Naslov je rekao sve.
Cak su i Vijesti priznale njegovu ulogu u preispitivanju nase tradicije na osnovama postulata modernog doba, stavivsi ga na prvo mjesto svog izbora (ona prva knjiga se zaista ne racuna).
Nevjerne Tome, povrsni ljubitelji korica knjiga i mondijalisticki nastrojeni ignoranti kazite sad nesto!
(ovo je retoricko pitanje).
Zaista su ufurani momci iz kulturne redakcije Vijesti zadale sebi tezak zadatak! Kako biti post modernista u zemlji dje je Lalic ovaplocenje modernizma!
Vecina ljudi je zla
Naravno da nisam clan redakcije, ali mi nije jasno kakve veze to ima sa frizerom?
Lalicem se ja bavim iz potpuno drugih razloga, a sto se tice fasisticke selekcije - potpuno se slazem s tobom.
Mnogo postujem njihovo pregnuce, ali sumnjam da je to za vecinu "konzumenata" preraslo "fensi urbano popunjavanje polica u dnevnoj sobi". Ali nije tu nista sporno, ovakve stvari nazalost uglavnom i koriste manjem dijelu citalastva.
Balsi respekt, ali ponajvise zbog onih kolumni subotom u Vijestima i ovakvog izdavackog poduhvata Vijesti
Sto god hoces. Okle tebi ovo brale? Odakle crpis ove informacije? Od Medojevica ili Brkovica?
Vecina ljudi je zla
Pitam se sta kafanski filosofi poput Bonje mogu da znaju o Lalicu?
Lalic, rusitelj mitova...sve ono sto kafanskim politicarima-intelektualcima je meal of the day.....
Pitam se znaju li da se na mjestu gdje se nalazila kuca Mihaila lalica danas nalazi Vila jednog bogatog bivseg SNPovca...pitam se znaju li da je danas tamo trebao biti muzej umjesto bazena?
Demiane...svaka cast!
Kafanski filozofi znaju malko vise o Lalicu negoli salonski nacionalisti, kojima je jedino bitno da je Crnogorac. Za ostalo je sve lako.
Stani malo, zar ne bi trebali ici "salonski filozof" i "kafanski nacionalista"? Malo mi je to prikladnije uparivanje, zar ne?
Pa ne znam bas za kucu Lalica, ali znam da su donedavno djeca igrala fudbal preko podnog mozaika boga Hipnosa, isto kao sto znam sto se desava sa nasim crkvama, spomenicima iz NOB i slicnim stvarima, prema kojima se DRZAVA odnosi na sraman nacin... ALi to je manje bitno, bitno je da mi ukazemo da pripadnici "druge nacije" unistavaju nase nasljedje, jer je van pameti da bi neki "nas", Crnogorac, mogao tako nesto da napravi?
Je li to bila tvoja poenta?
Vecina ljudi je zla
Varas se...jasam neko ko ima svaku Lalicevu knjigu sa posebnom njegovom posvetom.....bas zbog tih pecata istorijskih i licnih mislim da ne spadas u krug ljudi koji imaju pravo da mu pomenu ime akamo li sto drugo...
Otkritcu ti to , Lalic je bio nista manji crnogorski nacionalista od mene...to mozes da pitas sve one koji su ga poznavali licno,posebno onekoji su imali cast da sa njim provedu makar koi tren svog zivota, ....anyway..u to vrijeme su takvi kao ti bli prekupirani paljenjem kuca po Dubrovniku ....i to je legitimno....ali ja ne govorim o Haubicama...Kalasnjikovim.i ostalim simbolima vaseg identiteta...ja govorim o Mihailu Lalicu, covjeku sa adrese Setaliste 5 danica, 127 , Herceg Novi ......
Kako se rastavlja puska?
Ipak to je prikladnija tema za tebe....
Pozdrav
Sto je, naravno, neoborivi dokaz da si razumio sto u tim knjigama i pise? Ali je to nebitno, dok god te knjizice lijepo stoje u ormaricu u dnevnoj sobi.
Eto vidis, imam i ja svaku knjigu Zenona Kosidovskog. Mislis da bi to trebalo da znaci da sam je neosporivi tumac njegovih djela?
