Crnogorci i Arbanasi, teorije o porijeklu pojednih plemena
I. Plemenska organizacija i srodstvo
Arbanasi Kosova i Metohije, kao god oni iz severne Arbanije, imaju sa Crnogorcima mnogo istovetnih karakternih osobina, koje potiču iz srodničkih veza i života pod jednakim uslovima, izmešani ili u neposrednom susedstvu.
Između svih balkanskih naroda pa i u Evropi, plemensku organizaciju su sačuvali jedino Crnogorci i Arbanasi, prvi od svojih slovenskih predaka, a drugi od Ilira od kojih većinom vode poreklo.
Crna Gora se deli na staru Crnu Goru i Brda. Stara Crna Gora sastoji se iz četiri nahije, koje imaju svoja plemena: Katunska 9, Riječka 5, Lješanska 3 i Crmnička 7. A Brda se sastoje iz ovih sedam plemena: Bjelopavlići, Piperi, Rovca, Morača, Bratonožići, Kuči i Vasojevići.
U Severnoj Arbaniji žive ova plemena ili fisovi: Klimenti, (arb. Kelmendi), Gruda, Hoti, Kastrati, Boga, Škrelji, Tači, (Thaci), Koplik, Pulati, Šalje, Šoši, Dušmani, Gemali, Šlaku, Puka, Miriditi (Mirldita) i dr.
Arbanasi na Kosovu i Metohiji dele se na ovih deset plemena:
1. Nikaj — na levoj strani reke Ljumi — Merturit i graniči se sa plemenima Šalja i Šoši.
2. Merturi — na desnoj strani pomenute reke do ušća Valbone u Drin.
3. Krasnići — na obali reke Valbone sve do njenog ušća u Drin.
4. Tropoja — ovo pleme stanuje u planini pri samom vrelu r. Valbone.
5. Gaši — između reka Valbone i Bistrice.
6. Bitući — između r. Bistrice i planine Morine.
7. Hasi — oko planine Paštrik, između Prizrena i Đakovice.
8. Beriše — oko potoka Travait i Erenika, više Đakovice.
9. Ljuma — naseljava obronke planine Šare i Gjalice.
10. Rugovo — u gornjem delu reke Bistrice.
Crnogorska plemena i arbanaški fisovi su po tradiciji u mnogome srodni, kao što pokazuju ovi primeri:
Bili su pet brata: Ozro, Pipo, Vaso, Hoto i Kraso, koji su odnekud došli preko Hercegovine u Crnu Goru da traže naselje. Ozro, koji je bio hrom, ostao je u Katunskoj nahiji i od njega su Vukotići i drugi Ozrinići. Pipo se nastanio u Pipere i od njega su Piperi. Vaso se naselio u Lijevoj Rijeci i od njega su Vasojevići. A ostala dva brata Hoto i Kraso su prešli u Arbaniju i od njih su dva arbanaska plemena katoličke vere Hoti i Krasnići, koja se sa pomenutim crnogorskim plemenima rođakaju i sve dosad održavaju prijateljske veze. Tako, na primer, poglavica Krasnića Binjak Alija obraćao se vasojevićkom vojvodi Miljanu Vukovu pismom (koje i sad postoji) kao rođaku ovim rečima: "Gospodine i brate naš vojvoda Miljane". Krasnići, Hoti i Vasojevići su osim po mentalitetu slični i po stasu i obrazu, jer kako narod kaže, "Krv nije voda". (Vidi fotografije 1 i 2).
— Tri arbanaška katolička plemena: Kastrati, Šaljani i Beriša (kod Đakovice) smatraju se srodnici sa Kučima. Praotac Kastrata zvao se Krsto, a Šaljana Šako. A sami Kuči su do 17. veka bili polovina pravoslavne a polovina katoličke vere, dok su sada skoro svi pravoslavni. Tako isto su Ljumljani do 18. veka govorili srpski, a danas su svi muslimani i govore arbanaški.
