Prava stvar ?

[odli]

Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???

Zasto cesto bolji odnos imamo sa ljudima koji nas ne dodiruju tako duboko kao oni koje osjecamo najblize!??

Kako to da oni koji u nama mogu probuditi ono najljepse, u nama mogu da probude i ono najgore?
Je li to bas zato sto nas diraju do koske, do srzhi, izvlaceci iz nas sve sto u nama ima napolje, i dobro i lose?.. Nije li upravo zato ljubav prociscujuce iskustvo? :!:
Da li je ljubav ono sto nam pokazuje horizonte vece od nasega ega, sto nam otvara oci za sire granice, sto nas tjera da se sirimo..?

A zasto se onda toliko ljubavi raspada?

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...
Da li je prava stvar ono sto nas pogadja do srzi u svakom smislu, i pozitivnom i negativnom, ili je pravija stvar ono sto prijatno traje bez vecih potresa??

Da li je moguce da se jake ljubavi raspadaju zbog preintenzivnih osjecaja u momentu kada oni dopru do dna nase duse i tamo vide i nelijepe stvari..?!!

Da li u tim momentima ego progovara i kaze 'e pa dosta je, ne mogu dalje'...?
Da li je ego taj koji unistava nase veze?

Koliko cesto biramo da zastitimo nash ego od vatre ljubavnog prociscenja, jer se plasimo da ce nas voljeni odbaciti ako na dnu nase duse (do kojega je ljubav prodrla) vidi prljavstinu?

I koliko cesto ego bira da radije napusti voljenoga, nego da mu se izlozi u pravom svjetlu i dozvoli mu da nas iscisti ljubavlju?

Da li je ego smetnja za ljubav? Da li je povrsnost smetnja za ljubav?

Da li zapravo samo neegoisticni ljudi mogu da dosegnu ljubavnu srecu, nakon sto dozvole da im ljubav drugoga bica najprije prodrma ego do srzi, a zatim ga procisti i nadgradi, prosiri i ucvrsti..?


Znate li o cemu pricam?

[vikky]

Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???

Zasto cesto bolji odnos imamo sa ljudima koji nas ne dodiruju tako duboko kao oni koje osjecamo najblize!??

Kako to da oni koji u nama mogu probuditi ono najljepse, u nama mogu da probude i ono najgore?
Je li to bas zato sto nas diraju do koske, do srzhi, izvlaceci iz nas sve sto u nama ima napolje, i dobro i lose?.. Nije li upravo zato ljubav prociscujuce iskustvo? :!:
Da li je ljubav ono sto nam pokazuje horizonte vece od nasega ega, sto nam otvara oci za sire granice, sto nas tjera da se sirimo..?

A zasto se onda toliko ljubavi raspada?

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...
Da li je prava stvar ono sto nas pogadja do srzi u svakom smislu, i pozitivnom i negativnom, ili je pravija stvar ono sto prijatno traje bez vecih potresa??

Da li je moguce da se jake ljubavi raspadaju zbog preintenzivnih osjecaja u momentu kada oni dopru do dna nase duse i tamo vide i nelijepe stvari..?!!

Da li u tim momentima ego progovara i kaze 'e pa dosta je, ne mogu dalje'...?
Da li je ego taj koji unistava nase veze?

Koliko cesto biramo da zastitimo nash ego od vatre ljubavnog prociscenja, jer se plasimo da ce nas voljeni odbaciti ako na dnu nase duse (do kojega je ljubav prodrla) vidi prljavstinu?

I koliko cesto ego bira da radije napusti voljenoga, nego da mu se izlozi u pravom svjetlu i dozvoli mu da nas iscisti ljubavlju?

Da li je ego smetnja za ljubav? Da li je povrsnost smetnja za ljubav?

Da li zapravo samo neegoisticni ljudi mogu da dosegnu ljubavnu srecu, nakon sto dozvole da im ljubav drugoga bica najprije prodrma ego do srzi, a zatim ga procisti i nadgradi, prosiri i ucvrsti..?


Znate li o cemu pricam?

“Mozemo pokusati da se pridrzavamo prirucnika,da vladamo svojim srcem,da izgradimo strategiju ponasanja,ali sve su to kojestarije…Srce odlucuje!To sto ono odluci jedino i vazi. Svi smo mi to vec iskusili u zivotu.Svi smo mi u nekom trenutku govorili kroz suze “patim zbog jedne ljubavi koja ne zavrijedjuje moju paznju!”Patimo onda kada smatramo da pruzamo vise nego sto primamo.Patimo zato sto nasa ljubav nije prepoznatljiva.Patimo jer ne uspjevamo da nametnemo svoja pravila.I opet uludo patimo…jer je u ljubavi klica naseg sazrijevanja.Sto vise volimo to smo blizi duhovnom iskustvu.Pravi prosvecenici,oni cije je duse obasjao plamen ljubavi pobjedjivali su sve predrasude svog doba,pjevali su,smijali se,molili se na sav glas,igrali i djelili sa drugima ono sto se naziva svetom ludoscu.Bili su veseli jer onaj ko voli taj je pobjedio svijetinje ne plasi se da ce ista izgubiti.Istinska ljubav jeste cin potpunog pradavanja,cak I onda kada podrazumjeva razdvojenost samocu tugu,ljubav je vrijedna svakog grosa kojim je placena….”

