AKADEMIK MATIJA BECKOVIC O JEZIKU I SUDBINI DRZAVE

[Elizabeta]

Crna Gora se razdruzuje od sebe same


Gostovanje akademika Matije Beckovica na velikom gospoðindanskom saboru kod Pivskog manastira, iskoristili smo za njegov komentar o aktuelnim temama u Crnoj Gori. Veliki pjesnik, cuvar nasljeða svojih predaka, vjeruje u narod Crne Gore i njegovo duhovno pregnuce.
~Sta stoji iza zahtjeva crnogorske vlasti za razdruzenje sa Srbijom ?
- Crna Gora je razdruzena sa Srbijom! To je uradio "onaj sto najbolje moze". Rijec je o njenom razdruzenju od sebe same, od svoje istine, tradicije, temelja, jezika i imena. Dobro je rekao neki predstavnik Evropske zajednice "sto su Srbija i Crna Gora dalje jedna od druge, dalje su i od Evrope". To je put unazad i taj put koji je izabrala Crna Gora i koji je tako ocigledan ne vodi nikud do u corsokak.
~S obzirom na postojecu situaciju i pritiske, da li vjerujete u opstanak drzavne zajednice?
- Vjerujem upravo iz razloga sto je ona opstala i pod mnogo vecim iskusenjima. Ujedinjenje Srbije i Crne Gore stajalo je na putu kroz vjekove velikim silama, narocito evropskim velikim silama, a sada su te velike sile i Evropa najveci zastupnici zajednicke drzave SCG. Oni ne daju da se razdvaja jer to ne da je samo sramota za Srbiju i Crnu Goru, vec za ljudsku pamet.
~Crna Gora je nedavno dobila novu himnu, grb i zastavu. Slicna namjera je bila i sa simbolima drzavne zajednice. Kakav je Vas komentar u vezi sa tim?
-Koliko znam, te novine je donijela aktuelna vlast i to bez saglasnosti opozicije, a o narodu i da ne pricamo. Dugo je o tome raspravljano, a pominjana je cak i trobojka, ali je zaboravljena. Trobojka je znak koji su od Francuske revolucije, zadrzale odreðene drzave iz, naravno, odreðenih razloga. U Crnoj Gori je "neko" pomenuo da je to neki crnogorski izum, pa su razmatrali kakve su boje na toj trobojci, kao da je to njihova svojina. Govorili su o nekoj plavetnoj boji, i sad zamislite - crnogorske gace iz nosnje da postanu plave!
~U djelima njegujete tradicionalni govor naroda Crne Gore. Kako komentarisete pokusaj uvoðenja crnogorskog jezika i aktuelno preimenovanje srpskog u maternji?
- To znaci da se dvoumimo izmeðu Vuka Karadzica i nasih polupismenih savremenika. Oni koji nijesu nas jezik imenovali, sigurno ga nece moci ni preimenovati.
~Sta mislite o potezu crnogorske vlasti da vjerske hramove svrsta u spomenike kulture i stavi pod svoju kontrolu?
- To opet rade oni koji Crnu Goru zele da vrate unazad i razdruze je sa Srbijom - samom sobom. Misljenja sam da to ne moze biti! Mozda samo uz jedan veliki haos, a taj haos savremeni svijet nece dozvoliti.

[Brzi]

Pa zar taj "Lupez" jos mlati protiv svoje zemlje, e svakamu cast, epa jest pravi Akademik. :burp:
Bolje bimu bilo da pise knjige, no da vodi praznu politiku i lupeta koje sta. :hardrock:

[Kralj Tvrtko]

Jeli to onaj clan SANU sto je trasirala politiku zlocina i genocida.

[Vasilj]

kad smo već kod Bećkovića, evo Vešovićevog teksta iz Monitora...

