Nekako nisam bio svjestan,mislim jesam bio svjestan al` mi je nekako TO bilo postalo iz sedmice u sedmicu lakse,normalnije!...
Chovjek se sve vise i vise opusti,uz to pochne neke druge stvari da zanemaruje...kako?
Desava se sledece:
Dodjem kasno kuci,ujutro mamuran idem na posa`,oderem se ka` konj...Dodjem sposla,zena me docheka nasmijana sa ruchkom,nariljam se ka magarac,
ona oko mene,naravno uzeljela mi se pa bi malo sa muzem da progovori,da se pomazi...a ja htio ne htio NE MOGU da se pomjerim,
em umoran,em nenaspavan,shvatim svaku 4-tu rechenicu shto mi je rekla i prije nego shto postanem svjestan toga,zaspem...do jedno 7-8...
Ponovio sam par puta tako kao budala naravno onako "opusten" u razmisljanju dok me jedan dan NIJE sachekala sposla "nasmijana",
ruchka nema u kucu,ja ulazim - ona digla noge na sto,gleda film...
U SAMO JEDAN JEDINI SEKUND SAM SE VRNUO u STVARNOST i samo sam se vrnuo "nalevokrug",
otishao i kupio najveci buket cvijeca sto je postojao u cvjecari...
Kad sam dosao,samo sam joj dao taj buket ruza i rekao sjedi da poprichamo...
"Znam,nista mi ne moras reci,trebalo mi je ovo da me vratis u stvarnost i da shvatim koliko sam djubre sebichno bio,ne znam dje mi je glava bila,
od sad sam TU dje pripadam - OBECAVAM! VOLIM TE najvise na svijetu...".
I mislim da sam uspio na kraju da nadoknadim sav taj svoj sebichluk svojom prisutnoscu kao MUZ,kao PRIJATELJ,kao OTAC,kao neko ko ih ISKRENO VOLI,
bar sam se trudio sto sam vise mogao.

Eto kako chovjek "poleti" po nekad...A kad se ufati u klopku TOG zivota,malo po malo gubi i gubi...
I dan danas mi je to RANA kad se sjetim i bas mi je krivo .

[kuglica]

A koliko je onih koji nikad nista ne urade po tom pitannju, vec samo na sebe misle. I kad se kasno osvrnu za sobom, na kraju ne vide vise nikoga ko ih je nekad cekao. Tebi svaka cast, ovo sto sam procitala vratilo me je na neke stvari koje nije trebalo, ali mi je ipak drago sto jeste. Vec dugo nijesam mislila na to, a trebala sam...

A sto se tice teskih sudbina... Pa desava se, sta znam... Ja sam recimo godinama izlazila sa likom koji mi je bio jako bitan u zivotu. Mislim, *bitan* je rijec koju ja korostim kad hocu da kazem da nekoga volim-mislim na njega-nedostaje mi- i to sve odjednom. Ali on je neko ko je poslije tih dana i dana, nasem zajednickom drugu rekao da nije nista mislio samnom, ( citaj - ne zeni mu se), i da je samo TREBALO DA GA PITAM ( opet citaj - ranije bi smo prekinuli sve da sam ja to znala).
Obzirom da je ta vijest do mene dosla od njega licno, posto smi raskinuli, ja ti ne mogu rec da me je to zaboljelo. Jednostavno, posto sam dobro promislila o njemu, to je bilo nesto sto je skroz nalik njemu. Mislim, bolje nijesam mogla ni ocekivati.
Da sam pomislila ( ali samo pomislila) kako bi bilo u braku sa njim, iskreno - JESAM, poslije 2 godine nase veze, na cijelih 15 minuta ( a toga se sjecam posto sam na satu vidjela ponoc - i nasa godisnjica), posto je taj lijepi osjecaj te veceri nekako kratko trajao. Vracali smo se za Podgoricu, i nekako mi je zelja sve manja i manja bilo. Mislim da poslije toga nikad nista slicno nijesam pozeljela sa njim. Nikad u zivotu nijesam, niti bih potencirala brak, iako se cesto salim na taj racun.
I poslije svega, ja uopste ne mislim da sam imala neku tesku sudbinu, losu srecu svakako jesam. Cesto mislim da sam ja krivac tome, toliko je drugih ljudi bilo, al znas ono kad gledas samo pravo...
Vjeruj da nista vise nije isto. Ja nikad ne patim, samo iz veze izlazim pametnija. Kad zaboli, zaplacem, nije me nikad sramota od toga, jer ne volim ljude tipa *drzim se, jaka sam* i sl. Pokazem emocije.
Al mislim da je u meni ostala zelja, neka neostvarena stvar, a to je da te zavoli neko koliko i ti njega. Eto to bi bila neka moja zeja, da ne kazem san, posto nije... I da vratim povjerenje u muskarce, jer neki put pored mene stradaju ni krivi ni duzni oni ljudi koji su to najmanje zasluzili. Mislim da bi to onda bila prava stvar. Ja nesto ne vjerujem previse u brak. Toliko ih gledam oko sebe, ama jedan da mi se dopao, pa bih rekla da vjerujem. Al sto cu kad nije tako.
I kako mi jedan drug prije nedje rece *lako je tebe razumjeti, treba covjek samo malo vise da se bavi tobom, da misli o tebi* I ja se od tada drzim toga.