[odli]

“jer je u ljubavi klica naseg sazrijevanja.
Sto vise volimo to smo blizi duhovnom iskustvu.Pravi prosvecenici,oni cije je duse obasjao plamen ljubavi pobjedjivali su sve predrasude svog doba

Bili su veseli jer onaj ko voli taj je pobjedio svijetinje ne plasi se da ce ista izgubiti.Istinska ljubav jeste cin potpunog pradavanja,cak I onda kada podrazumjeva razdvojenost samocu tugu,ljubav je vrijedna svakog grosa kojim je placena….”

Iliti: "Koliko das - toliko ostaje tvoje"...

[cvjetak zanovjetak]

[quote=odli;891418]Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???

1.Zasto cesto bolji odnos imamo sa ljudima koji nas ne dodiruju tako duboko kao oni koje osjecamo najblize!??

2.Kako to da oni koji u nama mogu probuditi ono najljepse, u nama mogu da probude i ono najgore?
Je li to bas zato sto nas diraju do koske, do srzhi, izvlaceci iz nas sve sto u nama ima napolje, i dobro i lose?.. Nije li upravo zato ljubav prociscujuce iskustvo? :!:
3.Da li je ljubav ono sto nam pokazuje horizonte vece od nasega ega, sto nam otvara oci za sire granice, sto nas tjera da se sirimo..?

A zasto se onda toliko ljubavi raspada?

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...
Da li je prava stvar ono sto nas pogadja do srzi u svakom smislu, i pozitivnom i negativnom, ili je pravija stvar ono sto prijatno traje bez vecih potresa??

Da li je moguce da se jake ljubavi raspadaju zbog preintenzivnih osjecaja u momentu kada oni dopru do dna nase duse i tamo vide i nelijepe stvari..?!!

Da li u tim momentima ego progovara i kaze 'e pa dosta je, ne mogu dalje'...?
Da li je ego taj koji unistava nase veze?

Koliko cesto biramo da zastitimo nash ego od vatre ljubavnog prociscenja, jer se plasimo da ce nas voljeni odbaciti ako na dnu nase duse (do kojega je ljubav prodrla) vidi prljavstinu?

4.I koliko cesto ego bira da radije napusti voljenoga, nego da mu se izlozi u pravom svjetlu i dozvoli mu da nas iscisti ljubavlju?

Da li je ego smetnja za ljubav? Da li je povrsnost smetnja za ljubav?

Da li zapravo samo neegoisticni ljudi mogu da dosegnu ljubavnu srecu, nakon sto dozvole da im ljubav drugoga bica najprije prodrma ego do srzi, a zatim ga procisti i nadgradi, prosiri i ucvrsti..?


5.Znate li o cemu pricam?[/quote]E ovako:
1.Nemam takav odnos jer samo onog kog volim duboko moze da mi bude blizu,najblize.Kad nekom dozvolim da bude blizu to znaci da je dotakao ono najdublje u meni.
2.Kad mi je neko drag naravno da me moze lako povrijediti,lakse i vise nego neko ko nije.To mozda za posledicu ima burniju reakciju nego obicno,bas zato sto mislim da to nisam zasluzila i da nije fer,to je vjerovatno neki refleks koji je osjetljiv na napravdu.
3.Da,ljubav je ono sto treba da nas cini boljima,u svakom pogledu,srecnim,pozitivnim,kad to vise nije slucaj valjda je tada ljubav nestala.
Odgovor na podvuceno i boldovano...To ne bi trebalo da se desava,ali zna to da iznenadi,sada kada se u drustvu mozda cijene vise neke druge vrijednosti nego dusevne.Pojavi se neko obican,prost,divan, i naravno zavolis ga,svakim danom te pozitivno iznenadjuje,uvjeri te u postojanje ljudi sa pravim vrijednostima,ti ako vjerujes u sebe i vas cuvas to sto imas,postujes i ne das da nestane.
Sto se tice prljavstine,to mi je nekako pregrubo,jer nekako mislim da osoba sa prljavstinom u dusi ne moze bas tako intezivno da zavoli i to tako finu i divnu osobu,a cak i ako je bila 'prljava'procistila se prepoznavajuci prave ljudske vrijednosti.I da,ne folim foliranje i pretvaranje da sam nesto ili ti neko sto nisam,naravno ne volim ni kada mi se neko tako predstavi.Uvijek sam za iskrenost,pa ko me voli voli...Svaka maska na kraju spane i sta onda?

[cvjetak zanovjetak]

S tobom je nesto drugo,
ti si za mene par,
s tobom to traje dugo...
s tobom....s tobom je prava stvar...

E,inspirisa me topic....
Ne pustajte ono za sta mislite da je prava stvar,zaboravite na ego,dajte srcu da vas vodi...Zaboravite na razlike,neka vas slicnosti zblizavaju.

