Drugo lice ljubavi

[cupka]

Tu smo, ljubav naseg zivota je tu, bas onakva kakvu smo negdje potajno prizeljkivali, idila koja traje sve dok...neko od nas dvoje ne shvati da ne moze da ima djecu. I sta onda?

Pitam jer ostah zatecena cinjenicom da sam umjesto 5 drugara (divnih parova) dobila njih 10 koji su igrom slucaja odlucili da eto ljubav nije sve u zivotu & da nijesu spremni zbog iste da se odreknu roditeljstva.

Uz sve ovo dobih & par odgovora muske populacije koji me dobro zamislise, naime, vecina njih je jednoglasna kad su u pitanju neka alternativna rjesenja. Usvajanje tudjeg djeteta otpada bez dalje diskusije. Cak & ona varijanta vjestacke oplodnje gdje se eventualno moze koristiti donator biva dikvalifikovana jednostavnim odgovorom `ni to nije moje & ne mogu ga voljeti`:shock:. Dok je s druge strane situacija malo ali ne & mnogo bolja. Jako mali procenat zena je spremno da se odrekne materinstva zbog ljubavi prema muskarcu. Medjutim spremne su iskoristiti sve alternative pa tek onda staviti tacku na cijelu pricu.

Mene zanima ono drugo, gdje je tu ona silna ljubav u koju se svi zaklinjemo? Da li smo spremni zrtvovati se za nju & do koje granice (ako granice uopste postoje)

[MeDo_JE]

Hmmm ovako neshto ne mozhesh komentarisati ako ti se nije lichno desilo... Svi mi mozhemo sad prichati shta bi uradili u toj situaciji ali da se to isprave desi vecina ne bi postupila po prichi...

[zippy]

cesta pojava danas ja znam par momaka koji nisu htjeli da se zene dok im djevojke nisu ostale trudne, sa parolom " da ne razbijam glavu posle".
ono sto mene iznenadjuje je sto su i zene dosta iskjucive ovdje.

licnio primjer: ja sam oduvjek htjela da usvojim dijete, bez obzira ocu li imati priliku da rodim svoju... muskarci uglavnom gledaju na to sa cudjenjem i negodovanjem.
sto se tice tvog pitanja i ljubavi u koju se kunemo, uglavnom postaje manje vrijedna cim se pojave prepreke.

[Rastafer]

Pa zippy brak je stvar zakona (drzavnih ili crkvenih) a ne toliko ljubavi, i upravo i postoji da bi se regulisalo prezime djeteta i sto znam sto sve ne. Po meni je brak logicna posljedica trudnoce mada ja nemam nista protiv istog ni prije ako vidim da je to to naravno valjala bi prvo proba zajednickog zivota bar par mjeseci ako nista drugo Ako ja ne budem mogao imat djece onda neka to bude donator ako ona ne bude onda neka bude donatorka ako oboje ne budemo mogli usvajacemo, ne vidim tu nikakav problem...

Sto se usvajanja druge djece tice zippy valjda je ljepse rodit svoje Osim ako se nema neki zdravstveni problem da cuknem u drvo

[Mary_]

Brak je jos uvijek sinonim za djecu.
Odbijanje da se usvoji dijete je problem naseg mentaliteta, predrasuda i sujete.
Radije bi cuvali zivotnjie nego dijete koje nije njihovo.

[Rastafer]

Ma ljudi neka rade sto hoce sa svojim zivotima ali ja recimo ne razumijem koja je poenta u usvajanju djece kad mozes imati svoju...

[Tica]

Pa, valjda je poenta usvajanja djece u tome da nekom ljudskom biću omogućiš ljepši život nego što bi imalo bez tebe... Ako imaš volju i sredstva, a znaš da tamo neko dijete raste usamljeno i tužno, zašto ne učiniti to?
Doduše, ovo je teoretski, praktično moze biti svašta razloga. Ljudi su čudni.

Inače, znam tri para tj. tri para mogu da se sjetim ovako napamet, koji su ostali zajedno i nakon što su, kao konačnu, prihvatili činjenicu da ne mogu imati djece.
Valjda sve zavisi od nečijih motiva za ulaženje u brak.
Ako je motiv bio "treba da se oženim/udam jer tako treba, a ovaj partner je dovoljno dobar za to" onda naravno da taj brak puca kad se ukapira da partner ipak nije "dovoljno dobar".

