U doba kad je niksicka Zeljezara imala 7000 radnika, najvise se poslovalo, a bogami
i iznosilo raznih stvari, a radnici su se stalno morali dovijati i iznalaziti nove nacine da ono sto ukradu pronesu pored strazara. I tako jedan napravi mlin za kafu (onaj stari na rucno okretanje) i zagura ga naprijed u gace. Kad je dosao na kapiju, pita ga strazar "imas li sto da prijavis?" Ovaj se ufati naprijed za pantalone i veli mu "imam OVO!", na sta ce strazar " E, to ponesi majci!", a ovaj mrtav ladan "Njoj ga i nosim." Strazar ga samo pogleda ko ludaka i pusti ga da prodje.
A jednom drugom radniku zatrebala ona gvozdena kolica kad je izlijevao plocu za kucu i cio dan u smjeni mozgao kako da ih proveze pored strazara. Na kraj smjene stane on trpati u kolica sta je stigao, sipke, zicu, koturove, kutije...i sa punim kolicima pravo na kapiju. Strazar kad ga je vidio iskoci pred njega "dje ces s tim lopove?!" a on skruseno "pa zatrebalo mi malo gvozdja...", a strazar "istovaraj to ili pucam!" ovaj izvrne kolica i istovari sve ono iza kapije, a strazar "aj sad mrs, i da ti je zad nji put bilo!", a ovaj pognuto sa kolicima prodje pored njega
Da bih docarao atmosferu u Zeljezari tih godina samo cu navesti podatak da je o
bliznji diskont pica prodavao radnicima "kroz ogradu" dnevno oko 300 boca zestokih pica!
Bookmarks