Braća Bijeli Pavle i Gašo, potomci su vojvode Leke Dukađina, pa je Gašo ostao na starevinu i od njega je muslimansko pleme Gaši istočno od Krasnića, a Bijeli Pavle se preselio u Crnu Goru i od njega su Bjelopavlići, veliko pleme pravoslavne vere pored reke Zete.
— Tako isto se svoje Ceklinjani i Klimenti.
— I veći deo Moračana vodi poreklo od arbanaškog plemena Hoti. Naime Bogić Moračanin je bio vojvoda Hotski, pa pošto se zavadio s Grudima i njihovim vojvodom oko planine Hotskog Huma, preselio se u Moraču i za uspomenu na staru postojbinu, nazvao je jednu dotičnu planinu "Hotska Gora", koja se i sad tako naziva,
Analogno tome, više miriditskog sela Flet, uzdiže se brdo Kunora Dardes (Dardhis) i pod njim je vrelo koje se zove Kroni škjaut, što znači: Slovensko vrelo.
Uticaj arbanaške krvi kod crnogorskih plemena pokazuju i imena kao što su: Mataguži kod današnjeg Titograda, Maine uz Primorje, Malonšići u dolini reke Zete, Mataruge (izumrli), Sotonići u Crmnici i Paštrovići pored mora. Ovo je pojmljivo, kada su Arbanci imali svoje naseobine čak kod Zadra (Selo Arbanasi) i u Vojvodini (sela Hrtkovci i Nikinci).
Ta srodnost i međusobne veze odražavaju se u jeziku, tj. u mnogobrojnim istim rečima u oba jezika, arbanaškom i srpskom, mahom turcizmi, kao što su ove: (h)alat, amanet, atar, baba, trnokop, bunar, višnja, vlača, galama, dilber, musafir, (h)ise, ćar, drvar, dud, dukat, đerđef, (h)esap, žljeb, zapara, zid, jarina, korito, koš, krastavac, krompir, mačor, vodeničar, cigarluk, obor, oluk, os, pasulj, pelin, oriz, pobratim, prag, perda, pendžer, puška, ropkinja, rub, salata, samardžije, samokres, sapun, sarač, sarma, sač, sloboda, soj, sofra, sokak, som, sočivo, srma, sunđer, siv, talir, temelj, tocilo, tutkalo, ćaba, ćemer, ćilibar, ćeremida, ćerpič, ćoso, ćup, fenjer, fes, fitilj, fišek, halal, (h)aps, čador, čekić, čaj, čađ, čekrk, čelik, ćemer, čep, čoban, džeferdar, dželat, džilit, šarov, šegrt, šećer, šapka itd.
A naročito je kod Arbanasa i Crnogoraca sličan folklor ili narodno stvaralaštvo, kao što su: pesme, igre, priče, bajke, zagonetke, poslovice i razni narodni običaji: pobratimstvo, kumstvo, krsna slava, pevanje uz gusle, mobe, pokajnice, sujeverje itd., od čega se usled nedostatka prostora ovde može podati samo mali deo.
II. Narodne pesme
Narodne epske i lirske pesme imaju oba naroda, većinom sa istim motivima. Ovo važi naročito za epske narodne pesme koje i Crnogorci i Arbanasi pevaju uz gusle. Da navedemo samo nekoliko, kao što su: Zidanje Skadra na Bojani, Đerđelez Alija, Omer i Merima, Bolani Dojčin, Boj na Kosovu, zatim pesme o Muju i Halilu, Zuku Bajraktaru, o Marku Kraljeviću, o Marku Miljanovu itd.
Kod Arbanasa i Crnogoraca osobito je razvijeno osećanje časti i ponosa i najviše se slavi junaštvo, što se vidi iz sledećih narodnih pesama:
(1) Marko Kraljević i Musa Kesedžija
Kad su se ova dva div-junaka sreli u Kačaniku:
"Reče Marko Musi Kesedžiji:
"Deli Musa, uklon mi se s puta,
Il' s' ukloni il' mi se pokloni".
Al' govori Musa Kesedžija:
"Prođi, Marko, ne zameći kavge,
A ja ti se ukloniti neću
Ako t' i jest rodila Kraljica
Na čardaku na meku dušeku,
U čistu še svilu zavijala,
A zlaćenom žicom povijala,
Odhranila medom i šećerom;
A mene je ljuta Arnautka
Kod ovaca na ploči studenoj,
U crnu me struku zavijala
A kupinom lozom povijala,
Odhranila skrobom ovsenijem;
I još me je često zaklinjala,
Da se nikom ne uklonim s puta".
(2) Crnogorski odgovor bosanskom veziru
Kad je bosanski vezir tražio od crnogorskog gospodara harač, dvanaest mladih devojaka i čuvenu lepoticu Belu Stanišića, pod pretnjom da će inače Crnu Goru poharati i porobit' malo i veliko, dobio je ovaj prkosni odgovor:
"Čudim ti se, bosanski šljivaru,
Što budališ i u knjigu pišeš,
Da ti pošljem Harač Crne Gore
I dvanaest mladih djevojaka!
Poslaću ti za djevojke mlade
Od veprova dvanaest repova,
Od ovnova dvanaest rogova,
Da ih nosiš na turbanu tvome,
I suviše dvanaest kamena
Da ih pošljem caru za Harača,
Neka znadeš što je Gora Crna,
Da za Turke ne rađa djevojke,
No za svoju djecu Crnogorce".
A kao primer junačke pesme evo jedna iz Miridita i jedna iz Crne Gore, obe u originalu i u prevodu:
(3) Meriditski junak Đin Leka
Krisi gjama neper dhe
Zana e malit duel mi Le
Kah ka ra, medet! kjo rrfe
N'at Saraj, nder zotni t'randë,
Janë përpjekun Turk e Fandë
Twk e Fandë, po, nie tri zemra:
Njaj Gjin Leka edhe Adem Shema
U ngatërruenë për dy dema.
Në shkallë t'Sarajtë si pasken shkue
Njaj Gjin Leka na u betue;
— Kot, Adem, ti m'je shkarkue.
Nuk t'kam hak, Adem, per qe
Por gabon ti që m'prekë n'Fe —
S'kam bajt marre kurr të sfipija,
Si t'kallxon njitash alltija.
Krisi pushka e mori gjamë,
U dridh toka për nën kambë
Adem Shema ra nën shkallë
Njaj Gjin Leka han kryq n'ballë,
Del polici me e zanë gjallë.
— Largo' Turk, nuk lidhet Gjini,
Pa u Ishue Reka e Dukagjini.
Jam Mirditas, nuk bie n'dore,
Kam pasë t'parin shpatë mizore.
Amanet ai na ka lan'e
Armët e mbushme mos me i dhanë
Me m'qillue për ngat martina,
Qe t'a binde Shkodra e Cetina.
Por thuej Pashës edhe Allaj-Begut,
S'iidhen bijt'e Skenderbegut!
Kerset pushka, Saraji dridhet!
Njaj Gjin Leka nuk po lidhet!
Tanë taboret çohen n'kambë
Kah kërcnon Gjini me dhambë.
Kur fushekët i ka mbarue
Atëherë Gjini, por u rrzue,
Lypi Priftin me u ligjue
Edhe Prifti i ka qëllue,
Mbasi u rrfye, mbasi u vojue,
Diq i kshtenë e trim drangue.
U dha zani Shqyptarisë
Mbet Gjin Leka n'odë t'Valisë,
Mbet Gjin Leka trim — rrfe
N'Saraj jetën dha per Fe.
Kuku! bani Zana e malit
Ke ka mbetun ai far djalit,
U dynd deti prej tallazit
Vojti gjama n'Cetinë knjazit:
—Kth vjen dielli e ka merr hana
Si Gjin Lekën s'e ban nana,
As n'Beglerë, as n'Kapitana!
neka bude borba neprestana...
Bookmarks