A razloga i izgovora može biti raznih, otku ti na kraju znaš zašto se neko razveo... Drug mi se razveo nakon godinu dana braka jer je zatekao ženu in flagranti s nekim tipom, a svi neupućeni su govorili "a, mora da jedno od njih nije moglo imati djece, pa su se zato razveli". Keako ne

Otvorio mi se pisak, dosta sam pričao, idem sad da odmaram glas...

[Rastafer]

Pa, valjda je poenta usvajanja djece u tome da nekom ljudskom biću omogućiš ljepši život nego što bi imalo bez tebe... Ako imaš volju i sredstva, a znaš da tamo neko dijete raste usamljeno i tužno, zašto ne učiniti to?

Volja i sredstva su mnogo manji problem od vremena kojeg trebas djetetu da posvetis. Da je svijet tako idealan da pored sve svoje djece imamo vremena jos i drugu da usvajamo tuzne djece ne bi ni bilo Stvarnost je surova.

[makica-pakica]

Kod mene će sigurno biti 4-5 djece. Ukoliko bude mogućnosti i ja sam jednom davno rekla da ću usvojiti jedno bar.
Ukoliko moj partner ne bude mogao imati djecu, ja ću se pomiriti sa time i naravno (moje razmišljanje) ići n avještačku oplodnju ili već koje metode postoje za trudnoću. To nije ništa strašno.
Ali ukoliko ja budem imala takvih problema, to ne zavisi samo od mene nego i od njega, mada smo jednom prilikom i o tome pričali. I on je razmišljanja kao i ja što se ove sfere tiče.
Ali je skeptičan prem usvajanju. Kada pogledate koliko je bračnih parova sa dosta mogućnosti i samo jednim ili dvoje djece, to je po meni bijeda. Jer kada ima dosta djece u kući to je radost, sreća.
ALi opet kada pogledam sa strane, kada bismo čekali da stvorimo prave uslove da bi podizali djecu, NIKADA ih ne bismo imali.
Moj ujak, koji je prije par godina umro, je živjeo sa ujnom 30 godina. Nijesu imali djece, ali ih i nijesu htjeli usvajati (ne znam zašto). I dalkje niko ne zna ko ne može imati djece, a ipak su ostali zajedno i lijepo proživjeli, ali opet bez djece im je sve to prazno.

[Hari Krisna]

... su ostali zajedno i lijepo proživjeli, ali opet bez djece im je sve to prazno.

Jesu li to oni rekli da im sve bilo prazno ili ti zakljucila

[cowgir|]

Jedino što mogu reći je da su svi istinski srećni bračni parovi koje poznam (s određenim, povećim stažom u god.) childless - ne mogu da imaju dece. To je ljubav. Iskri im iz očiju u svakom momentu i dalje od toga ne znam niti me zanima.

Neizbežno je zamisliti se nad time...



Da l' će pući zbog nemogućnosti razmnožavanja ili nezatvaranja paste za zube/nespuštanja daske na WC školjci - irelevantno je, znači da su slabi ili da to nije ljubav. Ljubav je nešto drugo...

[cupka]

Uh ova tema je otvorila jos 1001 :?
Suma sumarum odgovori su otprilike ocekivani & poprilicno oslikavaju moje vidjenje ovog problema. Ipak medicina je danas toliko napredovala na ovom polju da je meni prosto neshvatljivo da se toliko parova odlucuje na razvod braka ili duge veze, nebitno, prije nego sto iscrpi sve mogucnosti koje postoje, na stranu opet ona ljubav koje se ja drzim `ko pijan plota`.
Tica je spomenuo nesto na sto sam & sama pomislila, da je mozda posrijedi nesto drugo a da je ovaj problem samo vjesto podmetnut kao eventualni razlog ali nekom glupom logikom kontas ako je neko bio zajedno po 10+ godina a nije imao djece onda se sam po sebi namece takav zakljucak + sto dosta njih je otvoreno & pricalo o tome.
E sad sta da se to meni desi ?! Priznajem teska srca ali bila bih u stanju da se odreknem materinstva zbog ljubavi prema muskarcu. Dajem sebi taj luksuz da jos uvijek vjerujem u onu neku ljubav za koju ne postoje razlozi, sa djecom ili bez njih.
Zakljucak bi mogao da bude & komentar cowgirl sa kojim se u potpunosti slazem .

[Hari Krisna]

Da l' će pući zbog nemogućnosti razmnožavanja ili nezatvaranja paste za zube/nespuštanja daske na WC školjci - irelevantno je, znači da su slabi ili da to nije ljubav. Ljubav je nešto drugo...

