Balša Brković: BLAŽENA OZANA

**Ćipur** · 12-02-08, 21:03

Balša Brković: BLAŽENA OZANA

Pogledajmo kako je izgledao život zasigurno najpopularnije svetice sa crnogorskih prostora. Njen kult je, pored Kotora i cijele Boke veoma prisutan i u Dalmaciji.
Veoma rano - već u šesnaestom vijeku u Kotoru se formirao i zaživio kult Blažene Ozane, "Ozane Crnogorkinje", kako jednu od njenih nominacija navodi Rotković.
Riječ je o Crnogorki iz sela Releze, Lješanska nahija, rođenoj 25. XI 1493, od roditelja, koji se, prema njenom prvom biografu Račiću (Razzi) bili pravoslavni hrišćani, pod imenom Jovana - Joše Đujović. Sa majkom je često išla u Kotor, na Crnogorski pazar. Onovremeni izvori je opisuju kao nisku i prijatnu osobu, izuzetno blage ćudi. U to vrijeme običaj je bio da mlade Crnogorke dolaze na službu u ugledne kotorske familije: bijahu to, kako bi rekao Gorki, njihovi univerziteti. Jovana je sa četrnaest godina postala sluškinja u domu sudije i gradskog vijećnika Lesa Buće i njegove žene, plemenite Marine rodom iz ugledne porodice Bizanti.
Neki izvori navode da se zvala Katarina Kosić. (Pod tim imenom navodi je i kapitalni "Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike Zapadnog kršćanstva"). Budući da je rođena na dan Sv. Katarine, aleksandrijske mučenice, vjerovatno je prelaskom na katoličanstvo uzela baš to ime. Don Niko Luković, najpredaniji istraživač građe o Blaženoj Ozani, navodi da su o kultu Blažene Ozane pisali i holandski, njemački, italijanski, portugalski i francuski autori.
Formalizovanje i ozvaničenje njenog kulta desilo se srazmjerno kasno - proces je započeo 1905, a okončan 1907. godine. Vatikan je odluku o njenoj beatifikaciji donio preko tri i po vijeka od Ozanine smrti, 20. decembra 1927. godine. Što je još uvijek manje od vremena koje je trebalo da bi Jovanka Orleanka bila proglašena sveticom. Ali iz vizure aktuelnih običaja u SPC, i smiješno male istorijske distance koju praktikuje mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, to su, nesumnjivo, gigantski vremenski razmaci.
No, bez obzira na sve to, njeno prisustvo nije bilo izuzetno živo samo u kotorskom i bokeljskom puku, već i u umjetnosti - i to kontinuirano, od XVII vijeka, pa do naših dana.

Ozana je predvidjela i zemljotres 1563. godine

"Nakon sedam godina napustila je buduća svetica udobne odaje Bućine i izabrala malenu ćeliju u blizini crkve Sv. Bartolomeja. Ozanin ispovjednik bio je Vincentije Buća, glasoviti teolog - humanist XVI st. Napisao je sedam rasprava o Bibliji, tumačenje poslanica Svetog Pavla, knjigu o Salamunovoj "Pjesmi nad pjesmama" i više korizmenih propovijedi. (...) Kažu da je buduća svetica, osim maternjeg, govorila i talijanski i latinski. Često su je posjećivali građani i stranci, i ona im je, navodno, davala mudre odgovore. Pričaju takođe da su se njena proročanstva ispunjavala, pa da je čak predvidjela zemljotres 1563. godine. (...) Da dodamo još samo to da je pred smrt tražila da joj na maternjem jeziku čitaju Muku Gospodnju po Ivanu" - piše Rotković o njenom kultu u knjizi Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja.

