Bas ti hvala,naucih nesto.
Lajshmanija je hronichna bolest, a uzrokuje ju sitni parazit kojeg ubodom prenose leteci insekti - papataci. Opasna je za sve toplokrvne zhivotinje, pa tako i ljude i pse.
Ko su prenosnici? Papataci, u narodu josh zvani i nevidi, sicushni su insekti zhuckaste boje, po obliku slichni komarcima, ali puno manji. Dugachki su svega 1.3 do 3.5 mm i poput komaraca krecu se uglavnom nocu. Dok se muzhjaci hrane biljnim sokovima, zhenke sisaju krv ljudi i zhivotinja. Podruchje shirenja ove bolesti poklapa se s podruchjem obitavanja ovih malih zlotvora, a to je Sredozemno more, Indija, Srednja Azija, Bliski istok, Afrika te Srednja i Juzhna Amerika. Njima odgovara tropska i suptropska klima, a obitavaju po shpiljama, shkrapama i vrtachama u prirodi ili u tamnim i vlazhnim podrumima, konobama, bunarima i slichnim mjestima u naseljima. Slabo se krecu u daljinu, pa cijeli svoj zhivotni vijek provedu na prostoru promjera desetak metara.
Rasprostranjenost bolesti Bolest je poznata od davnina medjutim do unazad deset godina bilo je zabiljezheno tek nekoliko sluchajeva bolesti ljudi, dok kod pasa nije bila uopshte dijagnostifikovana jer joj se nije pridavala nikakva pazhnja.
Oboljeli psi su tretirani ljekovima protiv kozhnih bolesti i nakon neuchinkovitog lijechenja eutanazirani. Veci broj oboljelih ljudi zabiljezhen je u periodu trajanja od 1992-1995. godine, a prvi sluchaj oboljelog psa biljezhi se tek 1997. godine.
Nakon pokrenute akcije ekstenzivnih parazitoloskih pretraga dobijena je jasnija slika o razmjerima ove bolesti.
Saznanja su bila shokantna. Bolest je bila rasprostranjenija nego sto je iko mogao ochekivati. Samo bolesnih pasa bilo je na stotine.
Kako dolazi do oboljenja? Kad nevid ubode zarazhenu jedinku u njegov probavni sistem ulazi sitni parazit iz roda Leishmenie, koji se ovdje razmnozhava i preobrazhava u bicasti oblik.
Ovaj oblik prodire u rilo nevida i prilikom novog uboda ulazi u krv zdrave jedinke, chovjeka ili zhivotinje. U zdravom organizmu izaziva infekciju. Parazit se razvija i umnozhava u odbrambenim stanicama krvi chija je funkcija unishtavanje bakterija i drugih uljeza u organizmu, te tako onesposobljava odbranu organizma.
Inkubacija lajshmanija traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Kod vecine pasa ochituje se kroz slozhene simptome. Prvi znak sumnje je gubitak apetita i opshta slabost, tromost, mrshavljenje, povishena temperatura, a chesto i naticanje limfnih chvorova. Kod uznapredovale bolesti dolazi do promjena na kozhi, najcheshce oko ochiju. Slijedi ispadanje dlake, stvaranje srebrnastih ljuska po kozhi, gnojnih chireva i na kraju otvorenih rana. Uz upalu rozhnjace, krvarenje iz njushke, jake prolive, dolazi i do bolesti unutrashnjih organa, bubrega, jetre, shto sve na kraju kulminira uginucem psa. U prvoj fazi bolesti lajshmanijazu nije lako dijagnostifikovati jer klinichki simptomi upucuju na vishe bolesti i tek laboratorijske pretrage sa sigurnoshcu pokazuju o chemu se radi.
Lijechenje je dugo i mukotrpno, a uspjeh neizvjestan. Izvjestan uspjeh postizhe se odredjenim antibioticima koji su vrlo skupi (npr. Ambisome), pa se lijechenje pasa najcheshce provodi alupurinolom koji se takodje pokazao vrlo djelotvornim.
Nazhalost, iako se svi simptomi bolesti povuku izlijecheni pas ostaje i dalje parazitoloshki pozitivan.
Opasnost za ljude Kod ljudi, a bolest uglavnom zahvata mladje skupine, dakle djecu do otprilike 10-te godine, simptomi su uglavnom opshta slabost, gubitak apetita, bljedilo, povishena tjelesna temperatura. U kasnijoj fazi bolesti dolazi do problema probavnog i mokracnog sisstema, a zbog pada opshte otpornosti organizma moguce su neke druge specifichne i nespecifichne infekcije, uglavnom kao i kod pasa u kasnijoj fazi bolesti.
Ko je ugrozhen? Zbog toga smo istakli ovu bolest, o kojoj se chuje tek u novije vrijeme kao opasnoj prijetnji zdravlju, a posebno zato jer joj podlijezhu i ljudi. Kako je lijecenje i ljudi i pasa zahtjevno i neizvjesno najbolje je poraditi na preventivi.