Bas tako, mada je opet taj osjecaj ljubavi sasvim licno osjecanje i sto je za nekoga vazno za nekoga je malo vazno....
Svijet nece biti nimalo siromasniji ako se ja ne budem razmnozavao, ali bi ja bio mnogo siromasniji ako zbog toga ne bi zivio sa osobom koju volim, a vec rijesio da sa njom provedem ostatak zivota. Postoji milion nacina da se neko dijete usreci, a sto to ne bi bilo bioloski moje i osobe do koje mi je najvise na svijetu stalo je sporedno. Ne vjerujem bas u te price "voljeli se strasno, ali zbog djece i bla bla...." svaki izgovor je dobar i bas na nivou nespustanja daske

[zvoncica]

S obzirom da mogu i imam djecu prilicno lako mi je reci da bih uradila ovako ili onako...
Smatram da neplodnost jednog ili oba partnera nikako ne bi trebala da bude problem ukoliko ljubav postoji. Sto neko rece, lako je naci hiljadu razloga za rastavu ako ljubavi nema.
Uostalom, biolosko roditeljstvo uopste samo po sebi ne znaci posvecenost i ljubav prema djetetu...mnogi bioloski roditelji nijesu ni r od roditelja a sigurna sam da oni koji usvoje djecu (govorim o normalnim ljudima iako nazalost i psihopate mogu prevariti socijalne radnike) ispadnu bolji roditelji od mnogih bioloskih.
Divim se ljudima koji usvoje dijete...definitivno bi mi najteze pao sami izbor djeteta...Iskreno, jedini moj uslov bi bio da bude beba, do godine dana, a jezim se od same pomisli da me desetine okica gleda a ja kao biram kojem cu da dam dom?!
ja sam rodila svoju djecu tako da nijesam razmisljala o usvajanju, mada sam uvijek govorila da bih to uradila ukoliko ne budem mogla da imam djecu.

[cvjetak zanovjetak]

Tesko pitanje,teska odluka...Meni je najljepse nesto u zivotu dijete...Tako da se nikada toga ne bih odrekla ,ne daj Boze...Ta ce mi ljubav mislim biti na 1.mjestu...A to je druga vrsta ljubavi,posebna...

[Dreamy]

S Uostalom, biolosko roditeljstvo uopste samo po sebi ne znaci posvecenost i ljubav prema djetetu...mnogi bioloski roditelji nijesu ni r od roditelja a sigurna sam da oni koji usvoje djecu (govorim o normalnim ljudima iako nazalost i psihopate mogu prevariti socijalne radnike) ispadnu bolji roditelji od mnogih bioloskih.

Slazem se u potpunosti. Ne bih bjezala od usvajanja, naprotiv. Imam dijete, i ne bih cini mi se mogla zamisliti zivot drugacije...Da nijesmo mogli , usvojili bi.
Da imam mogucnosti rado bih pruzila dom nekoj bebici.

[cupka]

S obzirom da mogu i imam djecu prilicno lako mi je reci da bih uradila ovako ili onako....

Isti slucaj pa kontam da li je uopste fer da komentarisem ovu temu & mozda nijesam bas najbolje objasnila u poslednjem postu ali sustina je da u slucaju da je partner taj koji ne moze da ima djece to ni slucajno ne bih uzela kao razlog za razvod/raskid. A da je kojim slucajem obrnuto?! Bojim se da bih iz krajnje sebicnog razloga kao sto je griza savjesti ja bila ta koja bih zbrisala jer ne bih umjela da zivim sa tim.

Smatram da neplodnost jednog ili oba partnera nikako ne bi trebala da bude problem ukoliko ljubav postoji. Sto neko rece, lako je naci hiljadu razloga za rastavu ako ljubavi nema.
Uostalom, biolosko roditeljstvo uopste samo po sebi ne znaci posvecenost i ljubav prema djetetu...mnogi bioloski roditelji nijesu ni r od roditelja a sigurna sam da oni koji usvoje djecu (govorim o normalnim ljudima iako nazalost i psihopate mogu prevariti socijalne radnike) ispadnu bolji roditelji od mnogih bioloskih.
Divim se ljudima koji usvoje dijete...definitivno bi mi najteze pao sami izbor djeteta...Iskreno, jedini moj uslov bi bio da bude beba, do godine dana, a jezim se od same pomisli da me desetine okica gleda a ja kao biram kojem cu da dam dom?!
ja sam rodila svoju djecu tako da nijesam razmisljala o usvajanju, mada sam uvijek govorila da bih to uradila ukoliko ne budem mogla da imam djecu.