Forma, koja tebe mnogo vise preokupira od sustine, je odje nebitna. Postojalo je mnogo ljudi koji su svoje razumijevanje komunizma mjerili brojem knjiga u skafovima, pa su se u najcrnjem momentu okrenuli potpunoj negaciji istog.
Ohoho... A zasto? Lalica mogu interpretirati samo odredjeni ljudi? Samo oni koji imaju knjige sa njegovom posvetom? Samo oni Crnogorci ciji broj crnogorskih krvnih zrnaca ne silazi ispod 101% ukupnog broja?
E na ovakve se lijepe stvari svodi tvoj "crnogorski nacionalizam"...
Odbijam da povjerujem da je autor Svadbe mogao na isti nacin kao i ti - primitivno, iskljucivo i ostrasceno - da dozivljava tako suptilne stvari. Jedno je prevelika ljubav prema svojemu, a drugo je neprihvatanje razlicitog od svojega ili onih koje "svoje" ne vole tako strasno kao ti.
Ovo sto si sad rekao ne razlikuje se mnogo od pokusaja nekog raspojasanog cetnika da ubijedi ljude da on djeluje na fonu Njegosa. Neka je Njegos bio najveci Srbin svih vremena, ali je Njegos bio genije. A to sto su i on i taj raspojasani ****** - Srbi, to ne znaci da medju njima postoji ikakve druge veze.
Isto tako, to sto ste i ti i Lalic - Crnogorci, ne znaci mi nista vise od recenice nekog Engleza da je on istog porijekla kao i Sekspir. A to je i bolest nacionalizma- jer pretpostavlja da su etnicke veze najbitnije. A nisu.
Ili ti zelis da podignes kredibilitet svojih stavova preko ledja jadnog Lalica? Yeah, right...
Ne znam bracki, prvi sam u 22-generacijskom stablu mog bratstva koji nikad nije koristio vatreno oruzje.
Ali sam takodje prvi u 22-generacijskom stablu mog bratstva koji je koristio kondom, tako da mnogo vise mogu da ti kazem o toj temi. Ako te zanima
Last edited by Bonja the Zmaj; 12-10-06 at 10:31.
Vecina ljudi je zla
A na kraju krajeva, ljudima kao ti je potpuno nebitan Lalicev doprinos jednom novom pogledu na Crnu Goru u usporedbi s cinjenicom da je Lalic bio "crnogorski nacionalista"?
E tugo jesenja...
PS: Da li bi drzao Laliceve knjige u svojem ormaru, da je kojim slucajem Lalic bio "pro srpski orjentisan"?
Vecina ljudi je zla
odlican topic.
nastavite...
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
eo da pomognem
- dakle, Bonja raspravlja transcedentalno!
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
A sto fali onoj staroj narodskoj: Bonja pali narodne mase?
A ne, ne, ne... Kako jedna isfrustrirano cinicna osoba da ispusti onakve knjizevne uzlete, koji se najjasnije ogledalo necijih kompleksa?
Skupe se momci, koji ne postoje u realnom zivotu - vec samo u onom svijetu koji sami kreiraju, a koji se bazira na osnovnim postavkama - sto nas manje ljudi razumije, zagarantovan nam elitizam i "ti mene serdaru, ja tebi vojvodo".
A onda se sebi lupi nadimak "CG postmodernisti" i to ti je to. Trt Milojka.
:-)
Vecina ljudi je zla
:monkey:
ne pochinji djavole!
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Slobodan Vukovic: SUSRET LALICA I TITA
Prije trideset tri godine, 6, 7. i 8. avgusta 1970. Tito je boravio na Zabljaku gdje je prisustvovao svecanostima povodom obiljezavanja 30-godisnjice Osme pokrajinske konferencije KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandzak, Kosovo i Metohiju, koja je odrzana u Barama Zugica kraj Zabljaka.
Treceg dana njegovog boravka na Zabljaku, 8. avgusta 1970. u borovoj sumi, neposredno uz Crno jezero, priredjen je svecani rucak. Stolovi su poredjani u obliku pravougaonika, tako da su brojne zvanice sjedjele i sa spoljne i sa unutrasnje strane velike trpeze. Rucak se blizio kraju, posluzeno je voce i, odjednom, spazio sam jednog covjeka koji se zurnim korakom uputio Titovom stolu i sjeo naspram njega.
