jedan od dva moja najgora sna (mozda i tri) svih vremena je kako sjedim u kabinetu informatike(tako se zvao taj predmet onda) i kako se mucim nad pismenim zadatkom koji mi direktno odlucuje oce li mi ostat ta jedinica na maturu
a veze nijesam nikad imao o tim programskim jezicima,programiranju i sl.
i ja se mucim a profesor koji je bio potpuno fer covjek samo vrti glavom i prolazi pored mene
a ja gledam u onaj pismeni i nijedan zadatak ne znam,nikoga da pomogne,nema nade,ostadoh,a ovo moje drustvo slavi napolje,matura....
redovno sam sanjao taj san kad sam se vratio iz vojske,mislim redovno da sam ga svake godine sanjao po dva puta bar
i uvijek sam prezivljavao takav strah da mi je poslije bilo nevidjeno milo kad se probudim
istina, ne sanjam to ima nekih cetiri pet godina ali nikad ne znas kad ce podsvijest da te zaskoci opet
a ovo sto pisem u ova doba,nije zbog toga hahaha
Peru-Bolivija 2:2
majku im
I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in,
`cause I got too much life,
Running through my veins,going to waste.
Bookmarks