Mafija legalizuje

[Dzono]

Veselin Uskoković smatra da novim predlogom Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava, država želi da legalizuju oduzeto
(Podgorica, Mina, 6. Februar 2004. godine) – Cilj Predloga zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, koji je u četvrtak usvojila crnogorska Vlada, je legalizacija nepravedno oduzete imovine, ocijenjeno je danas u podgoričkom Udruženju za zaštitu i vraćanje privatne svojine.

To Udruženje je bilo predlagač Zakona o pravednoj restituciji, koji je crnogorska Skupština usvojila prije godinu i po, a Vlada odbila da sprovede jer ga je ocijenila neprimjenjivim.

»Suština Predloga je pokušaj Vlade da obezbjedi legitmitet svima koji su stekli imovinu oduzetu bivšim vlasnicima nakon Drugog svjetskog rata, a cilj im je legalizacija imovine koju su stekli oni, a ne nekakve engleske firme«, rekao je predsjednik Udruženja Veselin Uskoković.

Iz Vlade je saopšteno da bivšim vlasnicima neće biti vraćeno zemljište na kojem je izgrađen budvasnki hotel Avala, nedavno prodat britanskoj kompaniji Bepler end Džejkobson /Beppler&Jakobson/. Prema Predlogu, pravo na povraćaj oduzetih imovinskih prava i obeštećenje imaće bivši vlasnici kojima je imovina oduzeta u korist opštenarodne, društvene, državne i zadružne svojine, ako nijesu dobili pravičnu ili tržišnu naknadu.

Uskoković smatra da zbog te odredbe 90 odsto bivših vlasnika neće moći da ostvari prava, jer im je, prema propisima na osnovu kojih im je imovina oduzimana, isplaćena nadoknada smatrana pravičnom.

On je dodao da je u nacrtu zakona, koji mu je jedino bio dostupan, bila definisana samo pravična naknada, ocjenjujući da je Vlada kasnije u Predlogu dodala tržišnu i tim još više smanjila obim prava bivših vlasnika.

Vlast, prema njegovim riječima, izbjegava puni naziv propisa koji je odbila da primijeni i pominje ga kao Zakon o restituciji, jer je on zaista bio pravedniji od novog. Bivši vlasnici, tvrdi Uskoković, neće priznati novi zakon i već pregovaraju sa opozicionim partijama o načinu ostvarivanja svojih prava.

Zakon o pravednoj restituciji u Skupštini su podržali poslanici Socijalističke narodne partije, Srpske narodne stranke, Narodne stranke, Liberalnog saveza, Demokratske unije albanaca i Demokratkog saveza.

»Vjerovatno ćemo se sa njima dogovoriti da, ako osvoje vlast, vrate stari zakon«, rekao je on. U tom slučaju bi, kako je dodao, u njemu bilo promijenjeno 12 odredbi koje je crnogorski Ustavni sud prošle godine ocijenio neustavnim.

Sekretar crnogorskog Sekretarijata za zakonodavstvo Rajko Milović je, saopštavajući da je Vlada usvojila Predlog novog zakona o restituciji, ocijenio da bivši vlasnici mogu biti nezadovoljni njim i dodao da svaki propis zasnovan na pravnim principima i komparativnoj praksi mora biti dobar i primjenjiv.

Podgorica, Mina, 6. Februar 2004. godine

[Dzono]