IZ MOG UGLA
TUMAČ MATIJA

Pravoslavno praznoslovlje



Na Internetu nađoh onaj slavni Bećkovićev tekst koji ranije nijesam čitao. Onaj što počinje čuvenom rečenicom: "Pre šest vekova ništa se na globusu nije dogodilo značajnije od boja na Kosovu Poqu". **Proštio sam ga i zaključio: kad mi se ne bi gadilo, mogao bih sročiti knjižicu o ovom slatkorječivom praznoslovlju nadojenom slatkim pravoslavljem. Razmotriću pregršt detalja.
"Istočnik kosovske simbologije pretkan je iz Biblije", kaže Bećković ko da je Kilibarda! Jer se napreže da banalnim tvrdnjama podari filosofsko dostojanstvo, da trivijalno predstavi kao duboko, da od notornog, jezičkim kićenjem, napravi poetično. Malo mu je bilo reći: "Istočnik kosovke simbolike je Biblija". Malo mu je bilo reći: "Kosovska simbolika je pretkana iz Biblije". Zavro je da naduva sve što kaže, pa je mičurinski ukrstio metaforu istočnika i tkanja, stoga vam treba akrobatska mašta da si predočite vrelo koje se "pretkiva" na natri! A pošto mu riječ "simbolika" zvuči banalno, posegao je za "simbologijom" koja je napravljena od "simbol" plus "logija", dakle - nauka o simbolima. Ukratko: vrelo kosovske nauke o simbolima na natri je pretkano iz Biblije!
Bećković je zaljubljen u deseterac: "Sve što je stvoreno u drugim razmerama stvoreno je sa pola snage i manje ubeđenja"! Treba vjerovati ovom poznatom stručnjaku za srpsku poeziju, ali, nažalost, kaže se "razmerima", a ne "razmerama"! "Razmera" je srazmjera ili proporcija; odnos rastojanja na geografskoj karti prema stvarnoj dužini itakodalje, a "razmer" je metrička struktura stiha. U Rječniku se kaže: "samo razmer", dakle, "razmera" nikad ne znači "razmer".
Iz Vukovog Rječnika pamtim stihove: "Ne čaj više, Miloševa majko, / odbij ovce u to pusto polje, / Miloš ti je juče poginuo" koji su i jasni i sugestivni: šta će ti ovce kad više nemaš sina, otjeraj ih u pusto polje nek idu kud hoće! Ali ne kapiram šta ti stihovi znače kad ih Bećković citira: "Što ne čaješ Miloševa majko / Odbi ovce u to pusto polje / Miloš ti je danas poginuo!" Svak može da stihove upamti pogrešno, ali Bećković ne vidi da ih je učinio besmislenim: što ne čekaš sina koji ti je poginuo?
Moja podjebavanja, dakako, neće nauditi ovom svetom tekstu u kojem su besmislice - svete besmislice, a laži - svete laži. "Ni jedan turski sultan", kaže Bećković, "nije našao smrt van svoje zemlje, do sultana Murata na Kosovu". A Sulejman, recimo, Veličanstveni? Zar Sulejman nije "našao smrt" pod Sigetom? Jest, ali pošto je u ovu četničku bibliju ušlo da je samo Murat našao smrt van svoje zemlje, sve izvore koji tvrde drukčije treba smatrati apokrifnim.
I zaista je podvig onoliko drviti o epskoj poeziji a ne kazati ništa osim golih trivijalnosti koje, doduše, zvuče uzvišeno, ali zbog toga nijesu manje trivijalnosti: "Pesma svesaznateljka i njena sveuvidnost preuzela je na sebe odgovornost da utvrdi tok boja, odredi učesnike i presudi pobednika. Čestitoga kneza je proizvela za cara, caru dala caricu, carici braću, braći imena. Nije zaboravila ni slugu Milutina, Vaistinu, Golubana. Nije izostavila imena hrtova ni konja. Saznala je ko je kome bio kum, ko pobratim, ko dever i tako dovela u krvno srodstvo ceo narod. Prizvala je i one koji su umrli pre boja i povratila one koji su se rodili posle njega. Dovela i Arapa prekomorca, uočila kakve ko ima oči, odnekud doznala boju glasa svojih junaka. Tako smo dobili dragocene pojedinosti koje je mogla doznati jedino poezija".
Ko odoli praznoj slatkorječivosti ovih redaka, kome zavodljive kovanice "svesaznateljka" i "sveuvidnost" ne kažu ništa o poeziji, kome zvuči šuplje inače toržestvena tvrdnja da je pjesma "preuzela na sebe odgovornost da utvrdi tok boja, odredi učesnike i presudi pobednika", taj će početi čak i da se krsti od čuda: poezija o srednjevjekovnoj vlasteli, okruženoj slugama, kojoj su konji, jer je ratovala, i hrtovi, jer je lovila, bili najjači statusni simboli - kako bi takva poezija mogla "zaboraviti" sluge i imena konja i hrtova? Ono što su opšta mjesta te poezije, Bećković promiče u njenu poetsku suštinu. Ono što negenijalni zovu anahronizmima, kojih ima u svakom usmenom pjesništvu, Bećković je promovisao u čistu metafiziku: "prizvala je i one koji su umrli pre boja i povratila one koji su se rodili posle njega." Uza sve, kod Bećkovića pobratim, kum i djever nazivi su za stepene "krvnog srodstva", ali to ne znači da ovaj genije lupeta, nego da smo obavezni diviti se ovom "paradoksu". Itakodalje.