Milunovićeva Blažena Ozana

Najraniji poznati spjev o Blaženoj Ozani datira iz 1628. godine, a autor Vicko Bolica Kokoljić najvjerovatnije se služio nekim ranijim, proznim predloškom. Pjesnik u 77 strofa iznosi njenu mladost i mističke doživljaje. Vicko Dudan, dominikanac, ispisuje njen život u preko 300 strofa i 1204 stiha. Dominik Cecić (kraj XVII vijeka) književno je fokusirao čuda koja joj se pripisuju povezujući njen život sa biblijskim epizodama. U novije vrijeme najveću relevanciju ima bavljenje don Nika Lukovića, a kao književna ili naučna tema prisutna je i u djelu dvojice bokeljskih polihistora - dr Miloša Miloševića i akademika Radoslava Rotkovića. Jevrem Brković joj posvećuje jednu pjesmu, dok je velikan crnogorske moderne umjetnosti Milo Milunović naslikao fresku "Blažena Ozana".
Nakon zemljotresa iz 1979. godine poznati crnogorski vajar iz Hrvatske Vasko Lipovac napravio je vrata za kotorsku crkvu Blažene Ozane (Maria Collegiata) sa sličicama iz života ove popularne svetice.

**Ćipur** · 15-10-09, 11:06

POBJEDA SAZNAJE:
PRONAĐENA ĆELIJA BLAŽENE OZANE U ROMANIČKOJ CRKVI SV. PAVLA U KOTORU

Nakon restauracije monaške ćelije predstoji tretman fresaka, koje predstavljaju jedini sačuvani primjerak fresko slikarstva 13. vijeka u Kotoru

Isposnica kotorske svetiteljke pretvorena u kapelu

Kotor - Monaška ćelija - isposnica kotorske svetiteljke Blažene Ozane, pronađena je prilikom arhitektonskih i arheoloških istraživanja na romaničkoj crkvi Sv. Pavla u kotorskom Starom gradu. Na to ukazuju, do sada utvrđeni, tragovi polukružnog srušenog svoda, položaj uz crkvu, vrata prema dvorištu. Prostor u jugoistočnom uglu uskog istočnog prolaza u crkvu pokazao je karakteristike manje monaške ćelije, koja je izvorno mogla biti povezana sa prostorom bočne kapele.

- Potvrdu pretpostavkama da se na mjestu postojeće srušene kapele, na bočnoj strani crkve, nalazila prostorija u kojoj je boravila kotorska svetiteljka, pružaju i podaci iz knjige don Nika Lukovića „Život Blažene Ozane Kotorske", napisane 1928. godine. U njoj se navodi da je isposnica svetiteljke poslije njene smrti bila pretvorena u kapelu, koja je postojala do početka 19. vijeka, kada je samostan uz crkvu Sv. Pavla ugašen, kazala je Ružica Ivanović, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, čiji stručnjaci učestvuju u istraživanjima.

U istraživanjima sjevernog kraka originalnog stepeništa uz arkosolijum (prostor uobličen lučnim svodom), sa sarkofagom ktitora, otkriveni su dobro očuvani njegovi kameni stepenici. Stručnjaci Zavoda ističu, da je tokom daljih istraživanja neophodno obraditi niže djelove stepeničkog kraka i ukloniti sve postojeće fragmente zida, sa južne strane. Takođe, neophodna je i rekonstrukcija svoda arkosolijuma, a zatim i njegovog čelnog luka, uz prethodnu preventivnu zaštitu fresko-slikarstva. Nakon završene rastauracije arkosolijuma, stručna ekipa obaviće konzervatorsko - restauratorski tretman fresaka na njegovom svodu, koje potiču iz vremena gradnje ove romaničke crkve i predstavljaju jedini sačuvani primjerak fresko slikarstva 13. vijeka u Kotoru.

- Tragaćamo za novim materijalnim podacima o originalnom izgledu crkve, posebno djelovima glavnog portala, kao i drugim originalnim elementima, poručila je Ružica Ivanović.

Crkva Sv. Pavla u kotorskom Starom gradu, koja je podignuta 1263. godine, već godinu dana je predmet sanacionih, konzervatorskih i restauratorskih radova, kojima će dobiti savremenu namjenu. U dosadašnjim istraživanjima došlo se do novih dragocjenih podataka, o ovoj složenoj i slojevitoj građevini, radikalno pregrađenoj tokom 16. vijeka. Stručnu ekipu, koja se bavi istraživačkim radom na crkvi, čine: Zorica Čubrović, arhitekta konzervator Regionalnog zavoda iz Kotora i Slobodan Barišić, arhitekta konzervator u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture Srbije, koji je i autor projekta kozervatorsko - restauratorskih radova. Stručni nadzor nad sanacionim, odnosno cjelokupnim, radovima obavlja ekipa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika iz Kotora.