Ko je izlozhen lajshmaniji? Svi, i ljudi i psi nasheg priobalnog podruchja koji u ljetnim mjesecima u periodu aktivnosti nevida pretezhno borave na otvorenom. Pa, dok se ljudi mogu zashtititi odgovarajucom odjecom, sto uchiniti s psima? Najvishe su ugrozheni oni psi koji spavaju na otvorenom, te oni koji borave veci dio dana u sumi. To su najceshce lovacki i radni ovcarski psi. Oni trebaju spavati na mjestima koja su insekticidno tretirana. Razlichiti oblici zashtite psa (posebna ogrlica, sprej, insekticidni shampon) koji se koriste kao zashtita od buva i krpelja djeluju odbojno i na nevide.
Iz razgovora sa veterinarom, saznala sam da je samo u posljednjih mjesec-dva uginulo 6 pasa u Podgorici od lajshmanije. U dva sluchaja, psi su virus pokupili josh proshle godine, tako da, ako primijetite ishta neobichno kod vashih mezimaca, ne budite lijeni, nego odmah sa psom kod veterinara.
Last edited by Tatjana; 07-05-07 at 11:25.
Bas ti hvala,naucih nesto.
Pain is caused by pleasure...
Nista od toga se ne bi desavalo da se psi na vrijeme zastite od parazita.
2-3 frontline u toku sezone su vise nego dovoljna da ne razmisljas ni o cemu
Upravo pogreshno cerro. Frontline ne shtiti od komaraca i nevida, vec samo od buva i krpelja i kad je moj pas u pitanju nije posebno efektivan. Jedini nachin da se pas zashtiti od toga (i to nije 100% uchinkovito) je ogrlica Scalibur i Advantix ampule. To sam juche saznala chitajuci po Internetu.
Ujedno, ta Scalibur ogrlica je i protiv krpelja i buva manje, koliko sam ja shvatila i koshta nekih 15-20 eura u pet shopovima.
jes , al to je ona na koju se zale da steti njuuhu psa ???
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
U stvari, nijedna od tih ogrlica i preparata nije bash zdrava za pse, ali... milije mi je zdrav pas sa slabijim njuhom nego smrtno bolestan pas kojem josh uvijek veterina ne umije pomoci.
Mislim, vjerovatno sad izgledam kao velika panicharka, ali u razgovoru sa veterinarkom a kasnijim chitanjem po Internetu, saznala sam dosta o toj bolesti, vrlo lako se prenosi, i shto je najgore nema pravog lijeka za nju. Uz to, ona nije opasna samo za pse, vec i za ljude. Nasha sredstva zaprashivanja protiv komaraca nisu se pokazali uspjeshnim za nevide, tako da itekako osjecam paniku za zdravlje svoga psa, znajuci da postoje sluchajevi kroz Podgoricu koji nisu zavrshili hepiendom. I da... danas vodim Reu na analizu krvi jer u zadnje vrijeme se brzo zamara, kashlje a ochi joj krmeljaju. Nadam se najboljem. Prestravljena sam.
Last edited by Tatjana; 07-05-07 at 08:46.
e ne znam, ja mome psu nikad nishta od toga nisam stavljao, jednom godishnje ako se nakanim da ga okupam, i da cuknem u drvo nikad problema, evo 5 godina, ruke mi cupa kad ide, snaucer pokojni 13 godina , ne pamtim ni kad je osisan bio a kamoli sto drugo, ne mora da znaci da ce zakaciti, e da i pas mi je stalno napolju , e sad il to nije tolko strasno il sam ja uzasno lude srece
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
nema shanse ima 5 godina i ruke mi trza da iscupa kad ga setam, ne okupam ga jednom godisnje i nema problema, moj snaucer stari imao je preko 90 kila zivio je 13 godina ne pamtim kad mu je sisanje palo a ne shta drugo ))) to je ljubav
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Da ne bih otvarala novi topic ovdje cu prepisati jedan tekst o znakovima bolesti, kako bi lakshe i brzhe mogli prepoznati neku bolest, i time prije pomoci psu. Preuzeto sa http://www.buga.hr/savjeti_veterinara/znakovi.htm
Znakovi nekih bolesti
U nastavku ću opisati simptome nekih bolesti kako biste lakše prepoznali trenutak u kojem neizostavno treba potražiti veterinarsku pomoć, a nikako ne želim da sami postanete veterinari i dijagnostičari. Uz ove podatke moći ćete s većom pozornošću promatrati psa pa ćete svojem veterinaru pružiti podrobnija i korisna zapažanja o početnom tijeku bolesti. Kada se pas razboli nemojte odmah pomisliti na najgore, ali nemojte biti ni lakomisleni.
Agresivnost. Kada pas iznenada počne režati na vas ili vas čak pokuša ugristi vjerojatno ga negdje nešto boli, a možda ste mu upravo dodirnuli bolno mjesto. Kod smeđih koker španjela ne smijemo zanemariti njihovu nasljednu sklonost prema agresivnom ponašanju. Povod za agresivnu reakciju može biti promjena okoline ili samo promjena pokućstva. Na kraju krajeva može biti i nešto ozbiljno. Uzroke nenadanih pojava agresivnosti svakako ne smijete zanemariti i morate izaći s njima na kraj.
Pomanjkanje apetita. Kod te pojave najprije izmjerite tjelesnu temperaturu, proučite izmet, učestalost mokrenja i boju urina. Ukoliko je tjelesna temperatura povišena, a opće stanje psa oslabljeno, treba potražiti veterinara. Pomanjkanje apetita često ćete zamijetiti kod "zaljubljenih" mužjaka i kod prividno skotnih ženki.