Bećković vjeruje da možeš govoriti o velikoj poeziji a pri tom biti oboružan znanjem srednjoškolca: "Može li neko biti prisutniji u životu jedne nacije od njegove trojeruke majke, čija je treće ruka - zelena jabuka." Može li šta biti praznije i netačnije od ovakvih "aforizama"? Doduše, ako je nestručan za poeziju, stručan je za Srbe i, kao takav, najpozvaniji je da kaže ko je najprisutniji u životu njegove nacije. Ali otkud majci Jugovića treća ruka koja je i zelena jabuka? Riječ je o ruci Damjanovoj koju su dva gavrana bacili u krilo majci Jugovića: "Moja ruko, zelena jabuko! Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta! A rasla si na kriocu mome, ustrgnuta na Kosovu ravnom!" Dodati majci, kao treću, ruku njenog mrtvog sina, to je perverzno. Ovaj bogomoljac koji propovijeda krv i nož majku Jugovića nasiluboga promoviše u Bogorodicu Trojeručicu, mada je više - vještica! Bećković o narodnoj poeziji ne uspijeva reći ništa, jer mu je nepoznato ono najvažnije što je o njoj rečeno, a mogućnosti njegove čitalačke mašte vrlo su uboge, zato mu jedino ostaje da bude - običan mudroser.
Da je bar njuhnuo "geološke" analize usmenog pjesništva, koje ispod mladih slojeva otkrivaju drevne, mitološke supstratume, ne bi trabunjao o trojerukosti majke Jugovića, jer bi znao da je priča o njoj nakalemljena na mnogo stariju, pagansku priču i da se jedino tako mogu razumjeti stihovi: "Nadula se majka Jugovića, nadula se pa se i raspade"! Da je bar minut mućnuo glavom, Bećković bi shvatio da su ovakve slike u folkloru rezervisane za đavole, vještice, nečiste sile, a ne za bogorodice!
Iz ovih stihova progovara ratarska civilizacija i stoga nemaju veze s Bogorodicom Trojeručicom, ni s oberpopom Pajom, ni s četnicima koji ližu oltare a uzgred gledaju da prikolju štogod nesrpsko. Iz ovih stihova progovara svijet u kojem je čovjek brat jabuke koju je odgojio. Tačno je, doduše, da je Majka Jugovića, u svom starijem sloju, pagansko božanstvo, a po Čajkanoviću, "u narodnoj religiji svih Indoevropljana, ženska božanstva imaju jednu zajedničku crtu: to su strašna i neumitna, ledeno ozbiljna božanstva", otud i njeno "tvrdo srce", ali uprkos tome, ili baš zbog toga, osjećamo da su ti stihovi plod ratarske kulture u kojoj se čovjek osjeća dijelom Velike Cjeline i stoga su mu mjere za smrt i život malo drukčije od naših: radi se o drevnoj slikovnosti u kojoj su na istoj deredži prerano poginuli čovjek i prerano ubrana jabuka, jer sve što se zbiva u svijetu, ljudskom i u vanljudskom, dio je jednog zbivanja, podvrgnuto jednoj logici, stoga nema posebnih razloga da ljudsku preranu smrt naduvavamo do vaseljenske tragedije, a da prerano obranu jabuku uopšte ne primijetimo. Uz to, mre se lako, mre se lakše no što se "ustrgne" jabuka s grane.
Treba imati mrvu mašte da se uživiš u majku iz čijeg razgovora s rukom mrtvog sina bije nama neshvatljiv mir. Koja bi današnja majka mogla u otkinutoj ruci svog djeteta vidjeti "zelenu jabuku" prije vremena "ustrgnutu"? Koja bi današnja majka svoju bol uspjela da duhovno savlada stapajući se, u metafori "zelene jabuke", sa Velikom Cjelinom?
A Marko Darinkin bi se osevapio kad bi četnicima održao seriju predavanja o srpskoj poeziji.


Piše:
Marko VEŠOVIĆ

[Ataman]

ja se sav protresem od srece i zadovoljstva kad matija nesto ovako umno napise . i odmah sam za realizaciju matijinih misli . on je jednom rekao da ce svoje tijelo ostaviti na kosovu ,pa se sve mislim da je ovo neki dobar dvojnik.

usput,***** mu oca... dvojnickog...


a.

[gos1]

Ataman prica o dvojnosti?
O dvojnoj licnosti?
O krvi koja tece venama?
O plavoj krvi?

[amaro99]

E Matija je objektivan i mjerodavan kad je Crna Gora u pitanju.
Ni da Bog da nam bude sto nam on zeli. Zborili bi ekavski ko on i njegovi sljedbenici, odili u crkvu Rista Mefista, oplakivali Kosovo, a Podgorica bi bila sjediste srpskog regiona, Crna Gora, koja je , kako on kaze, bila nezavisna drzava zahvaljujuci nesretnim istorijskim okolnostima.