[TiJaNaaaA]

prvo i mozda najvaznije da smo na cisto jako je tesko naci TU,ONU "pravu" osobu za nas.. ako uopste TA prava idealna polovina postoji... pod pretpostavkom da postoji...jako tesko se susrijece a mozda je nikad i ne vidimo jer nas neka "pogresna" zaslijepi onim STO ZELIMO CUTI i tu ostanemo..
drugo svi znamo da je zaljubljenost jedno, ljubav drugo, veza-brak nesto trece... ili recimo duza veza sa tendencijom ka bracnoj zapravo i jeste sporazum, tu vise nije toliko ili uopste nije vazna "zaslijepljenost" tu je vise vazno razumijevanje...kompromis, moc komunikacije,i za to treba stajati cvrsto na zemlji i prije svega biti svjestan sebe i svojih mogucnosti.
e sad logicno je da nas vise boli i zapece sve to sto si navela od nekog do koga nam je jako stalo, od nekog koga razumijemo, al on nas ne razumije ili se mi samo zavaravamo da to sto vidimo JESTE.
najveca greska koju po meni mozemo napraviti tj. da zelimo cuti sta drugi,zeli,misli,osjeca, a zapravo samo zelimo cuti ono sto mislimo sami o sebi, ne zelimo zaista cuti iskreno misljenje u strahu da je suprotno od naseg.
moramo se nauciti da prihvatamo jednako koliko zelimo da pruzamo. ne mozemo ocekivati da nas ljudi vide i vole onako kako mi sebe vidimo i volimo..a ako to pak i dobijemo to je onda TAJ neko "pravi"..ali fala bogu da ni tu nece sve ici onako uz dlaku nego da ce taj neko znati i te kako da nam kaze i ukaze na greske. kad prihvatimo te rijeci, i suocimo se sa njima, onda smo zreli,samosvijesni i mozemo dalje...
sve je proces.. kroz taj proces jedni mogu,zele da prodju i prolaze a drugi se zatvaraju ne pred slikom ovog drugog, nego pred sopstvenom.. prosto mora se u nama desit lom i skidanje maski pred sobom da bi mogli prihvatiti drugog, i da bi mogli imati i jare i pare.. i ljubav i zivot.

[odli]

Sto se tice prljavstine,to mi je nekako pregrubo,jer nekako mislim da osoba sa prljavstinom u dusi ne moze bas tako intezivno da zavoli i to tako finu i divnu osobu,a cak i ako je bila 'prljava'procistila se prepoznavajuci prave ljudske vrijednosti.

"Prljavstina" u smislu nekih "mana" u karakteru, koje iskreno govoreci ne moze da opazi neko ko nam je karakterno slican, nego samo onaj ko nam je karakterno razlicit, tj. koji nema istu karakternu manu...

Ako nam je ego jak, tesko cemo dozvoliti takvoj osobi da nam 'ispravlja' tj. ukazuje na mane, to sam htjela reci, da se jak ego (ili bolje reci - uplasen mali covjek? u takvim situacijama moze opirati cak dotle da zbog toga unisti vezu...

I da,ne folim foliranje i pretvaranje da sam nesto ili ti neko sto nisam,naravno ne volim ni kada mi se neko tako predstavi.Uvijek sam za iskrenost,pa ko me voli voli...Svaka maska na kraju spane i sta onda?

Ne pustajte ono za sta mislite da je prava stvar,zaboravite na ego,dajte srcu da vas vodi... Zaboravite na razlike,neka vas slicnosti zblizavaju.

Bravo..!

prvo i mozda najvaznije da smo na cisto jako je tesko naci TU,ONU "pravu" osobu za nas.. ako uopste TA prava idealna polovina postoji... pod pretpostavkom da postoji...jako tesko se susrijece a mozda je nikad i ne vidimo jer nas neka "pogresna" zaslijepi onim STO ZELIMO CUTI i tu ostanemo..

Hehehe, o tome prica ovaj topic...

najveca greska koju po meni mozemo napraviti tj. da zelimo cuti sta drugi,zeli,misli,osjeca, a zapravo samo zelimo cuti ono sto mislimo sami o sebi, ne zelimo zaista cuti iskreno misljenje u strahu da je suprotno od naseg.
moramo se nauciti da prihvatamo jednako koliko zelimo da pruzamo. ne mozemo ocekivati da nas ljudi vide i vole onako kako mi sebe vidimo i volimo..a ako to pak i dobijemo to je onda TAJ neko "pravi"..ali fala bogu da ni tu nece sve ici onako uz dlaku nego da ce taj neko znati i te kako da nam kaze i ukaze na greske. kad prihvatimo te rijeci, i suocimo se sa njima, onda smo zreli,samosvijesni i mozemo dalje...
sve je proces.. kroz taj proces jedni mogu,zele da prodju i prolaze a drugi se zatvaraju ne pred slikom ovog drugog, nego pred sopstvenom.. prosto mora se u nama desit lom i skidanje maski pred sobom da bi mogli prihvatiti drugog, i da bi mogli imati i jare i pare.. i ljubav i zivot.

To je to, i za to covjek treba biti zreo i zdravo siguran u sebe, treba sebe iskreno voljeti, jer tek u tom slucaju nece nikada drugoga dozivljavati kao prijetnju, vec kao shansu za sopstveni razvoj i prosirivanje vidika..

[Saba]

Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???

Da li je to bila prava ljubav?