Bio je to pisac Mihailo Lalic.
Tito je saznao da se tu nalazi Lalic i od Vidija Zarkovica i Veselina Djuranovica zatrazio da ucine da se sretne sa njim.
U mom novinarskom bloku, koji i danas cuvam, ostalo je zapisano:
“Druze Lalicu”, obratio se Tito piscu, “citao sam Vasa djela i po mom misljenju Vi ste veliki umjetnik, ali neka o tome sudi knjizevna kritika, a ja kao predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije hocu da Vam kazem da ste i do danasnjega dana ostali pravi komunist i partizan. Vi ste se uvijek borili, Vi to i sada cinite i ja Vam na tome, kao predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije zahvaljujem”.
Tito je govorio a Lalic ga je pazljivo slusao.
“Ja sam htio odavno s Vama da se pitam, jer sam ja Vase stvari citao”, naglasio je Tito. “Mnogo jos ima materijala, mnogo ima da se pise o nasoj revoluciji. Meni je velika zelja da se u mladima odrzi taj heroizam, da se oni napajaju nasom revolucijom. Meni je mnogo stalo da se nasa junacka proslost vjerno prikazuje stvarnosti. Citam sve ove uspomene boraca iz rata. To je interesantno. Ima i krupnih stvari, jer je to dozivio nas covjek kao obican borac. Citao sam Slovenca, Svetea. Napisao je tri knjige, ali kao roman. Ja sam tih dvije hiljade stranica procitao vrlo pazljivo. Iz toga se vidi dusa naseg covjeka. Ja citam puno. Fakat, ja zaista mogu mnogo procitati i kroz to brzo citanje ipak uhvatim smisao, sustinu”.
Tito je zatim govorio o filmu “Bitka na Neretvi” za koji je rekao da je “jaka stvar, u Japanu je sada na prvom mjestu, meni se jako svidja, a Veljko Bulajic je vrhunski reditelj”. Izrazio je zelju ‘da bi bilo dobro i da film “Sutjeska” ispadne dobar”, ali je dodao: “Teska je tema, pa se bojim”.
Prisjetio se sudbonosnih dana pred bitku na Neretvi:
“Citavu noc sam setao i razmisljao sta da radim, ali smo ih mi razbili. Tamo gdje je danas brana, bio je most. Naredio sam Vlodji da rusi most. To je Nijemce zbunilo. Tu smo smrtni udarac zadali cetnicima. I to je “Bitka na Neretvi” dobro dala. To je samo jedan fragment iz nase velike revolucije. Film “Bitka na Neretvi” je i u Americi postigao veliki uspjeh iako se tamo prikazuje skracena verzija”.
Obracajuci se Lalicu, Tito je na kraju rekao:
“Dobro bi bilo da se sve vise posvetite ovoj nasoj bliskoj stvarnosti”.
U tom trenutku ljudi iz protokola uctivo su upozorili Tita da je vrijeme za odlazak.
Izuzetno raspolozen, on je rekao:
“Zasto moram da idem, kako mi je lijepo ovdje, medju mojim drugovima...”
Sve je to zbog ogromnog razmaka između onog što imamo i onog što hoćemo da imamo,jer nijesmo ni slutili kakva je to provalija i kako je treba ispuniti prije nego se pređe.
Plemenski život je još tu dolje, pod pomrčinom, i nešta od plemstva i nešto od rodovskog- stari korijeni, žile, žilice, sve pomreženo bog zna dokle...
I sve što je prošlo, neće da prizna da je prošlo dok se dobro ne osveti onome što na njegovo mjesto dolazi.
Strah ga nije potkopao, rekoh u sebi, jer od straha se čovjek šćućuri, a ne traži po noći i po kiši gdje će kavgu zametnuti. Ni bolest ga nije potkopala — ne kašlje, ne žali se. To što je mršav, od gladi je, a sad su svi gladni.