Suzne oči. U lakšim oblicima bolesti (ako se radi o lošem obliku prehlade), dostatno će biti ispiranje kamilicom. No, ukoliko proces upale prati povišena tjelesna temperatura, radi se o zaraznoj bolesti, kao što je npr. štenećak. Upala očnih sluznica najčešće nastaje zbog stranog tijela u oku, prašine, nadražljivih tvari itd. Možda se radi i o alergiji, tj. o tako zvanoj peludnoj bolesti koja je kod pasa sve češća.
Otežano kretanje. Najprije treba provjeriti da li se radi o ozljedi. Veterinar će ipak najlakše utvrditi zašto pas šepa. Vi jedino možete zaključiti da li se radi o šepanju sa jedne ili s obiju strana, da li je moguće lokalizirati bol, da li je došlo do šepanja iznenada ili se ono postupno povećalo. Sve su to važni podaci koji će koristiti veterinaru. Pas ponekad šepa samo zbog udarca, dok kod starijeg psa ono može biti izazvano kroničnom upalom zglobova reumom. Šepanje također može biti posljedica displazije kukova, bolesne kralješnice ili teškoća sa cirkulacijom.
Krv u izmetu. Taj problem može nastati kao posljedica otrovanja i najčešće se događa u kontaktu psa s otrovom za glodavce. Kada se radi o tom otrovu pas povraća. Krv u izmetu može biti znak upale debelog crijeva. Pri pojavi veće količine krvi psa treba odvesti veterinaru.
Krv u urinu. Krv se u urinu pojavljuje zbog akutne upale bubrega i mjehura, tada pas teže hoda. Kada se u mokraćnom kanalu ili u mjehuru nalazi kamenac pas mokri kap po kap. Često pokušava mokriti, ali ne uspijeva. Odmah ga odvedite veterinaru koji će ga kateterizirati. U suprotnom mu mogu otkazati bubrezi.
Proljev. Do proljeva dolazi najčešće zbog teškoća s probavom i pogrešnom prehranom. Ponekad je dovoljno da pas jede snijeg (navika koju je dobro spriječiti). Proljev bez povišene temperature, gubljenja apetita i bez promjene u ponašanju obično nije ozbiljnija bolest. Drugačije je kada se radi o krvavoj dizenteriji do koje dolazi kada pas unese u organizam neki krvni otrov. Tada morate odmah poći veterinaru.
Povećana žeđ. Često je prisutna kada pas jede preslanu hranu ili ako je izgubio previše tekućine zbog povraćanja i proljeva pa mora više piti kako bi nadomjestio izgubljenu tekućinu. Pretjerana žeđ može biti i posljedica šećerne bolesti. Kod ženki, povećana žeđ uz veću tjelesnu temperaturu, ponekad je simptom upale maternice. Skoro u svakom slučaju povećane žeđi treba posjetiti veterinara.
Upala prepucija. Mnogi mužjaci imaju gnojni iscjedak iz prepucija (vrećica u kojoj se nalazi penis). Radi se o tvrdoglavoj i neprijatnoj bolesti koju može izliječiti samo veterinar. Bolest je češća kod plemenitih pasmina.
Povraćanje. Povraćanje se najčešće javlja kada pas prebrzo ili previše jede i ako dobija previše kostiju.Učestalo povraćanje upozorava na strano tijelo koje se može nalaziti u želucu ili u jednjaku. U tom slučaju morate odmah potražiti veterinara. Ukoliko povraćanje prati povišena tjelesna temperatura, drhtanje i blijeda sluznica to su znakovi ozbiljnije bolesti.
Otečena njuška. Najčešće su krivi insekti pa najviše stradavaju psi koji love ose, pčele ili stršIjene. Ubodi osa ili pčela obično ne stvaraju veće probleme. No, njuška može biti otečena i od ugriza zmije, a može se raditi i o bolesnom zubu. I jedno i drugo vrlo je bolno pa pas treba veterinarsku pomoć.
Povišena temperatura. Obično se radi o bakterijskoj infekciji ili kakvom drugom ozbiljnijem oboIjenju. Dlaka bez sjaja, mutne suzne oči, suha i vruća njuška (što obično i nije pravi alarm da se radi o temperaturi), ili toplije tijelo psa nego inače simptomi su koje treba provjeriti toplomjerom.
Nakostriješena dlaka uvijek nas upućuje na to da sa psom nešto nije u redu. Moramo odmah otići veterinaru.
Otekle dojke. Može se raditi o lažnoj skotnosti (najčešće kod ženki koje žive u veoma tijesnoj simbiozi s Ijudima) ili o upali mliječne žlijezde. Dojke su otečene i crvene. Ponekad se radi o tumoru. Morate posjetiti veterinara.
Izrasline. Ako primjetite bilo kakvo zadebljanje, a ne znate mu uzrok idite veterinaru. To može biti obična upala lojnice koja će izazvati kao orah veliku izraslinu, što nije, ali može postati opasno. U mnogo slučajeva izrasline treba odstraniti kirurškim zahvatom, pa s time nemojte odugovlačiti. Na anusu ponekad dolazi do zadebljanja zbog upale analnih žlijezda.