Ne vidim razlog zasto bi neko bjezao od svojih emocija, osjeca se manje vrijednim, svjesnim sebe , ne moze da voli i da regulise ostatak svog zivota???

Zasto cesto bolji odnos imamo sa ljudima koji nas ne dodiruju tako duboko kao oni koje osjecamo najblize!??

Jer se mnogo ne nerviramo oko ljudi koji nam ne znache mnogo, tj ne mogu da nas povrijede onoliko koliko osoba prema kojoj gajimo odredjene emocije.

Kako to da oni koji u nama mogu probuditi ono najljepse, u nama mogu da probude i ono najgore?

Jer se bi smo cijelog zivota voljeli da taj neko u nama budi ono naljepse


Da li je ljubav ono sto nam pokazuje horizonte vece od nasega ega, sto nam otvara oci za sire granice, sto nas tjera da se sirimo..?
Da jeste A posebno ovaj dio za shirenje mi se svidio nema vishe chokolade :P

A zasto se onda toliko ljubavi raspada?
Da li smo naishli na pravu?

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...

Jer je tad bio patrijarhat kako kako glava familje kaze tako mora bit

Da li je prava stvar ono sto nas pogadja do srzi u svakom smislu, i pozitivnom i negativnom, ili je pravija stvar ono sto prijatno traje bez vecih potresa??
Sve zavisi , nadam se da ce sadisti, mazohisti odgovoriti na ovo pitanje isto Ja volim da uzivam bez ikakve napetosti, dusevne i fizicke boli...

Da li je moguce da se jake ljubavi raspadaju zbog preintenzivnih osjecaja u momentu kada oni dopru do dna nase duse i tamo vide i nelijepe stvari..?!!

Preintezivnih osjecanja.... pristalica sam onoga za sve treba da postoji granica pa i za ljubav

Da li u tim momentima ego progovara i kaze 'e pa dosta je, ne mogu dalje'...?
Da li je ego taj koji unistava nase veze?

Tada valjda postanes svjestan sebe i da si prosao predaleko, kao sto rekoh ni u cemu ne valja preci granicu pa ni u ljubavi prema voljenoj osobi

Koliko cesto biramo da zastitimo nash ego od vatre ljubavnog prociscenja, jer se plasimo da ce nas voljeni odbaciti ako na dnu nase duse (do kojega je ljubav prodrla) vidi prljavstinu?

Na kakvu vrstu prljavstine mislish?

I koliko cesto ego bira da radije napusti voljenoga, nego da mu se izlozi u pravom svjetlu i dozvoli mu da nas iscisti ljubavlju?

U koliko ti je ljubav uzvracena istim intezitetom ljubavi zasto bi iko napustio voljenu osobu?

Da li je ego smetnja za ljubav? Da li je povrsnost smetnja za ljubav?

Ako nekom od partnera konstantno ego ne dozvoljava da se upusti u odnos, ako je sav odnos povrsan zar se to zove ljubav?

Da li zapravo samo neegoisticni ljudi mogu da dosegnu ljubavnu srecu, nakon sto dozvole da im ljubav drugoga bica najprije prodrma ego do srzi, a zatim ga procisti i nadgradi, prosiri i ucvrsti..?

Do sad si generalizovala ljude zajedno sa njihovim emocijama ...sad je druga pricha
Valjda je partner taj koji bi egoistu trebao izlijechiti od te "bolesti" prenio mu na nachin njemu odgovarajuci ljubav, spustio malo na zemlju "prochistio, nadgradio, proshirio i uchvrstio vezu"


Znate li o cemu pricam?

Ne molim te objasni ...Bez patetike, deskripcije i.....

[cvjetak zanovjetak]

"Prljavstina" u smislu nekih "mana" u karakteru, koje iskreno govoreci ne moze da opazi neko ko nam je karakterno slican, nego samo onaj ko nam je karakterno razlicit, tj. koji nema istu karakternu manu...

Ako nam je ego jak, tesko cemo dozvoliti takvoj osobi da nam 'ispravlja' tj. ukazuje na mane, to sam htjela reci, da se jak ego u takvim situacijama moze opirati cak dotle da zbog toga unisti vezu...

Ako su mane u pitanju taman da ih ispravimo,polako...Moramo nekad prihvatiti kritiku i pokusati da nesto popravimo,ada nijesmo savrseni...I na kraju svi srecni,svi zadovoljni.

[odli]

Da li je to bila prava ljubav?

Hehe, gadjas u centar, a moje pitanje je bilo retoricko

Da li smo naishli na pravu?

Medjutim, ja smatram da su sve ljubavi prave i da sve trebaju da traju, i dapace da svi ljudi treba da se medjusobno vole, ali chik da dodjemo dotle...

Sve zavisi , nadam se da ce sadisti, mazohisti odgovoriti na ovo pitanje isto Ja volim da uzivam bez ikakve napetosti, dusevne i fizicke boli...

E pa da, uziva se onda kada nema potresa, ali svi znamo da ih biva, i da su upravo to momenti kada se nase snage testiraju i granice prosiruju..
(ali velika prica...)

Na kakvu vrstu prljavstine mislish?

Rekoh gore, na stvari kod nas koje bi bilo dobro korigovati.

