Zemlja je okrugla:Kako izabrati istinu?

[funestis]

Stvarno znam sigurno da je Zemlja okrugla. Za to saznanje mi je trebalo čitavih 12 godina života.

Kada sam postao pomorac moje prvo putovanje me je odvelo iz mog Tivta u Japan. Nekoliko godina kasnije Putovanje me je odvelo do Panamskog kanala iz Evrope. Moje zadnje putovanje me je odvelo iz Japana preko Pacifika kroz Panamu na Jamajku. Znači napravio sam pun krug.

Sada znam sigurno.

Kako smo sigurni da je nešto upravo onako kako tvrde naučne knjige ako sami to nismo osjetili na svojoj koži.

Kako znamo da je Sunce u centru a Zemlja se vrti oko njega. Tamo neki naučnici tvrde da je upravo tako, medjutim mi vidimo upravo suprotno, naime Sunce svaki dan napravi polukrug kroz nebo.

Oni kažu da su radili suptilna mujerenja te da šalju satelite oko Zemlje i sve to snimaju i tvde da je tako.

Možda lažu.

Kako znamo da ne lažu?

Eto zemlja izgleda ravna, a ja sam je ipak obišao, a možda i ja lažem vama da sam to uradio.

Pitanje dokazivanja.

Individualno niko od nas ne zna sve i moramo se zadovoljiti time da nekome vijerujemo na riječ.

Medjutim kako odredjujemo kome ćemo vijerovati, koji put i vodilju koristimo da bi smo odlučili što ćemo prihvatiti kao istinu?

Ja eto prihvatio sam agnosticizam kao vodilju i racionalni materijalizam kao put. U stvari pokušavam emocije izbaciti iz sagledavanje svog okružja, pokušavam sagledati moje potrebe onakvima kakve one jesu.

Ne uspijevam vrlo često ni jedno ni drugo. Emocije su mi uvijek tu da se o njih spotaknem, a što se tiče potreba ponekad pretjerujem, a ponekad si se bezrazložno uskraćujem stvari.

No da se ne udaljim previše od naslova.

Pitanje je u stvari ovo.

Kako vi birate što će te prihvatiti kao istinu?

Ja lično sam i prije znao (prihvatio) da je Zemlja okrugla medjutim tek sada poslje 12 godina posla kojim se bavim sam to oprobao na svojoj koži.

Mnoge stvari nikad neću oprobati (širenje svemira i njegovu starost, postojanje dinosaurusa u prošlosti, termonuklearnu elektranu unutar Sunca) a ipak sam 100% siguran da su tačne.

Neki drugi mi tvrde da su te stvari 100% pogrešne.

Kako su oni formirali tako oprečno mišljenje i prihvatili ga kao tačno?

[simm]

Osnova spoznaje je racionalno povezivanje cinjenica. U ne-emotivnom svijetu, koji je sveobuhvatan van ljudskog duha, uvijek postoji uzrok i posledica. Nista se ne desava samo od sebe.

Donosenje zakljucaka je moguce samo na osnovu cinjenica. Medjutim, neke cinjenice se ne tumace na pravi nacin, jer se u logickom rezonovanju pojavljuju praznine. Glavni uzrok za pojavu praznina je nedostatak zatvorenog skupa cinjenica. Drugi po vaznosti razlog je nedostatak sposobnosti za potrebni i dovoljni nivo apstrahovanja problema.

Jedino vozilo na putu traganja za istinom je apstrahovanje, generalizacija i podizanje ne visi - sveobuhvatni nivo.

[Djoks]

Ne bih se sa složio sa Tobom simm: generalizacija i apstrahovanje u nauci ne doprinose razjašnjavanju pojmova. Ideju, suprotno tome, treba raščlanjivati i detaljisati na elemente koji su sami od sebe dokazivi.

Najgora (po meni) generalizacija od svih je: "Bog je tako stvorio" ili "Bog je tako htio" - gdje nema prostora nauci s' obzirom da se nauka ne bavi natprirodnim elementima, i onda - nema prostora za dokazivanje.

Da je zemlja okrugla - znalo se još i prije Aristotela. Za spoznaju te činjenice - trebalo je samo trezvenosti i pragmatičnosti, i neki su je imali - ali ona nije bila toliko poželjna, pogotovo ako je bila radikalno oprečna okamenjenim ubjeđenjima ostalih. Tako su stradali mnogi oni koji su uporno tvrdili da stvari nijesu onakve kakvima se drže da jesu.

Na funestisovo pitanje: smatram da je lično ubjeđenje koje nije vođeno preispitivanjem, instinktima, ličnim spoznajama itd. itd. - zamka za sopstvenu trezvenost i svijest.

To čak nijesu oprečna mišljenja - već su dogme. Smatram da: bilo da je osoba priklonjena nauci ili okorjeli vjernik - treba svaki dan preispitivati svoje odluke i mišljenja i ostati otvorena za nova saznanja.

I sami Albert Anštajn je tu napravio fatalnu grešku sumljajući čak u tačnost sopstvene teorije (opšte teorije relativiteta) koja je, dok je on besomučno tražio odgovor na pitanje: "postoji li opšti zakon Univerzuma koji objedinjuje sve ostale", inflatorno napredovala i postala gradivni element mnogih drugih mehanizama i teorija. A on, gubeći godine života i rada - umro je ne pomirivši se sa činjenicom da Svemir nije statičan.

[simm]

Ja se ipak ne mogu sloziti sa tobom, a evo i zasto (mozda sam se, po obicaju, zaguljeno izrazio ).

Uzmi prosti primjer: elektricno kolo sa jednim izvorom i jednim ponorom potencijala. Jacina struje u njemu se racuna prostom formulom. Medjutim, generalizacijom te formule u smislu da se ona poopsti (podigne na visi nivo) i shvati kao specijalni slucaj jednog opstijeg problema - apstrahovanje koje je uveo Kirchoff, mozemo da rijesimo elektricno kolo sa X izvora i Y ponora.

Slicno je u mehanici deformabilnog tijela - ako shvatamo da su glavni moment i glavni spreg u ravnotezi sa vezama, onda mozemo da rijesimo bilo kakvu slozenu strukturu - TV toranj sa hiljadama stapova i uzadi, ogibljenje automobila, ... Cijela kinetika se izrazava jednom jedinom formulom: dK = dI (drugi zakon Newton-a)

Ista prica vazi u svim sferama fizike. Evo, jos jedan primjer - mehanika fluida. Npr. strujanje vode u vodokotlicu. Sasvim je jasno da niko nije pisao diferencijalne jednacine za vodokotlic, ali je sasvim jasno da se njegovu analizu mogu iskoristiti jednacine NSR koje opisuju strujanje u bilo kojim uslovima. itd, itd... cijela fizika se opisuje sa par sistema diferencijalnih jednacina. Slicno je i u drugim prirodnim naukama. I sa mnogim drustvenim.

Zahvaljujuci apstrahovanju i generalizaciji rijeseni su mnogi problemi i dati odgovori na mnoga pitanja, samo zato sto su pojedini problemi prepoznati kao posebni slucajevi generalizovanih opisa.

Ovo sto si rekao da je Einstein napravio gresku i umro je ne pomirivši se sa činjenicom da svemir nije statičan mi nije jasno. Ovako kako si napisao izgleda da je umro ne prihvativsi dogmu da je svemir statican

[Djoks]

Bravo simm!

Ja sam se nadovezivao na funestisovu i tvoju poruku i generalizaciju kritikovao iz perspektive ličnih stavova i spoznanja okoline pojedinca (više kroz prizmu filozofije). Takođe sam kritikovao otsustvo preispitivanja saznanja pojedinca, i nedostatak želje da se stiču nova saznanja i formiraju novi stavovi (makar oni bili dijametralno različiti u odnosu na dotadašnje).

Ako bih ja tvrdio da je loše apstrahovati procese i zakone da bi se došlo do novih i konstruktivnih gledišta (pogotovo u oblastima iz kojih si naveo primjere) - ja bih bio budala još veća nego što jesam

Suština mog posta bi glasila ovako: Iako znamo da je E=mc^2 - ne znači da tu Anštajnovu pretpostavku ne treba dokazivati i utpotpunjavati (kao što to i dan danas rade NIST i MIT koji su, prema najskorijim istraživanjima, došli do zaključka da se E razlikuje od mc^2 za 0.0000004, što je opet oko 55 tačnije od prethodnih testova Anštajnove formule).

Dakle - bez specijalizacije nema ni generalizacije - to su neraskidivi elementi. Ja to ne mogu da sporim.

Problem je, pak, u: "prihvatanju zdravog za gotovo" i otsustvu preispitivanja.

---

Što se tiče Anštajna i njegovom posljednjem projektu koji nikada nije završio ("unifikacija fizike"):

Dakle - znamo da Svemir nije statičan, i da se širi i to brzinom malo većom od kritične (toliko da gravitacija ne može zaustaviti njegovo dalje širenje).

Ovakvo ponašanje svemira moglo se predvidjeti Njutnovom teorijom gravitacije u ma kom trenutku devetnaestog, osamnaestog, pa čak i krajem sedamnaestog vijeka. Ali, ubjeđenje da je vasiona statična bilo je toliko snažno da je opstalo sve do ranih godina dvadesetog vijeka. Čak je i Ajnštajn, kada je 1915. godine formulisao opštu teoriju relativiteta, bio siguran da je univerzum statičan. Zato je modifikovao svoju teoriju da bi to učinio mogućim, time što je u svoje jednačine uveo takozvanu kosmološku konstantu. To je bila nova (antigravitaciona) sila, koja, za razliku od ostalih sila, nije poticala iz nekog određenog izvora, već je bila sastavni dio samog tkiva prostor-vremena. Njegova kosmološka konstanta davala je prostor-vremenu urođenu tendenciju da se širi, što je poništavalo sile privlaćenja cjelokupne materije u vasioni, čime se dobijao statičan svemir. Sada, naravno, znamo da je kosmološka konstanta - najveća greška Ajnštajnovog istraživanja!

Izgleda da je samo jedan čovjek bio spreman da opštu teoriju relativiteta prihvati zdravo za gotovo. Dok su Ajnštajn i ostali fizičari tražili kako da izbjegnu nestatični svemir o kome je ova teorija govorila, ruski fizičar Aleksandar Fridman, krenuo je da ga objasni...

Da ne bih premnogo dužio... Dalje, 1922. godine Fridman je nekoliko godina prije Hablovog otkrića, tačno predvidjeo šta će Edvin Habl otkriti.

Nekoliko decenija kasnije, srećnom slučajnošću otkriveno je da je Fridmanova pretpostavka zapravo izvanredno tačan opis naše vasione.

Što se Ajnštajna tiče: veći dio svojih poznijih godina proveo je neuspješno tragajući za objedinjenom teorijom (između četiri zida, bez velikih kontakata sa svijetom i bez novih naučnih saznanja), ali to nije bio pravi trenutak za takvo što. U to vrijeme znalo se veoma malo o nuklearnim silama. Štaviše, Ajnštajn je odbio da povjeruje u stvarnost kvantne mehanike , uprkos bitnoj ulozi koju je odigrao u njenom razvoju.

Upao je u zamku prevelike samouvjerenosti i, mogu slobodno reći - umro u (ne)znanju koje su pregazile godine novih saznanja (čak i za njegovog vijeka).

[odli]

Zemlja nije okrugla nego malo spljoshtena...

[MadGod]

Nisam u mnogo stvari 100% ubijedjen, narocito kada se radi o nekim kljucnim pitanjima. U stvari, moglo bi se reci da ni u sta nisam siguran 100%.

Cak se i trudim da ni u sta ne budem ubijedjen 100%, to jest da ostavim malo prostora za mogucnost da je objektivna istina drugacija, ili cak suprotna onome sto ja smatram da jeste.

