Sah? Eh, dosta se partija odigralo u djetinjstvu... Medjutim, vec par godina nisam ni partije odigrao. Nisam Bog zna neki majstor, ali nisam ni za podcjenjivanje. Umijem iznenaditi i mnogo dobre igrace.
Mnoge price o sahu su mi zanimljive, ali u njih mi ne spadaju ove o zrnima pirinca i slicne. Tacnije, odusevljavaju me price o velikim sahistima, njihovim krakterima i uvrnutim temperamentima, zivotima i vizijama.
Moj miljenik mi je uvijek bio Dr Aleksandar Aljehin. Jedini svetski sampion koji je umro kao sampion. Vladao je dugi niz godina, nekoliko decenija zapravo. Medjutim, jednu godinu je morao da preskoci. Iznenadio ga je jedan holandjanin. Max Eve se zvao, koliko se sjecam. Pobijedio ga je za dlaku. Valjda je nekih pola poena-poen bila razlika na kraju. I te godine se desava nesto nevjerovatno. Aljehin ostavlja i vodku i cigare i potpuno se predaje novom pohodu na titulu, na koju je vec bio naviknuo. Zamislite, covjek, koji je bio strastveni alkoholicar i pusac, odlucuje da pobjedi ta dva ljuta poroka odjednom, kao i svog rivala. Epilog je bio zastrasujuci. Unistio ga je te godine sa nekom nevjerovatnom razlikom i vise nikad nije svoj sahovski tron prepustio nekom drugom. Kazu da je umro u svojoj sobi, spremajuci se za mec sa Botvinikom. Steglo ga je srce, a on je zgrabio i stegao figuru kralja. Zamislite tu simboliku, od svih figura na tabli, u njegovoj ruci je bas morao biti - KRALJ!
Cuveni prizor koji u potpunosti oslikava pravu velicinu jednog takvog genija je: Dr koji sjedi na stolici, prekrstene noge, u jednoj ruci casa vodke, u drugoj ruci cigara, crvene, krvave oci i blagi osmijeh... a oko njega, formirajuci krug oko genija, 21 tabla i 21 protivnik, sa kojima Dr igra "slijepu" simultanku i diktira poteze koje njegovo velicanstvo vuce. VRH!
Medjutim, postojao je jedan "gospodichic" koji mu je bio kost u grlu kada su turnirski mecevi u pitanju. To je bio cuveni Kapablanka. Uf, on je isto zesca faca bio... Kubanski bogatas, uvijek sa tompusom u ustima. Bio je salonski igrac i, osim saha, bio je fanatik i za bilijar i kocku... Ili Stajnic, koji je zavrsio u ludnici, uporno tvrdeci da snagom svoga uma moze pomjerati figure na tabli, ne dirajuci ih rukama (telekineza). Ili Botvinik, koji je po zidovima svog hodnika imao izlijepljene fotke svojih protivnika, na koje bi, svakog puta kada bi prosao, lajao i rezio. Hahaha... Ma, ludi likovi skroz.
Pozdrav!
Reply With Quote
Bookmarks