U koliko ti je ljubav uzvracena istim intezitetom ljubavi zasto bi iko napustio voljenu osobu?

Ovo je prica o granicama ega.
Koliko smo siroki i koliko mozemo da volimo ono sto je od naseg ega razlicito?...

Ako nekom od partnera konstantno ego ne dozvoljava da se upusti u odnos, ako je sav odnos povrsan zar se to zove ljubav?

Naravno da ne; dobro napredujemo; granice ega su granice ljubavi...

Do sad si generalizovala ljude zajedno sa njihovim emocijama

A ne ne, nisi me nesto razumjela, nikada ne generalizujem ljude... Generalizovati se moze vise stvari, ali svaki covjek je prica za sebe.

[makica-pakica]

Ja bih se malo samo nadovezala...
Kada je to ono pravo i osjećanja i sve, kada ste magnet ti pozitivna a on negativna strana ili obrnuto, kada činite JEDNO. Zašto onda na kraju On kaže ajde da pauziramo neko vrijeme da se razbistrimo? Zašto ako je to ono pravo i sa jedne i sa druge strane? I kada prođe to neko vrijeme On kaže da ste jednostavno došli do raskrsnice i putevi Vam se razišli. I patite i jedno i drugo ali nešto jednostavno ne da da se opet spojite ponos ili nešto drugo. I kaže ti da te voli i da je cijeli život isplanirao za tebe, ali... I na pitanje da li postoji razlog da ti On kaže nema jednostavno je tako trebalo da bude...

I toliko bola prošlo mojom dušom da više ne osjećam ništa. Jednostavno vatra je bila sve jača i jača i sagorela je sve u meni što sam osjećala prema njemu. I nekada mi se čini da je tu, ali jezik se sveže i nemam ništa reći...
I samim tim postupkom je ugušio sve ono što je nekada bilo toliko lijepo da jednostavno kada bih pomislila da će doći KRAJ činilo mi se to tako NEMOGUĆE, ali je došlo do toga. I nestalo je sve to kao gumicom obrisano.

Mogu opet ispočetka da gradim kulu od pijeska dalje od mora kako mi ne bi opet srušilo cijelih 5 godina... Samo ta će kula biti u špilji da joj niko ništa ne može...

[Saba]

Medjutim, ja smatram da su sve ljubavi prave i da sve trebaju da traju, i dapace da svi ljudi treba da se medjusobno vole, ali chik da dodjemo dotle...

Ok lijepo je kad se ljudi vole al ja ne mogu voljeti nekog ko me povrjedjuje Sve su ljubavi prave? I ono kad volis nekog a ljubav ti je neuzvracena i obratno? To je prava jednostrana ljubav al valjda je za ljubav potrebno dvoje...

E pa da, uziva se onda kada nema potresa, ali svi znamo da ih biva, i da su upravo to momenti kada se nase snage testiraju i granice prosiruju..
(ali velika prica...)

Pa da normalno da ih ima, to sam odgovorila vec, da se najvise potreses zbog necega sto je izazvala voljena osoba bas zbog toga jer ti je stalo do nje

Rekoh gore, na stvari kod nas koje bi bilo dobro korigovati.

Korigovanje stvari ide u letu, onako spontano i medjusobno kao npr mane, recimo da covjek mora biti najprije svjestan svojih mana da bi bio spreman da poradi na njima



Ovo je prica o granicama ega.
Koliko smo siroki i koliko mozemo da volimo ono sto je od naseg ega razlicito?...

Moj odgovor je onako vishe bio shala ili kako bi mi Podgorichani rekli shala :P


A ne ne, nisi me nesto razumjela, nikada ne generalizujem ljude... Generalizovati se moze vise stvari, ali svaki covjek je prica za sebe.

A pitanje "Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???, Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...( moji su se voljeli cak umrli od zalosti jedno za drugim )............ itd"

[Hari Krisna]

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi?

Ja mislim zato sto nije bilo televizije pa se nijesu svadjali oceli gledati utakmicu ili spansku seriju.

[getaway blues]

Ja cu samo reci - i znam da je to stav koji je diskutabilan, i stotinu ovakvih grdnih noci mi je proslo trabunjajuci da li je ispravno ili ne - da ponekad ljubav znaci - i otici. Ne radi se ni o sputavanju osjecanja, ni o tome da je proslo, ni o izvodjenju racunica sta je valjalo a sta ne, koliko je bilo jako i koliko smo bili spremni da idemo daleko; nego o prostom saznanju da nas je ta osoba oplemenila, otkrila nam neke nase strane, pomogla nam da sazremo; i opet, krajnje je nebitno gledati koliko smo nju mi promijenili... Bitno je ono, da je sve dalje forsiranje i jurcanje i zalaganje, ma koliko god plemenito bilo i iz treperavih osjecanja dolazilo - nista drugo nego sputavanje i sebe i nje, gradjenje slike o sebi koja je samo odraz sopstvene slabosti; a ako postoji nesto lijepo sto mozemo da ponesemo iz neke veze - to je iskrenost prema sebi, poznavanje samog sebe.