Ispadanje dlaka. Svako proljeće psima ispada dlaka kao posljedica fiziološkog procesa, a nas zanima ispadanje dlake uslijed poremećenog metabolizma ili hormonalnog poremećaja (protiv čega smo još uvijek nemoćni). Dlaka ponekad otpada zbog pomanjkanja vitamina H (biotina). Tada možemo upotrijebiti dobre preparate kao što su petnil ili murnil. Prvi je bolji. Dlaka također može ispadati zbog unutrašnjih nametnika ili kao posljedica gljivičnih bolesti kože. Ukoliko se radi o posljednjem, mjesta bez dlake su okrugla, crvena i svrbe. I bolesti bubrega ili otrov protiv štakora (talij) mogu uzrokovati ispadanje dlake. Posebno su opasna mjesta bez dlaka na glavi i na licu. Ako psa ne svrbi možda se radi o demodikozi koju uzrokuje kožni nametnik. U svim navedenim pri mjerima treba posjetiti veterinara.
Kihanje i kašljanje. Do kihanja dolazi kada se psu nešto nađe u nosnoj šupljini, a kašlje kada ima neki podražaj u grlu ili dušniku. Možda mu se nakupilo previše prašine u dišnim putevima ili se jednostavno prehladio. Ne smijemo taj kašalj zamijeniti sa zaraznim kašljanjem uzrokovanim virusom. Do kihanja, u većini slu-čajeva, dolazi prilikom traganja kada pas intenzivno udiše zrak.
Svrab. Na mjestu gdje psa svrbi razmaknite dlaku i temeljito po-gledajte o čemu se radi. Najčešći uzrok svraba su buhe, zanemarena i neočišćena dlaka, dijabetes ili različite alergijske reakcije kože. Ukoliko ste se uvjerili da buha nema, a svrab ostaje, morate se posavjetovati sa veterinarom. Nije ništa strašno kada se pas povremeno malo počeška, jer i mi to činimo. Stalno češkanje istog mjesta, može izazvati pojavu ekcema tj. površinsku upalu kože. Mjesta koja ne može dohvatiti šapama pas grize ili liže. Dobar razlog za češkanje je i takozvana mikrosporoza bolest koju uzrokuje gljivica zvana microspora. Obično se psi zaraze preko mačke. Uzročnik bolesti ulazi u kožu gdje se počinje razmnožavati. Na tim mjestima nastaju crvene mrlje koje jako svrbe. Bez pomoći veterinara može doći do težih komplikacija. Bolest se prenosi i na Ijude, posebno djecu i žene (nježnija koža). U Hrvatskoj ima tih bolesti svake godine sve više.
Pas drži glavu na stranu. To je obično znak upale vanjskog zvukovoda ili povrede mozga. Preporučuje se posjeta veterinaru. Ukoliko pas nakon dobrog obroka klizi glavom po podu nemojte istraživati simptome, jer on na taj način čisti gubicu i pokazuje vam da se dobro najeo.
Otresanje glavom. Problem je vezan uz ušni kanal - u njemu je strano tijelo ili se radi o upali. Odmah vodite psa veterinaru.
Grčevi. Mogu biti izazvani epileptičkim napadom, silovitim uzbuđenjem ili su posljedica histerije. Grčevi kod ženki koje doje mogu upozoravati na opasnu bolest -postporođajnu groznicu koja nastaje poradi velikog gubitka kalcija u krvi koji se u povećanim količinama izlučuje mlijekom. Intervencija veterinara mora biti brza da se spasi kuja. Iznenadni grčevi upozoravaju na mogućnost otrovanja nekim od nervnih otrova. Grčevi zbog uzbuđenja javljaju se posebno kod ženki, osobito na proljeće i jesen, kada se tjeraju. I tada veterinar može pomoći umurujućim sredstvima.
Zadah iz usta. U većini slučajeva zadah se pojavljuje zbog pogrešne prehrane, upale desni ili pokvarenih zubi. Ponekad i zbog upale želuca. Želite li riješiti problem, psa mora pregledati veterinar.
Nos. Njuška psa mora biti vlažna i hladna, iako to nisu pouzdani znaci da je pas uistinu zdrav, kao što ni vruća i suha njuška nije dokaz da je pas bolestan. Njuška nije pouzdan indikator tjelesne temperature. Mnogi psi kada se probude imaju suhu njušku, a ukoliko i kasnije ostane takva izmjerite mu temperaturu. Stalno oblizivanje obično upućuje na za ključak da nešto nije u redu. Može to biti podražaj u nosu ili bol u grlu. Lizanje njuške nakon uzimanja vode također je znak boli. Upitajte veterinara za savjet.
Blijeda sluznica upozorava na gubitak krvi, bolesti krvotoka, otrovanje ili stanje šoka. Obično su sve vidljive sluznice rumene boje. Zamjetite li da su vjeđe ili desni izrazito blijedi treba odmah otići veterinaru.