Kult Blažene Ozane

Kult kotorske svetiteljke je ubrzo posle njene smrti raširen i vrlo poštovan u Kotoru i u Boki. U današnje vrijeme kult Blažene Ozane prije svega ima ekumensko značenje. Svetiteljka je slavljena u Crnoj Gori i Dalmaciji. Riječ je o Crnogorki iz sela Releza (Lješanska nahija) rođenoj 25. novembra 1493. od roditelja, koji su, prema njenom prvom biografu Račiću bili pravoslavni hrišćani. Neki izvori navode da se zvala Katarina Kosić (pod tim imenom navodi je i kapitalni "Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike Zapadnog hršćanstva"). Kao rekluza (zatvorena u ćeliju, od lat.reclusio-tamnica) vodila je pobožne žene i djevojke u duhovnom i asketskom životu. Umrla je 27. aprila 1565.

Don Niko Luković, najpredaniji istraživač građe o Blaženoj Ozani, navodi da su o kultu Blažene Ozane pisali i holandski, njemački, italijanski, portugalski i francuski autori. Formalizovanje i ozvaničenje njenog kulta desilo se kasno - proces je započeo 1905. a okončan 1907. godine. Vatikan je odluku o njenoj beatifikaciji donio preko tri i po vijeka od Ozanine smrti, 20. decembra 1927. godine.

Olivera Ugrin

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-15&id=172908

**rain_wind_storm** · 15-10-09, 11:24

Rođena u brdima iznad staroga grada Kotora, na krštenju dobila ime Katarina (iz plemena Kosić), živjela je kao pastirica uzorno odgajana od svoje pobožne majke. Molila je roditelje da je puste u Kotor, da bi mogla biti bolja Božja službenica živeći blizu Bogu posvećene katedrale sv. Tripuna i drugih crkava. Majka joj je udovoljila želji tek nakon očeve smrti. U Kotoru je pristupila prvoj sv. ispovijedi i pričesti. Radila je kao kućna pomoćnica u poznatoj obitelji Buća. Bila je uzorna djevojka i u slobodno vrijeme naučila čitati i pisati. Osim materinjskog jezika čitala je i na latinskom i na talijanskom duhovne knjige, a osobito Sveto Pismo. Kad je na Veliki petak 1513. u katedrali sv. Tripuna sudjelovala na sv. obredima i slušala zanosnu propovijed, odlučila se potpuno posvetiti promatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima
Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu sv. Bartola, a onda je 25. siječnja 1515. postala dominikanska trećorednica, položila redovničke zavjete i nazvala se Ozanom u čast bl. Ozane iz Mantove, koja je 1505. g. umrla na glasu svetosti. Kad je potres srušio njezino siromašno prebivalište, preselila se 1521. g. uz crkvu sv. Pavla te tu počinje vrlo strogi pokornički način života. U maloj sobici provela je 44 godine u molitvi i pokori i doživjela mistično sjedinjenje s Kristom. Osjećajući da se približava kraj njezina života, zamolila je da je prenesu u crkvu sv. Pavla i tu je primila svete sakramente od svoga ispovjednika fra Tome Basca, dominikanca. Zaželjela je da joj čitaju opis Kristove muke iz Ivanova evanđelja. Sveto je predala svoju dušu Bogu u 72. godini života, nakon 52 godine uzornoga pokorničkog života. Tijelo joj je neraspadnuto bilo u crkvi sv. Pavla do 1807. kada je francuska vojska crkvu pretvorila u skladište, pa je preneseno u crkvu sv. Marije
Narod ju je štovao kao sveticu i utjecao joj se u svojim potrebama. Postupak za proglašenje blaženom započeo je u Kotoru 1905. i sretno završen u Rimu, pa je 1927. g. papa Pio XI. odobrio njezino štovanje. U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. Inače je bila vješta vezilja. I danas se u kotorskoj katedrali čuva tjelesnik (korporal), koji je ona izvezla. Radila je za mnoge gospođe u Kotoru i okolici i sve što je dobivala za svoj rad dijelila je siromasima.
Njezinim nastojanjem djevojke koje su stupile u dominikanske trećorednice počele su živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla, koji su im predali braća dominikanci. Samostan su dokinule francuske vlasti u početku XIX. stoljeća. Posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno je molila i žrtvovala se za duše u čistilištu. Primala je sv. Pričest tri puta tjedno, što je za ono doba bilo prečesto. U postu i u drugim pokorničkim djelima provodila je svoje dane. Kotorani su svoju veliku sugrađanku nazivali "trubljom Duha Svetoga" i "učiteljicom mistike". I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato je nazvaše "djevicom miriteljicom" i "anđelom mira". Uvijek je rado primala svoje seljane i poticala ih na pravi kršćanski život, pa je mnogi smatraju apostolom kršćanskog jedinstva i zaštitnicom ekumenskoga pokreta.
Uz sv. Tripuna građani Kotora je štuju kao svoju zaštitnicu, jer je za vrijeme potresa, kuge i drugih nepogoda spašavala grad, a posebno kad je Hajrudin Barbarosa, turski admiral, 9. kolovoza 1539. g. osvojio Herceg Novi i sa svojom mornaricom napao Kotor. Ona je hrabrila građane da se junački bore i da grad neće pasti u neprijeteljske ruke. Nakon više dana opsade tursko brodovlje se moralo povući neobavljena posla. O toj pobjedi svjedoči i danas natpis nad gradskim vratima, pisan latinskim jezikom.