Nekom logikom to & ne bi trebao da bude razlog ali realnost je nazalost drugacija.
Sto se tice usvajanja djeteta, malo cu odlutati sa teme ali imala sam jako cudno iskustvo prije nekoliko godina u djecijoj bolnici gdje sam igrom slucaja bila sa svojim djetetom a u sobi do nas beba koju je majka ostavila po rodjenju. Drzala sam u rukama & svoje & to tudje dijete & najiskrenije nijesam mogla napraviti razliku izmedju njih. Cini mi se, ma ubijedjena sam da bih & to dijete mogla 100% da volim koliko & ono svoje. Medjutim tih par dana provedenih sa tom bebom me je na surov nacin naucilo mnogo cemu (za mene je to bio onaj trenutak kad zaista odrastes & pogled na svijet & zivot bude mnogo zreliji & u isto vrijeme tuzniji). Prvo su se sestre u bolnici bunile sto ga presvlacim & hranim jer mu navodno ne cinim uslugu, navikavam ga na nesto sto nece imati. Da bi ulje na vatru dolila tadasnja nacelnica djecije klinike koja je u jednom trenutku dosla & pitala me, ``pa dobro jel ti znas da ON (nije imao ime) ima brata blizanca koji je na drugom odjeljenju?! Hoces li sad & kod njega da odes? da ih zajedno odvedes kuci? Sta?`` itd. tako da razumijem da ma koliko humano, ljudski bio sam cin usvajanja ni malo nije lako & svaka cast onima koji se usude na taj korak.

[zvoncica]

Isti slucaj pa kontam da li je uopste fer da komentarisem ovu temu & mozda nijesam bas najbolje objasnila u poslednjem postu ali sustina je da u slucaju da je partner taj koji ne moze da ima djece to ni slucajno ne bih uzela kao razlog za razvod/raskid. A da je kojim slucajem obrnuto?! Bojim se da bih iz krajnje sebicnog razloga kao sto je griza savjesti ja bila ta koja bih zbrisala jer ne bih umjela da zivim sa tim.

Ne znam, Cupka, da li bih se usudila da tvrdim da bih ostala u braku bez djece, a ja mogu da imam djecu, ili da bih bila toliko "uvidjavna", humana, nesebicna da u slucaju mog problema njega "oslobodim" da bi on mogao da postane roditelj...
Zelim da kazem da je "u dobru, lako dobar biti..." i da slobodno mogu reci imam onakvu ljubav kakvu sam zeljela i zamisljala...ali sve je ok, a sta bi bilo sa tom mojom ljubavlju da nije sve ok?

Ono sto znam je da bih tesko mogla da zamislim da budem u braku bez djece...naravno, rekla sam da bi i usvojeno dijete za mene bilo normalno i dobro rjesenje...a, ako on ne zeli ni to? Ne znam kako bih tada reagovala...

Ima primjera da su se raspali brakovi...Hari rece da se ne bi raspali da je bilo ljubavi...generalno se slazem sa tom konstatacijom, ali mi pada na pamet da osoba koja mnogo zeli dijete a ne moze da ga ima, nije srecna, bez obzira sto kraj sebe ima covjeka/zenu koju voli...ja iskreno vjerujem da vidno nezadovoljstvo moze polako da ubije ljubav koja je zbilja postojala...nije tu u pitanju samo cemer zbog neplodnosti, on se prenese na sve sfere zivota...nemas volju ni da izadjes, ni da radis (mnogi bez djece se pitaju za koga, zbog cega da rade?!) ni da uzivas...vjerovatno da neplodnost na mnoge osobe djeluje ponizavajuce...osjecaju se manje muskarcem ili zenom zbog sterilnosti...mislim da takva osjecanja imaju mnogo uticaja na ljubav, bez obzira na njenu snagu.
Znam i slucaj zene (sad vec prabake) koja je neplodna i dovela je sama svom muzu mladu i "zdravu" (kako ona rece) zenu, koja mu je rodila 3 djece i svi su zajedno i slozno zivjeli...ona se, uz majku djece, kao majka starala o toj djeci...ma ima svakakvih primjera, pogotovo iz nase proslosti kad se neplodnost iskljucivo zeni pripisivala i tretirala kao velika mana.
Ne bih ja ipak mogla biti toliko nesebicna