Vožnja kočije Pas stražnjicom klizi po tlu, pri čemu su zadnje noge dignute i pomaknute naprijed. Razlog može biti:
- nečist analni otvor, dlaka sprečava normalno obavljanje velike nužde i psa to jako svrbi. Uglavnom do toga dolazi kada pas ima rijetku stolicu ili proIjev. Dugodlakim psima češće provjeravajte čistoću analnog otvora. Nakon čišćenja okolinu anusa namažite neutralnom kremom;
- iz anusa visi komad trave;
- kada pas mijenja dlaku oko korijena repa nakupi se dosta dlaka koje uzrokuju svrab. Ovu pojavu spriječit ćete pravilnim češljanjem, pročešljati morate i dlaku na korijenu repa;
- analne vrećice su začepljene. Kada psu podignete rep pod njim ćete pronaći oteklinu. Začepljene analne vrećice može posebnim zahvatom istisnuti samo veterinar. Tekućina u njima jako zaudara;
- analne vrećice su upaljene. Odmah potražite veterinara;
- pas ima trakavicu. U izmetu ćete pronaći članke koji su kod pasje trakavice slični rižinim zrncima, a na dodir se miču. Nametnike morate ukloniti;
- upala crijeva. Pas se češe i liže analni otvor. Upalu crijeva prati proljev i povraćanje. Posjetite veterinara.
Neobično držanje repa je znak ozlijede. Možda su upaljene analne vrećice ili je, kod mužjaka, povećana prostata. Može se raditi i o prijelomu repa. Kod svih tih simptoma treba otići veterinaru.
Zatvorenost. Javlja se kao posljedica pogrešnih prehrambenih navika - hrana je presuha ili pas jede previše kosti . Kao dijetetnu hranu kod zatvorenosti možemo upotrijebiti vime sa dodatkom mlijeka. Pozitivno djeluju duže šetnje koje potiču probavu.
Pas je lijen. Uzrok mogu biti bolesti srca ili debljina. Ne smijemo zaboraviti da psi stare brže od nas i pretjerana mirnoća možda je povezana s tim prirodnim procesom.
Nesvjestica. Kada se pas onesvijesti odvedite ga veterinaru. Možda se radi o čisto slučajnoj nesvjestici - pas možda duže spava pa se naglo digne. Inače ta pojava upozorava na teškoće sa srcem i krvotokom. Možda je to početak epileptičkih napada.
Mokraća. Kada je tamne boje pas je vjerojatno bolestan, a ako u mokraći ima krvi može se raditi o ozljedi penisa, upali sjemenovoda ili piroplazmozi. Svakako potražite pomoć veterinara.
Zubni kamenac. Najbolje je redovito odstranjivati zubni kamenac dvaput ili triput godišnje. Kod malih pasmina je to posebno bitno. Žuto smeđe naslage na zubima, od zubnog vrata prema kraju krune, upozorit će vas na ovaj problem. Kosti potpomažu prirodno čišćenje zubnog kamenca i ako ih pas podnosi dobro je dati mu ih jedanput na tjedan. Količinu prilagodite psu. Zanimljivo je da njemački ovčari rijetko dobiju zubni kamenac.
uf na srecu moj nema nishta odo ovoga, nego samo ima visak ludosti u glavi, kako se to lijeci , pretpostavljam nabavljanje zenke, jel ima neko za parenje malamuticu ili haskicu ?
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
I josh neshto. Znaci bolesti i bolesti.
ZNACI BOLESTI
Prvi znaci lošeg zdravlja koje će te zapaziti kod svoga psa obično se odnose na ponašanje: pas postaje otupeo, manje je aktivan. Njegov apetiti se takođe često mijenja i može da se pojačava ili smanjuje.
UPOZORENJE-ako vaš pas pokazuje neki od sljedećih znakova odmah konsultujte veterinara:
KOLAPS, STALNO POVRAĆANJE VIŠE OD 24 SATA, DIJAREJA DUŽA OD 24 SATA, TEŠKOĆE U DISANJU, KRVARENJE NEKOG TJELESNOG OTVORA, OČITI BOL.
Ako detaljnije pregledate psa možda će te moći i da uočite i druge znake, a ako niste sigurni obratite pažnju na sljedeće:
Znaci vezani za disanje: KAŠLJANJE
Znaci na ušima: BOLNE UŠI, OTEKLA UŠNA ŠKOLJKA, IZLUČEVINA, SLAB SLUH
Znaci na očima: IZLUČEVINA, OTEKLO OKO
Znaci na tijelu: HRAMANJE
Znaci na koži: ČEŠANJE, CRVENA KOŽA, GUBITAK DLAKE
Znaci u vezi sa crijevima/mokraćnim putevima: ZATVOR, NEMOGUĆNOST ZADRŽAVANJA MOKRAĆE.
SKLONOSTI POJEDINIH RASA PASA PREMA NEKIM OBOLJENJIMA
SETERI I ŠPANIJELI - skloni su poremećajima mišića ždrela na ulazu u jednjak.
NJEMAČKI OVČARI, IRSKI SETER; VAJMARSKI PTIČARI - skloni su gastričkoj torziji.
JAZAVIČARI - su skloni dijabetesu
TERIJERI - su skloni luksaciji (pomerenom sočivu)
BERNARDINCI - skloni su produženom trećem kapku, naboranoj hrskavici
PAS SVETOG HUBERTA, BULDOZI, BASETI - skloni su produženom trećem kapku
ZLATNI RETRIVERI, LABRADORI - skloni su centralnoj P. A. M, katarakti
BULDOZI, MOPSI - (i druge pasmine sa pljosnatom njuškom) - skloni su teškoćama kod štenjenja
HRTOVI - su skloni srčanim glistama
BASETI - su skloni pomerenom disku
PEKINEZERI, ŠI-CU - skloni su vratnoj spondilozi
DOBERMANI - su skloni demodeksu i mladalačkoj piodermi
POSEBNO OBRATITE PAŽNJU NA SLEDEĆE BOLESTI:
Štenećak
Pas je u suštini dobrog zdravlja, najranjiviji je u mladosti, ali i u starosti. Virusi ga mogu da zahvate uvijek.