I daleko od toga da ne boli kad odlazimo, a odlazimo svjesni da napushtamo brod koji tone, boljece mozda svaki put kad je slucajno sretnemo na ulici, ili dobijemo rodjendansku cestitku, ili vidimo glupu reklamu na tv-u koja ce nas podsjetiti na nju ili... ali opet, zelim da u sebi za tu osobu ponesem i sachuvam nesto chisto, pozitivno, nasmijano. Ili jednostavno - ne zelim da trag osobe koja mi je najvise znacila bude na kraju samo oziljak na dushi. Ne treba mi ni oziljak da bi znao da tu greshnu dushu imam uopshte - ona mi je to dokazala na milion drugih nachina

A mozda je i jedan od nachin da saznamo da smo nekog uopste voljeli - taj trenutak rijeshenosti - otici. Ono, kad znate da iza silne zaljubljenosti i posesivnosti ipak nosite u sebi i za tu osobu josh neshto. E to je vec mozda i nepravedno, i losha strana nashe prirode, ali opet... To je na neki nachin proces, ne uchenje nego dozrijevanje jednog razlivenog spektra emocija; jedne blago kisjele jabuke koju cemo pustiti i da otpane, ali ni u kom sluchaju i da istruli

[Saba]

Ja mislim zato sto nije bilo televizije pa se nijesu svadjali oceli gledati utakmicu ili spansku seriju.

Originally Posted by Odli
Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi?

Ja ne postavih ovo pitanje dragi Hari ja dadoh odgovor

[vikky]

Iliti: "Koliko das - toliko ostaje tvoje"...

Ne nego kukavice cekaju da budu voljene,a hrabri su oni koji vole...

Covjek je jedno jako sebicno bice po pitanju emocija,i iz dana u dan i cure i momci su sve vise skloni ka tome da budu emotivni degenerici pouceni predhodnim iskustvima...
Rijetki su oni koji ce nakon slomljenih jedara...brod vratiti u luku na opravku neko vrijeme i onda kad sve se sanira ponovo punim jedrima krenuti ka novim lukama i novim osjecanjima prema nekome novome...
Postali smo lijeni da radimo na sebi,da dajemo sebe...sami sebe uskracujemo sebe za pravu ljubav...u sustini postavlja se od tih istih pitanje kako uopste i znati sto je prava ljubav? Ko ne proba taj ne moze ni znati...ljubav je jedina igra u kojoj blefiranje nije precica vec duzica ili pak stanputica... voli srce patices srce,al budi sretno jer si voljelo...proce vrijeme pa ces opet voljeti...al ne pojedini jedostavno ovu lekciju nece da prihvate kao takvu kakva je no oce nove teorije relativiteta na ovom polju da pisu....stvari ne treba zaliti jer su prosle,vec biti srecni jer su bile,i drugima se pruza prilika da dodju mozda one budu jos jace jos ljepse ...

[milovan]

Najcheshce potonu oni brodovi koji su prepuni EMOCIJA,
zaludjeni jedno u drugo,
zaborave i dhjecu i roditelje i prijatelje,
dushu smjeste u tudje tijelo, a pamet u guzicu.

Najvaznija stvar je, da oboje isplivaju na obalu sa ovog "ODLIJEVOG TITANIKA",
dobro rashladjenih polnih organa, sa dushom u svom tijelu, i pamet u glavu,
pa neka DAMA, sheta sa kamelijama.

Moj TITANIK je davno opichio u SANTU LEDA,
pamet u glavu a guzicu uza zid, SRCE je velika VARALICA.

[Saba]

Ne nego kukavice cekaju da budu voljene,a hrabri su oni koji vole...

Covjek je jedno jako sebicno bice po pitanju emocija,i iz dana u dan i cure i momci su sve vise skloni ka tome da budu emotivni degenerici pouceni predhodnim iskustvima...
Rijetki su oni koji ce nakon slomljenih jedara...brod vratiti u luku na opravku neko vrijeme i onda kad sve se sanira ponovo punim jedrima krenuti ka novim lukama i novim osjecanjima prema nekome novome...
Postali smo lijeni da radimo na sebi,da dajemo sebe...sami sebe uskracujemo sebe za pravu ljubav...u sustini postavlja se od tih istih pitanje kako uopste i znati sto je prava ljubav? Ko ne proba taj ne moze ni znati...ljubav je jedina igra u kojoj blefiranje nije precica vec duzica ili pak stanputica... voli srce patices srce,al budi sretno jer si voljelo...proce vrijeme pa ces opet voljeti...al ne pojedini jedostavno ovu lekciju nece da prihvate kao takvu kakva je no oce nove teorije relativiteta na ovom polju da pisu....stvari ne treba zaliti jer su prosle,vec biti srecni jer su bile,i drugima se pruza prilika da dodju mozda one budu jos jace jos ljepse ...