KRUPNI KAPITAL I INTELEKTUALNA ELITA
Krvava bajka



Od gladnih ljudi se ne može očekivati da shvate kako su sami krivi za svoju glad" - tako 1946. piše danski novinar Stig Daemar, na svom putovanju kroz poraženu i razorenu Njemačku. Kao potvrda te tvrdnje stoji podatak da je 1945. u Berlinu, na premijeri Brehtove Opere za tri groša, publika s najvećom strašću pjevala ironično-iskreni stih: "Prvo pun stomak, pa onda moral".
Isto to svakom nezavisnom intelektualcu, zabrinutom zbog neosjetljivosti biračkog tijela na ratne zločine, korupcionaške i druge afare, na uvo može pjevati osiromašeni crnogorski narod. Naravno da su crnogorski građani sami krivi za svoju današnju neimaštinu; no jednako je, ako ne više, za to kriva crnogorska intelektualno-politička elita. A to se tako često i tako rado prećutkuje. Svakom građaninu Crne Gore koji je podržao ratove u Bosni i Hrvatskoj može se, s punim pravom, reći kako je svojom moralnom neosjetljivošću za stradanje drugih, svojom voljom da se Drugi zapravo zatre, na koncu uništio sebe, vlastitu budućnost. Jer mržnja je kao bumerang: na koncu se uvijek vraća onome ko ju je oslobodio, ko ju je bacio sa namjerom da uništi.
Svakom gladnom crnogorskom građaninu može se takođe reći da, ako je trpio siromaštvo zarad sna o Velikoj Srbiji, bijedu može trpjeti i zarad ideje Nezavisne Crne Gore. Što je formalno tačno: ali, ako su već osuđeni da žive u bijedi, građanima barem možemo prepustiti da sami izaberu razlog svoje bijede. No koji je razlog bijede crnogorske intelektualne elite? Koji je razlog njene beskrajne spremnosti na kompromise, koji su zapravo lijepo ime za intelektualni kukavičluk i neodgovornost? Znamo za puk, ali zašto je crnogorska intelektualna elita prihvatila slogan "Prvo pun stomak, pa onda moral"?
Ako ne znate ko je šta uradio, kaže jedna poslovica, a vi pogledajte ko je šta - zaradio. Oni koji su preko noći zarađivali bogatstva u Crnoj Gori, od 1989. naovamo - uglavnom su jedni te isti. U Crnoj Gori se, dakle, sve može promijeniti - sve osim političko-ekonomske elite i sistema koji je ta elita stvorila za sebe, a koji je zapravo postmoderna, upgradeovana verzija komunističkog učenja. Pri čemu ono što je u komunizmu trebalo da važi sa radnike, danas u Crnoj Gori važi sa novobogataše: za svakog bogataša prema njegovim potrebama, od svakoga bogataša prema njegovoj dobroj volji.
U jednom trenutku naše ne tako davne istorije, Krupni Kapital je shvatio da je projekat Velike Srbije najbolji ideološki okvir za osnovnu funkciju kapitala: njegovo umnožavanje. Dio intelektualne elite je to podržao: do Velike Srbije može se doći samo uz pomoć elite koja se obogatila i dalje se bogati. Ideja Velike Srbije bila je dovoljno sveta da opravda sve: od masakra u Srebrenici do hiperinflacije, Jezde, Dafine i svih drugih načina kojima je ekonomska elita pljačkala narod obuzet patriotskim zanosom. Tek rijetki su se u tom vremenu, kada je patriotizam bio šifra za svaku moralnu neosjetljivost, sjećali Čarlija Čaplina koji je, nakon povratka s turneje po Evropi 1931, u Holivudu izjavio: "U Evropi se na sve strane budi patriotizam. To znači da se sprema novi rat."
Onda je, jednog lijepog dana, Krupni Kapital shvatio da je ideja Velike Srbije potrošena. Trebala im je nova ideja, i ubrzo su je našli: Krupni Kapital je od tog dana bio, i srcem i dušom, nešto manje kasom, uz ideju Nezavisne Crne Gore. Kapital je bio mudriji od intelektualne elite koja ga je do tada podržavala: priučeni crnogorski bogataši su još 1997. shvatili da je Slobodan Milošević gotov, dok dobar dio Crnogorske akademije nauka i umjetnosti to nije shvatio do danas. Intelektualci koji su pravdali klanje u Srebrenici, sada su povikali: izdaja!