**Ćipur** · 23-12-09, 01:31

PRAZNIK BLAŽENE OZANE PROSLAVLjEN U HRAMU MARIJE KOLEĐATE U KOTORU

Svetica u liku pastirice

Dan Blažene Ozane proslavljen je juče svečanim misama u crkvi Marije Koleđate, u čijoj unutrašnjosti se čuva neraspadnuto tijelo zaštitnice Kotora. Trodnevne duhovne pripreme koje prate velike hrišćanske praznike, a ovaj posebno, jer je vezan za duhovnost Kotorana, počele su još u utorak. U prisustvu brojnih vjernika iz svih krajeva Boke, poklonika blaženog lika, i časnih sestara - hodočasnica iz reda dominikanki, kome je i Ozana pripadala, sveštenstvo Kotorske biskupije održalo je tri jutarnje mise i jedno večernje bogosluženje, podsjećajući na njeno žitije. Vjernici su se zatim u redovima poklonili njezinim moštima, ljubeći ih na oltaru. Ova godina nosi posebnu simboliku - 80 je godina od njenog proglašenja blaženom (1927. godine u Rimu), a prošle godine, na taj dan umro je i don Branko Sbutega, župnik crkve Sv. Stasija.
Svečane mise u čast Blažene Ozane održali su monsinjor Anton Belan, don Marko Vuković, don Ante Dragobratović, don Nikola Marić i don Benjamin Petrović.
Blažena Ozana je rođena kao Katarina Kosić 25. februara 1493. god. u Relezima kod Cetinja u Lješanskoj nahiji. Mladost je provela kao pastirica. Sa četrnaest godina zaposlila se kao služavka u kući kotorskog plemića Aleksandra Buće. Posredstvom njegovog brata, dominikanskog provincijala fra Vinka, povezala se s trećeredicama u Kotoru. Uzela je redovničko ime Ozana. Slušajući na Veliki petak propovjed o Isusovoj muci i smrti, odlučila se da će, Hristu za ljubav, provesti ostatak života kao "zatvorenica". Od 1514. godine provela je sedam godina u sobici pored crkvice sv. Bartolomeja, a zatim se preselila u ćeliju kod crkve sv. Pavla. Takvim načinom života, kao "zazidana djevica" proživjela je 51 godinu, vršeći snažan vjerski i društveni uticaj na Kotor. Jedni su joj se preporučivali u molitve, drugi tražili savjete u teškim životnim prilikama. Uticala je i na smirivanje svađa među građanima i političkim skupinama. Iz ćelije je izašla samo kada je Kotoru prijetila opasnost od turske opsade, kako bi duhovno osnažila njegove branioce.
Umrla je na glasu svetosti 27. aprila 1565. godine, a blaženom je proglašena 1927. godine. Poštuje se kao predstavnica ekumenizma - pokreta za sjedinjenje istočne i zapadne crkve.

M.D.P.

DANAS PRAZNIK BLAŽENE OZANE KOTORSKE, ZAŠTITNICE GRADA I POMORACA

Neobična svetica iz Releza

Kotor, 26. aprila - Dan Blažene Ozane proslaviće se 27. aprila svetim misima, izjutra, i svečanom pontifikalnom misom u 18 sati, u crkvi Svete Marije Koleđate, koju će služiti biskup kotorski, monsinjor Ilija Janjić, a učestvovaće mješoviti katedralni zbor. Ovu sveticu poštuju i katolici i pravoslavci!
Ličnost i život Blažene Ozane, crnogorske pastirice, koja je postala katolička svetica, ima posebno mjesto u istoriji Kotora, Crne Gore i katoličke crkve. „Blažena Ozana, po starim piscima, Kati Kosić i Jovanu Đujoviću, rođena je u selu Relezi, u Lješanskoj nahiji. Kao dijete, čuvajući stado u planini, pokazivala je duboku povezanost sa prirodom i bogom. Prvih godina 16. vijeka stiže u Kotor, gradu bogate duhovnosti, za kojom je čeznula. Sedam godina vjerno služi u plemićkoj porodici Buća. Sa nepunom 21-om godinom počinje pokornički život u maloj ćeliji u blizini Svetog Bartolomeja, a 1515. godine pristupa dominikanskom redu i polaže zavjet siromaštvu, čistoti i poslušnosti, i uzima ime Ozane. Cijeli život provela je u isposnici, i bila najpoznatija među devet zazidanih djevica, koliko ih je tada bilo u gradu. Iz isposnice je pomagala sirotinju, širila pouke ljubavi i sloge među ljudima, hrabrila Kotorane. Još za života bila je na glasu, po svojoj vidovitosti, proročanstvima, iscjeljiteljskim moćima, a dobro je poznavala i ljekovita bilja. Ova neobična pastirica, služavka i redovnica, nije bila obrazovana, ali znala je italijanski i latinski jezik i sa lakoćom rješavala i najsloženija teološka pitanja. Imala je poseban dar da miri posvađane i stišava neprijateljstva. Vjeruje se da je Blažena Ozana, postom i molitvom, odagnala kugu od Kotora 1526., a njena vjera u pobjedu nad Hajrudinom Barbarosom, spasila Kotor, koji je odustao od opsade, zatečen jačinom otpora stanovništva. Njoj pripisuju i mnoga čudesna ozdravljenja bolesnika, a bila je na glasu po spašavanju moreplovaca koji su je držali za svoju zaštitnicu. Iako je svetački život provela u Kotoru, nije zaboravila svoje rodno selo, a ni ono nju. Bila je poštovana u cijeloj Crnoj Gori. Umrla je 27. aprila 1565. godine, a narod je slavio kao sveticu još za života. Sveta stolica je 1927. proglasila blaženom. Mošti blažene Ozane počivaj u crkvi Svete Marije, koju narod zove crkva Blažene Ozane, u sarkofagu koji je 1930. uradio Antun Augustinčić.
Njen lik i život ovjekovječili su riječju, kistom i muzikom, mnogi umjetnici. Milo Milunović naslikao je oltarsku sliku za Bogorodični hram na Prčanju, prikazavši je kao pastiricu-sveticu koja silazi sa svoje planine. Na vratima crkve, slikar Vasko Lipovac u reljefu je prikazao životopis Ozane.

L. Đurović

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...04-27&id=27791

**Ćipur** · 28-04-10, 01:07

27. aprila 1563.

- U Kotoru je umrla Jovana Ujović, poznatija kao Blažena Ozana. Rođena je 1493. u selu Releze u Lješanskoj nahiji, kao Katarina, zato što je rođena na Dan svete Katarine Aleksandrijske mučenice, ali su je zvali Jovana. Rano djetinjstvo provela je kao čobanica u rodnom kraju, a kasnije je prešla u Kotor, gdje je najprije bila sluškinja u plemićkoj porodici Buća. Kasnije se, preko svog dominikanskog reda, gdje je bila opatica, posvetila Bogu i dobila ime Ozana. Bila je poštovana i slavljena kao svetica u Crnoj Gori, Boki i Dalmaciji.