E sad, recimo da sto se vise bavim nekom temom, sto vise informacija skupljam o nekoj temi, i sto vise vremena provedem razmisljajuci o njoj, sve vise formiram sopstveni stav o toj temi, to jest sve sam vise ubijedjen u "tacnost" ili "netacnost" navoda vezanih za tu temu. Postaje lakse da procijenim istinitost navoda vezanih za tu temu, i sve preciznije mogu da filtriram nesto sto moze biti objektivna istina.

Ali ni u sta ne vjerujem niti sam apsolutno ubijedjen po automatizmu, dok licno ne provjerim i razumijem stvar o kojoj se radi. Jednostavno nemam misljenje o necemu ne znam dovoljno da bi to misljenje formirao.

Malo konfuzno sam napisao sve ovo, tek sam sad iz kreveta i vruce mi je, ne razmisljam bas najbistrije.

[funestis]

Sagledavati sve aspekte neke stvati u dubinu i izvanka je u redu i predstavlja pravi pristup.

Medjutim ipak sagledavati svaku stvar na takav način je neizvodljivo, prije ili poslje se dodje do neke ideje koju jednostavno morate ili ne prihvatiti.

Jednostavno sam broj ideja je toliki da ljudski um ih sve ni ne može pohraniti a kamoli proanalizirati.

Jednostavno morate se suočiti sa time da neke stvari morate prihvatiti zdravo za gotovo.

Analiza koju ste vi g. simm i Djoks napravili je u suštini ok medjutim takav pristup je neizvodljiv za svaku ideju.

Jednostavno ljudsko biće za većinu ideja mora uspostaviti sistem odabira u trenutku.

Može li se pronaći sistem koji je prihvatljiv i daje malu marginu greške (pogrešnog izbora)

U biti nije pitanje kako proanalizirati ideju već kako je prihvatiti bez dublje analize.

[funestis]

U principu Mad God ima dobar pristup ali prije ili poslje se dogodi da jednu ideju morate prihvatiti kao 100% tačnu, a da u stvari o njoj nemate pojima. Neodlučnost samo zato što o toj stvari ne znate mnogo nekad nije opcija.

U stvari vrlo često se u životu mora zauzeti stav bez stava.

Prihvatili ste nešto ali ne znate mnogo o tome i sad eto problema.

Kako izaći na kraj sa tim.

[Rvasanin]

Zemlja nije okrugla nego malo spljoshtena...

Oces da kazes elipsastog oblika?

[OutLook]

Oces da kazes elipsastog oblika?

Oces da kazes elipsoidnog oblika?

Cak se i trudim da ni u sta ne budem ubijedjen 100%, to jest da ostavim malo prostora za mogucnost da je objektivna istina drugacija, ili cak suprotna onome sto ja smatram da jeste.

Signed by Ivan Karamazov Ozb, jedna tipicna parafraza ovog genijalno razradjenog lika.

[Djoks]

Slažem se funestis!

Ne bih ni u bunilu tvrdio da svaku ideju treba podrobno analizirati prije nego ona postane i lični stav. Moj odgovor je više odgovor na Tvoje pitanje:

"Kako su oni formirali tako oprečno mišljenje i prihvatili ga kao tačno?"

Ja kritikujem stavove okorjelih fanatika, i uopšte fanatika koji su tvrdi čuti nova mišljenja i preispitati svoja. Primjera radi:

Poglavar Rimokatoličke Crkve je rekao (parafraziram): "prilikom seksualnih odnosa - ne treba koristiti zaštitna sredstva". Tako su milioni ljudi po Južnoj Africi i širom Svijeta to mišljenje prihvatili i siju HIV viruse bez kontrole ... U tim Afričkim zemljama čak vlada mišljenje da se HIV liječi tako što se ima seksualni odnos sa djevicom. Možete zamisliti tu nakaradnost mišljenja?!

Dakle - užasne posljedice nekakvih tuđih stavova koje pojedinci prihvataju bez trunke preispitivanja - onako - "zdravo za gotovo".

Ježim se takođe Hindu običaja kupanja u rijeci Gang, gdje se tokom hodočašća u istu tu rijeku bacaju zdravi, bolesni, mrtvi koji se u to blato i mulj usput kupaju i piju ga (kao znak "pročišćenja"). Treba li biti hemičar ili biolog, ili bili samo malo trezven - da bi bio svjestan posljedica ovakvog ponašanja?

Ima još mnogo primjera nalik ovima ...

No - više o ovome govori Richard Dawkins (siguran sam da se funestis već ranije sretao sa djelima ovog izuzetnog naučnika - pisca). Ako nije - toplo preporučujem njegove knjige i emisije koje se mogu pronaći na Youtube-u

[MadGod]

U stvari vrlo često se u životu mora zauzeti stav bez stava.

Nesto se ne mogu sjetiti da sam imao takvo iskustvo, narocito kada su u pitanju malo apstraktnija filozofska ili naucna pitanja - to obicno nisu stvari kod kojih te u trenutku moze zateci situacija da moras nekome (ili necemu) da vjerujes "naslijepo".

Medjutim ipak se desava da ljudi prihvate neko stanoviste o kome ne znaju dovoljno, ali uglavnom zato sto im je tako lakse ili zato sto je to dio obrazovanja (na koji svojevremeno nisu obracali previse paznje, osim onoliko koliko je neophodno za "prolaz"), ili cak drustvenog ili porodicnog vaspitanja (koje je mnogo opasnije jer se "tacnost" istog obicno ne dovodi u pitanje). Ili, u krajnoj liniji, zato sto nesto jednostavno zvuci primamljivo (sto je najopasniji slucaj).

Prihvatili ste nešto ali ne znate mnogo o tome i sad eto problema.

Kako izaći na kraj sa tim.

Vrlo tesko. Prihvatanje necega kao apsolutne istine moze biti primamljivo u pocetku, jer se time (prividno) eliminise neznanje i stvara se osjecaj sigurnosti jer smo ubijedjeni u istnitost neke tvrdnje i ne moramo se opterecivati sumnjama u istu, i tu je kraj svake price. Ali, kao i kod mnogo stvari, ono sto je primamljivo, jednostavno i naizgled besprekorno obicno je i pogresno.

Na kraju krajeva, kao sto su mnogi rekli, mudar covjek je uvijek svjestan svog neznanja. Nasuprot tome, vecina ljudi trudi se da svoje neznanje prikrije neosnovanim vjerovanjem u neku "apsolutnu istinu". Jednom formirano misljenje po takvoj osnovi vrlo je tesko promijeniti, i gubi se zelja za svakim daljim saznanjem koje bi moglo ugroziti istinu u koju vjerujemo.

[funestis]

Na ovaj topik me ponukala istina da su mnoge opasne i destruktivne ideje upravo bacile korijen unutar društva na taj način.
Ljudi nisu preispitivali nego prihvatali onako kao je predstavljeno.

Kako se oduprijeti ovakvim memetičkim napadima.

[Djoks]

Evo prve serije iz serijala ...

Interesantno će biti sagledati ovo pitanje iz perspektive jednog naučnika kroz dokumentarnu emisiju:

2.
3.
4.
5.

Citiram tekst iz 2. serije:

By 1950. the tradition was so strongly established, that it became official truth. It became authority. The Vatican decree that Roman Catholics must now believe in the Doctrine of the Assumption* of the Virgin. Now if you would ask Pope Pio XII how he knew it was truth - he would have said: you have to take his word for it because it had been reveled to him by God.

[funestis]

Evo prve serije iz serijala ...

Interesantno će biti sagledati ovo pitanje iz perspektive jednog naučnika kroz dokumentarnu emisiju:

2.
3.
4.
5.

Citiram tekst iz 2. serije:

Na žalost ja to neću moći gledat, bar dok ne dojem do malo bržeg interneta.
:cry: :cry: :cry:

[simm]

Nisam u mnogo stvari 100% ubijedjen, narocito kada se radi o nekim kljucnim pitanjima. U stvari, moglo bi se reci da ni u sta nisam siguran 100%.

Cak se i trudim da ni u sta ne budem ubijedjen 100%, to jest da ostavim malo prostora za mogucnost da je objektivna istina drugacija, ili cak suprotna onome sto ja smatram da jeste.

Sa filozofskog aspekta, ovo je potpuno ispravno.

Ali !

Egzaktne nauke ne trpe ovakav pristup. Ili se nesto zna, ili se ne zna. Ako se zna, onda je objektivnost 100%. Ako se zna djelimicno - onda se ne zna. U tom slucaju, znaju se samo pojedini segmenti problema, ali ne i problem u potpunosti. Ovako usitnjavanje je hijerarhijsko i neogranicene je dubine, sve dok se ne dodje do onoga o cemu govori

Jednostavno morate se suočiti sa time da neke stvari morate prihvatiti zdravo za gotovo.

i tu nema niceg spornog. Evo i primjera - cijela euklidska geometrija pociva na malom broju aksioma - stavova koji se uzimaju "zdravo za gotovo".

Ideje/stavovi/cinjenice/opisi koje zasluzuju da se uzmu zdravo za gotovo moraju biti potpuno racionalno jasni, nedvosmisleni, samodovoljni i neprotivrjecni. Ovakav pristup nam daje slobodu da kreiramo bilo kakve teorije koje nijesu same sebi protivrjecne (npr hiperboloidna geometrija)

Sada dolazimo do jos jednog pitanja koje je postavio

prije ili poslje se dogodi da jednu ideju morate prihvatiti kao 100% tačnu, a da u stvari o njoj nemate pojima

na koji se odgovor moze dati na dva nacina:
1. U sistemskom pristupu odgovor je sasvim jasan - ono za sta ne postoji 100% sigurnost tacnosti opisa postaje objekat proucavanja.
2. U prakticnom pristupu se karta stavlja na intuiciju i, podsvjesno, na vjerovatnocu nemogucnosti greske.

Koji od ova dva pristupa ce se usvojiti zavisi od problema koji se rjesava, od postavljenog cilja, od raspolozivih resursa, od lokalnog i globalnog znacaja dostignutih rezultata, itd, itd.

Oces da kazes elipsoidnog oblika?

Ne, Zemlja je geoidnog - apioidnog oblika i moguce je opisati preko sljedece formulice

[Djoks]

Simm - svako od učesnika ove male diskusije - funestisovo pitanje posmatra iz druge perspektive. Ja, opet, mislim da stvari ne treba generalizovati (tvoje gledište primijeniti na sve vrste naučnih disciplina).

Ne bih se složio za generalno pravilo: "ili se nešto zna - ili se ne zna", jer je istorija bezbroj puta pokazala da: to nije tako, i da se teorije mijenjaju i upotpunjuju u skladu sa razvojem istraživanja. Nešto što ti sada znaš i ubijeđen si da je tako - za koju godinu ili dan se može ispostaviti kao pogrešno, ali to je suština i ljepota nauke (da je ona dinamična). U protivnom ne bi bilo napretka. Doktori bi i dalje "liječili" tuberkulozu pijavicama, ispuštanjem krvi bolesnicima i uranjanjem u hladnu vodu ...

Ova vječita pitanja i teorije o kojima se ovdje debatuje: evolucija, kreacionizam, postanak svijeta, univerzum itd. (dakle - suštinska i neiscrpna) - se ne mogu izvesti i dokazati kao matematička formula, i evolucija se ne može opisati adicionim teoremama (primjera radi), već - naprotiv - ima mnogo manjkavosti i rupa koje još nijesu popunjene i objašnjene. Dakle: nešto se zna i dokazano je, a nešto se ne zna i tek čeka da bude otkriveno (ili možda nikada neće biti otkriveno).

Zato i postoji razlog formiranja nekog individualnog stava o svemu tome, čak i parcijalnog: u nešto sam siguran da je tako, a u drugo nijesam.

[simm]

Potpuno se slazem. Ono sto sam govorio u prethodnom postu se odnosi na sadasnjost, na trenutak u kojem djelujemo i razmisljamo o onome sto je nepoznato. U ovom trenutku - nesto se zna, nesto se ne zna. Slazem se da ce se mnoge od stvari koje se danas "znaju" sjutra posmatrati na drugaciji nacin, ali ako se ne bi pristupalo na takav nacin to nadilazi prakticnu aplikativnost bilo kakvih rezultata istrazivanja.

Bar ja tako mislim. Zato sam i rekao da postoje razliciti pristupi, zavisno od ciljeva, znacaja problema, itd.

Nadam se da govorimo o istoj stvari

[Djoks]

Apsolutno!

Veliki pozdrav!

[Antares]

funestis za ovako razmisljanje ti bi nekada davno bio na lomaci

[edin1]

funestis, možeš li promijeniti naziv Topic-a u:
Zemlja je okrugla: Kako izabrati istinu?
ili nešto slično, ovako je Topic malo zbunjujući, dok ga ne otvoriš, a što mnogi očigledno nijesu.

Stvarno znam sigurno da je Zemlja okrugla. Za to saznanje mi je trebalo čitavih 12 godina života.
(...)
Kako vi birate što će te prihvatiti kao istinu?

Kako vrijeme prolazi sve pažljivije, a nadam se da će tako ostati dok se ne rastanem sa ovim svijetom.

Ima premisa koje bezuslovno (100%) prihvatam, i volio bih da im povećam broj (ne na uštrb kvaliteta), jer će mi tako život biti uređeniji. Istinitost ostalih tvrdnji/vijesti/analiza/"istina" razmatram samo kada moram, tj. kada me se direktno tiču, skalirajući njihovu "istinitost" (od 0 do 100%).

(...)Kako su oni formirali tako oprečno mišljenje i prihvatili ga kao tačno?

Kako? Neprihvatanjem istine (vrćenje u krug :). Zašto? Sami su izabrali.

Svi pravimo greške. Najveći problem je kada napravimo velike, ili još gore, nepopravljive greške, a onda ne želimo da to priznamo.

[funestis]

funestis za ovako razmisljanje ti bi nekada davno bio na lomaci

I danas bi me zapalili ne boj se.

funestis, možeš li promijeniti naziv Topic-a u:
Zemlja je okrugla: Kako izabrati istinu?
ili nešto slično, ovako je Topic malo zbunjujući, dok ga ne otvoriš, a što mnogi očigledno nijesu.


Kako vrijeme prolazi sve pažljivije, a nadam se da će tako ostati dok se ne rastanem sa ovim svijetom.

Ima premisa koje bezuslovno (100%) prihvatam, i volio bih da im povećam broj (ne na uštrb kvaliteta), jer će mi tako život biti uređeniji. Istinitost ostalih tvrdnji/vijesti/analiza/"istina" razmatram samo kada moram, tj. kada me se direktno tiču, skalirajući njihovu "istinitost" (od 0 do 100%).

Kako? Neprihvatanjem istine (vrćenje u krug . Zašto? Sami su izabrali.

Svi pravimo greške. Najveći problem je kada napravimo velike, ili još gore, nepopravljive greške, a onda ne želimo da to priznamo.

Na žalost ne mogu promijenit ime topica. To može samo modertor ovog podforuma, pa ako pročita ovo neka se osjeti slobodnim mijenjat.

Inače slažem se sa tobom da je ljudima što su više u zabludi teže to prihvatiti.
Što u krajnjoj liniji važi i za mene, madas druge strane čini mi se da ja imam malo tih zabluda bar za sada.

[Djoks]

Ali to su bili hrabri ljudi koji su formirali istoriju i nauku ... Rekao bih samo: "ipak se okreće..."

[funestis]

Baviti se slobodnim razmišljanjem je uvijek bilo jako teško, baviti se istraživanjem još teže.

Prvi su uvijek dovodili u potanje autoritete, drugi su ih obarali.

U oba slučaja i jedni i drugi su rizikovali da budu žrtve.