Nekom logikom to & ne bi trebao da bude razlog ali realnost je nazalost drugacija.
Sto se tice usvajanja djeteta, malo cu odlutati sa teme ali imala sam jako cudno iskustvo prije nekoliko godina u djecijoj bolnici gdje sam igrom slucaja bila sa svojim djetetom a u sobi do nas beba koju je majka ostavila po rodjenju. Drzala sam u rukama & svoje & to tudje dijete & najiskrenije nijesam mogla napraviti razliku izmedju njih. Cini mi se, ma ubijedjena sam da bih & to dijete mogla 100% da volim koliko & ono svoje. Medjutim tih par dana provedenih sa tom bebom me je na surov nacin naucilo mnogo cemu (za mene je to bio onaj trenutak kad zaista odrastes & pogled na svijet & zivot bude mnogo zreliji & u isto vrijeme tuzniji). Prvo su se sestre u bolnici bunile sto ga presvlacim & hranim jer mu navodno ne cinim uslugu, navikavam ga na nesto sto nece imati. Da bi ulje na vatru dolila tadasnja nacelnica djecije klinike koja je u jednom trenutku dosla & pitala me, ``pa dobro jel ti znas da ON (nije imao ime) ima brata blizanca koji je na drugom odjeljenju?! Hoces li sad & kod njega da odes? da ih zajedno odvedes kuci? Sta?`` itd. tako da razumijem da ma koliko humano, ljudski bio sam cin usvajanja ni malo nije lako & svaka cast onima koji se usude na taj korak.

Tacno, realnost je jedno a nasa razmisljanja i zelje su drugo.
Sto se tice te bebice iz djecije bolnice, potpuno te razumijem i sigurna sam da si mogla da reagujes snaznim osjecanjima na nju i da je zavolis kao svoje dijete!
Vec sam rekla da su djeca andjeli za mene i da jednostavno mogu samo ljubav da im pokazem, svako necim izazove moju paznju i pricini mi se najsladjim djetetom na svijetu, stvorenom samo da se voli, ljubi, mazi i pazi...
Nijesam savrsena mama, sigurno, i jedini "kamen spoticanja" kad je usvojenje u pitanju bi za mene bio upravo ta moja nesavrsenost...pitanje da li bih uspjela da se priblizim tudjem djetetu kao svome...da li bi ono shvatilo kritiku kao dokaz brige i ljubavi ili kao maltretiranje...ja znam kako bih se ja osjecala da bilo sto iz moga ponasanja bude procitano pogresno...a i grijesimo, svi, i u odnosu prema djeci...ma, stvarno respect za one koji se odluce za usvojenje, pogotovo ako imaju svoje dijete!

[nihil]

Ljudi ne zive zajedno iz ljubavi nego zbog interesa. Brak se ne sklapa iz ljubavi vec zbog interesa. Djeca se nemaju zbog ljubavi vec zbog interesa. Djeca nisu proizvod ljubavi vec seksa. Djecu se moze voljeti, ali voljenje i ljubav nisu isto. ... Uglavnom, nista neobicno da se mnogi parovi rastaju zbog toga sto ne mogu imati djecu, jer oni nisu ni stupili u vezu zbog ljubavi vec zbog djece. A i sama ljubav nije garant da ce dvoje ljudi zivjeti zajedno, jer ljubav je moguca i kada se ne zivi zajedno bas kao sto je moguce zivjeti zajedno bez ljubavi. Ljubav je osjećanje i odnos koji ne podrazumijeva obavezan zajednički život.

[makica-pakica]

Jesu li to oni rekli da im sve bilo prazno ili ti zakljucila

To je moje mišljenje. Oni su po svemu sudeći lijepo funkcionisali i bili srećni.

[zippy]

Ljudi ne zive zajedno iz ljubavi nego zbog interesa. Brak se ne sklapa iz ljubavi vec zbog interesa. Djeca se nemaju zbog ljubavi vec zbog interesa. Djeca nisu proizvod ljubavi vec seksa. Djecu se moze voljeti, ali voljenje i ljubav nisu isto. ... Uglavnom, nista neobicno da se mnogi parovi rastaju zbog toga sto ne mogu imati djecu, jer oni nisu ni stupili u vezu zbog ljubavi vec zbog djece. A i sama ljubav nije garant da ce dvoje ljudi zivjeti zajedno, jer ljubav je moguca i kada se ne zivi zajedno bas kao sto je moguce zivjeti zajedno bez ljubavi. Ljubav je osjećanje i odnos koji ne podrazumijeva obavezan zajednički život.

kako si ti jedan surov covjek!!!
ne mogu da razumijem takav pristup zivotu, braku i ljubavi!
sto se same teme tice, bojim se da ni ja ne mogu biti bas objektivna jer ocekujem prvu bebu, ali jesam razmiljala ranije o temi i ubijedjena sam da bih ostala pored partnera koji ne moze da ima djecu. kako bih reagovala da se desilo da ja imam problem nikad nisam mogla da razmisljam, bilo me je strah, pravo da vam kazem.