E Kotoranko nidje ti bez brodova i luka

Nego, stvarno se slazem sa ovom pricom, totalno je na mjestu. Boldirala sam odredjene djelove koji su mi bili najzanimljiviji i najupecatljiviji.
Stvarno mi nikad nece biti jasno zbog chega neki ljudi nose traume iz proshlosti i gledaju nove ljubavi kroz stare, zar nisu spremni da predju preko toga i ostave proslost iza sebe. Strah da opet na isti nacin ne budu povrijedjeni ljude pravi nesigurnima i cesto su spremni da postanu i suvise principijalni i da svoj zivot ispune nekim pravilima koje nisu svjesni da ce pogaziti onda kada dodje ono pravo, naravno, u koliko tim nekim principima ne odbiju mnoge od sebe.
Proslost ostaje proslost, tu smo da docekamo buduce lijepe trenutke i nadamo se ljepsima, a ljepse trenutke mozemo imati jedino onda kad se prepustimo sadasnjici, gradimo sebe uzivamo u novim ljubavima i pustimo proslost da se odaljava.

[vikky]

E Kotoranko nidje ti bez brodova i luka

Nego, stvarno se slazem sa ovom pricom, totalno je na mjestu. Boldirala sam odredjene djelove koji su mi bili najzanimljiviji i najupecatljiviji.
Stvarno mi nikad nece biti jasno zbog chega neki ljudi nose traume iz proshlosti i gledaju nove ljubavi kroz stare, zar nisu spremni da predju preko toga i ostave proslost iza sebe. Strah da opet na isti nacin ne budu povrijedjeni ljude pravi nesigurnima i cesto su spremni da postanu i suvise principijalni i da svoj zivot ispune nekim pravilima koje nisu svjesni da ce pogaziti onda kada dodje ono pravo, naravno, u koliko tim nekim principima ne odbiju mnoge od sebe.
Proslost ostaje proslost, tu smo da docekamo buduce lijepe trenutke i nadamo se ljepsima, a ljepse trenutke mozemo imati jedino onda kad se prepustimo sadasnjici, gradimo sebe uzivamo u novim ljubavima i pustimo proslost da se odaljava.

Kaze jedan stih ..ti mislis da je ljubav mirno mora,da bi njime plovili,ne to nije ljubav mnogi su se tu ulovili... a ja primorka moze sto cu ja no brodove i jedra...ili evo ti najsvjezije Milena Vucic - Na talasim ...ova luka je ostala bez bez broda on bez kormila
A za boldirano aplauz molicu...
Neko ko sebi postavi ogranicenja radi predhodno isprobanog i da dva puta ne bi napravio istu gresku ...ej bwe nemaju dvije iste djeteline na svijetu a ne ce biti dvije iste osobe ...svaki covjek je prica za sebe i svaka veza je prica za sebe..pomalo slicna predhodnoj a u sustini potpuno razlicita...
Boze sto sam ja nocas nadahnuta da pisem o ljubavi

[Nikolina]

Zasto su "sve prave ljubavi tuzne"???

Ne slažem se. Da su PRAVE ne bi bile tužne.

Zasto cesto bolji odnos imamo sa ljudima koji nas ne dodiruju tako duboko kao oni koje osjecamo najblize!??

Ha, pa zato što nemate nikakvih zajedničkih tačaka. Normalno da ćeš sa nekim poznanikom imat lijep odnos, kad ne postoji prilika u kojoj može doći do bilo kakvog konflikta.

Kako to da oni koji u nama mogu probuditi ono najljepse, u nama mogu da probude i ono najgore?

Ova situacija mi nije poznata...

Je li to bas zato sto nas diraju do koske, do srzhi, izvlaceci iz nas sve sto u nama ima napolje, i dobro i lose?.. Nije li upravo zato ljubav prociscujuce iskustvo? :!:

Ne znam što ima tu da se čisti, al dobro...

Da li je ljubav ono sto nam pokazuje horizonte vece od nasega ega, sto nam otvara oci za sire granice, sto nas tjera da se sirimo..?

A zasto se onda toliko ljubavi raspada?

Zato što ili nisu ljubavi, ili su bile i prestale da budu ljubav. Šta je tu nejasno?

Zasto su nase babe i djedovi koji su se zenili bez ljubavi, imali trajnije veze od danasnjih, koje se sklapaju iz ljubavi? NIje li to upravo zato sto je lakse biti sa covjekom prema kome smo ravnodusniji jer nas sve od njega manje pogadja?...

Zatošto je bilo sramota da se protive muškarcu, ili ne daj bože da se razvedu.

Da li je prava stvar ono sto nas pogadja do srzi u svakom smislu, i pozitivnom i negativnom, ili je pravija stvar ono sto prijatno traje bez vecih potresa??

Malo je neumjesno generalizovat to. Svakom svoje.

Da li je moguce da se jake ljubavi raspadaju zbog preintenzivnih osjecaja u momentu kada oni dopru do dna nase duse i tamo vide i nelijepe stvari..?!!

Teško...

Da li u tim momentima ego progovara i kaze 'e pa dosta je, ne mogu dalje'...?
Da li je ego taj koji unistava nase veze?

EGO je alfa i omega...

Koliko cesto biramo da zastitimo nash ego od vatre ljubavnog prociscenja, jer se plasimo da ce nas voljeni odbaciti ako na dnu nase duse (do kojega je ljubav prodrla) vidi prljavstinu?
I koliko cesto ego bira da radije napusti voljenoga, nego da mu se izlozi u pravom svjetlu i dozvoli mu da nas iscisti ljubavlju?

Ne budi patetična...

Da li je ego smetnja za ljubav? Da li je povrsnost smetnja za ljubav?

Ego ne, površnost da.

Da li zapravo samo neegoisticni ljudi mogu da dosegnu ljubavnu srecu, nakon sto dozvole da im ljubav drugoga bica najprije prodrma ego do srzi, a zatim ga procisti i nadgradi, prosiri i ucvrsti..?

Njet.

Znate li o cemu pricam?

Pojma nemam, ali nema veze, eo se ispisah ka u leksikon.

[odli]

Ok lijepo je kad se ljudi vole al ja ne mogu voljeti nekog ko me povrjedjuje Sve su ljubavi prave? I ono kad volis nekog a ljubav ti je neuzvracena i obratno? To je prava jednostrana ljubav al valjda je za ljubav potrebno dvoje...

Ljubav je energija koja kada je ima se osjeca iznutra, zato prava ljubav ne moze da povrijedi, jer joj nije potrebna injekcija od drugoga (jedan lepi stih kaze "ljubav ne trazi svoje"..)

Povrede se osjecaju samo u nezdravom odnosu sadomazo tipa kakvih nazalost ima mnoogo, cak i u odnosima koji se smatraju normalnima; znaci u odnosu, koji u sustini nije davalacki vec primalacki (najcesce obostrano).

E, u takvom obostrano primalackom odnosu dolazi do povreda i rastanaka, jer su obje strane u sustini sebicne... (to je u sustini "ljubavni vampirizam", koji ne moze da dadne ako ne prima, znaci takav odnos nema sopstvene snage, on je na vjestackom disanju ljudi koji se medjusobno "ljubavno potpomazu" dajuci drugome dokle im to odgovara, dok primaju sto zele, ali takav je odnos unaprijed osudjen na propast, jer ga cine slabi ljudi, ljudi koji nemaju sopstvene snage ljubavi u sebi, nego ljubav traze u drugima..)

Samo onda kada su obje strane u sustini nesebicne, i kada imaju odnos kojemu je pokretac obostrano zelja za davanjem, takav odnos moze sve da nadzivi i da sigurno opstane..

Zato i kazujem da je sebicnost nespojiva sa istinskom ljubavlju.

Ne nego kukavice cekaju da budu voljene,a hrabri su oni koji vole...

Tako je, ovo je suma sumarum onoga sto rekoh gore u odgovoru...

ali opet, zelim da u sebi za tu osobu ponesem i sachuvam nesto chisto, pozitivno, nasmijano. Ili jednostavno - ne zelim da trag osobe koja mi je najvise znacila bude na kraju samo oziljak na dushi.

Ne treba mi ni oziljak da bi znao da tu greshnu dushu imam uopshte - ona mi je to dokazala na milion drugih nachina

Bravo, predivno receno.

Zato ja govorim da je pravi end samo - happy end...

Stvarno mi nikad nece biti jasno zbog chega neki ljudi nose traume iz proshlosti i gledaju nove ljubavi kroz stare, zar nisu spremni da predju preko toga i ostave proslost iza sebe. Strah da opet na isti nacin ne budu povrijedjeni ljude pravi nesigurnima i cesto su spremni da postanu i suvise principijalni i da svoj zivot ispune nekim pravilima koje nisu svjesni da ce pogaziti onda kada dodje ono pravo, naravno, u koliko tim nekim principima ne odbiju mnoge od sebe.

E da, u tome lezi opasnost, da zbog silnoga straha dok ga jos nose u sebi, propuste ono pravo, stvarajuci jos nove bespotrebne povrede...

Kaze jedan stih ..ti mislis da je ljubav mirno mora,da bi njime plovili,ne to nije ljubav mnogi su se tu ulovili...

Hehehe, a to je ono sto gore pricasmo - da nas najjace "drma" ono sto je najistinkije...

Ego ne, površnost da.

Dobra tema zapravo za raspravu... Zdrav i siguran ego moze lako da vidi i izvan svojih okvira bez da se osjeti ugrozenim, dapace mu bude drago da moze da uci i razumijeva razlicito i tako se obogacuje i siri, nego bolestan
ego, onaj koji je uplasen i sustinski nesiguran u sebe, taj pravi probleme u vezama sa ljudima..

[Argonaut]

Dzizus, Odli... draga si mi i sve, ali u kojim ti bajkama zivis!?
Probudi se.

[odli]

Dzizus, Odli... draga si mi i sve, ali u kojim ti bajkama zivis!?

Kojim ??

Razumijemo li se mi uopste?

Ja pricam o idealu kojega vecina u zivotu nekada osjeti, ali ga manjina uspije zadrzati, pa eto razmisljamo zasto...

[Argonaut]

Upravo zato sto je ideal, iluzija... ne postoji.
To sto je nekoliko njih "osjetilo", ne znaci apsolutno nista. Halucinacije mozda.

[odli]

Upravo zato sto je ideal, iluzija... ne postoji.
To sto je nekoliko njih "osjetilo", ne znaci apsolutno nista. Halucinacije mozda.

Pod "ideal" sam mislila na potpuni osjecaj ljubavi koja nas sasvim ispunjava i cini pomirenima sa cijelim svijetom... Mislim da to nisu halucinacije nego da je taj osjecaj vecina ljudi nekada dozivjela.