Jedan od njih jeste i virus štenećaka. On je srodan virusu gripa, i u XVIII vijeku je došao iz Azije. Virus štenećaka ne može da zahvati čovjeka, ali od njega boluju pas, vuk, lisica, lav, tigar pa čak i bizon, hermelin i lasica.
Simptomi su: drhtanje, bezvoljnost, crvenilo očiju, kašalj, vrlo visoka temperatura. Pas je neveso, gubi apetit, zapaža se zadah iz ustiju. Povraćanje i proliv su veoma česta pojava. Potrebno je obavezno konsultovati veterinara kod pojave ovih simptoma. Virus štenećaka je većinom poguban za pse. Životinja koja je obolila od štenjećaka, zarazu širi putem svojih izlučevina (izmet, mokraća, sline) . Od momenta zaražavanja pa do pojave prvih simptoma prođe 3-8 dana. Kao posljedica preležanog štenećaka da se zapaziti atrofija čeonih mišića praćena povremenim grčevima. Uzročnik štenećaka izaziva promjene na srcu i krvnim sudovima, i posle preležane bolesti pas nema ni volje i snage da obavi sve obaveze koje bi uspio da nije obolio. Zaštita psa od ove bolesti je vakcinacija. Vakcina može biti mono ili polivalentna tj. da štiti psa samo od štenećaka ili i od zaraznij zapaljenja jetre, leptospiroze, itd. Prva vakcinacija štenadi je u starosti od 8 nedellja, a druga poslije 3-4 mjeseca.
NAPOMENA: U početnoj fazi štenećaka, tj. kada je virus još u krvi, davanje specifičnog hiperimunog seruma daje dobre rezultate. Serum se daje u dozi od 1-3 ml na 1 kg tjelasne težine. Kasnije davanje seruma je bez efekta, kao i bilo kakvih antibiotika, jer je virus otporan na lijekove.
Rubartova bolest (zarazno zapaljenje jetre-HEPATITIS KONTAGIOZA KANIS)
Zarazna upala jetre je vrlo teška zarazna bolest od koje obolijevaju samo psi i lisice i to najčešće od godinu dana starosti. Kod bolesnog psa ultravirus heptitisa se nalazi u slinama, urinu, izmetu i suzama. Mogućnost zaraze je velika pogotovo got životinja koje vole da njuše. Virus hepatitisa se lokalizuje u jetri i prouzrokuje u životinje bol u stomaku, žućkasti proliv, grčeve i temperaturu. Zatim se javlja visoka temperatura (do 41, 5) , pas gubi apetiti. Na opip trbuha životinja cvili jer je jetra jako povećana i bolna. Bolest se može izbjeći vakcinacijom, a već obolelim psima se ubrizgava serum protiv hepatitisa. Vakcinacija štenadi se radi u periodu od 8-10 nedelja. Ova bolest kod mlade štenadi traje 1-2 dana i obično se završava fatalno, dok kod starijih pasa traje i do dvije nedelje. Liječenje je specifično i treba ga prepustiti veterinaru.
Leptospiroza Opasnost od leptospiroze je zaista opasna, to znam jer sam se sa njom susreo u nekoliko navrata i svaki puta je bila pogubna za moje psa!Ova bolest je poznata još od 1886 godine. Bakterije su spiralne pa odatle i potiče sam naziv bolesti. Zarazu mogu da prenesu pacovi svojim urinom ili vode baruština. Bolest ne bira uzrast psa, ali uglavnom su to slabije otporni i mlađi psi. Obolela životinja daje utisak straha, žeđi, opšte potištenosti, cijelo vrijeme je prati povraćanje, ali nema visoke temperature. Vakcinacija se vrši u najmlađem uzrastu šteneta. Vakcinaciju bih zaista preporučio svakome ko hoće da ima psa i da ne razmišlja o ovakvoj opakoj bolesti. Najveći problem jeste kod kupovine šteneta, jer obično u cilju prodavanosti ljudi lažu za vakcinacije, ali sa ovom bolesti se zaista nije igrati!
Tuberkoloza Tuberkoloza je zoonoza, tj. zarazna bolest koja je zajednička za ljude i životinje. Uzročnici ove bolesti se nalaze u vazduhu, a izbacuju se putem iskašljavanja. Zaražavanje je najčešće preko pluća, ali i preko zagađene hrane i vode. Simpotmi bolesti su: neveselost psa, mršavljenje, uvećani limfni čvorovi, nakupljanje tečnosti u grudnoj duplji, otežano disanje i brzo zamaranje. Što se tiče liječenja ono se ne preduzima ni kod jedne životinje pa ni kod psa, jer pas predstavlja izvor zaraze za čovjeka.