[nihil]

kako si ti jedan surov covjek!!!
ne mogu da razumijem takav pristup zivotu, braku i ljubavi!

Ufff, nisam ja surov, no si ti u zabludi. Ja pricam o zivotu kakav jeste, o braku ono sta on jeste, o ljubavi sta ona jeste, a ne sto bi ti ili bilo ko htio da oni budu. Brak je zakonski sklopljena zajednica, zakonski uspostavljena i zasticena zbog interesa. Sva ostala prica o braku je netacna, lazna, bajkovita. Ljubav sa brakom nema nikakve direktne veze. To sto neko govori da ima je u stvari zabluda. Brak se od kada postoji sklapao iz interesa. Dovoljno se prisjetiti kako se sklapao brak u CG u ne bas tako davnoj proslosti. Brak su ugovarale porodice, roditelji. Pricati o braku kao o ljubavi nema nikakve veze sa stvarnoscu.
Sto se tice djece i braka. Brak upravo u odnosu prema djeci ima svoju najvecu interesnu dimenziju. Nije tako davno, a jos uvijek je cesto, da se zbog trudnoce sklapa brak. Ako je djevojka ostala trudna smtaralo se obavezom da je se zeni, da se sklapa brak. Niko tu nije pitao za ljubav.
Uglavnom, zivot je surov za one koji ga gledaju kroz ruzicaste bajkovite naocare. Odatle se tebi cini da je svaka prica koja o zivotu govori sa stanovista cinjenica surova, a ljudi koji je pricaju surovi. Zabludna nepromisljenost zasnovana na sterotipima i kliseima.

[kokaina]

bojim se da ni ja ne mogu biti bas objektivna jer ocekujem prvu bebu

Cestitam

A sto se tice teme, najsmijesnije su mi price kad muskarac ostavi zenu jer ne moze da mu rodi, jer uvijek je zena kriva jel... a posle se ona uda i rodi 3 djece a on ni sa drugom zenom nema ni jedno

Ja ne mogu da budem 100% sigurna sta bih uradila...

[zippy]

Ufff, nisam ja surov, no si ti u zabludi. Ja pricam o zivotu kakav jeste, o braku ono sta on jeste, o ljubavi sta ona jeste, a ne sto bi ti ili bilo ko htio da oni budu. Brak je zakonski sklopljena zajednica, zakonski uspostavljena i zasticena zbog interesa. Sva ostala prica o braku je netacna, lazna, bajkovita. Ljubav sa brakom nema nikakve direktne veze. To sto neko govori da ima je u stvari zabluda. Brak se od kada postoji sklapao iz interesa. Dovoljno se prisjetiti kako se sklapao brak u CG u ne bas tako davnoj proslosti. Brak su ugovarale porodice, roditelji. Pricati o braku kao o ljubavi nema nikakve veze sa stvarnoscu.
Sto se tice djece i braka. Brak upravo u odnosu prema djeci ima svoju najvecu interesnu dimenziju. Nije tako davno, a jos uvijek je cesto, da se zbog trudnoce sklapa brak. Ako je djevojka ostala trudna smtaralo se obavezom da je se zeni, da se sklapa brak. Niko tu nije pitao za ljubav.
Uglavnom, zivot je surov za one koji ga gledaju kroz ruzicaste bajkovite naocare. Odatle se tebi cini da je svaka prica koja o zivotu govori sa stanovista cinjenica surova, a ljudi koji je pricaju surovi. Zabludna nepromisljenost zasnovana na sterotipima i kliseima.

dragi moj, ovo je daleko od cinjenicnog stanja! ovo je tvoj licni pristup zivotu, koji je sa moje tacke gledista malo tuzan. ali se ja ne pravim pametna, za razliku od tebe, i ne ucim te kako da se nosis sa zivotom, brakom i ostalim stvarima, vec dajem svoje misljenje ne tvrdeci da sam najpametnija!

[zippy]

Cestitam

Hvalaaaaaaaaaaaaaa