On baš nije navikao da ga sudbina miluje i nije mu prvi put da bude gladan. Ni majka, ni otac — niko nije imao vremena da ga mazi. Pobjegao je bio od strine u ujčevinu, s one strane Koma, a ni tamo mu nije bilo mnogo bolje. Jedino je kod naših našao malo pažnje i ljubavi — možda je tada uobrazio da su svi ljudi dobričine kao braća Zatarići i Jug Jeremić. Za trenutak je teško kad čovjek uvidi da ni svi naši nijesu dobričine, ali i to poslije prođe.
Savladaće on i tu krizu, pa više neće tražiti od ljudi da budu bolji nego što su. "U stvari, bio si nepravičan", reče Vasilj. "Zašto", pita Ivan. "Više ti je stalo do Veljka."
"Pričaš gluposti."
"Jer Veljko ima bratstvo, masu, a nije samac kao Niko."
"Nijesam na to ni pomislio."
"Znam, to ide samo po sebi, bez mišljenja. Navikli smo da nagonski osjetimo ko je od veće koristi za pokret, za nas, pa da mu poklonimo veću pažnju. Varamo mi to sebe i druge kad kažemo da su nam svi jednaki. Nije tačno da su nam jednaki — uvijek nam je bio preči onaj koji je jači u nečemu, koji ima zaleđe i uticaj i ne znam šta. To od početka, i svi tako. Borimo se za pravdu, Ivane Vidriću, a uz put ipak činimo nepravde — to je mene dugo potkopavalo, zar ne može i druge da potkopa?"
Glas mu je nejednak, na precmiljke i preskamuke, naizmjenično se rasplamsava i kida: tri godine je čekao da ga prime u SKOJ, a druge su primali za tri mjeseca ili za manje, prema nacionalnom i đavo bi znao kakvom ključu. Smučilo mu se bilo da čeka, došlo mu je bilo da psuje, a drugi nijesu imali strpljenja da čekaju, pošli su i sad su mnogi s one strane... Ivan se prekrsti lijevom rukom i ne reče ništa. Mogao bi mu reći da je nepravda nužna, jer se pravda iskrivi čim se zemlji približi, ali Ivan je pametan — ćuti. Oborio je glavu, gleda nekud unutra. Tišina je, samo što šušti suvo lišće lanjsko i preklanjsko pod nogama. Ponekad se pod povjetarcem čuje i veseli šum živog lišća odozgo s grana, a poslije se opet dva lista, jedan s grane a drugi sa zemlje, dozivaju u prekogrobnom razgovoru.
Kroz sedam-osam nedjelja, tamo u septembru, počeće na zemlji da se miješaju i tek tada će se razumjeti.
Jedna ševa prozvižda kao metak u nebo i zacirikta. "Velikog li veselja", reče Ivan."Sinulo joj u glavu,hoće gore,a gore baš ničeg za veselje nema- vazduh,nebo,ni gusjenice nema."
"Sune i nama tako", reče Vasilj. "Zato smo i ovdje."
"O čemu sad misliš, Niko",upita Ivan.
"Volio bih da čujem zvižduk voza,odavno ga nijesam čuo."
Last edited by Bluemoon; 05-07-22 at 07:41.
No pasaran!
A najviše se žali na samoću. Glad ne spominje, potjerama umiče, srlja na patrole, a samo od samoće strahuje. Lud je, čini mi se, inače bi mu jasno bilo da je baš samoća prirodno stanje stvari. Jeste da smo navikli da u rojevima živimo kad smo otimali žandarmske palice i pištolje karabinjera - ali zato ne treba uobražavati da je naše vrijeme neki naročiti vijek ljudstva u gomilama.
Suština je ostala bez promjene : sami smo se rodili, sami ćemo umirati kao svi oni prije. Pa i ono što je između te dvije samoće, život - najviše je samoćom ispunjeno.
"Ajde Niko", kaže Ivan. "Kako si izdržao dva mjeseca izdržaćeš i ovih osam dana".
"Teže će mi biti ovo nego sve što je prošlo."
"Zašto bojiš li se od čega određenog?"
"Bojim se od sebe.."
Last edited by Bluemoon; 06-07-22 at 10:37.
No pasaran!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks