Autor: Srecko Horvat

Po broju ozlijedenih policajaca, nemiri u Parizu koji su izbili prije par dana vec su sada mnogo intenzivniji od onih prije tocno dvije godine. Stovise, osim kamenja i molotovljevih koktela, gnjevna mladez iz predgrada koristi i vatreno oruzje, a sve se vise govori i o organiziranoj urbanoj gerili. Izuzev automobila, pale i knjiznice i sve drugo sto im dode pod ruke. Radi li se tek o bezrazloznom i besmislenom nasilju, ili je ono zapravo simptom dubljeg fenomena koji je pogodio ne samo Francusku, vec i ostatak svijeta?
Pariska predgrada iznova gore. Kao i prije dvije godine, nemiri se vec sire i na predgrada drugih francuskih gradova. Kao i prije dvije godine povod je smrt dvojice tinejdzera. Kao i prije dvije godine, vodeci svjetski mediji uglavnom prenose iste vijesti. Dovoljno je da covjek pocne citati Guardian, New York Times, AFP, USA Today ili bilo koje druge novine kako bi uvidio da su clanci uglavnom copy-paste metodom preneseni s Reutersa. Naravno, nije to neka novost. Takvu ulogu kod nas ima Hina, pa su i 'suparnicke' dnevne novine nerijetko ispunjene posve istim vijestima, medutim u slucaju francuskih nemira taj porocni krug medija samo doprinosi stvaranju vladajuceg diskursa koji s jedne strane niti ne trazi razloge za pobunu francuske mladezi africkog porijekla i muslimanske vjeroispovijesti, a s druge strane, kad i trazi neko razumno opravdanje, najcesce uzvraca argumentom da smrt dvojice tinejdzera nije dovoljan 'izgovor', jer okolnosti nesrece jos uvijek nisu razjasnjene, te kako je nasilje uzrokovano time ionako slijepo, besmisleno i uglavnom usmjereno na imovinu stanovnika samih tih predgrada.
Ovaj potonji argument uvelike je kolao i diskusijama u povodu listopadskih nemira 2005. godine. Cak i neki 'lijevo' orijentirani kriticari cesto bi isticali kako su mladici iz predgrada agresivci i fanatici koji paljenjem automobila naprosto lijece svoje frustracije. Stovise, i Peter Sloterdijk ce, implicitno povezujuci banlieue nemire s regrutacijama karakteristicnim za islamisticki fundamentalizam, u svojoj najnovijoj knjizi Srdzba i vrijeme reci sljedece: Radi se o uvijek istim gnjevnim mladim muskarcima koji zbog dvostruke nezaposlenosti i hormonalnog pritiska dolaze do eksplozivnog uvida o svojoj drustvenoj suvisnosti. Bilo bi lakoumno ne htjeti shvatiti da oni tvore potencijalne regrute svakog rata koji bi im pokazivao perspektivu kako bi se mogli izbaviti iz kotla njihove nedobrovoljne apatije.
U cemu je problem s takvom interpretacijom? Naravno da je Sloterdijk u pravu kad tvrdi kako su mladici gnjevni zbog svoje drustvene suvisnosti, kao i da predstavljaju potencijalne regrute ili zrtve u nekom novom fundamentalistickom ratu. Medutim, valja na tren obratiti paznju na argument o 'hormonalnom pritisku' zbog kojeg su mladici gnjevni. Ukoliko Sloterdijkovu jeftinu psihologizaciju, koja je karakteristicna i za neka druga mjesta njegove nove knjige, shvatimo ozbiljno, onda se ne mozemo ne zapitati zasto i drugi tinejdzeri zbog 'hormonalnog pritiska' ne pale vlastita predgrada, automobile, ili, kao sto je to slucaj s recentnim nemirima, cak i skole. Odgovor je jasan: oni vjerojatno imaju drugacije 'kanale' za ispoljavanje svog nezadovoljstva ili naprosto pubertetskog 'dokazivanja'. Neki klinci doista pocnu koketirati s nasiljem, bilo u vidu tzv. 'subkulturnih' skupina - gdje bi se u skladu s uvidima Zarka Paica o kulturi kao novoj ideologiji, dakako, valjalo upitati sto je to danas jos uopce 'kultura', a sukladno tome i 'subkultura' - poput navijackih skupina, skinheadsa, a zasto ne i punkera koji nerijetko po onom nacelu Hansa Magnusa Enzensbergera o molekularnom gradanskom ratu prakticiraju 'iskreno' bezrazlozno i besmisleno nasilje, bilo u vidu video-igrica u kojima se postize neka vrsta kompenzacijskog uzitka. Sloterdijk grijesi kad nasilje jednim dijelom pripisuje 'hormonalnom pritisku', i to zbog cinjenice da francuski mladici nemaju jednake mogucnosti kanaliziranja nasilja. I to se ne odnosi samo na ovo drugo nasilje, prisutno u kompenzacijskom uzitku video-igara, vec i na prvo nasilje vezano uz tzv. 'subkulture'. Zbog totalne povezanosti predgrada s centrom, mladez iz predgrada niti ne moze otici na utakmicu i tako postati dijelom subkulture 'navijaca', niti moze otici na punk-koncert i postati dijelom subkulture 'punkera'.