Ali, u odbranu Kapitala stali su neki drugi intelektualci: oni koji su do tada uspjeli steći, a to je u ovoj priči najbitnije - veliki moralni kapital. A to je bilo upravo ono što je trebalo na krvi i spaljenim gradovima stečenom Kapitalu: moralna čistoća. Krvavi kapital ulio se u isti tok sa moralno čistom crnogorskom independentističkom elitom. I, kao i uvijek kada se zagađena voda ulije u čistu rijeku: čisto neće očistiti prljavo, ali će prljavo uprljati čisto. Dobili smo - još zagađene vode.
Može se reći da ratnih devedesetih, ovdašnja podjela na Crnogorce i Srbe primarno nije bila etnička: ona je, prvenstveno, bila etička. Jedan dio naroda odabrao je da podrži ratne zločine, zvjerstva i sukob sa Zapadnom civilizacijom, zbog čega se na koncu, godine 1999, sukobio sa oružjem te civilizacije. Etički izbor tih ljudi bio je da budu politički Srbi. Crnogorci su, pak, odabrali da budu protiv rata i zločinaca, na strani ubijenih i na strani Zapada. To je bio njihov etički izbor. Nezavisna Crna Gora bila je okvir u kojem će biti afirmisan takav etički izbor: kao što je Velika Srbija bila okvir za onaj drugi etički izbor. U tom trenutku, crnogorska ideja je bila moderna i progresivna; srpska ideja bila je duboko retrogradna.
U trenutku kada je došlo do stapanja Krupnog Kapitala i procrnogorske intelektualne elite, Kapital je prihvatio mantru: Zapad, Zapadne vrijednosti, politička korektnost prema manjinama, mir i reforme. Formalno, Kapital je prihvatio etičke vrijednosti na kojima je početkom devedesetih osmišljena ideja Nezavisne Crne Gore. Ali Kapital, naravno, ni najmanje nije zainteresovan za etiku. Otud je crnogorska inteligencija neprekidno nastojala korigovati ponašanje Kapitala: uzalud, Kapital je bio sve bahatiji.
Napokon, shvatilo se da se Kapital ne da edukovati: prešlo se na bezuslovno pravdanje svih brljotina koje je Kapital činio. U tom trenutku, crnogorska intelektualna elita upala je u istu zamku u kojoj se deset godina ranije našla srpska: kao što su oni tada tolerisali Kapital zbog ideje Velike Srbije, mi ga danas tolerišemo zbog ideje Nezavisne Crne Gore. Oni su se kompromitovali time što su pravdali masakr u Srebrenici, mi smo se kompromitovali zato što smo pravdali Kapital koji je stvoren na mrtvim kostima stanovnika Bosne i Hrvatske. U užasnom, brutalno ciničnom krugu, crnogorska intelektualna elita koja je bila protiv genocida i rata, završila je braneći Kapital koji je proizvod tog istog genocida i rata.
Paralelno sa tim procesom, crnogorska intelektualna elita nije nastavila svoju trajektoriju ka progresivnim vrijednostima demokratskog Zapada: prateći i pravdajući Kapital, koji je vremenom ušao u sukob sa Zapadom, ona je i sama ušla u sukob sa vlastitim prozapadnim načelima na kojima je i oformljena. Danas je crnogorska ideja u fazi regresije. Istodobno, srpska ideja je prihvatila barem prozapadnu retoriku, te u javnim nastupima po pitanju reformi, demokratije i evropske budućnosti više nema razlike između boraca za Veliku Srbiju i boraca za nezavisnost. Danas, ponovo nas je teško razlikovati. Biće da je vrijeme za novi veliki etički izbor. Osim ako izbor, kako to obično biva, umjesto nas ne obavi - Kapital.