E da, imam i jos 1 zelju, da je Skolijera sad otvorena, jer hocu da idem na palacinke.

[N-I-K-O]

A koliko je onih koji nikad nista ne urade po tom pitannju, vec samo na sebe misle. I kad se kasno osvrnu za sobom, na kraju ne vide vise nikoga ko ih je nekad cekao. Tebi svaka cast, ovo sto sam procitala vratilo me je na neke stvari koje nije trebalo, ali mi je ipak drago sto jeste. Vec dugo nijesam mislila na to, a trebala sam...

A sto se tice teskih sudbina... Pa desava se, sta znam... Ja sam recimo godinama izlazila sa likom koji mi je bio jako bitan u zivotu. Mislim, *bitan* je rijec koju ja korostim kad hocu da kazem da nekoga volim-mislim na njega-nedostaje mi- i to sve odjednom. Ali on je neko ko je poslije tih dana i dana, nasem zajednickom drugu rekao da nije nista mislio samnom, ( citaj - ne zeni mu se), i da je samo TREBALO DA GA PITAM ( opet citaj - ranije bi smo prekinuli sve da sam ja to znala).
Obzirom da je ta vijest do mene dosla od njega licno, posto smi raskinuli, ja ti ne mogu rec da me je to zaboljelo. Jednostavno, posto sam dobro promislila o njemu, to je bilo nesto sto je skroz nalik njemu. Mislim, bolje nijesam mogla ni ocekivati.
Da sam pomislila ( ali samo pomislila) kako bi bilo u braku sa njim, iskreno - JESAM, poslije 2 godine nase veze, na cijelih 15 minuta ( a toga se sjecam posto sam na satu vidjela ponoc - i nasa godisnjica), posto je taj lijepi osjecaj te veceri nekako kratko trajao. Vracali smo se za Podgoricu, i nekako mi je zelja sve manja i manja bilo. Mislim da poslije toga nikad nista slicno nijesam pozeljela sa njim. Nikad u zivotu nijesam, niti bih potencirala brak, iako se cesto salim na taj racun.
I poslije svega, ja uopste ne mislim da sam imala neku tesku sudbinu, losu srecu svakako jesam. Cesto mislim da sam ja krivac tome, toliko je drugih ljudi bilo, al znas ono kad gledas samo pravo...
Vjeruj da nista vise nije isto. Ja nikad ne patim, samo iz veze izlazim pametnija. Kad zaboli, zaplacem, nije me nikad sramota od toga, jer ne volim ljude tipa *drzim se, jaka sam* i sl. Pokazem emocije.
Al mislim da je u meni ostala zelja, neka neostvarena stvar, a to je da te zavoli neko koliko i ti njega. Eto to bi bila neka moja zeja, da ne kazem san, posto nije... I da vratim povjerenje u muskarce, jer neki put pored mene stradaju ni krivi ni duzni oni ljudi koji su to najmanje zasluzili. Mislim da bi to onda bila prava stvar. Ja nesto ne vjerujem previse u brak. Toliko ih gledam oko sebe, ama jedan da mi se dopao, pa bih rekla da vjerujem. Al sto cu kad nije tako.
I kako mi jedan drug prije nedje rece *lako je tebe razumjeti, treba covjek samo malo vise da se bavi tobom, da misli o tebi* I ja se od tada drzim toga.


E da, imam i jos 1 zelju, da je Skolijera sad otvorena, jer hocu da idem na palacinke.

Cmooook