Tosikoplazma Ovo je zajednička bolest za ljude i životinje. U posljednje vrijeme ova bolest se veoma često ustanovljava kod mladih kuja. Osim pasa od ove bolesti obolijevaju i sobne ptice (ptice pjevačice) , glodari pa i ljudi. Uzročnici ove bolesti mogu da budu i kožni paraziti (buve, krpelji i komarci) . Simptomi toksikoplazme su jako izraženi naročito u poremećaju organa za varenje i disanje. Javljaju se poremećaji funkcija nervnog sistema pa i oduzetost pojedinih grupa mišića. Jedan od najizrazitijih simptoma jeste pobačaj kuja. Uspješnost liječenja ove bolesti za sada nema, može samo da se vrši suzbijanje zaraze uklonjanjem uzročnika koji šire ovu bolest.
Aujeszky-jeva bolest (lažno bjesnilo) Jeste ustvari lažno bjesnilo, akutna bolest domaćih životinja i glodara. Uzrok ove bolesti jeste virus, a bolest se manifestuje zapaljenjem mozga i kičmene moždine, što može da podsjeća na bjesnilo. Bolest je rvi puta otkrivena u Mađarskoj prije 70 godina i dobila je ime po autoru koji ju je otkrio. Virus ove bolesti ima afinitet prema nervnom tkivu, neurotropan je pa putem nerava se prenosi ka mozgu. Simptomi su obično lako uočljivi: malaksalost, životinja ne jede, liže i češe mjesto gdje je virus prodro u organizam. Bolest traje kratko, obično 1-2 dana i završava se uginućem. Liječenje životinja oboljelih od ove bolesti je za sada neuspješno.
Bjesnilo (LISA-RABIES) Bjesnilo je akutna bolest svih domaćih životinja, ptica pa i čovjeka. Bolest se prenosi ujedom bijesnih životinja ili ljudi, pljuvačkom koja je zaražena uzročnikom bjesnila. Bjesnilo je opisano još prije dvije ipol hiljade godina kod pasa u I vijeku naše ere i kod ljudi. Sve do početka prošlog vijeka nije se znalo ništa o uzročniku ove bolesti. Pojava se pripisivala velikim vrućinama i žeđi, što se i dans može čuti u našem narodu. Uzročnik bolesti je virus koji ima afinitet prema nervim ćelijama i nevidljiv je, pa je njegovo postojanje dokazano ogledima u labaratorijama na kunićima, pacovima, miševima, zamorcima. Uzročnik bolesti se ne nalazi samo u mozgu i kičmenoj moždini oboljelih, već i u pljuvački, mlijeku, krvi, itd. Virus izgleda se ne prenosi kroz posteljicu ploda. Jedan porođaj je izvršen u momentu kada je majka pokazivala najveće simptome bjesnila. Majka je umrla a dijete je ostalo živo i nije bilo zaraženo virusom bjesnila. Međutim ovo je opovrgnuto kod pasa, jer je bijesna kuja virus bjesnila prenijela kroz posteljicu i na svu štenad. Svaki ujed bijesne životinje ne izaziva uvijek bjesnilo, samo 1/3 ugriženih životinja od bijesnih pobijesni. Razlog je sljedeći:
1. Da se virus bjesnila ne unese uvijek u ranu,
2. Da se unese mala količina ili je virus slabo aktivan, pa ga tkivo na mjestu unošenja odmah uništi.
Kada virus dođe do mozga, on se vezuje za nervne ćelije i stvara povišenu razdražljivost kao i poremećaje svijesti. Sve to ima za posljedicu oduzetost mišića, a posle dolazi do smrti. Vrijeme od momenta zaražavanja pa do pojave prvih simptoma bjesnila traje 3-4 nedelje. Dužina inkubacije zavisi od izdržljivosti životinje i količine agresivnosti virusa, od mjesta infekcije i veličine rane.
Simptomi bjesnila su sljedeći: Bijesni psi mijenjaju ćud, ne uzimaju hranu, već nesvarljive predmete (kamenje, drvo, ugalj, željezo, itd. ) , skrivaju se, neposlušni su, nemaju mira, stalno se kreću, bezrazložno laju, škljocaju zubima, imaju promukli glas, skloni su bježanju i lutanju i na šta naiđu sve grizu, iz usta im se cijedi slina. Uvijek bijesne životinje uginjavaju, i bolest traje 7 dana a može i kraće. Za liječenje bijesnila lijeka nema. Jedino se vrši zaštita pasa vakcinacijom protiv bjesnila, a time se i prekida lanac prenošenja zaraze sa divljih zvijeri.
Koža i njene promjene U narodu je česta uzreka, kakva je koža, takvo je i zdravlje, tj. koža je ogledalo zdravlja. Tijelo psa je obraslo dlakom, koja može biti zaštitna i pokrvona, a u odnosu na godišnja doba, ljetna i zimska. Jače opadanje kože znak je oboljenja. Neke od bolesti su sljedeće:
EKCEM je česta pojava na koži u vidu zapaljenja. Znaci su u vidu svraba, opadanje dlake, pojava krasta.
GNOJNO ZAPALJENJE KOŽE javlja se u vidu crvenila, svraba, otoka, bolnosti i povišena temperatura kože. Uzrok su obično gnojne bakterije ili njihovi toksini.
PARAZITI kože psa su veoma česta pojava. Tu spadaju buve, vaši, krpelji, šugarci. Oni sišu krv i uznemiravaju domaćina.