Andrej NIKOLAIDIS

[Dzono]

Na tajnom kiparskom računu otkriveno 500 miliona eura ljudi bliskih Đukanoviću

(Podgorica, Pc Nen, 18. Februar 2004. godine) - Svjedoci pred Okružnim odjeljenjem za borbu protiv mafije izjavili su tužiocu Đuzepeu Šelziju da su pojedini crnogorski građani deponovali na račune u kiparskim bankama 1.000 milijardi lira (oko 517 miliona eura), piše “Gazeta del mecođorno”. List piše da su pravosudni organi Kipra dostavili u Bari dokumenta sa spiskom ljudi koji su otvorili račune.

Novinar agencije Ansa Roberto Buonavolja tvrdi da je “skoro sigurno da se radi o bogatstvu koje su uložili ljudi iz okruženja tadašnjeg predsjednika Crne Gore (sada premijera) Mila Đukanovića”. Ime crnogorskog premijera, međutim, nije ni na jednom spisku.

Podgorica, Pc Nen, 18. Februar 2004. godine

[Dzono]

ANSA tvrdi da su vlasnici računa, na kojima se nalazi petsto miliona eura osobe od povjerenja Mila Đukanovića, a Gazeta del Mezođorno - Na Kipru se nalazi Đukanovićevo blago



(Podgorica, Vijesti, 19. Februar 2004. godine) - Italijanski istražni organi imaju potvrdu da se na račune crnogorskih građana na Kipru slilo oko hiljadu milijardi lira, odnosno više od 500 miliona eura, zarađenih najvjerovatnije od šverca cigareta - tvrdi agencija ANSA. Direkcija za borbu protiv mafije iz Barija, kako se navodi, ocjenjuje da je riječ o novcu prikupljenom za tri godine od krijumčarenja. Uprkos činjenici da nijedan od računa ne glasi na ime crnogorskog premijera, pozivajući se na svoje izvore Ansa ovaj novac dovodi u vezu sa Milom Đukanovićem. Novinar ove agencije Roberto Buonavolja tvrdi da računi glase na osobe od povjerenja Đukanovića, ali ne navodi njihova imena.

- Od čega bi mogao da bude taj lako stečeni novac ako ne od krijumčarenja cigareta preko Crne Gore koja je u tom periodu bila domovina i utočiste najvećih međunarodnih krijumčara cigareta.

Sigurno je i to da se radi o vlasnicima računa - osobama od povjerenja crnogorskog predsjednika, a sadašnjeg premijera Mila Đukanovića - navodi ANSA.

Italijanski dnevnik “Gazeta del Mezođorno” takođe je juče objavio članak pod naslovom “Na Kipru se nalazi blago premijera Đukanovića”, pozivajući se na izvore i tvrdeći da je sa Kipra došla potvrda o tome da su u kiparske banke polagali ogromne svote novca “totalno nesumnjivi crnogorski građani “

Pozivajući se na povjerljive informacije, ANSA tvrdi da zamjenik javnog tužioca Barija Đuzepe Šelzi, ima tajne dojavljače i svjedoke koji su mu potvrdili da se “radi o blagu bliskih i povjerljivih Đukanovićevih ljudi”.

ANSA i “Gazeta del Mezođorno” podsjećaju da Šelzi već osam godina radi na otkrivanju glavnih aktera krijumčarenja cigareta na međunarodnom nivou koji su od početka 90 -tih godina pa do 2000. uspijevali da iz “Crne Gore prokrijumčare u Pulju više od hiljadu tona cigareta mjesečno”. Na zahtjev italijanskog suda i Odjela za borbu protiv mafije, kiparske vlasti su poslale listu osoba koje su imale pristup i bile ovlašćene za podizanje novca sa bankarskih računa u kiparskim bankama.

- Normalno, ime crnogorskog premijera Mila Đukanovića nije ni na jednoj od lista. Međutim, zahvaljujući do sada sakupljenim podacima iz policijske i sudske istrage, kao i svjedočenju biznismena Srećka Kestnera, datog tužiocu Šelziju , otkriveni novac, posebno sa računa na kiparskoj ekspozituri Arab banke mogao bi biti povezan sa Milom Đukanovićem i njegovim poslovnim partnerom Hrvatom Stankom Subotićem, zvanim Cane - navodi ANSA. Prema tvrdnji agencije to je i najjači argument za koji se hvata tužilaštvo Barija, koje “pretpostavlja da je predsjednik Đukanović bio tajni partner firme Montenegro Tobako Transit(MTT) i preko te firme obavljao sve poslove krijumčarenja cigareta na tržiste zapadne i istočne Evrope”.

- Zbog toga je Đukanović bio pod istragom na sudu u Bariju, osumnjičen za povezanost sa mafijom, sa otežavajućom okolnošću da je promovisao, vodio i udružio se u mafijaški kalup “Kakomra”, koji je djelovao do 2000. godine - javlja ANSA.

Agencija navodi da već duže Direkcija za borbu protiv mafije pokušava da ustanovi da li Đukanovića štiti diplomatski imunitet, koji uživaju šefovi država na bazi međunarodnog prava, kako je obrazložila u svom objašnjenju Ana Di Mauro, napuljski sudija za preliminarnu istragu.

- Koliko je poznato barsko tuzilaštvo ne dijeli isto mišljenje i tezu napuljskog sudije - ističe ANSA.

Pozivajući se na informacije iz tužilaštva u Bariju, agencija dalje ističe da je centar švercerskog biznisa bilo ostrvo Kipar gdje su cigarete dovožene velikim brodovima i tu su ih kupovale dvije velike of-šor kompanije. Treća of-šor firma prokrijumčarene cigarete slala je za Kopar. Niz povezanih kompanija organizovao je odatle špediciju cigareta do crnogorske luke Bar. Preko Bara, cigarete su slane međunarodnim krijumčarskim kanalima do Italije, a odatle su “preplavile cijelu EU i djelimično i istočnu Evropu”

Zahvaljujući Kestnerovim svjedočenjima, prema tvrdnji agencije, u ostanovljeno je da je dio novca od krijumčarenja “recikliran” u svajcarske banke, čija dokumentacija se još pregleda u kancelariji tužioca Selzija.

Crnogorski premijer Milo Đukanović u više navrata demantovao je bilo kakvu umiješanost u šverc cigareta i optužbe da ima račune u stranim bankama.

On je nedavno u intervjuu državnoj televiziji rekao da prema pisanju italijanske štampe i sam očekuje da će možda stići i optužnica protiv njega. On je i tom prilikom konstatovao da su se kao besmislice pokazale sve tvrdnje o njegovim navodnim računima u inostranstvu i ponovo pozvao da mu bilo ko dokaže da posjeduje ijedan takav cent.

Odgovarajući na pitanje, krajem prošle godine, da li sebe vidi na listi osumnjičenih za učešće u švercu duvana u istrazi koje vodi tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi, premijer je rekao da do sada nije bilo nikakvog osnova da se njegovo ime upliće u tu aferu.

- Ne želim da spekulišem kako će završiti posao jedan tužilac iz Barija. To je njegov posao i on je najavio da će nakon puno novinarskih senzacija uskoro izaći sa relevantnim i zvaničnim informacijama na tu temu. Prosto to je pitanje koje ne dotiče mene kao predsjednika Vlade. Ukoliko bude bilo koji aspekt tog pitanja koji se tiče mene ili Crne Gore ja ću kao i dosada dati jasne odgovore na ta pitanja. Za sada se zaista ne bi upuštao ni u kakve spekulacije kondicionalnog tipa šta će biti - izjavio je Đukanović novinarima 19. decembra u vili “Gorica”

Agencija ANSA opisuje Srećka Kestnera kao “Zlatnog čovjeka Balkana” koji je švercovao cigarete 90-tih godina između Albanije, Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine, zajedno sa Vladimirom Bokanom, zvanim Vanja, koji je ubijen u ljeto 2000. godine u Grčkoj. Bokan je, kako navodi ANSA, do 1995. godine jedini imao dozvolu za uvoz cigareta “izdatu od tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića”. Ta dozvola za uvoz je kasnije oduzeta Bokanu(“zbog prevelike povezanosti sa Miloševićem”), a data je Franku Dela Toru,”najmoćnijem evropskom mafijaškom bosu”. ANSA tvrdi da je Dela Tore dobio dozvolu lično od Đukanovića.

Tužilac Šelzi je juče zatražio obnavljanje sudskog procesa za 15 osoba koje su na vrhu mafijaške kupole međunarodnog sverca cigareta i “koje su od 90-tih godina prebacili silne tone cigareta iz Crne Gore u Pulju”, među kojima je na prvom mjestu šezdesetogodišnji Franko Dela Tore nazvan u italijanskim medijima “kralj šverca”. Prema rezultatima Šelzijeve istrage, Dela Tore je “podijelio svoju ekskluzivnu licencu za uvoz cigareta na četiri brokera duvana,koji su ujedno bili mafijaški bosovi i njegovi partneri u kriminalnim djelatnostima”. Ime Franka Dela Tore se spominje u još jednoj istrazi barske Direkcije za borbu protiv mafije u aferi “Piža Connection”, u kojoj je otkriven način na koji je sicilijanska mafija kupovala drogu u Turskoj, da bi je prodavala u SAD-u. Sva dobit crnog novca je završavala na računima u švajcarskim bankama.

Između ostalih, na Šelzijevoj listi otvorenih sudskih procesa protiv krijumčara cigareta su Frančesko Prudentino, navodni mafijaški bos iz Brindizija, Đerardo Kuomo iz Napulja, kojem je nedavno veliki dio imovine konfiskovan, Francuz Patrik Monier, sa boravkom u Švajcarskoj, Mikele Antonio Varano iz Katanzara i Španac Kandjo Garcia.

Podgorica, Vijesti, 19. Februar 2004. godine

[Dzono]

EKSKLUZIVNO:
KO JE "BEPLER I DZEJKOBSON", KUPAC "AVALE"
Dvije funte u dzepu



Ko je "Bepler i Dzejkobson", firma koja je kupila grandiozni budvanski hotel "Avalu" i objekte Ski-centra "Bjelasica"?
Crnogorske privatizacione vlasti kazu da je rijec o mocnom britanskom preduzecu, strateskom partneru koji se obavezao na velike investicije u "Avali" i "Bjelasici". Dakle, sve u skladu sa maksimom stratega crnogorske privatizacije dr Veselina Vukotica: "Mi ne prodajemo imovinu, mi kupujemo investitore."
O kakvom se investitoru radi? Po onom sto pise u dokumentaciji koju je ova kompanija prilozila prilikom prijave za kupovinu "Avale", reklo bi se da je Crna Gora konacno dobila strateskog partnera u turizmu. U ponudi stoji da je "Bepler i Dzejkobson" britanski konzorcijum, da je specijalizovan za hotelijerstvo, turizam i razvoj "brizljivo odabranih posjeda po citavom svijetu". Navodi se da su u vlasnistvu kompanije hoteli, apartmani i parcele u Velikoj Britaniji, Portugalu, Spaniji i na Novom Zelandu.
"Sta je tajna naseg uspjeha? U jednoj rijeci - posvecenost", kaze se u ponudi koju je Savjetu za privatizacviju poslala kompanija registrovana u Britaniji. "Nasa posvecenost ide mnogo dalje od izgradnje luksuznih kuca. Mi kreiramo osobenu atmosferu u kojoj se osjecate kao kod kuce."
Izgleda da se Savjetu za privatizaciju posebno dopalo sto britanska firma ima, kako stoji u ponudi, razgranatu mrezu po Evropi, Bliskom istoku i na Novom Zelandu. Sigurnost uliva i to sto je "Bepler i Dzejkobson" i turoperator. I partner, kako stoji u ponudi, velikih kompanija, kao sto su "Tomson" i "Nekerman".
"'Bepler i Dzejkobson?' Nijesam cuo za njih. Oni nijesu nasi partneri. Mi saradujemo sa Tomasom Kukom iz Britanije, a nas crnogorski partner je 'Alfaturs'", rekao je Monitoru u kratkom telefonskom razgovoru sluzbenik "Nekermana" iz Njemacke.
Firma "Bepler i Dzejkobson" registrovana je u Britaniji na adresi Kvin Ana strit. Ali, u zvanicnim britanskim dokumentima nema ni pomena o turizmu i hotelijerstvu. Radi se o kompaniji koja se u britanskom registru vodi kao preduzece za drumski transport!
U drugom dokumentu iz britanskog privrednog registra, do koga je Monitor dosao tokom istrazivanja, stoji da je ova kompanija u momentu kada je konkurisala za "Avalu" posjedovala akcija u vrijednosti od - dvije funte! Takvo je bilo stanje 30. novembra 2002. godine. U istom dokumentu stoji da je za kontakte sa "Bepler i Dzejkobsonom" zaduzena "Investment end taks internesenel" iz Londona, cije je sjediste u istoj ulici kao i "Bepler i Dzejkobsona".
"Ne znam nista o 'Bepler i Dzejkobsonu', niti o kupovini hotela u Crnoj Gori. Moguce je, ali bih morao da kontaktiram najvise rukovodioce moje kompanije", rekao je Monitoru sluzbenik "Investment end taks internesenela" iz Londona, koji je potvdio da se njegova kompanija nalazi u ulici Kvin Ana. "Moguce je da je 'Bepler i Dzejkobson' registrovana na istoj adrese, jer su na ovoj adresi formalno registrovane brojne kompanije", kazao je on.
Fotografija zgrade iz ulice Kvin Ana stoji u ponudi Bepler i Dzejkobsona, valjda kao jos jedan u nizu dokaza da je rijec o kredibilnom i ozbiljnom klijentu.
Pokusali smo da kontaktiramo i jedan od hotela koji je "Bepler i Dzejkobson" predstavio u ponudi. I to hotel "Kuinta de Sao Rok", na egzoticnoj plazi u Lagosu. Prema opisu, radi se o luksuznom portugalskom ljetovalistu u blizini aerodroma Faro. Data su cak i detaljna uputstva kako se stize od aerodroma do hotela, kojom trakom autoputa se ide i gdje se skrece... Put mozda i vodi do hotela, ali sva tri telefona, od kojih su dva u Portugalu a jedan u Britaniji, bila su nedostupna. Portugalski brojevi bili su neprestano zauzeti, a operater u Britaniji saopstio je da je broj - nepostojeci.
Zasto su Savjet za privatizaciju i Tenderska komisija kompaniju - za koju nijesu culi njeni navodni partneri iz ponude - uzeli u razmatranje? Zasto su joj prodali objekte Ski-centra "Bjelasica" i jedan od najatraktivnijih hotela na Crnogorskom primorju "Avalu", kada jednostavno novinarsko istrazivanje dovodi u sumnju temeljne cinjenice o ovoj kompaniji, plasirane u ponudi?
Jedno je sigurno. Savjet nije mogao biti obmanut romanticnom pricom "Bepler i Dzejkobsona", niti zaveden privlacnim fotografijama hotela po svjetskim ljetovalistima, koje su prezentirali u ponudi.
Jos 18. aprila prosle godine Mark Harison, tada zvanicni pravni savjetnik ovdasnjih privatizacionih vlasti, upozorio je Savjet i Tendersku komisiju da se u najmanju ruku radi o sumnjivoj kompaniji.
Evo do cega je dosao Harison i o cemu pise svojim crnogorskim poslodavcima prije gotovo godinu dana:
- "Bepler i Dzejkobson ltd" formiran je tek u novembru 2001. godine, samo pet mjeseci prije nego sto je krenuo tenderski proces za prodaju "Avale";
- "Bepler i Dzejkobson" nema dosije o predatim bilansima;
- "Bepler i Dzejkobson" je registrovan kao preduzece za drumski saobracaj, dakle preduzece koje nema veze sa turizmom, iako je u tenderu za prodaju "Avale" naznaceno da se trazi strateski partner;
- Od samo dva direktora koji vode firmu, obojica su "iz domena of-sor jurisdikcije";
- Vecinski vlasnik je kompanija sa Britanskih Djevicanskih Ostrva, dakle opet of-sor kompanija, sto Harisona navodi na zakljucak da se glavni vlasnik ne zna;
- Memorandum kompanije ne sadrzi telefonski broj u Londonu, a adresa i kontakti "Bepler i Dzejkobsona" vode se pod firmom "Investment end taks internesenel".
"Ne znam kakve je provere izvrsila Tenderska komisija pre rangiranja ponuda, ali informacije koje smo ovde naveli treba da se uruce Tenderskoj komisiji, kako bi ih odmah stavila na razmatranje", kaze Harison na kraju pisma do koga je dosao Monitor. On istice i da Tenderska komisija ima puno pravo da nakon ovih informacija ponovo preispita svoju odluku o dodjeli hotela "Avala" britanskoj kompaniji.
Uzalud su bila upozorenja. "Avala" je prodata za 3.200.000 eura "Bepler i Dzejkobsonu", iako je danska kompanija "Merienlist hoteli i kasina" ponudila cak 7.500.000 eura!
"Avala" je prodata za 3.200.000, iako je medunarodna konsultantska kuca Flag njenu vrijednost procijenila - sest do osam miliona eura!
Da se ne igramo. Neko veoma mocan stoji iza kompanije "Bepler i Dzejkobson". Zato joj je u bescjenje predat budvanski hotel. Samo neko cija je moc neukrotiva mogao je sprovesti tako bahatu transakciju, i to nakon velike prasine koja se podigla, sudskih sporova, pa cak i upozorenja zvanicnih pravnih savjetnika koji su ranije prali mnoge prljave dilove.
Prije nekoliko dana tiho je obavljena predaja "Avale" novom misterioznom vlasniku.




Milka TADIC - MIJOVIC