**Ćipur** · 03-05-10, 20:39

TIJELO BL. OZANE PRENESENO IZ KOTORSKE KATEDRALE U CRKVU SV. MARIJE KOLEĐATE

Duhovne poruke svim hrišćanima Katarina Kosić kao pastirica, Kate kao služavka i Ozana kao redovnica i danas svojim životom posvećenim Bogu i prisustvom među hrišćanima inspiriše vjernike na lijepe duhovne poruke, istakao je biskup mons. Ilija Janjić u propovjedi na svečanoj pontifikalnoj svetoj misi, koja je povodom slave Bl.Ozane, u utorak, 27. aprila, održana u katedrali sv. Tripuna.
-Kate Kosić kao pastirica ima nam što reći jer je ona u prirodi doživljavala ljepotu Boga. Kata kao služavka u gradu Kotoru je htjela ići primjerom Isusa Krista koji je jednom rekao: Nisam došao da mi služe, nego sam došao da ja služim, tako možemo u svim zvanjima doživjeti to služenje svakom čovjeku, pogotovu onome kome treba. A onda, Ozana kao redovnica nam poručuje, ne samo časnim sestrama, nego svima, ono što je sv. Pavao rekao: Ponosim se jedino križem Gospoda našega Isusa Krista. Svaki onaj koji vjeruje, koji je kršćanin, pa bilo da doživljava vjeru u katoličanstvu gdje se i krstio, bilo kao pravoslavac, u kome se i krstio, i jedni i drugi kršćani priznaju taj križ, koji bi trebalo biti znak ponosa u svakoj obitelji, ali ne mogu primiti križ ako nemam i vjeru. I bl. Ozana imala je tako čvrstu vjeru, oslonac u IK, a sam Krist je rekao sv. Petru: Ti si, Petre stijena i na toj stijeni sagradiću crkvu svoju, poručio je monsinjor Janjić u izjavi za "Dan". Onaj ko je blažen on je sigurno u nebu, a da li će i kada će blaženica biti proglašena svetom, to ne znamo, dodao je. To je proces za koji se treba zauzeti, za to su potrebne i finansije, a najvažnije za svetost je da to treba da bude očito čudo po zagovoru bl. Ozane. Na tome rade dominikanci, koji su o žitiju Ozane napisali knjigu, pored postojeće don Nika Lukovića.
Mošti (moći) bl. Ozane su u prisustvu brojnih hodočasnika, dominikanki (čijem redu je i sama pripadala) i dominikanaca, milosrdnih sestara i redovnika iz više redova sa Korčule i iz Dubrovnika, te brojnih vjernika, u svečanoj procesiji prenešene iz katedrale u matičnu crkvu sv. Marije, gdje su i prije bivale.Tokom 2009. godine škrinja sa njenim tijelom je povodom 12 vjekova prisutnosti sv. Tripuna u Kotoru, bila izložena u katedrali. Ona je utvrđivanje svoga zvanja doživjela kao katedralu, jer katedrala je postojala u to doba, te je bilo dostojno i pravedno da kroz tu godinu jubileja bude tamo, naglasio je mons. Janjić.
Blažena Ozana je rođena kao Katarina Kosić 25. februara 1493. god. u Relezima kod Cetinja u Lješanskoj nahiji. Mladost je provela kao pastirica. Sa četrnaest godina zaposlila se kao služavka u kući kotorskog plemića Aleksandra Buće. Posredstvom njegovog brata, dominikanskog provincijala fra Vinka, povezala se s trećeredicama u Kotoru. Uzela je redovničko ime Ozana. Slušajući na Veliki petak propovjed o Isusovoj muci i smrti, odlučila se da će, Hristu za ljubav, provesti ostatak života kao "zatvorenica". Od 1514. godine provela je sedam godina u sobici pored crkvice sv. Bartolomeja, a zatim se preselila u ćeliju kod crkve sv. Pavla. Takvim načinom života, kao "zazidana djevica" proživjela je 51 godinu, vršeći snažan vjerski i društveni uticaj na Kotor. Jedni su joj se preporučivali u molitve, drugi tražili savjete u teškim životnim prilikama. Uticala je i na smirivanje svađa među građanima i političkim skupinama. Iz ćelije je izašla samo kada je Kotoru prijetila opasnost od turske opsade, kako bi duhovno osnažila njegove branioce.Umrla je na glasu svetosti 27. aprila 1565. godine, a Blaženom je proglašena 1927. godine. Njeno tijelo počasno se čuva u hramu sv. Marije u Kotoru.

M.D.P.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2010-05-02