U Rimu je 1896. godine izašla knjiga koju je priredio Ferdinando Ongania. Knjiga je sastavljena od izvještaja kotorskih providura Veneciji, a u knjizi su objavljeni i drugi dokumenti iz venecijanskog arhiva, vezani za Crnu Goru iz perioda od 1687. - 1735. godine.
Radi se dakle o istorijskim dokumentima/izvorima I klase.
Knjiga je izdata sredstvima talijanske kraljevske kuće. Knjiga je izdata u vrijeme stupanja u brak Jelene, kćerke kralja Nikole, sa italijanskim prestolonasljednikom. Motiv zbog kojeg je talijanska kraljevska kuća naručila da se objavi ova knjiga, vjerovatno je bio, da bi se pokazali duboki korijeni veza između Italije (Venecije) i Crne Gore.
Poslije skoro 100 godina, 1998. godine, CID iz Podgorice je objavio i preveo knjigu na naš jezik. Knjigu je preveo sa talijanskog Dragan Mraović, ogorčeni anticrnogorac, sadašnji kolumnista DAN-a.
U knjizi, između ostalog nalazi se i ovo zanimljivo pismo Kuča Senatu Mletačke Republike. Pismo je vrlo interesantno, iz njega možemo viđeti tadašnju svijest Kuča, koji su bili vrlo blagonakloni prema Veneciji, i koji su sebe smatrali, ovo je nevjerovatno crnogorčenje - KRUNOM CRNE GORE.
Jasno je da sadašnja svetosavska svijest kog mnogih Kuča je kasnije nastala, posljedica je propagande koju je započeo Njegoš iz političkih razloga. Njegoš je prvi počeo da izmišlja etničke Srbe po Crnoj Gori, takođe je širio mržnju prema katolicima ("latini su stare varalice"), mada jasno vidimo da stari Crnogorci nijesu imali nikakvu mržnju prema Veneciji, jer im je Venecija bila puno puta saveznik i pokrovitelj.
Evo pisma koje su Kuči uputili Senatu Venecije 23. februara 1717. godine.
Bookmarks