ŠUGA je zarazna bolest koju izazivaju šugarci, a prenosi se dodirom zdrave sa bolesnom životinjom ili zagađenim predmetima. Šugarac živi u podkoži i stvara nadražaj u vidu svraba. Mjesta su ogoljela i rapava
PRVA POMOĆ
Osim vakcinisanja koje štiti psa od smrtnih bolesti, korisno je da vlasnik zna nešto i o prvoj pomoći.
Zdrav pas ima temperaturu od 37, 5-39, a štene 39, 5. Temperatura se mjeri rektalno, tako što se pas pridržava da bude miran. Svaki vlasnik takođe mora da zna kako se daju lijekovi. Tečni lijekovi se sipaju u ugao usana uz podizanje glave, kašičicom ili plastičnom štrcaljkom (pipetom) , kako se ne bi povrijedio ako bi zatvorio usta. Tablete i kapsule treba da se uguraju u korijen jezika. Ako se pas isuviše opire, tableta se može sakriti u komadiću mesa. Masti Pribor za prvu pomoć se mažu na kožu koja je prethodno ošišana, da bi mast mogla da prodre u dubinu. Da pas ne bi mogao da liže namazano mjesto treba mu napraviti široki okovratnik, obično lijekvastog oblika od kartona ili slično, što će da ga spriječi u tome.
Sparco, ne upadaj mi u rijech
Pu pu daleko bilo da ijedan pas to ima, ali ipak nije zgore znati i prepoznati bolest u prvom momentu. Jer, ko bolje poznaje nashe pse od nas samih?
a vidji nastavi ovako, ispade pas djao za drzanje, odma cu ih se odreci, salim se svaka cast na ovome, al bi treblo osim stikija promineiti naslov teme i staviti na stoji prva za svakog da cita
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
FRONTLINE ne stiti jedino ako je svercovani kineski frontline(naravno da i toga ima)
Pokupio sam iskustva od veterinara sa beogradskog fakulteta koji tvrde da je on kompletna zastita za psa s tim sto postoji varijanta da posle odredjenog vremena paraziti postanu imuni na njega a to je strasno rijedak slucaj..ima jos jedno novo sredstvo koje kad saznam kako se zove javicu..
Na pitanje kako zastiti psa od gore pomenutog navedeno mi je,citiram:"frontline i nema brige"
Trebao bi nam reci kako da prepoznamo taj shvercovani, ili josh bolje gdje se mozhe kupiti original. Mada, shto se mog psa tiche, ogrlica joj ne gine
Last edited by Tatjana; 07-05-07 at 14:12.
E to sam i ja htio da znam..ispada da je uradjeno pakovanje da ne moze da se pozna ali sama tecnost je drugacija..frontline je dosta masan dok se ne osusi i ima specifican miris ..a i po stavljanju istog ako pas ima krpelje to je taj falsh
Kinezi su rak rana,sta reci,svaki proizvod iskopiraju tako da i ovi proizvodi nisu postedjeni..
Ja mojim psima svake godine stavljam po 2-3 u toku sezone i nikad al bas nikad nisu zakacili nista..e da,i onaj frontline sprej koristim nekad da isprskam prostor oko boxa..
Jos ovo- ranije sam uzimao frontline u Polu,nekad u Bg kad odem, a u zadnje vrijeme mi brat donosi od nekog veterinara
Ovako, zadnji Frontline koji sam Rei stavljena kupljen je u zagrebachkom Pet centru (oko 100 kn), tako da ne bi trebao da bude falsh. I ovdje sam joj kupila ali opet ponavljam, nije mi se pokazao bash najbolji. Proshle godine sam joj stavljala Bajerovu ogrlicu, i ona mi je bila super. Trajala je oko 6 mjeseci, i za to vrijeme nije imala ni buvu ni krpelja.
Ne bih da ispadnem kontrash, ali juche sam vodila Reu kod veterinara, pa sam na usput opet priupitala veterinarku za Frontline i to da li shtiti od komaraca. Odgovor je bio da ne, tako da sam ja kupila Bajerovu Scalibur (17,5 eura - duzha ogrlica).
Razlog vodjenja kod veterinara je bio kontrola krvi na lajshmaniju, i za one koje to interesuje cijena je 30 eura. To ide preko Biotehnichkog instituta.
Pretpostavljam da ispadam veliki panichar, ali to je jednostavno jache od mene
Last edited by Tatjana; 15-05-07 at 15:47.
Eh da, i shto se tiche Pole, po mom mishljenju oni su vishe nego bezobrazno skupi. Svaka stvar je kod njih minimum 1-2 eura skuplja nego u drugim pet shopovima.
Pa nisam prerado dala sav taj novac, ali kao shto gore rekoh, neshto se i nije osjecala par dana dobro, medjutim, izgleda da ce to biti samo mala upala krajnika. Ali dje sve pare, tu i te za analizu.
Advantix se zovu te Bajerove kapi, ja mislim.
Shto se tiche pet shopova, ovdje u Podgorici, najpovoljniji je onaj iza Metalke, i shto se tiche hrane, ima jednu od najkvalitetnijih, ako ne i najkvalitetniju Cibau. A ako nekome nije teshko da putuje do NK, tamo ima veliki "magacin" sa mnogo nizhim cijenama, i svi ovi nashi pet shopovi nabavljaju tamo stvari.
Last edited by Tatjana; 27-05-07 at 16:57.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks